Graz – europska prijestolnica kulture u kojoj žive i Hrvati

Većina Hrvata pri spominjanju Graza prvo pomisli na velike shopping centre, izvrsna sezonska sniženja te kupovinu. Drugi se pak sjete brojnih fakulteta na kojima studiraju hrvatski državljani. Ipak, čini se kako taj drugi po veličini grad u Austriji postaje među običnim ljudima i sinonimom za kulturu, sakralnu umjetnost, koncerte, velesajam, izložbe, ali i mogućnost pronalaska posla. I ne samo to, Graz je središte hrvatske katoličke misije koja ima više od 10 000 vjernika...

U ovaj grad smo došli na poziv našeg suradnika Franciska Pavljuka koji radi kao sakristan u svetištu Mariazell, udaljenu 150 kilometara od Graza. Mjesto susreta bio nam je središnji kolodvor odakle većina hrvatskih studenata prvi put vidi Graz. U razgovoru dok smo čekali tramvaj koji će nas odvesti u središte grada saznali smo kako je posao sakristana u Austriji normalna pojava, premda je relativno nepoznata u hrvatskom narodu. Riječ je o laiku, osobi koja se u većim župama brine za crkvu i sve u vezi s liturgijom. Prema riječima našeg sugovornika i vodiča kroz Graz od tog posla može se solidno živjeti.

Različiti narodi u gradu katoličkih korijenja

Nekoliko minuta vožnje tramvajem bilo je dovoljno da shvatimo kako smo došli u grad zaista kulturnih ljudi. Ne znamo jesu li ljudi sami od sebe kulturni ili ih na to tjeraju drakonske kazne za kršenje propisa o ponašanju u javnosti. Tramvaji su čisti, uredni i novi, a na ulicama nema otpadaka niti se bacaju žvakaće gume... Stanovnici Graza i turisti osjećaju na svakom koraku duh kulture iz prošlosti, ali i sadašnjosti. Moderne građevine isprepliću se s onima iz bliže i daljnje povijesti. Na plakatima se naizmjenično nalaze reklame za moderna kulturna događanja, ali i izložbe iz daleke prošlosti. 

Iako je letimičnim pogledom na ulicama grada, moguće zamijetiti nazočnost ljudi pripadnika različitih nacija jasno je profilirana srednjoeuropska tradicija na čvrstim katoličkim temeljima. Grad je središte biskupije, ima katedralu i 60-ak većih i manjih katoličkih sakralnih zdanja. Upravo su crkve najpoznatije građevine koje se nalaze na reklamnim prospektima turističkih biroa bile naš glavni cilj za vrijeme jednodnevnog obilaska.

Šetnja starim gradom

Jednostavnim rječnikom govoreći svaka zgrada u Grazu iznenađuje, časti svojim izgledom i govori o povijesti... Iza svakog „ćoška“ čeka neko novo iznenađenje dok još od prethodnog  dojmovi nisu utihnuli. Skrivene ulice, unutarnja dvorišta, umjetnička pročelja, raskošne građevine, renesansa, gotika, barok, moderno... Sve nabrojano uzajamno se isprepliće i zajedno tvori najbolje očuvanu gradsku jezgru u Središnjoj Europi koju je UNESCO 1999. uvrstio na popis svjetske kulturne baštine.

Zasigurno je ovakav „zgusnuti“ i bogat sadržaj bio jedan od razloga što je 2003. Graz bio proglašen prijestolnicom europske kulture.

Inače, glavni trg i Vijećnica predstavljaju samo srce grada. U sredini glavnog trga nalazi se zdenac nadvojvode Ivana postavljen, za BiH „sudbonosne“, godine 1878. Od kraja 19. st. glavnim trgom dominira reprezentativna gradska Vijećnica s kupolom, satom i malim tornjevima. Među raskošnim pročeljima zgrada oko glavnog trga u oči upada kuća Luegg zbog svoje zanimljive fasade.

Nekoliko stotina metara od Vijećnice nalazi se, u ulici Herrwngasse, popularna gradska župna crkva Presvete Krvi Isusove s raskošnim baroknim tornjem koji nadvisuje sva okolna zdanja. Njezina burna prošlost priča o maloj gotičkoj kapelici u napuštenoj židovskoj četvrti, o vremenu kad je bila dominikanska samostanska crkva; o baroknoj i neogotičkoj obnovi pa sve do bombardiranja u Drugom svjetskom ratu.

Budući da su i vitraji uništeni u ratu, za vrijeme obnove 1950-ih umjetnik Albert Birkle je napravio „unikatni skandal“ jer je predstavio svoje umjetničko djelo vitraj na kojemu su u jednom kutu bila dvojica diktatora Hitler i Mussolini. Njihovo prisustvo na vitrajima  simbolizira mračna vremena i vjerojatno je riječ o jedinoj takvoj crkvi na svijetu.

Nakon razgledanja njezine unutrašnjosti kratko smo posjetili tiskovni ured biskupije te zamijetili kako u Grazu i Austriji postoji mnoštvo vjerskih listova i knjiga.

Katedrala i mauzolej

Nakon gradske župne crkve krenuli smo ka mauzoleju i katedrali, jednom od poznatijih, ali možda ne najreprezentativnijih crkava u štajerskom Gradecu koja je građena u 15. st. Po njezinu izgledu može se zaključiti kako prvobitno nije građena kao katedrala, nego je to kasnije postala. Izgradio ju je Friedrich III. kao dvorsku crkvu. Zanimljivo je, a danas izuzetno politički nekorektno što se na južnoj strani crkve pod nadstrešicom nalaze tri pošasti koje su 1480. poharale Štajersku: kuga, skakavci i, pripremite se, Turci.

U njoj su jedno vrijeme djelovali i isusovci, koji su preko puta crkve sagradili samostan uz koji je bilo zdanje prvog sveučilišta. Crkva je tek 1786. postala katedralom, a iste je godine biskupsko sjedište preseljeno iz Seckaua u Graz. 

Uz katedralu se nalazi mauzolej cara Ferdinanda II. Riječ je o jednom od onih zdanja koje se nalaze na promotivnim turističkim materijalima. Zasigurno reprezentativan primjer grobnog mjesta nekog od Habsburgovaca, a plan gradnje došao je iz Italije i to od Giovannija Pietra de Pomisa. Nasuprot maulozeja, iza veličanstvenog pročelja skriva se renesansno dvorište isusovačkog kolegija, a danas sjemeništa. O svakom zdanju posebno bi se mogla napisati po jedna reportaža... nažalost, vremena se nema mnogo pa nastavljamo dalje.

Schlossberg – iznad krovova grada

Najuže središte grada krasi strma stijena visine oko 120 metra (nadmorske visine oko 500 m). Postoji više mogućnosti kako doći na njezin vrh: uspinjačom, staklenim dizalom i pješice stubama... Mi smo izabrali najkraći put, dizalom. Čitavo brdo je, iako strmo, pogodno za pješačenje i izletnike. Kada se popnete na vrh možete uživati u prelijepom pogledu na more krovova, brežuljke i okolne planine...

Na stijeni se nalazi znamenita utvrda Schloβberg i upravo tu je nastala jezgra Graza koji je svoj razvoj počeo kao utvrda uz koju se razvijao „civilni“ dio. Povijest kaže kako utvrdu nitko nije zauzeo sve do dolaska Francuza 1809. Napoleon je imao problema u osvajanju i tek nakon zauzimanja Beča prijetio je razaranjem glavnog grada pa se Graz predao. Tada je i utvrda porušena, a od nje su ostali samo zvonik (Glockenturm) i toranj sa satom (Uhrturm) i to samo zato što su ih građani otkupili i tako sačuvali. U sklopu Schloβberga bio je zatvor u kojemu su bili zatvoreni neki znameniti Hrvati, među njima i posljednji Zrinski, Antun Ivan. I zapovjednik straže bio je Hrvat... Čini se da su veze Hrvata s ovim gradom neraskidive.

Posebna zanimljivost jest toranj sa satom, podignut 1560. On velikom kazaljkom pokazuje sate, a malom minute. U njemu je smješteno jedno od najstarijih zvona u Štajerskoj. Graz je inače bio poznat po lijevanju zvona, a transport je zbog Mure bio olakšan. 

Kažu kako nema pravog grada bez velike rijeke. Tako kroz Graz protječe Mura. Ona je u ranijim razdobljima bila značajan gospodarski čimbenik kao prometnica na kojoj se razvijalo naselje. Može se reći kako grad dijelom njoj duguje svoju današnju slavu. Na tragu te tradicije Graz je industrijsko te gospodarsko središte južnog dijela Austrije i, poput Zagreba, pravi velesajamski grad.

Čudni muzej i franjevačka crkva

Spustivši se niz Schlossberg naišli smo na Kunsthaus, muzej kojeg od milja zovu „prijateljski vanzemaljac“, simbol je sjedinjenja starog i novoga u Grazu. Nevjerojatno je kako je futuristička zgrada koja izgleda kao izvanzemaljski brod dobro uklopljena u okolinu. Odmah do njega je i Murinsel, fantastički umjetni otok oblika poluotvorene školjke, koji je bio sagrađen samo za privremenu upotrebu, ali je, slično kao i Eiffelov toranj, ostao za stalno. Idealno mjesto za odmor uz pogled uz na obližnju obalu i predivnu prirodu.

U blizini je i „franjevačka četvrt“ koja se i danas naziva „telečak“, a razlozi su stoljetna tradicija prema kojoj još uvijek mesari na pijaci nude svoju robu. Za sliku Graza izuzetno je važan toranj iz te četvrti sa satom crkve Uznesenja Marijina. Izgrađen je u 17. st., a naslanja se na najstariji franjevački samostan osnovan 1239. Odatle je samo nekoliko metara do glavnog mosta na koji parovi stavljaju brojne lokote koji simboliziraju jačinu njihove ljubavi... nadamo se kako njihova težina neće narušiti statiku mosta.

Jasno je kako bi se ovako moglo hodati, fotografirati i bilježiti danima, ako ne i tjednima, ali za to treba vremena... Kada smo zaključili kako smo obišli najbitniju turu iz turističkog prospekta umorni prekinuli smo daljnji obilazak ovog predivnog grada. Budući je noć padala odlučili smo se odmoriti u restoranu Opatija, u kojem rade konobari Hrvati, uz zvuke Olivera Dragojevića. Hrvatski kutak u Austriji? Ne, nismo se više čudili. Koliko god nam simpatično zvučalo čuti hrvatski na početku jutra tako je to u predvečerje postalo normalno. Kao svoji na svome.

Hrvatska katolička misija

Nakon kratke okrjepe posljednja točka našeg posjeta Grazu bila je hrvatska katolička misija koja sada djeluje u crkvi i župi Sv. Josipa. Pastoralno je opslužuju fratri iz zagrebačke provincije sv. Ćirila i Metoda: fra Ivan Bošnjak, voditelj misije i fra Matija Koren, dušobrižnik. Budući se nismo najavili upali smo baš na sat vjeronauka. Naši sugovornici stoga nisu imali mnogo vremena te su nas ukratko upoznali s poviješću i sadašnjim djelovanjem HKM-a. Inače, sama misija je često mijenjala adresu u Grazu, ali sada je izgleda konačno našla svoje stalno mjesto pod suncem.

HKM obuhvaća područje biskupije Graz-Seckau, pokrajina Steiermark. Službeno postoji i djeluje od 1967. Ustanovio ju je biskup u Grazu Josef Schoiswohl na zalaganje zagrebačkog kardinala Franje Šepera. Od samog osnivanja misija je aktivna na svim područjima: pastoralnom, karitativnom i kulturnom... Trenutno je misa na hrvatskom jeziku u Grazu najposjećenija misa u biskupiji. HrvatHrvati ispunjaju svoju crkvu „do kraja“.

Priprema za sakramente je redovita, a rad s djecom dobro organiziran za sve uzraste. Kroz razna prikupljanja sredstava misija je od samog početka pomagala ljude u nevolji te mnoge obnove crkava u BiH i Hrvatskoj. Nakon obilaska crkve i pozdrava s tamošnjim franjevcima tu je bio kraj posjeta Grazu. Vrijeme je krenuti dalje prema predviđenom planu.

Nažalost, dok traje masovni odlazak Hrvata iz BiH i Hrvatske na rad u inozemstvo Graz je izgleda svojevrsna odskočna daska za mnoge koji su naumili poći u različite zemlje svijeta, ali je s druge strane pogodnost ovog područja blizina domovini i često odlaženje kući. Graz je prelijep, u njemu se čovjek ne može osjećati kao stranac pored toliko Hrvata, a i Austrijanci su otvoreni... stoga nije ni čudno što mnogi izabiru taj grad kao mjesto studiranja, zaposlenja, ali i života.

Kako je nastalo ime?

Graz se prvi put spominje 1128. i tada su ga naseljavali pretežno slavenski stanovnici. Hrvati su ga stoljećima nazivali Štajerski Gradec. Jasno je kako je današnje ime dobio od riječi gradec odnosno mali grad. U 12. st. počeo je proces kolonizacije južnoalpskog prostora i to s germanskog govornog područja. Jačanjem obrta i trgovine dolazi do doseljavanja bavarskih kolonista te su oni postupno potisnuli slavenske starosjedioce. Ipak, kroz gradsku toponimiju jasna je slavenska „baza“ koju su Germani nadograđivali. Graz je drugi grad po veličini u Austriji i ima oko 250 000 stanovnika od kojih je više od 10 000 Hrvata.

Studentski grad

Na tri sveučilišta u Grazu danas studira skoro 50 000 studenata. Najstarije sveučilište je Karl-Francens-Universität. Osnovano je 1586. i spada među najstarija sveučilišta u ovom dijelu Europe. To je danas najveće i najvažnije sveučilište s najbrojnijom studentskom populacijom. Od kraja 16. stoljeća na ovom je sveučilištu studiralo mnogo Hrvata. Najviše ih je bilo iz Varaždina i Zagreba, ali i ostalih hrvatskih gradova i sela. Tamo su primjerice studirali: Sv. Marko Križevčan (1610.), braća Nikola i Petar Zrinski (1630.) Drugo po starosti i broju studenata je Tehničko sveučilište osnovano 1845. Treće sveučilište je za glazbene i scenske umjetnosti počelo s radom 1963.