Dobivanje potomstva predstavlja cilj gotovo svakoj obitelji jer je temelj većine sklopljenih brakova dobrobit supružnika i težnja za potomstvom. Nažalost, sama želja često nije dovoljna jer se trudnoće između određenih supružnika jednostavno ne mogu postići prirodnim putem. Za mnoge parove tada jedinu mogućnost predstavlja umjetna oplodnja. Statistički podatci govore kako se u svijetu na milijun stanovnika radi 1 000 postupaka potpomognute oplodnje, a u BiH je taj postotak pet puta manji. Cijene se kreću od 2 000 do 8 000 KM, premda postoje i parovi koji su do prvog začeća izdvojili skoro 30 000 KM.
Zbog
daytonske regulative, pitanje u svezi s potpomognutom oplodnjom ne može se rješavati
na razini BiH, a u Federaciji Bosne i Hercegovine još uvijek nije zakonski
regulirano. Ipak, Federalno ministarstvo
zdravstva u parlamentarnu proceduru uputilo je Nacrt zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom
oplodnjom, a o njemu je održana i
javna rasprava.
Predloženi
zakon, između ostaloga, postupak oplodnje definira kao otklanjanje neplodnosti
ili umanjene plodnosti zahvaljujući biomedicinskim dostignućima. Liječenje
podrazumijeva i „uzimanje i čuvanje sjemenih ćelija muškarca ili jajnih ćelija
žene u slučajevima kada postoji opasnost da može doći do neplodnosti”.
Pravo
na potpomognutu oplodnju bi imale punoljetne i radno sposobne osobe koje žive u
bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, a preduvjet je da ne mogu začeti prirodnim
putem i da je žena u dobi primjerenoj za rađanje, te da njezino opće
zdravstveno stanje dopušta trudnoću i porod. Predloženi nacrt predviđa dvije
mogućnosti oplodnje: onu pri kojoj se koriste spolne stanice bračnih partnera
te jednog od partnera i spolne stanice darivatelja.
Prema
nacrtu zakona, parovi bi imali pravo na dva pokušaja oplodnje besplatno što do
sad nije bio slučaj...
Kada se bračni partneri
odlučuju na izvantjelesnu oplodnju?
Mnogi bračni parovi se
pitaju kolika je vjerojatnoća da će, odnosno da neće moći dobiti dijete tijekom
svojeg braka ako to žele. Znanost je dala odgovor na to pitanje: vjerojatnost
da će doći do začeća u jednom mjesecu braka je od 15 do 25%, unutar prva tri
mjeseca iznosi 40% , a prosječna vjerojatnost da će do začeća doći unutar godine
iznosi 85%.
Postoje mnogi čimbenici koji
utječu na plodnost, prije svega godine starosti budući da se nakon 30.
godine života izgledi začeća smanjuju. Također, tu su bolesti i različita
stanja koja mogu utjecati na trudnoću: kronične bolesti, konzumacija alkohola,
pušenje, eventualna izloženost kemikalijama ili otrovima, izbor donjeg rublja...
Uobičajeno je ako bračni par
nakon godinu dana redovitih spolnih odnosa nije zatrudnio, posjetiti liječnika
i posavjetovati se o sljedećim koracima.
Predrasude
u svezi s neplodnošću
Često se neplodnost u hrvatskome narodu, a pogotovu na
selima tretira kao „ženski“ problem. Iako vlada uvriježeno mišljenje kako se u
većini slučajeva neplodnost pojavljuje samo kod žena, istina je da se bračna
neplodnost javlja podjednako i kod muškaraca i kod žena, u oko 40% slučajeva,
dok 20% slučajeva otpada na neplodnost obaju partnera.
Kada se iscrpe sve prirodne mogućnosti za uklanjanje
bračne neplodnosti, bilo muškarca, žene ili obaju partnera, nastupa razdoblje
suočavanja s idejom o podvrgavanju
nekoj od metoda umjetne ili potpomognute oplodnje.
Različite metode
medicinski potpomognute oplodnje
Često se u kolokvijalnom govoru sve metode
potpomognute oplodnje nazivaju samo jednim zbirnim imenom: npr. oplodnja u
epruveti, „dijete iz epruvete“ ili in
vitro. Međutim, činjenice govore kako postoji dvadesetak takvih metoda s
različitim nazivima. Neke od najpoznatijih su inseminacija, oplodnja in vitro, GIFT i ZIFT, metoda
ICSI...
Metode umjetne oplodnje
GIFT i ZIFT predstavljaju modificirane oblike oplodnje in vitro,
koje se također temelje na izvlačenju jajnih stanica i unošenju embrija u
maternicu. GIFT (od engl. Gamete Intrafallopian Transfer) i ZIFT (Zygote
Intrafallopian Transfer) znatno su kraće procedure. Dok se kod oplodnje in
vitro, prije unosa u maternicu, provodi promatranje razvoja embrija u
trajanju od tri do pet dana, kod ZIFT metode se oplođene jajne stanice (zigote)
unose u jajovode unutar 24 sata, a kod GIFT metode spermiji i jajne stanice
samo se pomiješaju i unose unutar jajovoda.
Statistički
od 100 zametaka, 92 bivaju žrtvovana
U određenim metodama oplođena jajna stanica se ne može
odmah staviti u maternicu žene, nego se razvija u inkubatoru te se nakon dva do
pet dana zametak prenosi u maternicu žene. U „zdjelici“ se oplodi nekoliko
jajnih stanica dobivenih hormonskom stimulacijom žene. U prosjeku se dobije
desetak jajnih stanica, a od njih 10, uspješno se oplodi 8, do petog dana
preživi samo 4 - 5, a tek će se matematičkih 1,3 i roditi.
Dakle u prosjeku 92% zametka prestaje s razvojem zbog
različitih genetskih nepravilnosti. Dopušteno je vratiti najviše tri zametka;
najčešće se vraćaju dva, ali u nekoliko europskih zemalja potiče se vraćanje
samo jednog zametka. Preostali zametci mogu se zamrznuti da se uporabe za
sljedeće pokušaje u slučaju izostanka trudnoće. Uspjeh postupka najviše ovisi o
„kvaliteti“ zametaka vraćenih ženi, a to ovisi o kvaliteti jajne stanice i
spermija...
Mnogi stručnjaci preporučuju
uvođenje triju ili četiriju embrija kako bi se povećali izgledi za trudnoću.
S druge strane, to povećava mogućnost višestruke trudnoće. Ako nakon prvog
pokušaja oplodnje in vitro ostane višak embrija, klinika ih može
zamrznuti za eventualne sljedeće pokušaje.
Nakon uspješno završene umjetne oplodnje, bračni par
se može spremati za prinovu u obitelji, međutim uvijek će etičko pitanje
visjeti iznad čitavog procesa.
Umjetna
oplodnja s etičkog gledišta
Vjerojatno će uvijek postojati dva sukobljena pogleda
na nova dostignuća u potpomognutoj i umjetnoj oplodnji. S jedne strane su ljudi
koji se žestoko suprotstavljaju toj tehnologiji budući da omogućava
manipuliranje prirodom, igranjem Boga i sa sobom nosi dosta štetnih posljedica,
dok su s druge strane oni koji čitav proces gledaju s utilitarističkog stava
smatrajući tehnologiju samo sredstvom za svladavanje prepreka na koje čovjek
naiđe u svojem životu. Zagovaratelji ove metode naglašavaju kako će bračni parovi
odlaziti u inozemstvo ako im se ovdje ne omogući izvršiti ono što su naumili,
tako da je, između ostaloga, bolje da to čine u matičnoj zemlji.
Još jednom se naglašava posebnost BiH u svemu ovome.
Mnogi ističu kako je u ratu nastradala čitava generacija mladića koji su
posljednjih godina trebali biti stupovi obitelji. Samim time približno isti
broj žena, zbog nedostatka muškaraca, nije na vrijeme mogao zasnovati obitelj
tako da se sada nalaze pri kraju reproduktivnog razdoblja.
Također zbog loših ekonomsko-društvenih gibanja
granica sklapanja brakova i odlučivanja za roditeljstvo je odgađana tako da se
mnogi, kada se konačno odluče za taj korak, suočavaju s problemom mogućnosti
trudnoće.
Treba razmišljati o štetnosti za majku
Kao i samo laičko društvo, tako je i
medicinska struka podijeljena na dva suprotstavljena tabora. Određeni
medicinski djelatnici u svemu samo vide dobrobit supružnika ne obazirući se na
štetne nuspojave, dok drugi razmišljaju i o etičkim implikacijama.
Jedna
od onih liječnika koji su protiv medicinski potpomognute oplodnje je Verica Mišanović, pedijatar.
„Ja
sam protiv potpomognute oplodnje jer to nije prirodan, Bogom dan, način
kako se ljudsko biće začne, raste i rodi. Potrebno je naglasiti da je sam
postupak iznimno zdravstveno štetan i jako bolan za majku koja je podvrgnuta
oplodnji. Lijekovi koji se koriste za stimulaciju imaju veliki broj štetnih
efekata, od toga da majka može razviti trajna oštećenja pojedinih organa do
smrtnog ishoda. Sam proces je jako bolan i može imati fatalne posljedice po
život porodilje. Potrebno je naglasiti i utjecaj na psihičko zdravlje žene i
promjenu osobnosti, naročito ukoliko se postupak nekoliko puta provodi bez
rezultata. Nekad se u samom postupku dogodi da imamo istodobno veći broj
zametaka pa roditelji moraju odlučiti koga će izabrati! Ostali su osuđeni da se
'zalede' pa ako uspije oplodnja, više nisu potrebni i njihova sudbina je
nepoznata. Moglo bi se još puno toga reći zašto se ja ne slažem s potpomognutom
oplodnjom, ali mislim da je i ovo dovoljno“, komentirala je doktorica Mišanović
medicinski potpomognutu oplodnju.
Stav Katoličke crkve
Osim navedenih štetnih nuspojava pokreće se i pitanje
koja su prava embrija? Mnogi smatraju da istraživanja na embrijima ne smiju
biti dopuštena budući da je svaki embrij ljudsko biće.
Među teže razloge protivljenja Crkve spadaju:
eksperimentiranje, zamrzavanje i usmrćivanje ljudskih embrija tijekom postupka,
trgovina embrijima te njihovo eventualno korištenje u kozmetičke svrhe, npr.
kreme za lice i preparati protiv starenja. Osim toga, umjetna oplodnja
uspostavlja vlast tehnike nad početkom ljudskog života. Treba naglasiti kako
Crkva nije protiv djece rođene umjetnom oplodnjom, niti pravi razliku između
njih i onih rođenih prirodnim putem: sva su ta djeca, bez razlike, dar Božji, ali
postupak medicinski potpomognute oplodnje ostaje moralno i stručno neprihvatljiv.
To objašnjava dr.
Zorica Maros, profesorica moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom
fakultetu u Sarajevu.
„Postojeći način medicinski
potpomognute oplodnje, kako je stručno nazvana oplodnja u epruveti, Crkva
osuđuje kao nemoralan i grješan čin. Takvom se metodom, bilo svjesno, bilo
neizbježno proizvode zametci kojima se kasnije eksperimentira, ili ih se
zaleđuje i uništava, zbog čega je ta metoda duboko u sebi nehumana i nemoralna.
Riječ je, između ostaloga, o manipuliranju ljudskim bićima i nasilnom prekidu
njihova života. Naime, temeljno načelo katoličke moralne teologije, kod svih
pitanja koja se odnose na život ili smrt jednog čovjeka, je da: 'Nitko nema
pravo pod bilo kakvim okolnostima izravno uništiti nedužno ljudsko biće.' Svaki
je ljudski život svet i Crkva štiti svetost tog života od njegova početka pa do
same smrti. Dakle, kršćanska etika govori o svetosti života, dok laička, dakle
ova koja podržava umjetnu oplodnju, govori o kvaliteti života što u načelu
znači da dostojanstvo čovjeka nije u njegovoj stvorenoj i urođenoj naravi, nego
da ovisi o njegovim sposobnostima i genetskim mogućnostima. Prilikom oplodnje u
epruveti stvara se višak zametaka koji se onda selektiraju, odnosno biraju se 'bolji',
'kvalitetniji', 'zdraviji', oni koji će se prenijeti u maternicu žene. Riječ je
o selektivnom pobačaju ili ideologiji eugenizma (davanje prednosti zdravijim i
jačim naspram slabijih i bolesnih). Stoga Crkva medicinski potpomognutu
oplodnju smatra teškom povredom svetosti ljudskog života i njegova dostojanstva“,
kaže dr. Maros.
Podsjetimo na kraju, svaki oblik
liječenja neplodnosti koji ne narušava dostojanstvo čovjeka Crkva, ne samo da
prihvaća, nego i podržava. Dakle „potpomognuta oplodnja“ je prihvatljiva u onim
oblicima koji ne proturječe svetosti ljudskoga života jer pomaže bračnom činu
da dođe do svrhe. Umjetna ne jer ne samo da zamjenjuje bračni čin, nego
narušava dostojanstvo ljudske osobe.
Nema komentara:
Objavi komentar