Župa Uskoplje - usko polje i široka duša

Uskoplje je srednjobosanski grad smješten u gornjem toku rijeke Vrbas, na križanju cesta koje spajaju Dalmaciju sa Središnjom Bosnom te dolinu Neretve s Posavinom. Leži u 27 dugoj i od dva do devet kilometra širokoj Skopaljskoj dolini te je okruženo planinama: Vranicom s istočne i Radušom sa zapadne strane, dok je na jugu prijevoj Makljen.

Riječ je o kraju koji se može dičiti raznolikim prirodnim ljepotama i bogatstvima, osobito rudačama, kredom, glinom te šumama kao i dugom i slavnom poviješću. Nažalost, od prvog spominjanja Uskoplja, u obliku „supa Vskopla“ u Ljetopisu Popa Dukljanina iz 12. st., njegovo ime se pretežno javlja u kontekstu ratova, bitaka i, općenito govoreći, nedaća.

Čini se da je tako i danas. Posljednji eksces se dogodio u ljeto 2019. kada je dijasporac Adis Pokvić u vlastitom aranžmanu krišom išarao kuće i automobile Bošnjaka te o tome dao intervju rođenoj sestri i novinarki Federalne TV. Događaj je to koji je uzburkao ovdašnju javnost i uznemirio duhove prošlosti, a čitava zajednica je odahnula kada je policija utvrdila tko je zapravo krivac. To je dokazalo da, usprkos svemu, obični čovjek u Uskoplju – Gornjem Vakufu želi normalan život dostojan čovjeka.

Uskoplje ili Gornji Vakuf?

Može vam se dogoditi da ako pitate nekoga iz ovog podneblja odakle je, odgovori će biti različiti s obzirom na vjeru i nacionalnost. Prema tome važno je na početku razjasniti da su Osmanlije sredinom 19. st. ovom kraju i naselju dali novi naziv Gornji Vakuf. Tako su jednom odlukom poništena stoljeća tradicije. To je novo ime postalo kasnije odrednicom i za samu župu. Međutim, usred ratnih zbivanja, točnije 29. prosinca 1993., ime općine i grada Gornji Vakuf hrvatska strana u sukobu promijenila je u višestoljetni i tradicionalni naziv Uskoplje. 

Nakon dugih pregovora hrvatskih i bošnjačko-političkih predstavnika te izaslanika međunarodne zajednice, naziv općine Gornji Vakuf i istoimenog naseljenog mjesta promijenio se 15. rujna. 2001. i službeno u: Gornji Vakuf – Uskoplje.

Korijeni su duboki

Kao i u ostalim mjestima kada dolazimo u nama nepoznati kraj, prvo odredište uvijek biva crkva, župni ured ili njegovo dvorište. Tako je bilo i ovoga puta jer, čini se, uskopaljska gradska crkva predstavlja najviše zdanje u gradu, ili barem najvidljivije, te ju ne možete „promašiti“.

Uskopaljski župnik je fra Josip Mihael Matijanić rodom iz Viteza. Na početku razgovora rekao nam je kako se Uskoplje spominje kao samostalna rimokatolička župa u suvremenom značenju te riječi u 18. st. Kao posebnu činjenicu istaknuo je te nam pokazao stare matice krštenih, vjenčanih, umrlih i stanje duša, koje se ovdje vode od 1796.

„Njezino sjedište nije bilo ovdje gdje je sada župna crkva, nego u Voljicu. Međutim s početka 20. st. sjedište je preneseno ovdje. Župa danas broji oko 3 500 vjernika u oko 1 200 obitelji o kojima se pastoralno brinu trojica franjevaca. Osim mene tu su župni vikari: fra Mato Topić te fra Marijo Plavčić. Osim nas u župi djeluju i sestre Bl. Marije od Propetoga Isusa Petković. Ovo je jedina župa u BiH u kojoj su prisutne te redovnice“, predstavio nam je „osobnu kartu“ ove župe fra Josip s kojim smo progovorili i o dalekoj prošlosti.

Katolički korijeni na ovom području puno su stariji od 1796. Srednjovjekovni spomen Uskoplja nalazi se i u Povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. (1235. – 1270.) koja je izdana 20. srpnja 1244. U toj darovnici navodi se nekoliko darovanih posjeda, a među njima i onaj u župi Uskoplje kod crkve Bl. Ivana, najvjerojatnije u Dobrošinu.

Kršćanstvo je na ovom prostoru prisutno već u vrijeme Rimskoga Carstva, a prethodno je bilo naseljeno Ilirima, o čemu svjedoči i nekoliko lokacija pod imenom Gradina, Zjača i Ponira, odnosno Krupe. Moguće je da je ovdje postojala rimska naseobina Ad Matricem s rudarskom upravom za rimske rudnike zlata i željezne rude u ondašnjim rimskim pokrajinama Dalmaciji i Iliriku. U blizini tog naselja prolazila je i rimska cesta. Na planini Vranici, osobito na njezinim vrhovima oko Rosinja (2 112 m/nv), kao i u samoj rijeci Vrbas, Rimljani su sustavno istraživali, ispirali i iskapali zlato, srebro i neke druge rude. O tomu i danas svjedoče ogromne duboke jame na Rosinju.

O ranoj nazočnosti kršćanstva u Uskoplju govore i ostatci male staroantičke ranokršćanske bazilike (9,60 x 8,80 m) iz 5. odnosno 6. st. na Glavici iznad grada Uskoplja. Arheolozi su je otkrili sredinom 20. st. i pronašli nekoliko ostataka od oltara i stupova, kao i nadgrobnu ploču rimskog kršćanina Aurelija Tirona. Otkapanje i konzerviranje te bazilike, kojih je puna Bosna (npr. Oborci, Turbe itd.), spriječili su partizani, odnosno komunističke vlasti nakon Drugog svjetskog rata. Kako bi sakrili i zatrli tako značajan i drevni starokršćanski spomenik i trag, oni su upravo na tome mjestu podigli tzv. Partizansko groblje u kojem su uglavnom pokopani hrvatski partizani iz Dalmacije.

 

Varljiva statistika

 

Nakon izleta u stari i srednji vijek vraćamo se u sadašnjost. Današnju župu tišti ono što mori svako podneblje Crkve u Hrvata, a to je iseljavanje. Više je bespredmetno razglabati o tom fenomenu, svatko ima osobne razloge, međutim svaki novi blagoslov kuća biva podsjetnik na to.

„Prosječna starost župljana je 42 godine. Imamo 2,97 članova po obitelji što je poprilično loša brojka. U 2018. bilo je 40 krštenih, a kao usporedbu navest ću da smo prije 10 godina imali 51 krštenje. Možda je dramatičnija brojka prvopričesnika prema kojima se vidi stvarno stanje obitelji koje ovdje žive. Tako smo 2010. imali 80 prvopričesnika, a ove godine malo više od 30. To je zabrinjavajuća brojka“, rekao nam je župnik i naglasio da je pitanje neudanih i neoženjenih također dio svjetskih gibanja te je sve veće nepovjerenje među ljudima tako da je teško rješavati u sklopu župe šire društvene probleme. „Što je stariji, sve mu se teže oženiti“, rekao je uz smiješak fra Josip ističući kako su tijekom godine vjenčana 32 para. Brojka je solidna, ali bolji poznavatelji prilika u Vrhbosanskoj nadbiskupiji svjesni su kako jako mali broj parova ostaje na župama, a mnogi zapravo dođu iz inozemstva kako bi u svojem rodnom kraju sklopili sakrament braka.

 

Veličanstven interijer

 

Potom smo iz župnog ureda krenuli u uskopaljsku „katedralu“, zaista lijepu i masivnu crkvu. Kako bismo objasnili genezu njezine izgradnje, potrebno se opet, na brzinu, vratiti u prošlost. Rastom tadašnjeg Gornjeg Vakufa župno središte je izmješteno iz Voljica. Godine 1855. podignut je novi župni stan u gradu, a 1869. i župna crkva izgrađena na mjestu zvanom Zečaj.

Zbog trošnosti i ruševnosti ona je 1912. morala biti zatvorena za pastoralnu uporabu. U njoj se nije mogla slaviti misa te se počelo razmišljati o novoj bogomolji i lokaciji.

Uskopaljska ljepotica, trobrodna crkva po kojoj Uskoplje danas znamo, izgrađena je prema projektu Karla Paržika u razdoblju od 1928. do 1931.

Iznutra je 1963. renovirana prema planu ing. Dimitrijevića. Izgrađeni su glavni i dva pobočna oltara te propovjedaonica, a prezbiterij je obložen mramorom. Dodatno je uljepšana 1970. kada je iz Ljubljane dobila nove orgulje sa 17 registara te 1976. kad je postavljen veliki mozaik posvećen Gospi autora Josipa Bifela, kao i put križa slikara Slavka Šohaja. J. Marinović je izradio kip Gospe u bronci 1987.

Nažalost, tijekom posljednjeg rata crkva je bila stotinjak metara od prve crte bojišta te je oštećena, a toranj, koji ima dva zvona, zapaljen. U poraću toranj je obnovljen i postavljena je nova konstrukcija i otada je crkva u konstantnoj obnovi.

 

Tri filijale i nevidljive podjele

 

Nakon razgledanja crkve župnik nas je poveo na filijale kojih ima čak tri. Sasvim dovoljno za veliku i raštrkanu katoličku zajednicu župe Uskoplje. Dok smo se vozili ka odredištu, pokušao nam je objasniti „nevidljive“ podjele koje postoje u ovome gradu. Za nas potpuno normalne ulice dugo su vremena predstavljale mentalnu barijeru između Hrvata i Bošnjaka. Naravno, to je zato što su tuda prolazile crte razdvajanja tijekom teških borbi.

Slučajnom prolazniku i onomu tko se ne razumije dovoljno u modernu ratnu povijest grada, jedine smjernice o tome tko „drži“ koji dio grada mogu biti okićeni kafići za božićne i novogodišnje blagdane te malene i velike zastave po stupovima rasvjete.

Poslije prolaska kroz grad došli smo na naše prvo filijalno odredište, Dobrošin.

To je mjesto koje se spominje još od rimskih vremena. U izvješću apostolskih vikara iz 18. i 19. st. ima crkva Sv. Ivana (Krstitelja). Zemljište za današnju filijalnu crkvu kupljeno je 1976., a ona je dovršena 1986. prema projektu Z. Karačića i posvećena je Glavosjeku Sv. Ivana Krstitelja. U sklopu ove filijale nalazi se i novo groblje sa novoizgrađenom kapelicom. Ovdje živi čvrsta vjernička zajednica, a mise se slave redovito kao da je riječ o župnoj crkvi.

Inače, sve tri filijalne crkve ukrašene su djelima M. Ostoje, A. Mamuše i A. Starčevića.

Druga filijala koju smo posjetili ujedno je i najmanja. Riječ je o zajednici na Pidrišu – crkvi Sv. Ante Padovanskog. Ova zavjetna crkva izgrađena je 1972., a stradala je za vrijeme posljednjeg rata te je obnovljena 1996. Tu se nalazi i spomen-obilježje za sve poginule branitelje u Domovinskom ratu. U mjesnom groblju uz filijalnu crkvu postoji jedan kamen, spomenik uz koji se veže lokalna legenda da se on može micati samo na spomendan Sv. Ante. „Probali smo, nije išlo, treba pokušati na Sv. Antu“, reče nam župnik kroz smijeh.

Treća i posljednja filijala – Sv. Ane i Sv. Joakima je u Voljicu. Početkom 1980. započelo je prikupljanje sredstava i gradnja, a crkva je blagoslovljena 16. kolovoza 1981. Za vrijeme posljednjeg rata oštećena je te je 2012. i 2013. obnovljena. Upravo je u ovome mjestu administrativno-crkveno pravno nastala župa Uskoplje. Tu su i nastale prve matice koje se nalaze u župnom uredu.

 

Što ljudi kažu?

 

Poslije povratka u župni ured razgovarali smo s profesoricom Jelenom Tirić koja već 15 godina predaje vjeronauk u središnjoj te područnim školama, a istodobno je članica župnog pastoralnog vijeća. Rodom je iz Uskoplja, a u Zagrebu je završila Katehetski institut na KBF-u.

„Osobno ne mogu utjecati hoće li netko otići ili ostati. Svatko ima svoje razloge, ali mislim da je za rad bitna kvaliteta, a ne kvantiteta đaka. U ovim razredima, mada je sve manje djece – može se naći dobrih i kvalitetnih đaka s kojima se može raditi. Međutim, tu sada nastaje problem norme koju sigurno treba smanjiti“, rekla nam je na početku razgovora te progovorila o svom radu u pastoralnom vijeću i djelovanju Frame.

Upravo smo o Frami potom razgovarali s mladim snagama ove župe: Ivom Nikolić, predsjednicom mjesnog bratstva Frame i učenicom četvrtog razreda gimnazije, te Ivanom Pilićem, voditeljem formacije u mjesnom bratstvu Frame i učenikom trećeg razreda gimnazije.

„Naša Frama je osnovana 1999. što znači da smo 2019. obilježili 20 godina postojanja. Prvi duhovni asistent bio je fra Ivo Pavić, a sadašnji je fra Marijo Plavčić. Imamo 72 člana. Poznati smo po sekcijama pa tako imamo pjevačku, sportsku, literarnu, fotografsku, liturgijsku, karitativnu sekciju.... Preko sekcija volontiramo u župi, animiramo misna slavlja te sudjelujemo u lokalnim događajima grada i općine“, rekla nam je Iva, a Ivan je objasnio da je njegova uloga oblikovati, to jest formirati bratstvo, najprije s duhovne strane, a potom i u aktivnostima koje nalaže župa i samo mjesto gdje žive. „Sportska sekcija Frame nam je veoma uspješna, ove godine smo osvojili prvo i drugo mjesto u Visokom – u odbojci i nogometu. Glazbeni dio ekipe nastupio je na 22. Framafestu u Mostaru s pjesmom Za sebe si me stvorio. Tekst sam napisao ja, glazbu Marko Šimić, aranžman Josip Vukoja i Marko Šimić, dok je pjesmu otpjevala predsjednica Frame Iva“, ustvrdio je Ivan i napomenuo da framaši animiraju misno slavlje subotom, a po potrebi i nedjeljom na ranoj misi.

 

Kakvo je stanje ekonomije na općini

 

O ekonomskim pitanjima razgovarali smo s članom ekonomskog vijeća i suvlasnikom jedne tvrtke – Tomislavom Bošnjakom.

„Do sada smo imali tendenciju rasta, a u idućoj godini ćemo vidjeti što će biti. Za sada imamo od 270 do 290 uposlenika, ovisno o količini posla“, kazao je i progovorio o općem ekonomskom stanju u općini. Istaknuo je da ono uopće nije loše kada se gleda omjer zaposlenih i nezaposlenih, međutim problem su primanja zaposlenika koja su loša u odnosu na ono što nudi Zapad. „Ljudi koji odlaze prvenstveno traže bolje. Mi koji smo poslodavci ovdje ne možemo dati ili ponuditi plaće koje bi bile veće nego što su sada. Limitirani smo cijenom proizvoda, a u tu cijenu ulazi znanje, kvaliteta rada i sirovina. Zanimljivo, moja tvrtka sirovine, kao što je bukva za koju se kaže da je puna Bosna, plaća više na domaćem nego inozemnom tržištu sirovina. Dakle bukva je jeftinija u Hrvatskoj, nego u Bosni. Kod nas je i kvaliteta nestandardna, tržište koje mi opskrbljujemo neće platiti proizvode od te sirovine“, rekao nam je Tomislav u razgovoru u kojem smo se djelomično dotaknuli problema poslovanja u BiH.

Naglasio je potrebu povisivanja minimalne plaće te ukazao kako se situacija u Uskoplju mnogo popravila otkada u njegovoj tvrtki rade zajedno Hrvati i Bošnjaci.

Što reći na kraju?

Kako smo saznali i vidjeli boraveći jedan dan, Uskoplje je snažna duhovna sredina koja voli raditi, a i osjetljiva je na potrebite. Tako se često organiziraju različite humanitarne akcije. Nekad je organizator župa, a nerijetko se i građani sami organiziraju. „Upravo iz takve jedne kršćanske sredine nije ni čudo što se javljaju brojna duhovna zvanja. Možemo reći da ih ima po svim kongregacijama i redovima. Nemoguće je saznati koliko je zapravo Uskopljaka među svećenicima i redovnicama. Danas imamo tri bogoslova na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu“, rekao je župnik te istaknuo da tek predstoji rad na konačnom popisivanju svih svećenika kroz povijest ove župe.

Protutnjale su ovuda mnoge vojske i vladari, rušeno je i paljeno te protjerivano katoličko pučanstvo, ali Uskoplje, i nakon posljednjeg rata koji je ovdje bio iznimno krvav – jer su se borbe vodile za svaku kuću – ponosno stoji.

Župa Uskoplje je klasična katolička zajednica čiji profil nisu uzdrmali ni stalni kontakti s različitim sredinama i ljudima diljem svijeta. Uskoplje ostaje vjerno Bogu, katoličkoj vjeri i Crkvi, čvrsto držeći i njegujući svoju kulturu, svoje običaje i tradicije, ali i svoju hrvatsku nacionalnu svijest.

Otkud ime Uskoplje?

Postoje minimalno tri teorije o nastanku imena. Prva se tiče spominjanja ilirskog plemena Scupi koje je živjelo na ovome podneblju ili prema latinskoj riječi episcopia (ranokršćanska biskupija koja je tijekom kasne antike postojala na području Središnje Bosne).

Druga teorija kaže da je prostor dobio ime po glagolu kopati koji se referira na brojna prirodna bogatstva i iskapanje rude.

Na kraju, ali nikako nevažno, Uskoplje je u biti usko polje, pa mu je to možda i najlogičniji razlog za dobivanje imena.

Naselja u sklopu župe

Župu tvore naselja: G. Vakuf, Batuša, Dobrošin, Gaj, Galičica, G. Voljice, Jagnjid, Jelače, Krupa, Kute, Mačkovac, Mošćani, Mračaj, Osojnica, Paloč, Pidriš, Ploča, Podgrađe, Potrlica, Rosnice, Trnovača, Uzričje, Vaganjac, Vrse i Ždrimci.

U zaseoku Zvizda rođen je fra Anđeo Zvizdović koji je 1463. izišao pred sultana i dobio povelju (ahdnamu) na temelju koje su franjevci mogli, zajedno s katolicima, ostati i djelovati pod osmanskom vlašću.

Budući da je riječ o veoma staroj župi na zaista velikom teritoriju, od ove župe tijekom vremena odvojile su se župe Bugojno, Rostovo, Gračanica i Bistrica.

Sestre Kćeri Milosrđa

Na poziv franjevaca na čelu sa župnikom fra Karlom Kujundžićem, sestre Kćeri Milosrđa stigle su u Uskoplje 19. ožujka 1983. za vrijeme vrhovne glavarice s. Goreti Krznar i pokrajinske predstojnice s. M. Eugenije Matutinović. Od 1983. do danas kontinuirano djeluju u ovoj župi Uznesenja Marijina, osim što su zbog ratnih okolnosti za kratko vrijeme izbivale iz župe.Družbu možete pobliže upoznati na www.marijapropetog.hr.

Kočerinske jaslice koje oblikuju tradicija i ljubav

Evanđelja opisuju okolnosti u kojima se Isus rodio, a njihovo uprizorenje danas nazivamo jaslicama te su one postale neizostavnim dijelom proslave Božića. Jedna od onih župa koje oduvijek imaju jaslice je Kočerin, pored Širokog Brijega, u Hercegovini. O tamošnjim velikim i nadaleko poznatim jaslicama razgovarali smo u došašću 2019. sa s. Abelom Banožić...

 

Sestra Abela, krsnim imenom Ružica, rodom je upravo iz župe Sv. Petra i Pavla u Kočerinu gdje je primila sve sakramente i završila osmoljetku. Za vrijeme osnovne škole u njoj se rodila ideja o duhovnom zvanju, te je 1977. pošla za Bijelo Polje u samostan Školskih sestara franjevki. Prve zavjete je dala 1981., a doživotne 1986. U svom redovničkom poslanju djelovala je u Rami-Šćitu, potom Bijelom Polju odakle je otišla na Katehetski institut KBF-a u Zagrebu, a nakon završetka studija boravila je godinu u Ljubuškom.

Jaslice su tu oduvijek

Za vrijeme izbijanja posljednjeg rata bila je u bolnici u Rimu te se nije mogla vratiti na pastoral u Hercegovinu. Tako je sve do 2005. boravila u Zagrebu te predavala u školi kao vjeroučiteljica. Posljednjih 14 godina djeluje u rodnoj župi Kočerin.

"Ovo je normalna sredina gdje je narod zaista privržen Crkvi, svećenicima i sestrama koje ovdje djeluju 52 godine", rekla je na početku razgovora s. Abela napominjući da su jaslice oduvijek neizostavni dio proslave Božića u Kočerinu.

"Još kao dijete sjećam se predivnih jaslica na Kočerinu i mislim da su one na proslavama Božića neizostavne otkako je ovdje fratara, a kasnije i sestara SŠF", ustvrdila je napominjući da je po pričanju njezinih roditelja i starijih župljana, ta tradicija veoma duga.

Priprave su trajale mjesecima

Poslije njezina povratka u župu priprave za pravljenje jaslica trajale su skoro godinu dana. U međuvremenu izradili su dosta elemenata jaslica koje ponovno ne treba praviti, te je posljednjih godina razdoblje priprave kraće.

"Imamo već izgrađenih kućica, figurica, ali kad god odemo u prirodu, u šumu, prikupljamo drvene elemente i zanimljive stvari za jaslice. U ovo je uključena ekipa od 20-ak ljudi i intenzivnije se aktiviramo tijekom studenoga", ustvrdila je s. Abela i dodala kako radna površina jaslica ima skoro 30 m² jer su dimenzije 7 x 4 metra.

Kazala nam je i da u nekim dijelovima postoji tendencija da jaslice budu šire od četiri metra, dok je duljina, zbog prostora, uvijek sedam metara.

Zanimala nas je težina (masa) jaslica, međutim odgovor je bio: "Samo dragi Bog zna" jer se one unose danima, te postoje različiti elementi koje bi posebice trebalo zbrajati. "Postoji jako puno figura. Neke su stvari lagane kao što je stiropor, međutim ima i betona, gipsa, pijeska, pločica, drveta, mahovine, te željeza, stoga je to teško izračunati", odgovorila nam je napominjući iako ima dosta vještačkih elemenata, ipak prevladavaju oni prirodni kao što su: zemlja, pšenica, drvo i mahovina.

Dok se radi, planira se dalje

Kada više ljudi radi na jednom projektu, potrebno je da se zna "tko kosi, a tko vodu nosi". To je jasno i na primjeru kočerinskih jaslica u čijoj izgradnji sudjeluju i djeca. Najaktivnije je do pet župljana, a u konačnici broj onih koji su sudjelovali na njezinoj izradi veći od 20. I sve njih treba koordinirati te organizirati pravi redoslijed radova kako bi na vrijeme bile složene.

"Jaslice stoje tri-četiri tjedna, ovisno koliko vremenski možemo raditi na njima budući da i ja radim u školi, a i moji su suradnici uposleni pa moraju pitati da iziđu s posla. Postavljamo ih obično u Trećem tjednu došašća, a skidamo poslije Nedjelje krštenja Gospodinova", rekla je s. Abela ne želeći nam odgovoriti na pitanje jesu li kočerinske jaslice najljepše u Hercegovini.

"Ne bih vam stvarno mogla reći jesu li naše najljepše, ali znam da to iziskuje mnogo vremena, volje, snage i ljubavi", ustvrdila je na kraju i kazala da se već dok nisu postavljene jaslice, razmišlja o onim za proslavu Božića 2020.

"Već sada dok postavljamo ove jaslice, zaključujemo da bismo sljedeće godine trebali promijeniti nešto i onda planiramo, ako nas Bog poživi i budemo u istom sastavu, to i ispuniti", ustvrdila je na kraju s. Abela Banožić te dodala da jaslice nisu samo božićni ukras za sakralni ili neki drugi prostor - one nose snažnu simboliku u duši vjernika koji iščekuje rođenje Gospodinovo.

Prve jaslice

Prve jaslice postavio je Sv. Franjo Asiški 1223. u spilji blizu grada Greccija u Italiji. Nadahnuo ga je pohod Svetoj zemlji gdje je vidio mjesto rođenja Isusova te je to htio približiti svojim suvremenicima. Uprizorio je žive jaslice, onakve kakve se često za Božić mogu vidjeti u izvedbi zajednice Cenacolo. Ipak, jaslice kakve danas znamo nastale su tek u 16. stoljeću.

Elementi „poganstva“ u proslavi Božića danas

Običaji koji se dovode u vezu s proslavom Božića danas su, ugrubo rečeno, cjelina svih pojava, događaja, ukrasa i ponašanja ljudi koji počinju već u studenome i traju, ponekad, čak i do poklada. U ovom ćemo kratkom prikazu pokušati rastočiti koji su to elementi poganski, to jest potječu iz vremena prije pokrštavanja...

Na početku valja kazati da su narodni običaji: tradicijom ustaljeni načini ponašanja s normativnim, ceremonijalnim i simboličkim značajkama, svojstveni određenoj društvenoj zajednici.

Nezaobilazni su čimbenici narodne kulture koji obilježavaju značajne trenutke čovjekova života i osobite prigode u životu zajednice vezane uz vjerski godišnji ciklus. Riječ je o narodnim običajima koji su različiti od podneblja i države. Isti narod može imati različite običaje u odnosu na mjesto gdje živi, pa čak i dva susjedna sela mogu imati različite narodne običaje o istome.

Prema istraživanjima etnografa, samo u hrvatskom narodu za vrijeme božićnih blagdana postoji više od 200 običaja koji imaju izniman socijalni i estetski značaj. Neki su se običaji sačuvali do naših dana, neki su se modificirali, a dosta njih je ostalo samo u sjećanju najstarijih osoba.

Nastavak jesenskog ciklusa

Početci velika broja božićnih tradicija toliko su nejasni da knjige, istraživanja, znanstveni radovi i internetske stranice, koje se bave ovom temom, proturječe jedni drugima. Važno je napomenuti da su u proslavi Božića neki običaji i simboli potpuno kršćanski, dok drugi nisu jer prate prirodne cikluse koji su stariji od kršćanstva.

Nema sumnje da se podrijetlo dijela onoga što danas nazivamo božićnom tradicijom u nekom obliku povijesno može povezati s poganskim kulturama i slavljima koji su postojali prije dolaska kršćanskih misionara.

Božićni su običaji izravni nastavak jesenskog ciklusa narodnih običaja koji su determinirani poljodjelskim radovima i popratnim im ponašanjima.

Na tragu toga važno je napomenuti kako proslavljanje početka agrarne godine nije ekskluzivitet kršćanstva jer su razne kulture i civilizacije u povijesti slavile te prirodne pojave s obzirom da je cilj bilo ritualno obilježavanje buđenja prirode.

Kićenje bora

Danas je gotovo nezamisliva proslava Božića bez lijepo ukrašenih borova. Nema doma u kojemu blagdanskih dana neće biti, na važnom mjestu, postavljeno okićeno drvce. Zbog Nove godine te činjenice da je taj običaj postao dio obrasca ponašanja u građanskom društvu velikog dijela planeta, kite ga i oni koji nisu kršćani.

Najčešće se postavlja uz jaslice, ili neku sliku koja prikazuje rođenje Djeteta Isusa.

Odakle poveznica blagdana Božića i okićena bora?

Treba jasno reći, Utjelovljeni i okićeni bor nemaju nikakvih dodirnih točaka. Veza je nastala tek u novijim stoljećima kršćanstva, a preuzeta je iz drugih, nekršćanskih, kultura.

Običaj je bio povezan sa zimskim solsticijem kojeg su poganski narodi smatrali danom ponovnog rođenja boga Sunca.

Također, Sv. Bonifacije pokušao je germanskim plemenima predstaviti kršćanstvo i nauk o Presvetom Trojstvu koristeći sortu sjeverne bijele jele – zbog njezina naizgled trokutastog oblika.

Početke običaja kićenja bora moguće je pratiti upravo preko germanskih naroda. Svakako, oni se pojavljuju ponajprije u protestantskim zemljama, što je u katoličkom svijetu dočekano s rezervom. Početkom 19. st. običaj se raširio u sve dijelove svijeta i ubrzo je postao općeprihvatljivim znakom Božića u svim slojevima društva.

Zvijezda na boru zasigurno će simbolizirati Betlehemsku zvijezdu koja je najavljivala Isusovo rođenje te je u kršćanskim domovima ne bi trebalo izostavljati.

Badnjak

Znamo da je badnjak drvo koje se pali. U hrvatskom jeziku, za razliku od drugih, to je naziv i za dan pred Božić. U osnovi je to drevni podsjetnik na vremena kada su europski pogani imali lomače tijekom zimskog solsticija čime su simbolizirali povratak sunca s danima koji počinju postajati sve dulji.

Jednom kad je badnjak donesen kući i svečano smješten u kamin, ukrašen je zelenilom, alkoholom i posipan brašnom prije nego što je zapaljen. Trupci bi tada gorjeli cijelu noć, te potom tinjali nekoliko dana.

U novije vrijeme u narodima koji su izgubili tradiciju paljenja badnjaka, uvriježilo se pravljenje torte u obliku drvenog trupca prelivena čokoladom i posutog šećerom te ukrašena zelenim grančicama.

Božikovina, imela i bršljan

U rimskoj mitologiji biljke božikovina, imela i bršljan smatrane su „svetima“ i dovođene su u vezu s bogom Saturnom. Kako bi ga počastili na festivalu saturnalija, Rimljani su jedni drugima davali svečane vijence. Kad su kršćani počeli slaviti Isusovo rođenje, riskirali su da ih progone zbog nove religije te su stavljali „svete vijence“ na svoje kuće i tako se kamuflirali za vrijeme progona.

Također, Druidi su vjerovali da imela može zaštititi od groma i munje. Njihovi bi svećenici zlatnim srpom izrezali komad imele s hrasta, hvatajući grane prije nego što stignu na zemlju. Također, to je bio druidski simbol radosti i mira.

U rimsko je vrijeme bršljan bio simbol Bacchusa koji je bio bog vina i slave. Nosio ga je u kruni, a pogani su vjerovali da je simbol vječnog života.

U međuvremenu te su biljke izgubile veze s Rimljanima i Druidima te postale tradicionalni simbol Božića, osim bršljana koji je popularan (samo) u britanskom dijelu svijeta.

Darivanje

Veoma lijep običaj je darivanje bližnjih. Osim materijalnoga, bližnjima darujemo svoje vrijeme, pažnju te ljubav. I tri su mudraca darovala maloga Isusa, odvojili su svoje vrijeme, iskazali poštovanje i dali najbolje što su imali u tom trenutku (usp. Mt 2,11).

Odatle možemo kazati kako je licemjerno darivanje u obitelji i među svojim bližnjima na Božić nazvati poganskim običajem zato što su se narodi nekoć davno, u pretkršćanskom vremenu, darivali kao dio poganskog rituala ili su slavili saturnalije u doba Rimskoga Carstva. 

Zvona

Zvono se danas povezuje s crkvama, važnijim događajima, obavijestima, ali kroz glazbu i film je ušlo u svako uho kao nezaobilazni dio božićnog ugođaja.

Ipak, smatra se da korištenje zvona ima svoje podrijetlo u ranoj poganskoj zimskoj proslavi u kojoj su zvonjavom zvona „istjerivani“ zli duhovi.

Pjevanje za Božić

Na tragu arheoloških i povijesnih činjenica znanstvenici su zaključili da su poganski narodi pjevali pjesme u razdoblju koje u našem računanju vremena odgovara kraju prosinca. Slično kao i s darivanjem i zvonjavom, stari su narodi pjevali tijekom zimskog solsticija na tragu radosti i zahvale što se dan vidno počeo duljiti.

Paljenje svijeća

Paljenje adventskih svijeća je izvrsna najava dolaska Božića. Isto tako postojala je rana poganska tradicija paljenja svijeća kako bi se „tjerale“ sile hladnoće i tame. Međutim, ima li današnje paljenje svijeća ikakve veze s vjerovanjima primitivnih i praznovjernih predaka europskih naroda? Možemo li onda paljenje svake vatre, ili njezino gašenje, danas povezivati s poganima jer su i oni to radili?

Djed Božićnjak

Unatoč činjenici da je suvremena slika onoga što zovemo Djed Božićnjak uvelike oblikovana reklamnom kampanjom Coca-Cole, on definitivno ima poganske korijene. Postojao je poganski bog po imenu Odin, često prikazan kao bucmast starac s bijelom bradom koji je nosio dugački ogrtač.

Kombinacija Sv. Nikole i Odina uz materijalistički pristup reklama Coca-Cole rezultiralo je onim koga danas, u najboljem slučaju, zovemo Djed Božićnjak.

Na kraju treba prepoznati kako su kršćani tijekom stoljeća u praktičnom smislu vršili ono što danas nazivamo inkulturacijom evanđelja: preuzimali su različite poganske elemente i davali im kršćanski smisao. Zbog toga i Božić kao najradosnija kršćanska svetkovina obiluje elementima iz različitih kultura, civilizacija i tradicija.

FONSS potpisao ugovore s 39 stipendista

U prostorijama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. (NCM) u Sarajevu 7. prosinca 2019., po 15. put, Fondacija za stipendiranje studenata - FONSS svečanim je činom potpisivanja podijelila stipendije za 39 studenata.

Susret je započeo okupljanjem stipendista u NCM-u i misom koju je predvodio vlč. Ilija Orkić, župnik u Radunicama, uz koncelebraciju dr. vlč. Šime Maršića, ravnatelja NCM-a.

Zahvalnost

Vlč. Orkić je na početku propovijedi prilagođene studentima rekao da se mora raditi i truditi kako bi se uspjelo u životu. Istaknuo je kako mnogi ljudi i po 10 godina rade kuću i sređuju je, ali još uvijek nemaju fasadu. Napomenuo je da se u životu ništa ne može učiniti odmah te je stipendija samo jedna mala pomoć na njihovu životnom putu.

Dodao je kako je sve stipendiste preporučio župnik. „'Ja svojim obrazom stojim iza te osobe', rekao je župnik. Koliko ćete se vi truditi, stoji na vama. Mi u Upravnom vijeću prihvaćamo ta jamstva župnika. Više je ključeva kako bi se otključala 'vrata' do dobivanja stipendije“, rekao je Orkić te na kraju potaknuo stipendiste da na trenutak zastanu i zahvale za sve one koji su im u njihovu životu pomogli, te da mole za svoje dobročinitelje. Poželio je da studenti marljivo uče i rade te volontiraju, a Bog će dati nagradu.

Na kraju mise studentima se obratio ravnatelj vlč. Maršić te se pridružio poticajima koje je uputio vlč. Orkić.

Poticajne riječi

Nakon euharistije uslijedio je susret stipendista s Upravnim vijećem FONSS-a. Nazočne je pozdravila Marijana Miketek, djelatnica NCM-a i koordinatorica ovog projekta.

Riječ je ponovno preuzeo dr. Maršić koji je istaknuo povezanost FONSS-a i NCM-a, te potom predstavio instituciju u kojoj je ravnatelj.

Vlč. Orkić progovorio je o životu studenata napominjući da trebaju nastaviti činiti dobra djela.

Župnik u sarajevskom naselju Stup i direktor Medijskog centra Vrhbosanske nadbiskupije preč. Miroslav Ćavar potaknuo je nazočne, koji su iz Sarajeva, da volontiraju kroz već postojeće institucije Crkve. Napomenuo je da se oni koji već dobivaju stipendiju od FONSS-a ne javljaju na natječaje za stipendije drugih institucija i općina, te da oslobode to mjesto svojim prijateljima i poznanicima koji nisu dobili stipendiju u FONSS-u.

Poticajne riječi u ime dobročinitelja uputio je i Petar Lušo, te progovorio o potrebi da kada se studenti zaposle, i sami krenu pomagati studente kako bi se pokrenula lančana reakcija. Predsjednik Upravnog vijeća FONSS-a iz Zagreba Boris Babić govorio je o genezi nastanka FONSS-a prije 15 godina.

15 godina

Na kraju je Miketek napomenula kako nema uplata za sve studente ako samo ijedan student od 39 stipendista ne donese potvrdu o volontiranju do 12. dana u mjesecu jer su uplate istodobno za sve. Potaknula je nazočne da budu savjesni i na vrijeme donose ili šalju potvrde.

Potom su se stipendisti predstavili, a svečanost potpisivanja ugovora upriličena je nakon zajedničkog ručka u Centru.

Podsjetimo da FONSS postoji već 15 godina, a nastao je iz želje podupiranja nadarenih mladića i djevojaka za vrijeme studija, koji su slabijeg imovinskog stanja. U pomaganje mladima Fondacija je tijekom ovoga razdoblja uložila više od 500 000 KM, a mnogima je pružena prilika za radno mjesto njezinim posredovanjem.

Sve ovo ne bi bilo moguće da nema dobročinitelja i podupiratelja. Stoga Fondacija preko Upravnog vijeća iskreno zahvaljuje svima koji pružaju podršku radu FONSS-a.

 

„Osobna karta“ aktualnih projekata četiriju Caritasa u BiH

 Ljubav prema bližnjemu, koja se konkretizira i kroz institucionalno djelovanje Katoličke Crkve, jedan je od temeljnih postulata vjerničkog života. Prigodom Treće nedjelje došašća, kada se obilježava i Nedjelja Caritasa, prezentiramo aktualne projekte krajem 2019. koji se odvijaju u sklopu (nad)biskupijskih Caritasa te Caritasa BiH.

Kada spomenemo Caritas, većina pomisli na ratne slike dijeljenja humanitarne pomoći izravno iz kamiona, i tu za mnoge misija razmišljanja o toj instituciji završava. Međutim, Caritas je ljubav prema bližnjemu kroz različite oblike. On je i institucija unutar Crkve, pravna osoba Katoličke Crkve i pastoralna ustanova radi promicanja djelotvorne kršćanske ljubavi.

BK BiH, po uzoru na druge zemlje diljem svijeta, osnovao je 29. siječnja 1995. Caritas Biskupske konferencije BiH, a koji od prije četiri godine nosi ime: Caritas Bosne i Hercegovine.

Članice Caritasa BiH su nad/biskupijski Caritasi u BiH: Caritas Vrhbosanske nadbiskupije sa sjedištem u Sarajevu, Caritas biskupije Banja Luka sa sjedištem u Banjoj Luci te Caritas biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan sa sjedištem u Mostaru.

Projekti Caritasa BiH

Sukladno svojim zadaćama, Caritas BiH trenutačno provodi veći broj programa, projekata i aktivnosti.

Ono što bi trebalo izdvojiti je dugogodišnje djelovanje na izgradnji mira i pomirenja, posebice kroz USAID-ov projekt PRO-Budućnost koji se provodi u suradnji s CRS-om (Catholic Relife Service – Caritas SAD-a) u 75 lokalnih zajednica diljem BiH.

U posljednjih nekoliko godina Caritas BiH posebno je aktivan na pružanju potpore i zagovaranju za osobe s invaliditetom kroz projekte koje financira Europska unija. Na taj se način nastoje osnažiti udruge i organizacije koje pružaju potporu osobama s invaliditetom, te osigurati bolje uvjete za zapošljavanje tih osoba.

Neizostavno je djelovanje Caritasa BiH zajedno s nad/biskupijskim Caritasima, uz potporu poglavito Caritasove mreže, u rješavanju problema migrantske krize u BiH na području Mostara, Sarajeva, ali i Unsko-sanske županije.

U svojoj osnovnoj djelatnosti Caritas BiH stavlja naglasak i na razvoj župnih Caritasa, kao osnovne strukture za pomoć čovjeku u nevolji. A tu je i akcija Tjedna solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini putem koje se financiraju brojni socijalni i zdravstveni projekti koje provode nad/biskupijski Caritasi.

Caritas BiH je aktivan i na međunarodnoj i regionalnoj razini, gdje se s drugim nacionalnim Caritasima u okvirima prekogranične suradnje razvijaju napredne i inovativne ideje poput socijalnih poduzeća, te odnedavno pokrenuti projekt zapošljavanja za mlade, kao odgovor na veliki broj mladih ljudi koji svakodnevno napuštaju BiH, u potrazi za boljim uvjetima, u zemlje Zapadne Europe.

Osim toga tu su i projekti: E.L.B.A. (Razvoj socijalnog poduzetništva u Jugoistočnoj Europi) – III. faza koja ima za cilj razvoj socijalnog poduzetništva, a krajnji korisnici su ranjive skupine pučanstva u Jugoistočnoj Europi.

Employ Yourself (Zaposli se) s područjem djelovanja izgradnje kapaciteta nevladinih udruga koje rade s mladima.

Praćenje izgradnje kapaciteta u organizaciji – ABCEUAV, a područje djelovanja je smanjenje rizika od katastrofe i humanitarno djelovanje.

Osnaživanje žena u Bosni i Hercegovini

POWER – Stvaranje novih mogućnosti za rad, zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom.

SOCIETIES II.  (Potpora udrugama civilnog društva u osnaživanju tehničkih vještina, socijalnom uključivanju osoba s poteškoćama u razvoju i u primjeni standarda EU-a u Jugoistočnoj Europi).

YOUR JOB – regionalni projekt stvaranja mogućnosti zapošljavanja mladih na Balkanu.

Spomenimo i da je ravnatelj Caritasa BiH mons. Tomo Knežević.

Projekti Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije

Vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Šarić utemeljio je 1931. Caritas Vrhbosanske nadbiskupije sa sjedištem u Sarajevu. Iako je rad Caritasa u vremenu komunističke vladavine bio zabranjen, on nikada nije prestao sa svojim djelovanjem preko župa i pojedinaca.

Za vrijeme posljednjeg rata djelovanje Caritasa je aktualizirano, a temeljni cilj je ostao isti: biti i ostati uz one u potrebi. Ravnatelj Caritasa VN-a je dr. Mirko Šimić.

Projekti i akcije koje trenutačno provode su:

Caritasova pučka kuhinja Jelo na kotačima u Sarajevu 

To je jedan od najdugotrajnijih projekata koji se provodi u Caritasu VN-a od njegove obnove. Početci djelovanja sežu u 1996. U središnjoj kuhinji pripravljaju se topli obroci koji se od ponedjeljka do petka Caritasovim vozilom razvoze na četiri lokacije u gradu. Za dane vikenda osiguran je suhi obrok. Broj korisnika varira jer je ova kuhinja u sastavu javnih kuhinja Sarajevske županije. K tomu treba dodati i redovite korisnike obroka iz sarajevskih župa.

Caritasova pučka kuhinja Jelo na kotačima u Zenici

Također aktivna dugi niz godina, uz kratki prekid, svoje djelovanje započela je sredinom 1995. Topli obroci se također od ponedjeljka do petka dostavljaju do krajnjih korisnika. Specifičnost ove kuhinje je u tomu što se većini korisnika Caritasovim vozilom obrok dostavlja na kućnu adresu u Zenici te u okolnim naseljima i mjestima.

Predškolska ustanova Sv. Obitelj – Sarajevo (s podružnicama)

Započela je s djelovanjem 1999. Odlikuje se kontinuiranom brigom za djecu predškolskog uzrasta na području grada Sarajeva. Danas je vrtić u novoizgrađenoj zgradi u prigradskom naselju Stup, a ima svoju ispostavu u podružnici Caritasa u Zenici, kao i odjel jasličkog uzrasta u sarajevskoj četvrti Višnjik.

Obiteljsko savjetovalište Sarajevo

Ovaj projekt je usko vezan uz produljeni boravak, to jest uz brigu za školsku djecu koja nakon škole borave u Caritasovim prostorijama te obavljaju svoje školske obveze. Uz brigu za mentalno zdravlje djece te njihov intelektualni rast naglasak se stavlja i na njihovu osobnost.

Kućna njega starih i bolesnih

Ovim projektom u nekoliko dekanata Vrhbosanske nadbiskupije (Brčanski, Odžački, Sarajevski, Derventski) preko medicinskih sestara, Caritas dopire do starijih i nemoćnih u potrebi.

Dom za studentice kraljica Katarina Kotromanić – Sarajevo

U gradskoj četvrti Višnjik Caritas Vrhbosanske nadbiskupije u posjedu je objekta koji služi kao dom za studentice koje dolaze izvan grada Sarajeva.

Razvoj župnog Caritasa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji

Od iznimne važnosti, kako za Caritas Vrhbosanske nadbiskupije, tako i za župe u Vrhbosanskoj nadbiskupiji bilo je pokretanje ovog projekta koji je u svom trogodišnjem ciklusu imao za cilj osnovati Caritase u župama u kojima je to u ovom trenutku moguće.

Dobri Pastir

Projekt ima za cilj siromašnima u ruralnim župama omogućiti početnu pomoć dodjelom domaćih životinja ili manjih radnih strojeva da bi im bila olakšana svakodnevica, odnosno da bi mogli doći do izvora financiranja sebe i svoje obitelji.

Socijalizacija romske djece i njihova integracija u društvo

Caritas VN-a pokušava kroz ovaj projekt, prije svega, uključiti romsku djecu u predškolske i osnovnoškolske aktivnosti te poraditi na svijesti važnosti obrazovanja djece i mladih.

Rad s djecom s posebnim potrebama

Ovim projektom se jačaju empatija i međusobno uvažavanje djece, a sve pod stručnim timom koji se sastoji od psihologa, pedagoga, fizioterapeuta, muzikologa i odgojiteljica.

Pro budućnost

Ovaj projekt je izravni plod suradnje s američkim Caritasom (CRS). Riječ je o mirovnom nastojanju koje za cilj ima ojačati lokalne sredine i zajednice uspostavljajući komunikaciju i povjerenje među različitim narodima i pojedincima u BiH.

Migranti na ulici

Caritas VN-a daje svoj doprinos, uz druge aktivnosti, kada je riječ o migrantima u samom gradu Sarajevu.

Caritasova podružnica Kiseljak u izgradnji

Caritas Vrhbosanske nadbiskupije započeo je 2015. izgradnju podružnice Kiseljak. U sklopu tog pastoralno-socijalnog centra nalazit će se dom za starije s hospicijem, dječji vrtić, skladišni prostor te svi ostali prostori potrebni za funkcioniranje ovog objekta.

Projekti Caritasa Banjolučke biskupije

Ovaj je Caritas osnovao banjolučki biskup mons. Franjo Komarica 1986. s ciljem promicanja djelotvorne ljubavi, karitativnog duha i volontarijata. Zapošljava više od 100 osoba, a otvoren je za sve potrebite s ciljem ublažiti aktualnu nevolju i doprinijeti pomirenju i suživotu. Ravnatelj Caritasa Banjolučke biskupije je dr. Miljenko Aničić.

Pomoć za preživljavanje (hrana, odjeća, obuća, lijekovi, drva, peći).

Obnova kuća (godišnje tri-četiri objekta, u 2018. sedam, a u 2019. obnova dvaju krovova i gradnja nove kuće za devetočlanu obitelji).

Vlastita stolarska i bravarska radionica (proizvodnja pokućstva, prozora i vrata za siromašne obitelji i povratnike).

Dom za starije osobe - Socijalni centar Ivan Pavao II. djeluje od početka 2009., 90 osoba – proširuje se za još 20-ak osoba uključujući i odjel za dementne osobe. Zaposlene 42 osobe.

Projekt Ne zaboravi – trogodišnja edukacija osoblja za njegu dementnih osoba provodi se zajedno s Caritasom Mostar.

Kućna njega starih i bolesnih i pomoć u kući (150 – 200 osoba).

Kuhani obrok za stare, napuštene i bolesne (30 obroka 5 dana u tjednu, grad Banja Luka i bliža okolica).

Centar za život i obitelj

Savjetovalište za brak i obitelj

Terenski obilazak siromašnih i obitelji s problemima

Kumstva na daljinu za siromašnu djecu (120 djece)

Internat za školsku djecu u Prijedoru (smještaj i hrana za djecu iz udaljenih sela koja pohađaju razne škole u Prijedoru).

Pranje rublja za migrante u centru BIRA u Bihaću (tri zaposlene osobe), u koordinaciji Caritasa BiH.

Pomoć migrantima u higijenskim potrepštinama i odjevnim predmetima

Tri europska i prekogranična projekta:

Poštujmo žene u ruralnim područjima, trogodišnji projekt s Caritasom Austrije: prava žena, nasilje u obiteljima, mogućnosti organiziranja žena i njihova ekonomskog osnaženja.

Brinemo za starenje s dostojanstvom i poštivanjem, otvoren dnevni centar za starije osobe (radionice), potpora kućnoj njezi, pomoć u potrebnim materijalima za starije i bolesne.

Stazama baštine, od graničara do Trapista – Obilježavanje lokacija od Gradiške do Banje Luke na kojima su se u posljednjih 150 godina naseljavale manjine: Poljaci, Talijani, Ukrajinci, Nijemci... s njihovim specifičnostima. Edukacija turističkih vodiča. Težište su Trapisti: uređenje prostora i izrada replika na djelovanje Trapista (sušara, pivara i sl.).

Your Job, trogodišnji projekt s Caritasom Mostar: savjetovanje, edukacija i osposobljavanje, zapošljavanje mladih.

PRO – Budućnost, rad s političkim zajednicama (općinama) na razini BiH. Koordinacija Caritas BiH.

Socijalno-edukativni centar (za obrazovanje odraslih). Provodi edukaciju njegovatelja za stare i bolesne: 500 sati teorije i prakse (odobrilo Ministarstvo zdravstva). Do sada prošle 22 generacije. Provodi također formalnu i priznatu izobrazbu asistenata za osobe s posebnim potrebama. Veliki broj neformalnih obuka. Cilj: proširiti izobrazbu na razna druga zanimanja (obrtnici i dr.), raditi na prekvalifikaciji radnika.

Gospodarski projekti (organizirano kao Zemljoradnička zadruga Livač. Zaposleno 20 osoba. Cilj je zapošljavanje ljudi i postizanje zarade u svrhu financiranja karitativnih projekata): Farma krava muzara: proizvodnja mlijeka i uzgoj junadi (više od 300 kom.); sirana i proizvodnja sira Trapist; bio-plin i proizvodnja struje te plastenička proizvodnja povrća.

Dječji vrtić: tri skupine i jaslice – ukupno 85 djece, uz postojeći Dom za starije osobe na Petrićevcu (Banja Luka). Realizacija projekta počinje početkom siječnja 2020.

Župni Caritas, edukacije i osnivanje župnog Caritasa u 12 - 15 župa u suradnji Caritasa BiH. Početak planiran početkom 2020.

Caritas biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

Caritas biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan sa sjedištem u Mostaru utemeljio je 1982. biskup mons. Pavao Žanić. U vrijeme ograničene mogućnosti djelovanja Crkve rad se uglavnom sastojao u prikupljanju pomoći za misionare u Africi, za pojedine župe na Kosovu i u Hercegovini. Ratna zbivanja usmjerila su Caritasovu djelatnost na humanitarnu raspodjelu pomoći ugroženima.

Ravnatelj je don Ante Komadina.

Dječji vrtić Sv. Josip

Potkraj 1994. njemački je Caritas pomogao izgradnju dječjega vrtića u Mostaru. Nakon odlaska sestara Službenica Milosrđa koje su od siječnja 1997. ravnale Caritasovim vrtićem, sestre Franjevke od Bezgrješnoga začeća iz Dubrovnika nastavile su taj apostolat u rujnu 2015. Na površini od 1 357 m² vrtić ima pet igraonica, vlastitu suvremeno opremljenu kuhinju, multifunkcionalnu dvoranu i prostrano dvorište.

Centar za djecu, mlade i obitelj SPES

SPES pomaže obiteljima u sustavnoj skrbi za djecu i mlade. Organizira se i provodi program pozitivnog razvoja djece, kreativne radionice za djecu i odrasle, pomoć pri učenju, interaktivne radionice za mlade, savjetovanja, predavanja za roditelje i stručnjake...

Knjižara Logovita

Crkva i njezine ustanove bile su oduvijek promicateljice kulture, pa je zato i Caritas otvorio u Mostaru knjižaru želeći tako poticati i promicati kulturu čitanja i izobrazbe. U prostoru velikom gotovo 300 m² nudi se raznovrsna literatura i priručnici.

Rehabilitacijski centar za osobe s posebnim potrebama Sv. Obitelj

Rehabilitacijski centar utemeljen je radi unaprjeđenja kvalitete života osoba s invaliditetom te rehabilitacije djece s razvojnim poteškoćama multidisciplinarnim terapijskim radom.

Započeo je s djelovanjem 2001. i odvija se u tri odjela: edukacijsko-rehabilitacijski odjel, stacionarni odjel, i radionica Emanuel (od 2006.).

Centar za radno osposobljavanje osoba s razvojnim poteškoćama Nazaret

Odrasle osobe s različitim tjelesnim i duševnim smetnjama od 1997. u Nazaretu mogu naći odgovarajuće zaposlenje u prilagođenim radionicama za drvodjelstvo, tekstil i dekorativne predmete od papira, gipsa, voska, platna.

Radionice za osobe s invaliditetom Betlehem

Nakon višegodišnje institucionalne skrbi o osobama s invaliditetom na području Mostara Caritas je ovoj populaciji na sličan način odlučio pristupiti i na području općine Čapljina. Dom za stare i iznemogle osobe s hospicijem Betanija

Otvorenje vrata za stare i iznemogle osobe s hospicijem Betanija u Čapljini je upriličeno 2013. Usluge palijativne skrbi (sveobuhvatne – zdravstvene, psihološke, socijalne i duhovne skrbi) daju se s ciljem pružanja potrebne njege bolesnicima s neizlječivom bolešću.

Duhovno-obrazovni centar Emaus

Emaus je otvoren 2007. na mjestu gdje se prije posljednjeg rata nalazio svećenički dom. To je mjesto namijenjeno održavanju programa profesionalnog usavršavanja, duhovnih obnova i drugih oblika ulaganja u znanje i kvalitetu ljudske osobe.

Uz navedene aktualne projekte tu su i svakodnevni karitativni napori i poslovi koji su svojstveni Caritasu, a koje je teško i pobrojiti budući da je njihov spektar vrlo širok.

U tom se smislu svakodnevno pomaže preko raznih savjetovanja, pomoći u prehrambenim i higijenskim potrepštinama, lijekovima, ortopedskim i medicinskim pomagalima, nabavkom ogrjeva i peći, zatim u odjeći i obući, potpori u rješavanju režijskih obveza, potpori studentima i đacima preko čišćenja i manjih obnova stanova i kuća...