Kristina je oteta u ljeto 2014. kada je Islamska država
u munjevitom prodoru pregazila veliki dio Iraka i njegov drugi najveći grad
Mosul te kršćansko mjesto Qaraqosh gdje je obitelj Abada živjela. Qaraqosh je prije napada Islamske države bio
najveći kršćanski grad u Iraku.
Desetci tisuća kršćana i ostalih religijskih manjina
bježali su kako su nadirali militanti Islamske države, međutim Kristinina
obitelj je ostala budući da je njezin otac Khader
slijep. Također, većina starijeg pučanstva, a posebice bolesni i nepokretni,
ostali su nadajući se milosti osvajača. Mnogi su požalili zbog toga.
Otimanje
djevojčice
Kobnog 22. kolovoza militanti su okupili preostale
kršćane u kradu Qaraqosh pod izlikom popisa i medicinskih provjera. Zapovjednik
je dao naredbu da svi predaju zlato i ostale vrijednosti koje imaju te
dokumente. Nakon što su kršćani predali sve vrijedno što imaju kod sebe utrpani
su u autobuse kojima su bili zamračeni prozri kako se ne bi vidjelo gdje ih voze.
Potom je jedan pripadnik Islamske države došao do Ayde, Kristinine majke i supruge
slijepog Khadera te jednostavno uzeo uplakano dijete iz naručja. Ni plač ni
preklinjanje da to ne čine nije pokolebalo militanta koji je rekao da dijete
ide emiru to jest šefu ili osobi koja igra važnu ulogu unutar hijerarhije
Islamske države. Zatim je majka puškom ponovno natjerana u autobus, a dijete
više nije vidjela skoro tri godine.
Medijska
pozornost
Tijekom dvije godine nakon otmice dolazile su
informacije da je živa. Međutim, kako je rat išao na štetu Islamske države
informacije su „presušile“, a rastao je strah kako je poginula u nekom od avionskih
bombardiranja, granatiranjima ili da je „jednostavno“ ubijena.
Posebno su bolni bili rođendani i bitni obiteljski
nadnevci koji su prolazili bez otete Kristine. Patnja obitelji Abada zabilježena
je i prije nego se djevojčica vratila roditeljima. Novinari i ostali medijski
djelatnici posjećivali su ih tijekom godina u više navrata. U rujnu 2016. majka
je rekla da joj zbog kćerke nedostaje dio srca i da joj je najveća želja
ponovno vidjeti svoju djevojčicu.
Tragedija obitelji Abada ovjekovječena je u predstavi
koja je napisana u izbjegličkom logoru te je izvođena u iračkom Erbilu.
Međutim, iako umjetnost imitira stvarnost, koja opet imitira umjetnost, „životna
predstava“ nije završila kao prava predstava. U stvarnosti je Kristina vraćena
kući...
Ponovno
ujedinjenje
„Bio je to veoma sretan trenutak, svi su pjevali,
plesali i pljeskali rukama“, novinarima je susjeda opisala dan kada je Kristina
vraćena roditeljima u izbjegličkom logoru Ashti u blizini Erbila.
Iako su svi bili sretni Kristina se nalazila u stanju
šoka zbog svih ljudi oko nje i svega što se događalo proteklih mjeseci u ratnoj
zoni. Svi su je ispitivali što se događalo u posljednjih tri godine te joj se
obraćali međutim ona nije odgovarala. Šok zbog promjena i ujedinjenja s
roditeljima te svom masom ljudi bio je prevelik.
Na svu sreću, kako je i militant koji ju je oteo iz
majčinih ruku najavio Kristina je bila smještena u bogatoj obitelji. Dobro je
hranjena, izgledala je fizički dobro, čak je i nosila zlatne naušnice.
Na kraju, Kristinina majka je zahvalila iračkim specijalnim
postrojbama, medijima koji su je posjećivali tijekom posljednjih godina te
svima diljem svijeta koji su svojim molitvama pomogli da se Kristina vrati
kući.
Teroristi Islamske države svedeni su na nekoliko enklava
u Iraku. U Mosulu drže samo stari dio grada i fanatično se brane. Za očekivati
je uskoro pobjedu regularne Iračke vojske. Povratak kršćana je sporo, ali
sigurno započeo u domove koji su oslobođeni iz ruku Islamske države.
Političar i
vjernik?
Čelnik britanske stranke Liberalnih demokrata Tim Farron podnio je ostavku na svoje
stranačke dužnosti, a kao razlog je naveo situaciju u kojoj je osjećao
nemogućim voditi svoju stranku i ostati vjeran svojoj vjeri.
„Ne mogu biti kršćanin i voditi ovu stranku. Biti
politički vođa danas, i to posebice progresivno-liberalne stranke, i živjeti
kao kršćanin učinilo mi se nemogućim. Bio sam rastrgan između svoje vjere i
svojih političkih dužnosti“, rekao je pritom medijima.
Ostavka, koja je odjeknula u britanskom političkom
životu, jer je riječ o jednoj od najjačih stranaka u Britaniji, koja je pet
godina bila u vladajućoj koaliciji s Konzervativnom strankom, uslijedila je
nakon što je Farron bio neprestano pod pritiskom medija zbog svojih stajališta
o homoseksualnosti i abortusu. Farron je inače vjernik Anglikanske Crkve i to
njezina konzervativnijeg, „evanđeoskog“ krila.
Kako piše Catholic
Herald, Farrona su mediji posebno jako napadali tijekom izborne kampanje za
nedavne opće izbore u kraljevstvu.
Bivši vođa liberalnih demokrata rekao je kako mu se čini
da su ga mediji napadali zbog njegove vjere i onoga u što vjeruje. Kako je istaknuo,
od prvoga dana svoje dužnosti ispitivali su ga o njegovoj vjeri. On je probao
odgovarati sa strpljenjem i ljubavlju, a njegovi su odgovori, poručio je, mogli
„ponekad biti i mudriji“.
Nadbiskup Westminstera kardinal Vincent Nichols izrazio je svoje žaljenje zbog Farronove
ostavke i rekao kako je jasno da je ovaj bio napadan zbog svoje vjere.
U Španjolskoj se ne smiruju rasprave o toleranciji i
homoseksualcima. Naime, aktivisti za prava homoseksualaca su pred župnom crkvom
Sv. Marije u Tárregi napali biskupa Solsone mons. Xaviera Novella koji je crkvu morao napustiti pod policijskom
zaštitom, dok su okupljeni prosvjednici nastavili svoj igrokaz.
„Ne vidim ništa što bih trebao ispraviti, a političke
ucjene neće me uplašiti“, izjavio je biskup nakon što ga je zbog iznošenja
crkvenog nauka o homoseksualnosti početkom lipnja napalo 100-tinjak aktivista
U „spornoj“ propovijedi biskup je govorio o sve većoj
konfuziji oko spolne orijentacije koja je prisutna kod mladih, a povezao ju je
s oslabljenom ulogom oca te krizom muškosti.
Njegove su riječ izazvale negodovanje gay-udruga,
političara i predstavnika vlasti.
Postavlja se pitanje dokle će biti napadani ljudi zbog svoga
mišljenja, dok se istodobno traži „sloboda“ za nečije tuđe stavove i uvjerenja?
Nema komentara:
Objavi komentar