Tramošnica – narodno svetište

Župa Gospe od Anđela u Tramošnici se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Bosanske Posavine, desetak kilometara zračnom crtom istočno od Modriče i nekoliko kilometara sjeverno od Gradačca. Malobrojna je to vjernička zajednica koju je redakcija Katoličkog tjednika nenamjerno „zaobilazila“ godinama. Razlog tomu, sve do sad, bila je udaljenost od glavnih prometnica i, uvjetno rečeno, postojanje „zanimljivijih“ gradova i sela koji su nekako uvijek imali prednost... ali sve ima svoje vrijeme.

 

Riječ je o zaista staroj župi koja u crkveno-administrativnom pogledu pripada Doborskom dekanatu i Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Međutim Daytonskim sporazumom podijeljena je na dva dijela. Veći dio ostao je u RS-u u novoformiranoj općini Pelagićevo, dok je manji dio u Federaciji BiH i gradačačkoj Općini kojoj je i prije posljednjeg rata pripadala. Kao i u drugim podnebljima, upravo u toj činjenici leži većina problema koji danas muče ovu župu: crkvu i pastoralne objekte valjalo je obnavljati nakon potpunog uništenja, većina protjeranog hrvatskog puka se nije vratila jer je u ključnim godinama poslije rata bilo opstrukcija, a sada nedostaje posla i radnih mjesta. No krenimo redom...

Stara župa i njezine tri crkve

Pojam Tramošnica prvi put se spominje 1548. i to u osmanlijskim tefterima, a kao pojam u crkvenim knjigama nekih stotinjak godina kasnije. Župa je tada pripadala modričkom samostanu i s njim je pravno i de facto nestala u razaranjima nakon turskog poraza u Bečkom ratu 1683.

Ponovni začetci vjerničke zajednice javljaju se 1743. kada se ona nalazi u sklopu župe Bijela. U 18. st. katolički puk u ovom kraju pastoralno opslužuju franjevci sutješkoga samostana koji imaju svoju ispostavu u Bijeloj. Tramošnica je postala kapelanijom 1784., a 1802. konačno i župom. O veličini tada novonastale zajednice može se pojmiti tek kada vidimo da se 1868. od nje odijelio Garevac, a točno stoljeće kasnije župe: Turić, Srednja Slatina te konačno 1973. i Donja Tramošnica.

Prva zidana crkva izgrađena je prije 1870. Nju je 1888. zamijenila mnogo bolja bogomolja koja je bila u uporabi skoro jedno stoljeće do 1979. kada je izniknula i treća crkva. Ona je nažalost potpuno uništena 1992. To su podaci koje nam nude knjige i Crkveni šematizam. Međutim, Tramošnica je u narodu nešto više od obične župe što smo saznali u prvim minutama razgovora s njezinim župnikom fra Perom Baotićem.

„Ne postoji“ Gornja Tramošnica

Odmah po dolasku u župnom dvorištu pored Gospina kupa fra Pero je objasnio kako smo došli na hodočasničko i zavjetno mjesto molitve te da ne postoji pojam Gornja Tramošnica. „Ta kovanica je nastala kad se odvojila župa Donja Tramošnica 1973. kako bi se napravila distinkcija između dvije župe koje u sebi imaju ime Tramošnica. Dakle, ne postoji selo Gornja Tramošnica“, rekao je župnik te odmah objasnio značenje Gospina kipa za župu, ali i njega osobno.

„Čitajući kronike vidio sam podatak kako je 2. kolovoza 2004. proslavljena 110 obljetnica svetišta u narodu. Razmišljajući o tomu, odlučio sam da 120. obljetnicu dočekamo dostojanstveno. Potaknuo sam vjernike i krenuli samo prikupljali sredstva pa smo ove godine postavili kip koji je djelo akademskog kipara, inače domaćeg sina, Slavena Miličevića, koji živi u Zagrebu. Blagoslovio ga je pred više tisuća ljudi, 1. kolovoza, vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić“, rekao nam je župnik Baotić i naglasio kako za njega kip ima i osobnu vrijednost.

Budući je za svoje 33 godine misništva pastoralno djelovao samo u župama posvećenim Gospi, ili njezinoj majci sv. Ani, izgradnja kipa osim umjetničke crte ima i njegov osobni duhovni pečat. Kako smo saznali svoju oduševljenost kipom nije krio ni nadbiskup koji je vidjevši umjetničko djelo rekao: „Pred ovim kipom se može Bogu moliti“

Velika ljubav prema rodnom kraju

Nakon razgledanja Gospina kipa, u župnom uredu smo razgovarali o današnjim statističkim podacima i posljedicama rata. U Tramošnici stalno boravi 234 osobe odnosno 133 obitelji. Nažalost, u 66 kuća živi samo jedna osoba, a tek samo tri kuće imaju po šest članova. Kako smo vidjeli, župa je, po godinama vjernika, starija: skoro pola župljana ima više od 60 godina, a samo osmero djece je mlađe od 10 godina. Ljudi žive od pomoći iz inozemstva, mirovina, a za osobne potrebe bave se i poljoprivredom.

Iako ima tako malo mladih, na teritoriju župe ipak djeluje obnovljena osnovna škola koja je nekoć imala stotine učenika. Prema riječima našeg sugovornika ona djeluje mimo svih pravila i kriterija jer ne zadovoljava minimum broja učenika. Školski vjeronauk jednom tjedno predaje s. Ana Oršolić. U godini na izmaku bio je samo jedan prvopričesnik, a bit će troje krizmanika. Nažalost, većinu krštenja i vjenčanja imaju oni koji u ne žive u Tramošnici nego u Zapadnoj Europi.

Važno je napomenuti kako je blagoslovljeno i tridesetak kuća vjernika koji se osjećaju kao župljani, ali ne žive tu tijekom godine. Navrate za Božić, Uskrs i tijekom odmora... Inače, dosta ljudi koji stalno žive izvan župe navraćaju kad mogu, obilaze svoju rodbinu, prijatelje te kuće i imanja, dokazujući kako nisu zaboravili rodni kraj. U dijaspori su jaka udruženja protjeranih župljana koji se brinu o svome mjestu rođenja. Tako je primjerice jedan zavičajni klub iz Švicarske preuzeo na sebe sve troškove zagrijavanja crkve.

Uvijek netko na misi

Unatoč malom broju vjernika, župnik naglašava kako ima privilegiju da svaki dan uvijek netko bude na misi jer je stotinjak metara od crkve samostan Školskih sestara franjevki.

„Sada ima 15 sestara, ali sve su starije. Jedna je totalno nepokretna. One su tu, pomažu, brinu o crkvi, ukrašavaju, animiranju misno slavlje... Broj vjernika na misi varira jer dosta ljudi nedjeljom dolazi iz Slavonije... Zna biti i po stotinu. Posjećenost bi mogla biti bolja, ali se računa kako je dobra“, smatra fra Pero i ističe kako nema filijalnih crkava. Župa ima jedno groblje s lijepom, ali manje funkcionalnom kapelicom u Okrugliću, zavjetnu kapelu sv. Ante u Liporašću te još jednu manju za blagoslov polja... U župno groblje ukapaju se i pokojni vjernici okolnih župa.

Četvrta izgrađena crkva

Kao i uvijek ratne teme sa župnicima su neizostavne. Crkva u G. Tramošnici je 1992. bila minirana i ostale su samo ruševine. Obnova je bila teška i duga, ali je nova crkva, četvrta po redu, na ljeto 2002. dovršena. Budući je župa zavjetno mjesto prijašnji župnik je od ruševina treće crkve napravio jedno brdašce iza sadašnje crkve na koje je postavio križ pronađen na smetlištu te tako napravio kalvariju - podsjetnik na ratna događanja.

„Treća crkva u ovoj župi bila je sagrađena 1979. ali je 1992. srušena, dakle 13 godina poslije izgradnje. Može se reći da je bila nova. Od umjetničkih djela u njoj, bila je poznata slika Gospe od Anđela koju je darovao đakovački biskup Ivan Matuzović 1841. Nažalost, to vrijedno umjetničko djelo i prostrani oratorij sa slikom nestali su kada je crkva minirana. Ne zna se jesu li ukradeni ili jednostavno uništeni. Na osnovu slike toga umjetničkoga djela Vlatko Blažanović je nacrtao sliku Gospe od anđela koja se danas nalazi iznad oltara nove, četvrte, crkve“, rekao nam je fra Pero.

Narodno svetište i doseljenici iz Hercegovine

Kako je razgovor tekao dalje otkrili smo još jednu posebnost ove župe. U narodu čitavog kraja uvriježen je običaj da se iz okolnih župa dolazi pješice na hodočašće Gospi od Anđela. U tome prednjače vjernici iz: Tolise, Kopanica, Tišine, Oštre Luke, Domaljevca.... Hodočasnici pješače zbog svojih zavjeta, a budući je to župa koju vode franjevci, pod određenim uvjetima tijekom godine u njoj se može dobiti i potpuni oprost.

Važno je napomenuti kako je riječ o „narodnom svetištu“ koje nije prema crkvenim propisima proglašeno. Župnik je nakon razgovora s kard. Puljićem pokrenuo, zajedno s vjerničkom zajednicom, određene korake ka pripremama za pokretanje procesa proglašenja svetišta.

Tako se svake prve subote slavi sv. misa. Postoji i zavjetna sv. misa Gospi od Anđela. Osim toga, svakog trećeg u mjesecu slave se zavjetne mise fra Lovre Milanovića (1777. – 1807.) koji je ubijen u Turiću, ali je u vrijeme preminuća bio župnik u Tramošnici.

Inače, župa je u prošlosti dala desetke duhovnih zvanja. Jedan od živućih svećenika je fra Jozo Puškarić, dana župnik u susjednoj Donjoj Tramošnici.

Razmišljajući o porijeklu raseljenih župljana zaključili smo kako je u prošlosti mnogo vjernika došlo iz Hercegovine. To je moguće pratiti prema prezimenima. Tako je hercegovačko prezime Zovko u Tramošnici postalo Zovkić, Biško je postalo Biškić, Bubalo Bubalović... U župi su pretežno nekoć hercegovačka prezimena s nadodanim „ić“.

Ima mjesta i za izložbe

Nakon iscrpnog razgovora u župnom urednu obišli smo crkvu te prateće objekte: Jugendhalu i kalvariju. Prije nego je crkva obnovljena Jugendhala je služila kao bogoslužni prostor. Sada se u njoj održavaju susreti, izložbe... Dok smo tuda prolazili s. Božena Gagulić je pripremala svoje slike za sljedeću izložbu.

Napomenula je kako njezine umjetnine predstavljaju stvari i pojave koje su joj drage i lijepe. „Ne mogu odoljeti da na platno ne stavim nešto što mi se svidi“, rekla nam je s. Božena i istaknula kako će na izložbi biti 50-ak njezinih slika.

Potom smo obišli i Tramošničku kalvariju – ostatke srušene crkve koji su pretvoreni u brdašce kao posljednja postaja križnog puta. Postoji plan napraviti stepenište i puteljak te pokušati oplemeniti čitav prostor kako bi se križni put dobro uklopio. Ideja je, prema župnikovim riječima, dosta skupa, ali će se vidjet što se može učiniti.

Nakon kalvarije red je došao na unutrašnjost crkve koja je izuzetno lijepa i skladna. Kvari je samo neproporcionalan ambon koji je zaista prevelik. Očito ga je potrebno „spustiti“ kako bi vjernici mogli vidjeti propovjednika  i obratno. Crkva ima lijepo uređen vitraj i rozetu koja prikazuje evanđeliste. Križni put je rad jedne od sestara, ali u kronikama nije zabilježeno o kojoj je riječ.

Sestarska prisutnost izuzetno važna

Poslije razgledanja crkve krenuli smo ka samostanu Bezgrešnog začeća BDM Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije. Tu smo razgovarali sa s. Arkanđelom Tadić koja nam je objasnila povijest nazočnosti sestara u ovoj župi i čitavom kraju.

Kako nam je rekla, godine 1988. sagrađena je kuća u kojoj su se udomile starije i bolesne sestre te nekoliko članica koje djeluju u župnoj katehezi i vode crkveno pjevanje u obje tramošničke župe. Sa starijim i bolesnim sestrama u župi je zaživio apostolat molitve, a kuća je postala duhovno središte sestara koje djeluju u Bosanskoj Posavini. U kolovozu 1992. one su zajedno s narodom protjerane iz Tramošnice, a kuća je zapaljena i gotovo posve uništena.

Odmah poslije završetka rata podnesen zahtjev za povratkom, a u prosincu 2002. sestre su se vratile u dijelom dovršenu kuću. Obnovljena je i kapelica koja je posvećena Bezgrešnom začeću BDM. U kući je otvorena i ambulanta u kojoj su povratnici, uglavnom stariji i bolesni, mogli dobiti primarnu medicinsku pomoć.

U samostanu trenutno boravi 15 sestara, ali su većinom starije, od kojih su neke bolesne. „Dok su mogle raditi u patronaži radile su, ali sada ne mogu jer imaju posla oko svojih članova. Brinemo se o crkvi, župniku, crkvenom ruhu, pečemo hostije“, rekla nam je s. Arkanđela.

Ima budućnosti...

Posljednja točka obilaska u Gornjoj Tramošnici bio je stari župni stan koji danas služi kao svojevrsni muzej. Obnovljeno zdanje izvana izgleda kao mali dvorac i njemu se nalazi etno zbirka oruđa, oružja, narodne nošnje i ostalih predmeta iz ovoga kraja. Budući je jedan od prošlih župnika bio strastveni lovac, unutra se mogu vidjeti i brojne preparirane životinje.

Iako arheološka iskapanja na ovome području potvrđuju naseljenost od pradavnih vremena ratna događanja i protjerivanje hrvatskog pučanstva napravili su materijalnu pustoš i sveli broj stanovnika na 10 % od prijeratnog broja.

Svjedoci smo kako je vjernička zajednica na ovom podneblju nestajala zajedno za svojim samostanima, ali također opet se pojavljivala i jačala kao samostalna župa. Ako je nestajala prije i javljala se možda će i u budućnosti tako biti ponovno.

Prema riječima župnika, perspektiva ovisi i od politike i ulaganja. Istina je kako se broj vjernika pomalo smanjuje, ali je odnedavno primijećen trend laganog doseljavanja i obnavljanja kuća. Iako nije riječ o velikim brojevima ipak po nekoliko dodatnih kuća bude za blagoslov.

Jasno je kako župa ima budućnost. Ona postoji s obzirom na jaku dijasporu koja redovito dolazi i polako obnavlja kuće te tako ponetko odluči ostati. Osim vjernika koji tu žive, onih koji dolaze povremeno u župi se nalazi sestarski samostan koji je uz brojne hodočasnike garant kako će u Tramošnici svaki dan netko biti na sv. misi.

Izvanredno stanje za vrijeme poplava

Prema pisanju portala zavičajnog kluba Tramošnice u Švicarskoj, za vrijeme strahovitih poplava u svibnju stanje u Tramošnici bilo je izvanredno. U župu je došlo oko 200 izbjeglih osoba iz Domaljevca, Donje Mahale, Tolise... Ljudi su boravili u kućama svojih rođaka te u praznim kućama dijaspore koje su rado bile ustupljene.

Sve u svemu, Tramošnjani su pomogli koliko su mogli. Iako i sami u teškoj situaciji slali su  humanitarnu pomoć, a tijekom najveće najezde vode, kad je pukao nasip na Kopanicama i Vidovicama, nekoliko župljana išlo je pomagati u radovima punjena vreća i pravljenju zečjeg nasipa.