Paolo je rođen 1872. u talijanskom Avellinu kao peto od
šestero djece Vincenza i Lorenze rođ. Ruggiero. Riječ je o obitelji koja je crkvi dala više duhovnih
zvanja, budući da su mu dva ujaka bili svećenici, kao i jedan stariji brat.
Od malena je pokazivao zanimanje za knjigu i stare
jezike. Svoje obrazovanje je dobio u
Avellinu, a kasnije i u Napulju. Studirao je latinski i
grčki, a potom filozofski studij na Gregoriani u Rimu. Nakon toga upisao je teologiju
u Milanu. Za svećenika je zaređen 1894.
Slijedeći veliki val misionarskih ideja odmah nakon
ređenja otišao je za Burmu gdje je ostao do 1907. Ipak, morao se vratiti jer je
obolio od tuberkuloze.
Poslije povratka u domovinu bio je urednikom katoličkog misijskog
lista, a 1914. pokrenuo je i osobnu publikaciju Propaganda Missionaria koja je postala popularna u to vrijeme.
Dvije godine poslije uspostavio je religijski pokret
koji je za cilj imao podizanje svijesti o važnosti misija. Kongregacija je
veoma narasla nakon odobrenja koje je stiglo od Benedikta XV. Sljedećih godina poduzeo je još misionarskih akcija
te je i sam boravio u Africi i SAD-u.
Tijekom 1952. razbolio se, a budući da je skoro čitav
život vukao bolesti koje je dobio u misijama, umro je nakon komplikacija
poslije operacije.
Blaženim ga je 2001. proglasio Sv. Ivan Pavao II. zbog njegova gorljivog rada na evangelizaciji
naroda na tri kontinenta te predanosti i promoviranju misionarskog djelovanja u
zemljama koje nisu bile naklone katoličkoj vjeri.
Nema komentara:
Objavi komentar