7. kolovoza
Edmund Bojanowski rođen je u malom poljskom selu
Grabonóg 1814. u obitelji plemića.
Njegovi roditelji, Walenty
Bojanowski i Teresa Umińska bili
su veoma religiozni te su tu vjeru prenijeli na svog sina. Mali Edmund je bio veoma
bolestan kada je imao četiri godine i bio je skoro na samrti te je roditeljima
preostala samo molitva. Kada je iznenada ozdravio svi su mislili da je to čudo.
Kao zavjet obitelj se stavila pod Gospinu zaštitu.
Edmund je nažalost bio boležljiv cijeloga života. Upravo
ga je ta činjenica spriječila na putu k svećeništvu. Zbog čestih bolesti nije
mogao pohađati ni školu te mu je omogućeno školovanje od kuće.
U 20. godini života dobio je tuberkulozu, ali je ipak
uspio upisati fakultet u Wrocławu a kasnije i u Berlinu.
Njegovo zanimanje za ljude dovelo ga je do toga da
skuplja priče, pjesme i izreke iz seoskih predjela i objavi ih u knjizi. Po
tome je i poznat širem auditoriju.
Kao izuzetno
moralan i religiozan čovjek sudjelovao je u skupljanju knjiga za škole i
biblioteke u siromašnim mjestima i doprinosio sirotištima.
Za vrijeme epidemije kolere 1848. – 1849. obilazio je
bolesne, pomagao koliko je mogao.
Upravo zbog svog cjeloživotnog stanja bolesti te patnje
koju je viđao oko sebe osnovao je bolnicu Kuća
Milosrđa (Dom Miłosierdzia).
Kako bi imao osoblje koje će se brinuti o bolesnima u
novoosnovanoj bolnici pokrenuo je stvaranje kongregacije koje je nazvao Sestre
služavke Marije Majke Božje od Bezgrešnog začeća.
U posljednjim godinama života upisao je teološki studij,
međutim, ponovno ga je bolest spriječila. Umro je 1871. u mjestu Górka Duchowna.
Blaženim ga je proglasio Sv. Ivan Pavao II. u Varšavi 1999. zbog njegova predanog rada s
potrebitima te osnivanja kongregacije.
Nema komentara:
Objavi komentar