Francuska: Dvije male vijesti koje mnogo kazuju

Skupina "slobodnih mislilaca" koja je nedavno tražila uklanjanje križa sa spomenika papi Ivanu Pavlu II. u gradu Ploërmel, o čemu smo već pisali, sada se bori za očuvanje jedne džamije. Također, pariški poštanski ured odbija isporučivati poštu u određene dijelove grada zbog nesigurnosti...

Organizacija pod imenom Nacionalna federacija za slobodu mišljenja (FNLP) dugo je vremena vodila pravnu bitku za uklanjanje kipa Ivana Pavla II. Početkom listopada 2017. mjeseca sud je odobrio uklanjanje križa sa spomenika, dok će Papin kip ipak ostati.

Protiv križa, za hidžab

Međutim, unatoč tomu što je slogan FNLP-a Bez bogova, bez gospodara ova organizacija stala je u obranu islamske zajednice u pariškom predgrađu Clichy, kako bi oni očuvali džamiju u središtu, umjesto da ju premjeste van grada.

Skupina se također zalaže za pravo muslimanki da nose hidžab i burku te za pravo muslimana da se mole na ulicama, što je inače zakonom zabranjeno u Francuskoj - premda smo nedavno imali priliku vidjeti da policija otvoreno krši zakon čuvajući jednu takvu javnu molitvu upravo u mjestu Clichy.

Čini se kako je djelovanje FNLP-a usmjereno prvenstveno protiv kršćanstva, a ne religija općenito. Dokaz tomu je i činjenica da se FNLP početkom godine založio za muslimanske studente u Dijonu, kako bi ovi dobili posebne obroke koji udovoljavaju njihovim prehrambenim navikama.

Ovdje je jasno kako ljevičarski "slobodni mislioci" imaju trn u oku samo u vidu križa i kršćana. Sve ostalo je izgleda dozvoljeno.

Poštari odbijaju posao

Francuska dostavljačka služba Chronopost objavila je da više neće dostavljati pošiljke u pariško predgrađe Seine-Saint-Denis jer je postalo preopasno za normalan rad.

Stanovnici tog predgrađa morat će putovati da bi primili svoje pošiljke.

Seine Saint-Denis, predgrađe koje je već dobilo epitet no-go zone, navodno je preopasno za rad dostavljača.

Iako je Chronopost, koji je u državnom vlasništvu, već odbijao dostavljati pošiljke u određene ulice, ovo je prvi put da su obustavili dostavu u čitav kraj.

Prošle godine, 51 dostavljač napadnut je prilikom obavljanja svog posla. Broj razbojstava u tom predgrađu porastao je za 40% u samo posljednje dvije godine, što zapravo nije ni čudno, s obzirom da je broj na razini čitave Francuske uvećan za čak 60%.

Poštanski radnici nisu jedini koji doživljavaju napade u problematičnim pariškim predgrađima. Policija se stalno nalazi pod napadom lokalnih bandi, a samo u mjesecu srpnju spaljeno je 900 automobila u pariškim predgrađima.

To je ono što ćete čuti u mainstream medijima i to su posljedice, a o uzroku nitko ne piše.

Istina je da je Seine-Saint-Denis često povezivan s radikalnim islamistima. I francuski je predsjednik priznao da su pariška predgrađa postala „raj za islamiste“, te je obećao da će riješiti taj problem. Obećanja ludom radovanja. Najbitnije je da je križ s Papina spomenika uklonjen. Živjela slobodna i sekularna Francuska!!!

Nova islamistička prijetnja papi Franji i Vatikanu

Nakon što u listopadu 2017. objavljen poster koji prikazuje džihadista kako se u jurećem autu zalijeće prema Trgu Sv. Petra u Vatikanu, nova fotomontaža iz ISIL-ove “radionice užasa” ugledala je svjetlo dana.

Naime, skupina bezumnika bliska Islamskoj državi, objavila je posljednjih dana fotografiju koja prikazuje teroristu kako stoji iznad bezglavog tijela u narančastom odijelu, držeći u jednoj ruci nož, a u drugoj glavu pape Franje. Pored glave stoji natpis “Jorge Mario Bergoglio”.

Slična narančasta odijela imali su i Kopti koje su islamisti zaklali u Libiji, ali i nesretni Tomislav Salopek u Egiptu kao i svi oni koji su pali šaka teroristima opčinjenih bolesnim i protukršćanskim namjerama.

Bliskoistočni institut za istraživanje medija (MEMRI) objavio da je autor fotografije Zaklada Wafa Media, propagandni odjel koji se veže uz Islamsku državu.

Članovi Islamske države koja je pretrpjela ogromne gubitke u Siriji i Iraku te na Filipinima prijete kako će izvršiti napad na Rim tijekom Božića. Sličan napad dogodio se u Berlinu prošle godine kada je terorist oteo kamion te se zaletio na Božićni sajam u glavnom gradu Njemačke, ubivši 11, a ranivši 56 ljudi.

Znanost i vjera su dvije ljudske stvarnosti koje se prožimaju

Međunarodni simpozij na KBF-u

U zgradi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, 17. studenoga 2017., u organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu upriličen je međunarodni simpozij pod nazivom Vjera i znanost u kontekstu. O 20-oj obljetnici enciklike "Fides et Ratio".

Simpozij je u dvorani Pavla VI. otvorio moderator dr. Pavle Mijović, prodekan za znanost i profesor na Katedri filozofije te potom s nazočnima podijelio nekoliko razmišljanja na temu odnosa vjere i znanosti.

Živimo li u društvu znanja?

"Enciklika iz naslova simpozija svojevrsni je kompendij mišljenja i stajališta odnosa vjere i razuma, kako iz teoretske perspektive tako i iz povijesne. Naš fakultet iz te perspektive želi dati svoj akademski, možda malo i širi, društveni doprinos navedenoj problematici», rekao je prof. Mijović i naglasio da se vjera i znanost često predstavljaju kao dva antipoda, dvije krajnosti ljudske spoznaje koje su stavljene u jedan antinomičan odnos, suprotstavljen, vrlo često konfliktualan.

„Svi znamo dobro da je moderni svijet poprilično oblikovan racionalnim znanjem spoznajom znanosti. Znanje je esencijalni sastojak svakog institucionalnog oblika ponašanja, moderne administracije, diplomacije, ekonomije i društva. Posljedično, znanje igra središnju ulogu u životu samih država i njihovu rastu. Dok s jedne strane stalno slušamo frazeme o našem društvu koje se predstavlja kao društvo znanja često se čini da je obratno“, rekao je na početku dr. Mijović te naveo nekoliko citata i mišljenja o odnosu znanosti i vjere.

Znanstvenom skupu se potom obratio dekan KBF-a dr. Darko Tomašević koji je u ime KBF-a izrazio dobrodošlicu nazočnima. „Poznata nam je ona rečenica Sv. Benedikta Ora et labora. To su dvije poluge, dva vesla bez kojih duhovni život nije moguć. Moli i radi. Danas imamo temu Fides et Ratio, također dvije poluge, dva vesla bez kojih nema intelektualnoga teološkoga napretka i rasta“, rekao je dekan dr. Tomašević na otvaranju simpozija i izrazio zadovoljstvo što je KBF uzeo ovu temu za simpozij kako bi nazočni mogli razmišljali o vjeri i znanosti u kontekstu i koliko su neminovne u našem sazrijevanju i filozofsko-teološkome promišljanju.

Nakon pozdrava i predstavljanja sudionika, uslijedila su predavanja.

Upriličeno je pet predavanja

Prof. dr. Sigrid Müller s Teološkog fakulteta Sveučilišta u Beču izlagala je o temi Bioetika u kontekstu; prof. dr. Damir Marjanović s Burch Univerziteta predavao je o Znanosti i „znanosti“ u sukobu; mr. sc. Ivica Mršo s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu govorio je o temi Filozofirati u vjeri-mogućnost, potreba, nužnost?; dr. Branko Murić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu iznio je izlaganje o temi Vjera i razum: recipročan suodnos u slobodi autonomnog suživljenja te doc. dr. Mario Bernadić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu nazočnima je predočio temu Komplementarnost vjere i razuma: Aktualna pretpostavka ili futuristički cilj antropološkog razvoja.

Nakon diskusije sudionici su imali mogućnost postavljati pitanja predavačima, a potom je upriličeno zatvaranje simpozija. Predviđeno je da predavanja budu objavljena u znanstvenim publikacijama KBF-a.

 Enciklika Fides et Ratio

Vjera i razum enciklika je pape Ivana Pavla II. objavljena 14. rujna 1998. Govori o odnosu između vjere i razuma, s gledišta Crkve. Glavna teza enciklike je pokazati da se vjera i razum ne moraju međusobno boriti, ali se trebaju međusobno nadopunjavati, tako da um ne može pasti u ponos, a vjera da ne preraste u fideizam. Prema Sv. Ivanu Pavlu II., vjera daje smisao ljudskog postojanja, otkriva uzrok i svrhu.

Enciklika kaže da razum i vjera, dolaze od Boga i ne mogu biti u antagonizmu. Jedan od karakterističnih rečenica enciklike prikazuje komplementarnost vjere i razuma: „Vjera i razum su kao dva krila čovjeka, koja plutaju na kontemplaciji istine.“

U Brazilu dnevno bude ubijeno oko 170 ljudi

Broj ubojstava u Brazilu može se usporediti sa situacijama u zemljama koje se nalaze u ratu, kao što su Sirija, Irak te propale afričke države. Statističari su čak usporedili da u toj južnoameričkoj zemlji u jednoj godini nasilnom smrću život završi isto onoliko ljudi koliko je poginulo od atomske bombe bačene na Nagasaki 1945.

Brazil je tijekom 2016. zabilježio rekordnih 61 619 ubojstava, do sada najviše u povijesti te države, što znači da je u toj zemlji dnevno ubijeno 168 osoba, ili njih sedam svakih sat vremena. To je povećanje od 3,8 % u odnosu na prethodnu godinu.

Stopa ubojstava u Brazilu za proteklu godinu iznosila je 29,9 osoba na 100 000 stanovnika, no podaci variraju prema regijama. Savezna država Sergipe dosegnula je vrtoglavih 64 ubojstva na 100 000 stanovnika, Rio Grande do Norte 56,9 ubojstava na 100 000 stanovnika, dok se Alagoas zaustavio na 55,9.

Jednako tako, razlike su uočljive i u različitim gradovima, od kojih neki imaju stopu ubojstava veću nego zemlje u kojima bijesne najgori građanski ratovi. Aracaju je tako zabilježio 66,7, a Belen i Porto Alegre 64 ubojstva na 100 000 stanovnika.

Znatno je porastao i broj smrti osoba ubijenih u policijskim akcijama, za čak 26 % u odnosu na 2015.

Od žrtava ubijenih u policijskim akcijama, 99,3 % su muškarci, 81,8 % su osobe u dobi između 12 i 29 godina, te 76,2 % žrtava su crnci. Također je porastao i broj ubijenih policajaca, njih 437, što je povećanje za 17,5 %.

Brazil se već duže vremena nalazi u ozbiljnim gospodarskim, socijalnim i sigurnosnim problemima. Stanje je različito od jedne do druge savezne države, što je i jedan od povoda za sve glasnijim pozivima na odcjepljenje tri savezne države na samom jugu Brazila.

Nažalost, jasno je kako se „najkatoličkija“ zemlja na svijetu nalazi u velikim problemima, a izravne posljedice trpe kršćani.

Kako je u svojoj kolumni pisala naša suradnica Danijela Blažeka čini se da su brazilski, ali i većina južnoameričkih vlastodržaca, uspjeli nakon više desetljeća loše i pogrešne politike, tamošnje ljudske živote svesti na bezvrijedno „smeće“ i statistički broj.

Podsjetimo, Katolički tjednik je prije nekoliko godina pisao o ovom problemu uspoređujući broj ubijenih koji se kretao (tada) oko 100, s ratom u Siriji koja je imala približno isto poginulih u jednom danu.

Porast napada na kršćane u Egiptu

U posljednje vrijeme napadi na kršćane u Egiptu su u porastu. Kršćani u toj zemlji čine 10% populacije, dok su većina sunitski muslimani. Osim toga u toj se zemlji kriju brojne terorističke organizacije.

Različite vrste napada (individualni, institucionalno-zakonski, ekstremističko-oružani...) na kršćane u zemljama s muslimanskom većinom nisu ništa novo, ali ipak oni postaju sve domišljatiji i prikriveniji. Iznenadna ubojstva na ulicama, iseljavanje, konstantna propaganda kroz medije...

Ako na trenutak zanemarimo bombe i bombaše samoubojice koji se raznose u egipatskim crkvama, izolirani napadi pojedinaca na kršćane su konstantni. Većina napadaja se pripisuje kriminalnim aktivnostima te osobnim razmiricama, što je praksa u većini arapskog svijeta, a  posebice u Pakistanu. Slučaj ubojstva svećenika Koptske ortodoksne Crkve o. Samaana Shehata koji je početkom listopada izboden dok je hodao siromašnom četvrti Kaira, samo potvrđuje modus operandi.

Iako vlada u Egiptu načelno iskazuje potporu kršćanskoj zajednici, može se osjetiti duh odbacivanja i nepoštovanja prema kršćanskoj vjeri i kršćanima.

Ako određenu skupinu ljudi propagandom godinama i desetljećima svrstavaš u građane drugog reda, a njihovu religiju smatraš lažnom, rezultat toga su sve češća ubojstva te kršenje i skrnavljenje vjerskih simbola.

„Razumijemo da Crkva u Egiptu prolazi kroz razdoblje boli i kušnji kao pripremu za veliko i snažno Božje djelovanje ovdje. Iako progonstvo u Egiptu nije nešto novo i dio je našeg kršćanskog nasljeđa i putovanja, povećani napadi i stalni pritisci s kojima se suočavamo tresu temelje mnogih unutar i van kršćanske zajednice“, stoji u izvješću za Egipat organizacije Open Doors koja prati progone kršćana diljem svijeta.

Podsjetimo Egipat je na 21. mjestu od 50 zemalja koje se nalaze na listi država s najviše progona kršćana.

 

Sirija proglasila konačnu pobjedu nad Islamskom državom

Sirijska vojska proglasila je, 10. studenoga, pobjedu nad Islamskom Državom, budući da je zauzimanjem posljednjeg terorističkog uporišta obilježen pad trogodišnje IDIL-ove vladavine i samoproglašenog kalifata koji je obuhvaćao velike dijelove Sirije i Iraka.

Predstoji još borbi s teroristima u pustinji, te na području pored Albu Kamala, posljednjeg grada koje je IDIL držao. Albu Kamal se nalazi u blizini granice s Irakom.

Nakon žestokih borbi u posljednjim mjesecima, gdje su se teroristi borili doslovce za svaku kuću i do posljednjeg čovjeka, konačan pad posljednjeg uporišta Islamske države u Siriji, uz pomoć ruskog zrakoplovstva, bio je neizbježan.

Umjesto borbe do smrti u pograničnim gradovima u dolini Eufrata, većina terorista Islamske države predala se ili pobjegla u pustinju uvidjevši da daljnja borba nema smisla.

„Nešto militanata i dalje pruža otpor, no riječ je o malom broju. Neki su se i predali, a ostatak je krenuo prema istočnim i sjevernim selima“, kazao je neimenovani sirijski zapovjednik o preostalim militantima u okolici Albu Kamala.

Usprkos činjenici da je Islamska država poražena u Siriji, konačna pobjeda još nije na vidiku budući da simpatizeri Al Kaide i manje poznatih terorističkih skupina koje stalno mijenjaju imena, drže velika područja uz tursku i jordansku granicu.

Nadamo se da predstoji povratak kršćana u svoje prijeratne domove po uzoru na Ninivsku dolinu u Iraku u koju su se kršćani počeli vraćati odmah nakon protjerivanja Islamske države.