Antiviral (2012)

Antiviral mi se baš dopao, mada su pojedini dijelovi filma pravi smor, ali opet u svjetlu onoga što nam danas podvaljuju pod "filmove" ovo je izuzetno originalno i hrabro malo djelce. Spomenuta originalna ideja se odnosi na satiru današnjeg obožavanja slavnih.
Svjedoci smo kako ne prođe ni jedan jedini dan da vijesti portali, novine, televizori nisu zatrpane "vijestima" ko je šta obukao, ko je pokazao guzicu, šta je Vendi rekla, šta je Stanija i Kim pokazala, ko je koga prevario i s kime. Antiviral ide malo dalje...zapravo mnogo dalje... u svijetu kojeg gradi ovaj film obožavaoci svojih lažnih idola žele čak i bolovati od iste bolesti koja muči određenu poznatu osobu. Tako da postoje tvrtke koje nude ubrizgavanje bolesti u organizam fana određene npr glumice... također postoji crno tržište svim mogućim bolestima koje muče celebritije...
Ideja je originalna i suvremena, lijepo snimljena, uredno, možda malo sterilno...prevladavajuća boja ako tako mogu reći je bijela... glavni glumac je sjajan, k'o rođen za tu ulogu. Sin tate tjelesnog horora Davida Cronenberga, Brandon je pokazao da jabuka ne pada daleko od stabla te je napravio sasvim solidan prvijenac na tragu ranih očevih radova Shivers, Brood i Rabid

Na žalost, jedan ovako dobar film ipak pati od sistemskog problema: neuvjerljivosti svoga svijeta. Međutim to pravim filmofilima neće smetati.
Gledajte nešto drukčije nego što vam poturaju danas, gledajte Antiviral.

Shikoku (1999)

Shikoku s podnaslovom Zemlja mrtvih je japanski nadnaravni triler iz 1999. Režiju potpisuje meni nepoznati Shunichi Nagasaki. Sam naslov filma je prema Wikipediji igra riječi jer znak imena ovog filma (kanji) znači ili Četiri zemlje ili Zemlja mrtvih...

Priča je veoma jednostavna. Glavni lik Ninako se vraća iz Tokya u rodni grad seoski Shikoku. Uskoro saznaje kako je njezin prijatelj iz djetinjstva Sayori umro nekoliko godina ranije a njegova mama koja se bavila raznim seansama skoro poludjela.

Naravno, odmah se počinju javljati priviđenja i sjećanja na djetinjstvo...

Japanski filmovi su većini zapadnjaka do pojave divxa bili skoro pa nepoznanica. Sve se svodilo na Sedam samuraja i ostale veličanstvene naslove Kurosawe i još pokoji naslov. 

U mom slučaju vrata japanskog filma je otvorio naslov Battle royale koji je svakom iole filmski potkovanom čovjeku poznato.

U toj eri nabavke divxa i razmjene s ljudima skupio sam skoro petstotina japanskih naslova... među njima je bio i Shikoku... vodili smo se idejom sve što dolazi sa istoka mora valjati te se mora imati... i naravno u tome je bilo dosta škarta... ne mora značiti da će vama Shikoku biti škart... međutim zasigurno neće biti ni dobar...udara na gledatelje u vrijeme navale dobrih ideja nadnaravnih filmova međutim sve je to nekako traljavo urađeno... pola filma izgleda kao da gledamo nečiji san...sam filmski rip je nekako mutan pa i to umanjuje ocjenu...prelazi između scena s poslovično japancima koji su svi isti nimalo ne olakšava.

Veoma zaboravljiv naslov koji je nabavljen u eri kada su se japanski filmovi gledali i nabavljali ne zato što su dobri već zato što su iz te daleke i nama čudne zemlje...

Ima i boljih naslova iz Japana

The best japanese movies

1. BATTLE ROYALE
2. AUDITION
3. RING
4. FREEZER
5. RING 2
6. DEAD OR ALIVE
7. DEAD OR ALIVE 2
8. HAPPINESS OF THE KATAKOURIS
9. VISITOR Q
10. THRONE OF BLOOD
11. ZIPANG
12. KWAIDAN
13. SAMURAI REBELLION
14. BROTHER
15. GUTS OF A VIRGIN
16. GUTS OF A BEAUTY
17. EVIL DEAD TRAP
18. EVIL DEAD TRAP 2
19. CITY OF THE LOST SOULS
20. PRINCESS BLADE

Biti osjetljiv za potrebe drugih, jedan je od najvažnijih poziva svakoga kršćanina

Caritas Vrhbosanske nadbiskupije, pod čijim je okriljem i dječji vrtić Sveta Obitelj, u suradnji sa župnim uredom Uznesenja Blažene Djevice Marije – Stup, organizirao je 31. svibnja humanitarni koncert Djeca pomažu siromašne. Na koncertu, koji je održan u dvorištu župnog ureda Stup, nastupilo je osam izvođača iz BiH, Hrvatske i Njemačke. Generalni pokrovitelj je bio Vjekoslav Bevanda, predsjedatelj Vijeća ministara BiH, a program je vodila mr. Tanja Popec, urednica vjerskoga programa Hrvatskog katoličkog radija, iz Zagreba.

 

Cilj koncerta bio je prikupljanje priloga za Caritasovu pučku kuhinju Jelo na kotačima, koja trenutno skrbi za petstotinjak potrebitih u Sarajevu i Zenici.

Prije početka koncerta sv. misu u, vjernicima ispunjenoj, župnoj crkvi predslavio je pomoćni vrhbosanski biskup dr. Pero Sudar u koncelebraciji desetak svećenika, među kojima su bili direktor Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije vlč. dr. Mirko Šimić te ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Ivica Rebić.

 Ljubav prema bližnjemu treba živjeti konkretnim primjerima

U prigodnoj propovijedi, mons. Sudar je govorio o teološkom značenju spomendana Pohoda BDM-a kojim završava marijanski mjesec svibanj i karitasu – svjedočenju kršćanske djelotvorne ljubavi.

„Karitas nije kad dajemo od svojega viška ono što nam ne treba, karitas je kada darujemo ono u čemu i sami oskudijevamo. Lako je govoriti i propovijedati, ali ljubav prema bližnjemu treba živjeti konkretnim primjerima. Biti osjetljiv za potrebe drugih te otvoriti svoje srce prema onima koji trebaju našu pomoć, jedan je od najvažnijih poziva svakog kršćanina“, rekao je, između ostaloga, dr. Sudar.

Misno slavlje svojim pjevanjem uveličali su gosti iz Hrvatske Apostoli mira, vokalno-instrumentalni sastav koji od 2000. djeluje u župi Mađarevo u Varaždinskoj biskupiji. Apostoli mira su za svoj rad primili i nekoliko nagrada, a pjesmom Možeš nebo dotaći na Uskrs festu 2013. osvojili su prvo mjesto.

 Koncert otvorili mladi iz Kiseljaka i Njemačke

Opuštenu i veselu atmosferu nakon sv. mise nije omela ni hladnoća te pokoja kap kiše koja je prijetila možda rastjerati okupljene koji su došli poslušati koncert, te donirati onoliko koliko mogu za ovaj iznimno vrijedan Caritasov projekt. 

Koncert su otvorile mažoretkinje iz Kiseljaka koje su svojom izvedbom oduševile sve nazočne. Nakon njih nastupio je bend Alibi iz Aachena i otpjevao pjesme na njemačkom i engleskom. Gostima iz Njemačke u pjevanju popularne pjesme Rolling In The Deep, engleske glazbenice Adele, pridružila se i publika.

Potom su nastupili oni najmlađi okupljeni u zboru vrtića Sveta obitelj Stup, a njihovo pjevanje animirao je poznati hrvatski pjevač Jacques Houdek, inače već tradicionalni gost na stupskom humanitarnom koncertu. U svojemu pozdravu nazočnima je, između ostalog, rekao kako namjerava i dalje dolaziti u Sarajevo zajedno sa svojom obitelji, te pomagati potrebitima.

Nakon „Sarajlija“ svoje glazbeno umijeće predstavili su gosti iz Čitluka. Dječji zbor Raspjevani anđeli, koji inače ima 80 članova, nastupao je u nepotpunom sastavu od „samo 60 mališana“. Nazočni su bili oduševljeni njihovim izvedbama koje su popratili burnim pljeskom.

Potom su publiku svojim pjevanjem počastili i oni malo stariji: zbor Opće realne gimnazije Katoličkog školskog centra Sv. Josip, zatim Apostoli mira i klapa Filip Dević iz Splita.

Na kraju su nastupili Jacques Houdek i još jedan dragi gost u Sarajevu - Ivan Mikulić.

Nakon završetka koncerta dodijeljene su nagrade najboljim djelatnicima Caritasa. Priznanja su dobili Marica Miletić, spremačica koja u Caritasu radi već 12 godina, i Antun Malvić, kuhar.

 Posjetitelji svoju dobrotu pokazali na raznim štandovima

Tijekom koncerta, u dvorištima župnoga ureda i Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije bilo je nekoliko štandova na kojima su posjetitelji mogli donirati novac ili kupiti nešto od izloženog, a tako prikupljena sredstva su, također, išla u humanitarne svrhe. Osim štandova na kojima su svoje proizvode i izloške ponudile Crkvene organizacije, bilo je i nekoliko  stolova drugih sličnih humanitarnih institucija.

Među njima su bili i polaznici radionice ArT LiNe NVO-a altruista Svjetlo, koji su svojim štandom i prodajom ručno rađenih radova dali doprinos akciji. Pola sredstava je donirano za nabavku hrane za Caritasovo Jelo na kotačima, a preostala sredstva su donirana za tri socijalno ugrožene obitelji njihovih štićenika.

„Mi smo treći put na ovom humanitarnom koncertu. Drago mi je da i mi našim radom možemo pomoći one koji se hrane u narodnoj kuhinji, a i nama je bilo lijepo“, kazao je u izjavi za medije Mirsad Smajić, član NVO-a altruista Svjetlo.
Izvršni direktor ove nevladine organizacije Haris Čaušević smatra da je koncert na Stupu divan primjer solidarnosti, razumijevanja, potpore, približavanja različitosti i poruke da svi mogu biti korisni.

„Koncert je bio odličan, program raznovrstan, za svakoga po nešto; štandovi s proizvodima su bili jako kreativni. Moglo se naći i kupiti zanimljivih stvari. Trebalo bi što više ovakvih koncerata za pomoć onima koji su u potrebi“, rekla nam je Ivana, gost na ovom humanitarnom okupljanju.

Tako je završio i treći Caritasov humanitarni koncert, po imenima zvučniji i po posjetu jači nego prethodni. Na svu sreću, hladno vrijeme nije dodatno pogoršala kiša koja bi zasigurno napravila brojne probleme organizatorima i izvođačima.

Vidimo se i iduće godine!  

Jednostavna formula: žensko + muško = brak, sve ostalo je nešto drugo

Uz potporu Katoličke crkve i drugih relevantnih vjerskih zajednica u Hrvatskoj, građanska inicijativa U ime obitelji na više od 2 000 lokacija 12. svibnja krenula je s prikupljanjem 375 000 potpisa kojima se želi zatražiti raspisivanje referenduma o unošenju odredbe u Ustav, prema kojoj bi se brakom moglo nazvati jedino zajednicu žene i muškarca. Akcija ostaje na snazi do 26. svibnja, a Organizacijski odbor inicijative poziva sve zainteresirane građane da se pridruže te aktivno sudjeluju, bilo potpisivanjem, volontiranjem ili informiranjem što većeg broja ljudi.

Građanska inicijativa U ime obitelji okuplja pojedince, obitelji, građanske udruge i sve one koji smatraju da je brak jedino zajednica žene i muškarca. Inicijativa ima vrijednosno i građansko utemeljenje; ona nikoga ne isključuje; ne dovodi u pitanje niti jedno temeljno građansko pravo i nije u sukobu ni s jednim životnim stilom ili navikom.

Zašto referendum i koji su njegovi ciljevi?

U demokratskim društvima referendum je izraz izravne demokracije i daje prigodu svim građanima jedne države za iskazivanjem svojega mišljenja. Ustav Republike Hrvatske ne sadrži definiciju braka, što omogućava redefiniranje bračne zajednice koja je u suprotnosti s vrijednostima, kulturom i voljom većine građana Hrvatske, a sve za interes jedne uske strukture ljudi, očito medijski i novčano moćne manjine koja, pod krinkom brige za sve, većini nameće stavove manjine.

Budući da su najavljivani prijedlozi zakona koji bi i istospolnim parovima omogućili sklapanje braka i posvajanje djece, građanska inicijativa se odlučila na ovaj korak. Kada se uzme u obzir nametanje spolnog odgoja u školama, u kojemu se prikazuje iskrivljena slika braka, te činjenice da dosadašnje akcije građana nisu bile obvezujuće za vlast, skupljanje potpisa za pokretanje referenduma, čiji ishod stranke na vlasti neće moći ignorirati, je izvrstan potez.

Sprječavanje rušenja višestoljetne naravne ljudske institucije, braka između jednog muškarca i jedne žene u Hrvatskoj, protivljenje izjednačavanju takvog braka s istospolnom zajednicom, kao i onemogućavanje usvajanja djece istospolnim parovima, glavni je cilj za koji su organizatori inicijative izrazili sigurnost da će se raspisivanjem referenduma ostvariti. Tomu u prilog ide i podatak prema određenim statistikama koje kažu kako se u Hrvatskoj 87% djece rodi u bračnoj zajednici žene i muškarca, dok su ostala djeca rođena u izvanbračnim zajednicama ili je riječ o samohranim majkama.

U građanskoj inicijativi ističu da su ciljevi referenduma: osiguranje da Ustav Republike Hrvatske definira brak kao životnu zajednicu žene i muškarca; jamčenje trajne zakonske zaštite djece, braka i obitelji; sprječavanje izjednačavanja istospolnih zajednica s brakom, zaštita djece od mogućnosti usvajanja u istospolna partnerstva te, najvažnije, obvezivanje sadašnje i budućih Vlada RH da promiču brak između žene i muškarca kao temeljnu vrijednost društva.

Što čeka Hrvatsku u Europskoj uniji?

Pitanje homoseksualnih brakova u Europskoj uniji nije regulirano jednim zakonom ili uredbom. Postoje zemlje koje su iznimno liberalne prema homoseksualcima kao što su Nizozemska (prva priznala homoseksualne brakove) i Francuska koja je 18. svibnja ove godine postala devetom zemljom u Europi i četrnaestom u svijetu koja je istospolnim zajednicama dala pravo na jednakost u sklapanju braka.

Nasuprot njima stoje europske zemlje koje su u svojim ustavima izbrisale seksualne manjine kao što je Mađarska, te zemlje koje nisu blagonaklone prema homoseksualcima kao što su Bugarska i Grčka. Čini se da je europska raznolikost i u ovom segmentu došla do izražaja.

Što će se dalje događati u pravnom smislu, ostaje nam vidjeti.

Činjenica je da kada Vijeće EU-a donese uredbu da su homoseksualni parovi jednaki s muško-ženskim parovima, onda će vrijediti za sve članice EU-a, bez obzira što piše u nacionalnom zakonodavstvu.

Hoće li takva uredba ikada doći, ne zna se, a do onda vrijedi nacionalno zakonodavstvo.

Od kada datira problem?

Kako bismo sada shvatili situaciju u svezi s današnjim problemom LGBT populacije (ili GLBT - akronim koji se odnosi na: lezbijke, gay, biseksualne i transrodne/transseksualne osobe) u Hrvatskoj, a i u svijetu, moramo se vratiti nekoliko desetljeća unatrag.

Barem 50 godina na Zapadu djeluje snažan lobi koji nastoji postići da svim ljudima u misli uđe jednostavna ideja: homoseksualnost je naravna i na istoj crti kao heteroseksualnost, ne sudimo ih kao osobe koje griješe, dajmo im sva prava... a tko god tvrdi suprotno, riskira dobiti doživotni pečat „nazadne i zadrte osobe“ ili homofoba (što etimološki nema utemeljenja!) koji diskriminira homoseksualce, mrzi i smatra ih opasnim i beznadnim osobama...

Očito je riječ o potpuno izokrenutoj logici koja želi neutralizirati istinu uz pomoć velikih brojeva: ako postoji dovoljan broj homoseksualaca i ljudi koji ih odobravaju, mora se zaključiti da je prakticiranje homoseksualizma ponašanje koje je ispravno i prihvatljivo.

To nije slučajno, jer pokreti za promoviranje homoseksualaca desetljećima zahtijevaju samo nekoliko stvari, od kojih su dvije središnje: slobodu, koja se ogleda u punoj društvenoj, ekonomskoj, političkoj i pravnoj jednakosti, te odobravanje, shvaćeno kao potreba raširenosti mišljenja da je homoseksualnost jedna normalna stvar na koju se većina mora naviknuti.

A što čine mediji?

Masovni mediji desetljećima šire propagandu normalizacije slike o homoseksualcima u očima javnosti. Serije i filmovi su puni homoseksualnih likova koji svoju homoseksualnost ne skrivaju, nego se njome diče, sretni su i zadovoljni sami sobom, imaju novca, a često nemaju problema koje tište „obične ljude“.

Filmski konzumenti na ovaj način usvajaju poruku kako tu nema baš ničega nenormalnog. Gejevi su dobre, komične, fizički lijepe i sretne osobe, dok ulogu negativaca često preuzimaju drugi filmski likovi.

Kakvo je naučavanje Crkve?

Katolička crkva nastavlja naučavati u potpunoj vjernosti Svetom pismu da je homoseksualnost protivna naravnom zakonu i ni u kojem slučaju ne može biti odobrena. (Kompendij Katekizma Katoličke crkve, 2351-2354). Također, homoseksualne osobe su pozvane na čistoću i kršćansko savršenstvo kao i svi ostali ljudi.

Kao što smo vidjeli, „Gay lobi“ je u relativno kratkom razdoblju, vršeći vrlo jake pritiske, naveo znanstvenike da priznaju kako je homoseksualnost normalna, i tako smo nakon nekoliko desetljeća aktivne kampanje došli u današnju situaciju. No, je li struka, poglavito medicina, u konačnici dala odgovor na fenomen homoseksualnosti?

Smatrajući da je ispravno ono što je hrvatski narod baštinio stoljećima, u građanskoj inicijativi U ime obitelji smatraju kako je brak temelj obitelji, a obitelj je temelj društva. Brak je najidealnije mjesto za dobivanje djece i njihovo odgajanje.

Prikupljanje potpisa i referendum prilike su da se u demokratskom ozračju čuje što misli većina građana Hrvatske. Iziđite na potpisivanje peticije i dajte svoj glas na referendumu kako bi se sačuvale vrijednosti ukorijenjene u, jamačno, većini pripadnika hrvatskoga naroda.

LINIJA 1: Uvjet za raspisivanje referenduma je prikupljanje najmanje 375 000 valjanih potpisa u roku od 15 dana

LINIJA 2:

Protiviti se homoseksualnom i rodnom programu, ne znači željeti ikome ikakvo zlo, nego jednostavno ustvrditi da „spolna orijentacija“ i „rodni identitet“ nisu nikakve zaštićene kategorije u međunarodnom pravu ni u ugovorima UN-a. Treba poticati poštovanje prema svakom čovjeku, ali biti tolerantan, ne znači pljeskom odobriti sve oblike seksualnosti.