Crveni križ uskoro bez križa???

 

Tragikomedijama iz zapadnoeuropske antikršćanske kuhinje nikad kraja. Belgijske podružnice Međunarodne humanitarne organizacije primile su poruku od provincijskog ureda Crvenog križa u Liègeu da uklone sva raspela iz svojih prostorija...

Neki od volontera ove organizacije izjavili su za belgijski RTL da su nezadovoljni tim potezom te da bi stvari trebale ostati kakve jesu. „Ostavimo stvari kakve jesu. Nekoć smo govorili o božićnim blagdanima, sad govorimo o zimskim blagdanima. Zbog određenih dijelova populacije, posebno muslimana, križevi su maknuti iz prostorija Crvenog križa“, rekli su volonteri i upitali se kamo to sve vodi.

André Rouffart, voditelj Crvenog križa u Verviersu kazao je: „Rečeno nam je da moramo poštivati principe Crvenog križa, te da ne pravimo razlike između rasa i religija.“ Rouffart je priznao da je bilo određenog otpora toj odluci među samim volonterima, no to smatra „sitnim preprekama“.

Ova odluka uslijedila je nakon nedavnog zahtjeva za micanjem križa koji se nalazi na spomeniku Ivana Pavla II. u Francuskoj, što je izazvalo brojne reakcije, uključujući i službene reakcije Poljske i Mađarske vlade.

„Takve mjere moramo shvatiti kao pokušaje brisanja europske civilizacije i kulture“, komentirao je tada mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó.

Trend nametanja sekularnih svjetonazora, koji zatiru kršćanske korijenje, kroz tobožnju brigu  o osjećajima imigranata, ili općenito gostiju te doseljenika u Europi, može se komentirati parafrazom stare poslovice: „Pomozi sirotu na svoju štetu i sramotu!“

Kršćani se u Zapadnoj Europi mogu „tješiti“ da im još nitko ne skida križeve oko vrata, ali po jutru se dan poznaje...

Treba napomenuti, Međunarodni Crveni križ od samih je svojih početaka (utemeljio ga je Švicarac Henry Dunant 1863.) svjetovna organizacija, a križ s njegova simbola preuzet je sa švicarske zastave, dakle državnog, ne vjerskog znamenja.

Više od 3 000 ljudskih kostiju u masovnoj grobnici narko kartela 

Vlasti u meksičkoj saveznoj državi Coahuila otkrile su masovnu grobnicu s više od 3 000 kostiju, gdje su narko karteli likvidirali svoje žrtve.

Ostaci su pronađeni na području djelovanja dvaju narko kartela koji su međusobno zaraćeni već godinama, Sinaloa i Los Zetas. Otkriće je rezultat rada humanitarne organizacije koja pokušava dati odgovore na tisuće nestalih u državi Coahuila.

Tijekom potrage pronađene su i bačve u kojima su spaljivana tijela žrtava i prazni spremnici streljiva. Otkriće bačava upućuje na dugogodišnju praksu narko kartela da spaljuju svoje žrtve.

Ovaj je nalaz stigao godinu dana nakon sličnog slučaja u kojemu je pronađeno 3 500 komada kostiju u ruralnom području, nešto sjevernije, prema granici sa SAD-om.

To je također područje u kojem je rasvijetljen slučaj otmica, ubojstava i spaljivanja više od 300 žrtava iz ruralnih područja u okolici grada Allende, zločina koje su počinili pripadnici kartela Los Zetas.

Meksiko je poznat kao zemlja s mnogo ubijenih svećenika te običnih ljudi koji se usprotive trgovini drogama i općenito širenjem utjecaja kartela. Specifičan je to križni put kojeg mogu razumjeti samo oni koji žive na teritoriju kojeg kontrolira jedan narko kartel.

Najveći progonitelji kršćana diljem svijeta danas

Gotovo svakodnevno slušamo i otkrivamo nove podatke o progonu kršćana. Iako se vjerski progon širi u mnogim zemljama, postoje područja gdje je neprijateljstvo posebno intenzivno. Međutim, sve to može se svesti na nekoliko osnovnih skupina...

Popis u nastavku prokazuje neke od najvećih prekršitelja ljudskih prava prema kršćanima. Nije riječ o sveobuhvatnom spisku jer bi se moglo dodati i još mnoge, međutim, ovi nabrojani su najmasovniji, najčešći te tako najdostupniji za istraživanje.

Dva (polu)brata: Islamska država i Al-Kaida

Na prvom je mjestu Islamska država koja je konačno doživjela vojni poraz u Iraku, Siriji i na Filipinima. Međutim, ta ideologija ne mora imati teritorij kako bi vršila zlostavljanje neistomišljenika. Najbolji primjer tomu su bombaški napadi diljem svijeta. „Zahvaljujući“ Islamskoj državi kršćanstvo je nakon gotovo 2 000 godina izbrisano iz pojedinih dijelova zemalja kao što su Irak i Sirija. Njihovi ideolozi pokušavaju ukloniti dokaze da su kršćani ikada i bili tamo. Postoje samo tri izbora za kršćanina, ako nije vojnik, kada se nađe u kandžama Islamske države: prihvaćanje islama, bijeg ili plaćanje poreza za nevjernike dok ima novaca.

Al-Kaida je pomalo zaboravljena, a nekoć veoma popularna, teroristička skupina koja i dalje postoji i živi u sjeni popularnijeg i „mlađeg brata“ Islamske države. Iako je Al-Kaida nekoliko puta mijenjala ime i sada ni njezini sljedbenici ne znaju kako se više zovu, ciljevi su ostali isti: iskorjenjivanje svih islamskih „nečistoća“ (npr. šiiti, aleviti, ahmedije...) i nevjernika (kršćani, židovi i svi ostali nemuslimani). Velik su im protivnik i sekularne vlade na Bliskom istoku te američke postrojbe izvan Sirije.

Kim Jong-un i komunističke zemlje

„Simpatični“ diktator iz Sjeverne Koreje koji želi rat s cijelim svijetom samo je vrh ledenog brijega što je planetu donio komunizam, 100 godina poslije ruske Oktobarske revolucije. U njegovu imenu objedinjuju se svi bezbožni sustavi koje je izrodio komunizam.

Sjeverna Koreja godinama je jedna od najgorih progonitelja Crkve. Kim Jong-un samo je jačao ovu strašnu tradiciju, nastavivši nacionalnu politiku protjerivanja bilo kakve prakse kršćanske vjere. Molitva, crkveni sastanci i posjedovanje Biblije protiv su zakona, a prekršitelji se šalju u logore.

Hinduistički nacionalisti

Relativno nepoznati ugnjetavači manjina u Indiji su hinduistički nacionalisti. Strogo desno orijentirani pokret koji nastoji izbrisati svako vjersko izražavanje izvan hinduističke religije. Naravno kršćani su prvi na meti. Misija pokreta je učiniti Indiju kompletno hinduističkom nacijom do 2021. Dominantna hinduistička nacionalistička udruga naziva se RSS (Rashtriya Swayamsevak Sangh). Ovaj je pokret stvorio kulturološki rat i učinio ga vrlo opasnim i teškim za mnoge kršćane koji žive u regiji, koje se često protjeruje iz sela, premlaćuje i uhićuje zbog kršćanske vjere. Dakako, o ovomu, kao i o progonima koje čine „miroljubivi“ budisti nećete često doznati iz zapadnjačkih medija jer glavni narativni tok u svijetu slijedi ideju da su glavni zlikovci zapravo europski kolonizatori to jest bijelci.

Al-Shabaab i Boko Haram

Radikalna islamska teroristička skupina Al-Shabaab na mnogo je načina istočna afrička inačica Al-Kaide. Zbog zemljopisne udaljenosti, kulturološke pozadine te lokaliziranog djelovanja, promatrat ćemo je odvojeno od poznatije skupine Bin Ladena.

Al-Shabaab terorizira državu Somaliju tijekom proteklog desetljeća, a nedavno je usredotočio svoje napade na susjednu zemlju Keniju. U 2015. terorista je napao studentski kampus u Keniji i ciljao samo kršćanske učenike, ubivši ukupno 148 studenata. Svako mjesto pod Al-Shabaabovom kontrolom djeluje po šerijatskom zakonu, što isključuje slobodu za kršćane.

Još jedan u nizu bezumnih pokreta je i Boko Haram. Postao je globalna vijest kada su njegovi članovi oteli više od 200 djevojaka iz lokalne škole u Nigeriji. No, to nije bilo ništa novo za ovu islamističku terorističku skupinu za koju se procjenjuje da drži više od 2 000 djece u zatočeništvu. Riječ „haram“ znači zabranjeno, a Boko Haram vjeruje da je svaki utjecaj sa Zapada „hereza“, osobito kršćanstvo. U tu svrhu, Boko Haram provodi racije, bombaške napade i atentate na svaki cilj kojeg smatra zapadnjačkim, osobito crkve i škole.

Isaias Afwerki te ostali afrički diktatori

Pomalo zaboravljena i napuštena Eritreja ima svog „kandidata“. Pod vladavinom, na papiru pravoslavca, Isaije Afwerkia, zemlja na istočnoj obali Afrike jedan je od najgorih kršitelja vjerske slobode na svijetu. Država u načelu ima vjersku slobodu, s pola stanovništva koje se identificira kao muslimansko, i drugom polovicom koja se deklarira kao članovi Eritrejske pravoslavne Crkve. U stvarnosti vlada zagušuje svaku vjersku praksu koju ne odobrava, mijenja patrijarhe EPC-a kako želi, dok su vjerske slobode nepostojeće. Osim toga postoji i utjecaj muslimanskog radikalizma. Afwerki je samo prototip afričkog diktatora kojih taj kontinent ima za izvoza, kako u prošlosti, tako i danas.

Droga, sekularizam i mediji

Sveprisutni problem je droga uz koju dolaze mnoge druge nedaće, pogotovo u kršćanskim zemljama Južne Amerike. Meksiko i Kolumbija su najpogođenije države zbog rata protiv droge kojemu se ne nazire kraj. Posebne mete narko-kartela su svećenici.

Tu je i sekularizam francuskoga tipa koji je potpuno odvojio državu i vjeru te tako od običnog vjernika napravio osobu s dva života. Jedan je onaj koji može živjeti u kući ili crkvi, a drugi je onaj koji živi u (demokratskom) društvu koje osuđuje, pa čak i novčano kažnjava, vjerske aktivnosti mimo religijskih objekata.

Posljednji primjeri koje smo imali su: uklanjanje križeva s javnih trgova ili spomenika u Francuskoj, nekažnjeno snimanje porno filmova u crkvi u Nizozemskoj, zabranjivanje križeva u katoličkim bolnicama u Kanadi, eutanazije u katoličkim bolnicama Belgije...

Na kraju, ali ne i najbezazleniji, dolaze mediji koji polagano izbacuju Krista i kršćane iz svih društvenih tijekova zapadne civilizacije. Najočitije primjere imamo u došašću i pred Božić. Kada se čestitaju „praznici“, nešto se iščekuje, a to je obično sniženje ili putovanje za Novu godinu. Krist je izbačen iz takvih medija.

„Umjetnička“ instalacija u belgijskoj crkvi

Premda je Belgija prepuna desakraliziranih crkava, belgijski umjetnik Tom Herck za svoju „umjetničku“ instalaciju Sveta krava kojom je želio prikazati prehrambenu industriju, odabrao je baš posvećenu crkvu u Kuttekovenu.

Ispred glavnog oltara na kojemu se redovito slavi sveta misa, vjernike je dočekala krava razapeta na križ, a ispred nje „jezero od mlijeka“. I sve to uz prethodno dopuštenje biskupa.

Instalacija je, naravno, izazvala zaprepaštenje i ogorčenost vjernika, no za belgijskog umjetnika njihove su reakcije pretjerane.

„Katolici ne bi trebali biti uvrijeđeni. Kao što je Isus umro na križu, tako je i ova krava umrla na križu zbog našeg grijeha zagađenja prirodnog okoliša“, kazao je Tom Herck.

Nekoliko desetaka vjernika prosvjedovalo je moleći krunicu ispred crkve, a neki od njih izrazili su svoje razočaranje zbog neodlučnosti lokalnog biskupa mons. Patricka Hoogmartensa koji je zbog navodnog straha od medija najprije odobrio spomenutu instalaciju, a tek kasnije izrazio neslaganje.

Nakon što je instalacija izazvala zgražanje, biskupija je reagirala priopćenjem ogradivši se od umjetnika i njegove ideje.

„Uvijek smo bili otvoreni za suradnju s umjetnicima i cijenimo duhovitost, ali krava na križu je korak previše. Značenje simbola kao što je križ ne smije biti izobličeno, jer bi u suprotnom bila riječ o ismijavanju ili uvredi“, stoji u priopćenju biskupije.

Belgijska udruga Katolički forum pozvala je vjernike na molitvena bdijenja, a na svojoj mrežnoj stranici objavila je kako su spremni razgovarati s umjetnikom.

„Ako je 'dijalog' jedina dogma postkoncilskog vjerovanja, onda smo prisiljeni na razmjenu ideja s umjetnikom Tomom Herckom. U razgovorima je ostavio dojam simpatičnog čovjeka, ali s iskrivljenim i liberalnim stavovima… Molimo za obraćenje liberalnih srdaca. Bogu ništa nije nemoguće“, stoji u tekstu objavljenom na stranici Katholiekforum.net.

Nažalost, ova priča iz Belgije samo je još jedan u nizu žalosnih primjera o duhovnom stanju „naprednog zapadnog svijeta“ te ugroženosti relativne kršćanske većine.

Možemo samo ponovno pozvati umjetnike da slične instalacije pokušaju izvesti u svetinjama manjinskih zajednica u Europskoj uniji koje porijeklo vuku, sasvim svejedno, od Maroka do Indokine, pa će im se sve samo kazati...

Ljubav smisao djelovanja Caritasa u svim okruženjima i u svakom vremenu

Konkretna djela pomaganja potrebitih jedan je od temeljnih postulata kršćanskog života. Sukladno tomu danas u svijetu postoje mnoge crkvene institucije koje pomažu najpotrebnije. Sve se one mogu svesti pod jedno ime: Caritas. Budući da je Skopska biskupija sufraganska Vrhbosanskoj nadbiskupiji, odlučili smo, povodom Nedjelje Caritasa, sugovornika naći u ravnatelju Caritasa Makedonije vlč. Pavi Šekeriji... 

Vlč. Šekerija je rođen 1960. u župi Bistrica kraj Uskoplja. Pučku školu pohađao je u rodnom kraju, a srednju u Bugojnu. Teologiju je završio na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu, gdje je 1990. zaređen za svećenika.

Nakon obnove rada Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, postao je njegovim prvim ravnateljem i to u teška vremena rata. Bio je potom, između ostaloga, župnikom u Maglaju u svetištu Sv. Leopolda Bogadna Mandića te katedralnim župnikom u Sarajevu. Jedno vrijeme je djelovao kao dijecezanski ravnatelj PMD Vrhbosanske nadbiskupije.

Iako nov na službi u Makedoniji, djelovanje Caritasa vlč. Šekeriji nije strano te nam je ponudio odgovore što je zapravo „Caritas“, kako se institucija kojoj je on ravnatelj bori protiv socijalne isključenosti, siromaštva i mnogih drugih problema koji tište tu zemlju...

Poštovani, znamo da su katolici u Makedoniji u manjini. Ta država nam je malo manje poznata, a samim time i djelovanje tamošnjeg Caritasa. Možete li nam u kratkim crtama približiti na što se usredotočuje makedonski Caritas?

Katolici u Makedoniji su manjina, ali je to jedna živa Crkva, koja nastoji živjeti i djelovati u skladu s evanđeoskim načelima, a jedno od tih je kao što dobro znamo: „Sve što ste učinili jednom od mojim najmanjih, meni ste učinili.“ Caritas djeluje na području Makedonije već 26 godina i kroz sve to vrijeme pokušava biti blizu našoj braći i sestrama koji su stvarno u velikoj potrebi. Makedonski Caritas nastojao je ublažiti nevolje i izaći ususret potrebama u najrazličitijim situacijama. Jasno, bila bi to nemoguća misija bez pomoći brojnih Caritasa i prijatelja iz Europe i svijeta.

Jedan od prvih projekata bila je izgradnja baraka za smještaj Roma koji su se vraćali iz Njemačke, zatim otvaranje ambulante u kojoj je na tisuće ljudi dobilo besplatan liječnički pregled i lijekove. Zatim tu je i pomoć zdravstvenim ustanovama s medicinskim aparatima, opremom i lijekovima.

Početkom rata u Hrvatskoj, poslije u Bosni i Hercegovini, Caritas je otvorio vrata izbjeglicama koji su tražili smještaj u Makedoniji, posebice u vrijeme „kosovske krize“. Pomagalo se u kampovima, a najveća se pomoć pružala izbjeglicama koje su bile smještene po obiteljima. Čitavo vrijeme djelovanja makedonskog Caritasa glavna ciljana skupina su najsiromašniji među siromašnima kojima se svakodnevno pomaže, bilo u Skopju bilo preko župskih Caritasa u hrani, odjeći, higijenskom materijalu, lijekovima. Zatim tu su i posjeti obiteljima, osamljenima, bolesnima.

Projekt koji nas posebno raduje i koji traje već više od deset godina jest edukativni program s romskom djecom. U svom centru, u jednoj općini u Skopju čiji su stanovnici pretežito Romi, makedonski Caritas omogućuje djeci predškolske i školske dobi dodatnu nastavu, radionice i razne izvannastavne aktivnosti kako bi se toj djeci koja često žive u vrlo teškim uvjetima omogućila što lakša i bolja integracija u formalni odgojno-obrazovni sustav Republike Makedonije. Godišnje kroz ovaj program prođe više od 100 djece.

Makedonski Caritas reagirao je pravovremeno i u mnogim elementarnim nepogodama. Među zadnjima, tijekom poplave koja je prošlog ljeta pogodila neke dijelove Skopja, Caritas je neposredno izašao na teren u pomoć s najpotrebnijim artiklima.

Makedonija je kao što znate bila zemlja takozvane nedavne „balkanske rute“ kojom je službeno prošlo više od pola milijuna migranata, od lipnja 2015. do ožujka 2016., kada su se na toj ruti zatvorile granice. Makedonski Caritas bio je prisutan na terenu od samih početaka na dva granična prijelaza, u tranzitnim centrima Tabanovce (na granici sa Srbijom) i Gevgelija (na ulazu iz Grčke u Makedoniju) zahvaljujući podršci mreže Caritasa Europe i Caritasa Internationalisa. Ponosni smo da je i tridesetak volontera iz župskih Caritasa izravno sudjelovalo u raspodjeli pomoći: topli čaj i juha, paketi hrane, higijenske potrepštine, zimske jakne, obuća, čarape, kabanice. Nakon zatvaranja granica, u Makedoniji je ostalo više od 1 400 ljudi u tranzitnim centrima i Caritas je u suradnji s Crvenim križem dijelio obroke. I danas je, premda je broj migranata u kampu smanjen i svakodnevno varira, (od 1 do 30). Caritas je prepoznatljiv po toplim obrocima koje nastavlja dijeliti u TC (Tranzitni centar) Tabanovce i za što su posebno zahvalni migranti jer osim osnovne potrebe koju nastojimo zadovoljiti, topli obrok ih podsjeća na dom, a imati dom makar i skroman, velik je blagoslov.

Što se tiče djelovanja makedonskog Caritasa ne možemo ne spomenuti djelovanje župnih Caritasa u Biskupiji i Egzarhatu koji su aktivno uključeni u posjet siromašnima, dijeljenju hrane i raznim konkretnim volonterskim akcijama.

U Makedoniji ste kratko, ali nas zanima možete li usporediti djelovanje Caritasa u BiH i Makedoniji?

Prigodom nedavnog pastoralnog posjeta Makedoniji od 17. do 20. studenoga, kardinal Vinko Puljić u susretu s djelatnicima Caritasa rekao je da je Crkva u Bosni i Hercegovini u dijaspori, no da je Crkva u Makedoniji u još većoj dijaspori. Dakle, svakako da ima razlika u strukturi, organizaciji, ali djelovanje Caritasa u Bosni i Hercegovini i Caritasa u Makedoniji mislim da se ne razlikuje, imamo isto poslanje: služiti ljudima.

Svaka zemlja ima svoje prilike i svaki Caritas pozvan je odgovoriti na potrebe svojih žitelja. Razlike u strukturi stanovništva, potreba, standardu, društvenoj situaciji, mogu doprinijeti razvijanju posebnih programa djelovanja, ciljanih skupina. Primjerice, već spomenuti projekt rada s romskom djecom u Skopju možda nije potreba u nekom drugom gradu ili državi. I Caritas u Bosni i Hercegovini u vrijeme rata pomagao je izbjeglicama, a danas razvija neke druge projekte koji se provode u mirnodopskim uvjetima. Mišljenja sam da je ljubav smisao djelovanja Caritasa u svim okruženjima i u svakom vremenu. Ili kako nas je lijepo ohrabrio kardinal o svom posjetu: „Iako ste malena zajednica – ne trebate biti maleni u ljubavi.“

Treća nedjelja došašća u Bosni i Hercegovini se obilježava kao Nedjelja Caritasa. Budući da je Skopska biskupija sufraganska Vrhbosanskoj nadbiskupiji, možete li nam reći priprema li se nešto posebno za obilježavanje?

Već više godina Caritas u suradnji sa Skopskom župom, prije Božića organizira akciju za skupljanje hrane i prehrambenih artikala, kao i prigodni božićni sajam u Skopju. Stvari i novac koji se sakupe u toj prigodi idu najpotrebitijima. Zanimljivo je da se na toj akciji iz godine u godinu povećava broj poduzeća koja doniraju, što nas uistinu raduje i ohrabruje.

Koje su specifičnosti Caritasa u Makedoniji i koji su najveći izazovi?

Katolička Crkva je preko Caritasa u proteklih 26 godina potvrdila ugled i prepoznata je po svom humanitarnom djelovanju pomoći siromašnim ljudima. Ljudi koji su u potrebi gledaju na Caritas s velikom nadom. Što se tiče izazova, među prvima navodim migrantsku krizu koja je bila i veliki izazov za cijelu Caritasovu mrežu. No, upravo u izazovima se vidi i snaga Caritasa, odnosno Caritasove mreže. U migrantskoj krizi ona je pokazala solidarnost sa svim sestrinskim organizacijama i uključila se aktivno u pomoć ljudima koji su prolazili kroz naše zemlje.

Sigurno jedan od izazova pred nama je i kako poticati i razvijati kreativnost, inventivnost, velikodušnost, osjetljivost na potrebe drugih, duh poduzetništva, zatim raditi na edukaciji što većeg broja ljudi da budu u stanju pomoći samima sebi i učiti ih pomagati drugima. Ne iskazivati kao institucija samo solidarnost, nego i odgajati i druge na solidarnost u najširem smislu riječi. Tu su nam svjetlo i Papine riječi u nedavnoj poruci o prvom Svjetskom danu siromaštva o različitim i brojnim oblicima i licima siromaštva danas. Dakle, pokušati liječiti i te rane i doprinijeti smanjivanju „nemilosrdnog i beskrajnog popisa siromaštva nastalog kao plod društvene nepravde… i opće ravnodušnosti“.

Imate li i kakva je suradnja s drugim dobrotvornim društvima u Makedoniji?

Caritas je otvoren za suradnju, ne samo unutar Crkve, nego i sa svim drugim organizacijama i ljudima dobre volje. Kao primjer: u Makedoniji sestre Usmiljenke, Misionarke ljubavi i sestre Euharistinke koje posjećuju bolesne i nemoćne, dijele pomoć siromašnima i potrebnima u hrani, odjeći i lijekovima, u svom poslanju djeluju i kroz pučke kuhinje koje vode. Vrlo lijepu suradnju Caritas je ostvario u nekim prijašnjim projektima i za vrijeme migrantske krize, a i trenutno provodi s Crvenim križem Makedonije. I vjerujem da će se suradnja s mnogima još nastaviti i proširiti. Budući da se nalazimo u rodnom gradu, sada Svete Majke Terezije, spomenuo bih i vrlo lijepu inicijativu koja se provodi drugu godinu zaredom, takozvani Dani Majke Terezije. U tim danima kroz brojna događanja želimo se podsjetiti djelovanja i života ove velike žene i na tome se nadahnjivati. Osim što je Caritas uključen u ovu inicijativu i nekim konkretnim gestama, ovaj lik nadahnjuje i povezuje nas i s nekim drugim humanitarnim udrugama i pojedincima.

Pastoralno ste djelovali u BiH više godina. Možete li usporediti situaciju u BiH i Makedoniji? Koja je najugroženija skupina ljudi u zemlji gdje ste ravnatelj Caritasa?

Današnja kriza koja pogađa Makedoniju sličnog je karaktera kao i kriza u Bosni i Hercegovini, pa su i problemi slični. Teško je izdvojiti ljude, definirati najugroženije, najranjivije skupine. Iz našeg dugogodišnjeg iskustva na terenu, romska populacija spada među ugroženije, što ne znači da i ostale grupacije, slojevi stanovništava ne proživljavaju siromaštvo u najrazličitijim oblicima.

Iako je Caritas katolička organizacija, iz svakodnevnog života se zna kako njezini djelatnici ne prave razlike među ljudima kada treba pomoći. Koliko su ljudi u Makedoniji svjesni toga budući da nisu imali situaciju kao što je imala ratna BiH, kada je za mnoge Caritas bio jedina mogućnost za preživjeti?

Prema statistikama ureda Caritasa u Skopju koji izravno dijeli pomoć ljudima u potrebi, kroz sve vrijeme svog djelovanja, Caritas nikada nije razlikovao ili dijelio ljude, pomaže svima bez razlike na vjeru, naciju, narodnost, političku pripadnost. Ukratko nastojimo pomoći najugroženijima i oni koji su u istinskoj potrebi pokucali na vrata Caritasa nikada nisu bili odbijeni.

Treba li Caritas više BiH ili Makedonija?

Nismo toliko siromašni da ne bismo mogli drugima pomoći, a nismo ni toliko bogati da ne bismo trebali primiti pomoć od drugih. Teško je vršiti usporedbe. Moj rad u Caritasu prije 23 godine, u vrijeme rata u BIH bio je u sasvim drugačijim okolnostima. Potrebe ljudi danas i u BiH i u Makedoniji, sasvim su drugačije od ovih u specifičnim okolnostima, primjerice od 1990. do 1994. kada sam djelovao u Caritasu Bosne i Hercegovine.

Što je to za vas Caritas?

Caritas je inkorporacija Krista u svijetu što znači da preko Caritasa ljudi trebaju doživjeti Kristovu božansku ljubav. Caritas nije samo dijeljenje socijalne i materijalne pomoći; djelatnik Caritasa bi trebao imati vremena saslušati čovjeka u njegovim potrebama, dijeliti milosrđe koje smo i sami dobili, kao što je rekao papa Benedikt XVI.

Svjedočiti da nas Bog uistinu ljubi takve kakvi jesmo. Crkva nas uči da moramo davati milosrđe koje i mi primamo preko sakramenata i da moramo imati srce otvoreno prema potrebnima, a ti potrebni ponekad su više gladni ljubavi, blizine i istinskog slušanja.

Iz prakse znamo da smo koji puta čuli: „Ne treba mi pomoć, hvala vam što ste me saslušali, što se primili moju bol.“ Preko ove materijalne pomoći prije svega nastojati u ljudima tražiti Boga. I mi preko ovog djelovanja tražimo u ljudima sliku Kristovu, Boga, što je i sam Isus rekao, suobličivši se s najmanjima: „Ako pomognete jednom od najmanjih, meni ste pomogli.“

Otvorena Jubilarna godina sluge Božjega Josipa Stadlera

Svečanim euharistijskim slavljem u sarajevskoj katedrali, na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije suzaštitnice Vrhbosanske nadbiskupije, 8. prosinca 2017., vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić otvorio je Jubilarnu godinu sluge Božjega Josipa Stadlera.

Koncelebrirali su apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto te 30-ak svećenika. Za vrijeme mise obilježen je i Dan Provincije Bezgrešnog začeća BDM sestara Služavki Maloga Isusa, koje su toga dana proslavile svoju nebesku zaštitnicu i 99. obljetnicu preminuća njihova utemeljitelja prvog vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera.

Sudjelovao je veliki broj sestara SMI koje je predvodila provincijska glavarica s. Marija-Ana Kustura i vrhovna glavarica Družbe s. Radoslava Radek.

Bog je Mariju sačuvao istočnoga grijeha

Na početku euharistije, postulator kauze Sluge Božjeg nadbiskupa Stadlera, mons. Pavo Jurišić naglasio je kako predstoji godina sjećanja na duhovnu baštinu Josipa Stadlera. Istaknuo je da je to prigoda za razmišljanje o tome što je on učinio za mjesnu Crkvu i hrvatski narod. Potaknuo je nazočne za hodočašća na Stadlerov grob u sarajevskoj katedrali te rekao da je od njegove smrti prošlo točno 99 godina.

Započinjući misno slavlje kardinal je uputio pozdrave sestrama SMI, na čelu s njihovom vrhovnom upravom i provincijalnim upravama.

Tumačeći misna čitanja u prigodnoj i mozaičkoj propovijedi, vrhbosanski nadbiskup je najprije pojasnio da je prvom čovjeku, kojega je istjerao iz raja, Bog obećao „da će doći žena čiji će porod satrti zmiji glavu“. Istaknuo je da se ovom svetkovinom slavi činjenica da je Bog sačuvao Mariju od istočnog grijeha u samom začeću te je tako pripravo za rođenje svoga Sina, odnosno kako bi upravo po njoj uzeo „ljudsko tijelo koje će biti žrtva za spas svijeta“.

"Za nas je jako važno shvatiti da Bog nikada čovjeka ne odbacuje. Kad sagriješimo, čovjek je Bogu okrenuo leđa, ali Bog ga čeka i traži. I zapravo to nam daje snagu povjerenja i vraćanja Bogu i da mu kažemo svoje 'da', poput Marije", kazao je kardinal ističući da je upravo dr. Stadler Vrhbosansku nadbiskupiju posvetio prvo Srcu Isusovu, a potom Bezgrešnom začeću BDM, i na kraju Sv. Josipu.

Potaknuo je stoga sve da se nadahnjuju primjerom Josipa Stadlera te da postanu svjesni "korijena na kojim smo nikli i kojim živimo". Dodao je i to da je ustanovljenjem redovničke družbe, čije je članice uputio da služe upravo Malom Isusu, to jest ljudima u potrebi, Stadler pokazao da ima srca za svakog čovjeka.

U nastavku propovijedi je rekao kako čovjek nije dovoljno zahvalan za darove vjere.

„Bog nam je darovao da možemo vjerovati, da se u Boga možemo pouzdavati i da možemo hrabriti svoju vjeru slaveći euharistiju i primajući svetu pričest“, rekao je kardinal dodavši da je čovjek upravo pristupajući sakramentu pričesti najsličniji Mariji kada je nosila Isusa iz Nazareta do Betlehema i iz Nazareta u Elizabetino selo Ain Karim.

Na kraju propovijedi potaknuo je nazočne da u ovoj svetkovini prepoznaju činjenicu da su postali dionici Božjeg obećanja prvom čovjeku . Ustvrdio je kako ljudi ne mogu biti, ali ipak se mogu hrabro oduprijeti grijehu i u sebi otvoriti srce Božjoj ljubavi.

Molitva za Stadlerovo proglašenje blaženim

Pred kraj mise svi su pošli na grob sluge Božjega Josipa Stadlera i izmolili Molitvu za njegovo proglašenje blaženim.

Euharistijsko slavlje završeno je zajedničkom Molitvom za Sinodu Vrhbosanske nadbiskupije i svečanim blagoslovom.

Tijekom Mise pjevao je Mješoviti zbor pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, a misu je izravno prenosio Radio Marija BiH.