U Obrima još dobrih ljudi ima...

Obri su najjužnija župa Vrhbosanske nadbiskupije. Nalazi se u blizini Jablaničkog jezera, udaljena otprilike osam kilometara od Jablanice u pravcu sjeveroistoka. Čitav kraj pripada gornjem dijelu Hercegovine i smješten je podno masivnih planina Čvrsnice i Prenja koje su, sada već poslovično, granice mediteranske i kontinentalne klime. Prirodni resursi ovog kraja su ogromni, ali često i neiskorišteni te predstavljaju dobar oslonac za turistički razvoj. Nažalost, rat kada su skoro svi Hrvati protjerani te loša ekonomska situacija koja „tjera“ Bošnjake,  vode k tomu da će u čitavom kraju u budućnosti izgleda ostati samo starci...

 

Dok se sjever Bosne, pogotovo u dolinama velikih rijeka i sliva Save još uvijek bori s nabujalim rijekama te zbraja nastale štete, redakcija Katoličkog tjednika je krenula u južnije krajeve. Jedini uvjet za utvrđivanje odredišta bila je želja posjetiti župu i prostor u kojemu nikada prije nismo bili i čiju priču još nismo ispričali. Tako je izbor pao na Obre i tamošnju župu Presvetog Srca Isusova, jedinu u Ramskom dekanatu o kojoj još nismo pisali.

Suživljenje s jezerom

Poznato je kako čitava Bosna ima možda i previše ljepota te prirodnih bogatstava, međutim zasigurno nema „Bosanca“ koji se uvijek iznova ne fascinira rijekom Neretvom, njezinom bojom i čitavim krajolikom kuda ona protječe... I uvijek iznova, bez obzira koliko puta prolazili kanjonima koje je napravila rijeka Neretva, svaki novi prolazak predstavlja nešto posebno.

Na svu sreću, put do Obra, tog među planinama i brdašcima skrivenog mjesta, još jednom je omogućio susret s veličanstvenim prirodnim ljepotama Hercegovine. Dok nam je posebnu pozornost odvlačila zelena ljepotica, skrenuli smo na desnu stranu, nešto prije poznatog željeznog mosta u Ostrošcu te napustili magistralni put M-17 kao i vodeno prostranstvo koje stvara Jablaničko jezero pa se zaputili k našem odredištu.

Mnogi će reći kako svako mjesto priča svoju priču. Obri zasigurno imaju mnogo toga reći. I prije nego smo došli u tu župu, znali smo kako je njezino osnivanje usko povezano sa stvaranjem Jablaničkog jezera. Kraća priča glasi da je župa sv. Petra i Pavla - Ostrožac utemeljena 1919. odvajanjem pojedinih teritorija od Podhuma. Naslovnik župe kasnije je postalo Srce Isusovo, a planirana crkva nikad nije dovršena jer je prilikom gradnje brane na Neretvi i stvaranja jezera godine 1953. potopljena.

Župno središte je preneseno u Obre, a crkva je sagrađena 1955. Budući da je novonastalo jezero praktički podijelilo vjernike iz naselja Kostajnice i okolnih sela od župne crkve u Obrima, podignuta je i filijala u Kostajnici. Poznato je i to kako je u posljednjem ratu župa uništena, a vjernici protjerani.

Nepristupačna župna crkva

Da su Obri posebna župa, već smo shvatili. Znati kako je jedna crkva potopljena zbog ekonomskih interesa čitave zajednice, a u posljednjem ratu narod protjeran i crkve porušene zbog druge ideologije, sasvim je dovoljno podataka za predočiti si kamo idemo.

Prva „čudna“ stvar bila je činjenica da župna crkva u Obrima nema normalan pristup, niti cestu. Ona se iz daljine fino vidi kako izranja iz prirodnoga zelenila. Obnovljena je izvana, iako joj fali dio fasade, oštećen vjerojatno djelovanjem leda i vode. Sa svojim dvama bijelim tornjevima i crvenim krovom koji bojom odskače od okoliša, i nemoguće ju je ne uočiti.

Međutim, i nakon pola sata kruženja, približavanja i udaljavanja od nje te bezuspješnog savladavanja, za nas neprohodnog, puta, bili smo prisiljeni nazvati župnika vlč. Josipa Majića da nas „navigira“. Nakon desetak minuta on je došao iz Kostajnice sa svojim starim terencem mercedes-benz puch džipom, vozilom koje koristi i njemačka vojska.

Čini se kako je to jedino uspješno prevozno sredstvo za kraj koji se ne može pohvaliti dobrom prometnom infrastrukturom. Nakon upoznavanja zanimalo nas je zašto u vozilu župnik ima krampu, lopatu i sjekiru. Objasnio nam je kako se bavi planinarenjem, a u tim uvjetima često je potrebno uklanjati prepreke s putova, kao i pale balvane. U šali je dodao kako osim alata treba imati sira i pršuta.

Kapelica „Pod bristom“

Iako smo se nalazili tik ispod crkve, naš obilazak smo ipak započeli, vraćajući se autima malo natrag, pred kapelicom sv. Ivana Krstitelja „Pod brijestom“.

„To je zavjetno mjesto župljana ovoga kraja. Vrjednije je bilo nego patron župe Srca Isusova. Ovdje se nalazi grob za kojeg se kaže kako je grob svećenika. Oko njega je narod obilazio, molio i dolazio na zavjete. Kapelica je bila pod velikim starim brijestom koji je pao“, rekao nam je vlč. Josip namještajući ogradu kojom je ograđeno zemljište oko kapelice. Inače župnik je rodom iz Bara, u susjednoj župi Solakova Kula koju također pastoralno opslužuje.

Kada nas je zanimalo što je bilo s brijestom, rekao je: „Nema ga i to je to. Nemojte mi na muke prisjedati. Prema pričama, govori se kako je posječen ili je pao.“ Dalje nismo željeli ispitivati, a neke stvari vjerojatno i trebaju ostati ovijene velom tajne. 

Tužna unutrašnjost župne crkve

Sljedeća postaja bila je župna crkva u Obrima do koje se može doći jedino terencem uz makadamski put od stotinjak metara kojeg je dobrano prokopala voda. Na našu sumnju kako će džip moći izaći, župnik se samo nasmijao i rekao kako mercedes može izaći svuda. Nije ni reagirao na naše „provokacije“ kako je lada Niva bolja i izdržljivija, samo se nasmijao.

Crkva je izvana obnovljena, osim manjeg oštećenja na fasadi koje treba popraviti, međutim unutrašnjost vapi za mnogo radova. Kako smo vidjeli, klupa nema, kao ni umjetnina, a oltar krasi samo jedna slika Presvetog Srca Isusova, bez krstionice i ambona.

U ratu je bila uništena, kao i župni stan. Prema župnikovim riječima, u selu živi samo jedan vjernik, stoga ovdje crkva više i nije potrebna. Zanimalo nas je, budući da smo vidjeli izoliranu crkvu bez pristupa i selo bez vjernika, kako se i čime gradi.

„Crkva je ožbukana, svod je završen i sada slijedi postavljanje podnog kamena. Nažalost, ružno je reći, ali ova crkva je nama teret. Međutim dijaspora je jaka i oni potenciraju njezinu izgradnju. Udruga Klišana iz Beča također mnogo pomaže“, rekao nam je župnik naglašavajući kako su Obričani otišli u Austriju i Hercegovinu najviše, ali ima ih i u prekooceanskim zemljama. Mnogi ljeti dolaze na odmor vidjeti svoja imanja...

Čista priroda, voćarski kraj i odlazak ljudi

Nakon obilaska crkve župnik nas je odveo na brdo Gradac odakle smo mogli bolje vidjeti čitav opustjeli kraj. Tek se tada uočava ljepota stvaranja i zelenilo ovog podneblja za kojeg vlč. Josip kaže kako smo došli u voćarski kraj koji polako ostaje bez ljudi.

„Odlaze i Bošnjaci, tako da vjerujem da i njih neće mnogo ostati. Prije je ovdje bilo oko 12 000 ljudi, a danas svega 2 000. Sve uvjetuje ekonomska održivost, stoga ljudi odlaze za poslom i tamo gdje im je bolje. Od rata i progona je prošlo 20 godina i više nema smisla pričati o tome. Ljudi sada žive u drugim gradovima. Rađaju se nova djeca, stari se tamo kopaju, a neki i ovdje. Djeca su se vezala za novi kraj i povremeno dolaze ovdje ljeti“, rekao nam je župnik dok smo išli prema Kostajnici.

Nažalost, čini se kako puno mržnje koja je posijana u ovom kraju daje svoje plodove... Taj proces iseljavanja ubrzala je i sumnjiva privatizacija postrojenja Zakovice koja je proizvodila čavle svih vrsta i veličina. Prema oprobanom receptu, strojevi su rasprodani, a ljudi ostavljeni da se brinu sami o sebi... Ista priča svuda.

Kada smo se kretali prema filijalnoj crkvi u Kostajnici, župnik je stao pored Nikole, jednog od rijetkih župljanina koji tu žive. Nakon pozdrava s njim, objasnio nam je kako Nikola uvijek pješači i spava gdje stigne, ali nikada nije bio bolestan. Poslije kraćeg razgovora s ovim osebujnim čovjekom, ostavljamo ga s njegovom torbom i alatom te nastavljamo dalje.

„Kolone“ vjernika koji idu na misu i obitelj Anđelić

Situacija u Kostajnici, za razliku od sela Obri, ne izgleda tako loše. Ljudi ima, doduše jako malo. Neke kuće se obnavljaju, a druge izgledaju napušteno. Neki vjernici koji dugo godina žive vani, čak su oženjeni strankinjama, polako popravljaju kuće i ulažu u ovaj kraj. Ostaje nadati se kako će to potaknuti i ostale da slijede njihov primjer.

Usput smo susreli nekoliko župljana kako se polako kreću prema crkvi na sv. misu. Svaki od njih pozdravi župnika i s njim koju „probaci“. Vlč. Josip ih sve poimence zna.

„Svako jutro imamo sv. misu i svako jutro kod druge obitelji imam doručak“, opisao je župnik svoj odnos sa župljanima. Kako je do sv. mise bilo ostalo 20-ak minuta, iskoristili smo to vrijeme za razgledanje i obilazak župe. Vlč. Majić nas je odveo pred kuću obitelji Anđelić za koju je, nažalost, na Badnjak 2002. čula čitava regija. Tada je vehabija Muamer Topalović iz sela Oteležana ubio troje članova te povratničke obitelji: oca Anđelka (68) i njegove dvije kćerke Maru (45) i Zoricu (27), a sina Marinka teško ranio. Marinko je inače župni prakaratur. Iako je dopustio slikanje, nije bio raspoložen za razgovor. Prema župnikovim riječima, Anđelići su iznimno hrabra i dobra obitelj. 

„Njih je bilo najviše kad su se vratili i zato je njihova kuća izabrana kao meta kako bi se Hrvatima izazvala najveća bol“, komentirao je župnik pokolj iz 2002. Potom smo otišli na njihov grob te se kratko pomolili. Topalović je navodno povratnike ubio, između ostalog, zbog nepravednog odnosa svijeta prema muslimanima u Afganistanu... Čini se kako uvijek stradaju nevini od raznim ideologijama zaluđenih ljudi.

Mnogo vedrih lica

Potom smo obišli još nekoliko vjernika i njihovih imanja.Luca i Zvonko Kaleb se brinu oko crkve i sve besplatno rade.Župljani Bosiljko i Ružica Božić se spremaju za misu i izlaze na ulicu. Na pitanje kakav je župnik, odgovaraju da je „legenda“.Šima Stojanović je također aktivna u župi koju stalno pomaže svojim prilozima.

Ispred filijalne crkve u hladu drveta zatičemo veselo društvance, i to muško. Dok se žene u crkvi mole, muški ispred glasno pričaju... Još jedna klasična scena u hrvatskom narodu. Zna se tko najviše moli. U razgovoru smo saznali kako narod ovdje živi uglavnom od mirovina i pomoći iz inozemstva. Mnogi se bave i „vrtnom“ poljoprivredom sadeći što mogu. Međutim jasno je kako nema mladih i djece... Zaista, čitav dan nismo vidjeli nijednu mlađu osobu bez obzira je li riječ o hrvatskim ili bošnjačkim selima.  

Iz skupine ispred crkve se izdvojio Mijo koji ima 86 godina. Vitalan i malo pričljivi gospodin je, prema župnikovim riječima, preživio Bleiburg i Križni put te je sada jedini živući svjedok tog velikog zločina u čitavom kraju. Na naše pitanje da nam kaže nešto o prvim danima „mira“ 1945., rekao je samo: „Volio bih se vode napiti prije nego kruva pojesti, ali nismo imali ni jedno ni drugo.“ Čini se da su najtiši oni koji su najviše propatili, a oni koji u životu nisu mnogo toga doživjeli, najviše pričaju i hvališu se.

Unatoč svemu

Potom je došlo vrijeme i za svečanu sv. misu. Ipak se slavi Uzašašće. Prebirući po sjećanju, zaključili smo kako je ovo prvi put da smo za vrijeme stvaranja reportaže nazočili sv. misi u nekoj od župa. Još jedna posebnost koje ćemo se sjećati. Poslije zajedničke fotografije župljana te vlč. Josipa i hrvatskih donatora iz Australije Marije i Tomislava Delinca došlo je vrijeme za rastanak.

I to je priča o Obrima, maloj i rasijanoj župi koja nosi svoj križ. Kako župnik reče, ne mogu se ljudi ostaviti bez pastoralne brige, a boravak svećenika u ovoj župi je iznimno težak. Vjernicima je još teže, ali kako vidimo, njih dvadesetak još uvijek prkosi posljedicama rata i teškoj ekonomskoj situaciji. 

Papa Franjo predslavio sv. misu na prepunom stadionu Koševo

Središnji događaj jednodnevnog boravka Svetoga Oca u Sarajevu i ujedno njegova osmog pastirskog pohoda izvan Italije bila je sv. misa i homilija pred oko 65 000 vjernika na Olimpijskom stadionu Koševo. U koncelebraciji s Papom bilo je pet kardinala, 35 (nad)biskupa te više od 700 svećenika. Uz kard. Vinka Puljića nazočni su bili i kardinali Pietro Parolin, Jean-Louis Tauran, Kurt Koch i Josip Bozanić. Središnja misao Papine homilije bila je težnja za mirom i trud oko njegova postizanja u svjetlu činjenice da se u svijetu vode toliki oružani sukobi što je Papa nazvao vrstom trećega svjetskog rata. 

 

Olimpijski stadion je bio otvoren za hodočasnike od ranih jutarnjih sati. Budući da su stotine volontera radili skoro cijelu noć, ništa nije bilo prepušteno slučaju i sve se odvijalo prema predviđenom planu. Da pristiglim vjernicima ne bi bilo "dosadno" jer su i po 5 sati čekali papu Franju, pobrinuli su se djelatnici Nadbiskupijskog  centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. koji su organizirali prigodan (pret)program i animirali nazočne.  

Pretprogram oduševio nazočne

U njemu su sudjelovali sjemenišni bend iz Visokog Gloria te mladi bend Angelus iz župe Uznesenja Marijina iz Dolca, a pretprogram su vodili mr. Tanja Popec, urednica vjerskog programa na Hrvatskom katoličkom radiju iz Zagreba, te Josip Milanović, djelatnik Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II.

U zanimljivo osmišljenom i aranžiranom nastupu voditelji su uspjeli animirati vjernike ne dopustivši da ikomu zasmeta čekanje na prejakom suncu koje je od ranog jutra "peklo" nazočne na stadionu. Za to vrijeme nastupili su: Slyiryc 33 iz Zagreba, inače pobjednici ovogodišnjeg Uskrsfesta koji su svojim autorskim radovima zaista pokazali kako je pjesma dvostruka molitva; VIS Laudantes iz Šibenika koji je pod pokroviteljstvom Ureda za mlade Šibenske biskupije pjesmom svojih 18 članova poslao svijetu poruku mira i zajedništva; Zbor Kolbe iz Zagreba s mjuziklom Uskrsli, glazbeno-scenskim prikazom umjetnika iz Hrvatske, na dojmljiv je način podsjetio nazočne na temeljni događaj kršćanske vjere; Stijepo Gleđ Markos iz Dubrovnika; zbor mladih župe sv. Antuna Padovanskog iz Žepča; sastav Novo nebo iz župe sv. Ilije Proroka iz Zenice, kao i Frama Čitluk te Antonio Tkalec iz Zagreba.

Tijekom pretprograma pozdravljane su određene skupine vjernika među kojima su posebno oduševljenje izazvali hodočasnici iz Kine te iz Ukrajine, Egipta i Paname. Ipak najbrojniji su bili vjernici iz BiH te Splitsko-makarske i Zagrebačke nadbiskupije.

Erupcija oduševljenja i dodjela povelje

Vrhunac i završetak pretprograma bila je najava dolaska pape Franje na prepuni stadion kada ga je više od 65 000 vjernika pozdravilo na hrvatskom i španjolskom jeziku uzvikujući: "Dobro došao, Sveti Oče!" i "Papa, mi te volimo!" Sveti Otac je na stadion došao u otvorenom papamobilu, a s njim je bio i kard. Puljić. Nakon jednog kruga po atletskoj stazi Svetoga Oca je dočekao gradonačelnik Sarajeva dr. Ivo Komšić koji mu je u znak dobrodošlice i priznanja predao ključeve grada i povelju. Inače, ključ grada Sarajeva je priznanje koje se dodjeljuje afirmiranim i priznatim osobama, građanima BiH i stranim državljanima koji su dali poseban prinos razvoju i očuvanju civilizacijskih vrijednosti i poseban doprinos miru u svijetu. Dodjela simbolizira trajnu vezu grada s osobama koje su zaslužile to visoko priznanje. Ključ je ručno izradio bh. umjetnik i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu Salem Obralić. Izliven je u bronci, poliran i nalazi se u dizajniranoj kutiji od drveta divlje trešnje. U obrazloženju dara navodi se da se papa Franjo zalaže za stabilnu i prosperitetnu BiH, jednakih prava za sve njezine građane, zbog čega mu je, između ostaloga, dodijeljeno priznanje.

Misa na tri jezika

Potom je uslijedilo euharistijsko slavlje. Budući da je misa bila na hrvatskom, talijanskom i latinskom jeziku, euharistijsko slavlje se odvijalo prema pripremljenoj i odobrenoj liturgiji sadržanoj u Vodiču za euharistijsko slavlje s odgovarajućim prijevodima. Za ovu prigodu je izabran obrazac mise Za mir i pravdu i pripadajuća čitanja.

Misno slavlje animirao je najbrojniji zbor u povijesti BiH: Združeni zbor kojega je činilo 1 650 pjevača članova 18 zborova s područja Vrhbosanske nadbiskupije, 15 iz Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, 10 iz Banjolučke biskupije, 9 zborova iz Hrvatske te Ekumenski muški zbor beogradske katedrale. Ravnatelj liturgijskog pjevanja i zborovođa  bio je vlč. Marko Stanušić, a pratnja je bio puhački orkestar Oružanih snaga BiH čiji je voditelj pukovnik Tomo Sušec, a orgulje je svirao Danijel Žontar.

Naglasak homilije težnja za mirom

Nakon službe riječi u kojoj je prvo čitanje pročitao ravnatelj Osnovne škole Katoličkog školskog centra Sv. Franjo u Tuzli Danijel Barišić, pripjevni psalam su otpjevali Emanuel Josić, bogoslov Franjevačke provincije Bosne Srebrene, te bogoslovi Vrhbosanske nadbiskupije Mario Jurišić i Matej Petrašić, drugo čitanje pročitala je vjeroučiteljica iz Brčkog Marina Kobaš, a Evanđelje po Mateju đakon Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Ivan Tučić, papa Franjo je započeo prigodnu homiliju na talijanskom jeziku. Prevoditelj  je bio svećenik Vrhbosanske nadbiskupije dr. vlč. Drago Župarić.

Papa je poručio vjernicima da trebaju biti mirotvorci, a ne samo oni koji pričaju o miru, te ukazao da je mir dar Božji.

Molitve i zazivi vjernika

Zazive molitve vjernika čitali su: djelatnik pučke kuhinje Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije Damir Boras, župljanin župe Stup; srednjoškolac Ivan Brkić iz Bistrice kod Uskoplja; vjeroučiteljica iz Žepča s. Mirjam Ramljak, članica Sarajevske provincije sestara milosrdnica; general pukovnik Anto Jeleč, načelnik Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH, te policajac Marinko Jonjić, iz zeničke župe Čajdraš, otac troje djece.

Darove kruha i vina na oltar je prinijela obitelj Petra i Milenke Ivančić sa šestoro djece iz župe Presvetog Srca Isusova Prozor. Ova obitelj ima pet kćeri te sina Ivana bogoslova Vrhbosanske nadbiskupije.

Zahvala kardinala Puljića

Nakon popričesne molitve vrhbosanski nadbiskup Puljić izrekao je riječi zahvale papi Franji za njegovu nazočnost među vjernicima na Koševu, molitvu s hodočasnicima i za hodočasnike te za pastirsku riječ koju je uputio.

Potom je pozvao Svetoga Oca da ponese BiH u svojem pastirskom srcu te da uputi apostolski blagoslov nazočnima. Euharistijsko slavlje završilo je zdušnim pjevanjem Zdravo Djevo. Nakon mise papa Franjo se, prema protokolu, uputio na susret i ručak s biskupima BiH i svojom pratnjom u Apostolsku nuncijaturu.

Koncelebranti

 

U koncelebraciji s Papom bili su kardinali: Vinko Puljić, Pietro Parolin, Jean-Louis Tauran, Kurt Koch i Josip Bozanić; apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto; nadbiskupi Giovanni Angelo Becciu, Ivan Devčić, Stanislav Zore, Marin Barišić, Đuro Hranić, Želimir Puljić, Stanislav Hočevar, te nadbiskup u miru Marin Srakić; biskupi Franjo Komarica, Ratko Perić, Tomo Vukšić, Mate Uzinić, Antun Škvorčević, Janos Penzes, Đura Džudžar, Nikola Kekić, Juraj Jezerinac, Josip Mrzljak, Vjekoslav Huzjak, Makarios Tewfik, Egidije Živković, Ladislav Nemet, Ante Ivas, Vlado Košić, Mile Bogović, Ivica Petanjak, Kiro Stojanov, Đuro Gašparović, Dražen Kutleša, Jurij Bizjak i Metod Pirih te pomoćni biskupi Pero Sudar, Marko Semren i Thomas Löhr. Među više od 700 svećenika bili su i franjevački provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran, provincijal Hercegovačke provincije fra Miljenko Šteko te provincijal Hrvatske provincije Družbe Isusove p. Ante Tustonjić.

Fotoreportaža iz župa Grebnice i Srednja Slatina

Fotoreportaža iz župe Duvno u Tomislavgradu

Objavljen program pohoda pape Franje Sarajevu

U prostorijama Svećeničkog doma, koji se nalazi pored zgrade Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, 14. travnja upriličena je konferencija za novinstvo na kojoj je objavljen program posjeta pape Franje Sarajevu 6. lipnja 2015., dane korisne informacije za hodočasnike i medijske djelatnike te otvorena web-stranica za sve praktične informacije u svezi s ovim događajem. 
 

Na konferenciji za tisak novinarima su se obratili vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić, apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto te savjetnica u Uredu hrvatskog člana Predsjedništva BiH i tajnica Odbora u ime države za pripremu Papina pohoda Tonka Krešić. Moderator konferencije bio je vlč. Josip Vajdner, urednik Katoličkog tjednika i član pododbora za medije.

Osmo apostolsko putovanje

Otvarajući konferenciju za tisak, vlč. Vajdner je nazočnim medijskim djelatnicima ukratko nabrojao dosadašnje pastirske pohode pape Franje. „Papa Bergoglio je do sada imao 7 pohoda izvan Italije i 8 u Italiji. U Rio de Janeiru je 2013. bio na Susretu mladih, 2014. je boravio u Svetoj zemlji, Koreji, Albaniji, Europskom parlamentu i Vijeću Europe te Turskoj. Od 12. do 19. siječnja bio je na Šri Lanci i Filipinima, tako da će posjet Sarajevu biti njegovo osmo apostolsko putovanje", rekao je mr. Vajdner te najavio predstavljanje Papina pohoda Sarajevu.

U svojem obraćanju kard. Puljić je pročitao plan programa prvog pastirskog pohoda pape Franje Sarajevu i BiH. Naglasio je kako će svi oni koji žele vidjeti Papu bez sudjelovanja na sv. misi imat prigodu to učiniti tijekom prolaska papinske kolone ulicama grada i ispred Predsjedništva BiH te od Predsjedništva do stadiona gdje će se slaviti sv. misa.

U ime državnog tima koji priprema posjet, medijima se obratila savjetnica Krešić koja je ukazala i na državničke elemente Papina posjeta i u tom smislu istaknula angažiranost svih struktura vlasti da sve protekne u najboljem redu. „U odborima i pododborima uključene su sve razine vlasti i trudimo se financijski zatvoriti čitav program posjeta“, rekla je Krešić te ukazala na važnost pravodobnoga akreditiranja novinara koje će biti otvoreno od 27. travnja do 15. svibnja. Vlč. Vajdner je potom pojasnio kako se taj rok mora poštivati. „Molimo vas da sve medijske kuće zainteresirane za praćenje pohoda popune obrasce, daju sve tražene podatke i fotografije osoba uključene u medijsko praćenje ovoga događaja. Napominjemo kako nećemo moći probijati rok 15. svibnja i stoga molimo da medijske kuće svoje novinare akreditiraju“, rekao je Vajdner.

Na vrijeme napraviti registraciju

Na kraju je kard. Puljić obavijestio nazočne kako se na službenoj web-stranici Papina posjeta Bosni i Hercegovini nalaze svi podatci o prijavi, sudjelovanju, dolasku vjernika i hodočasnika na sv. misu. Vrhbosanski nadbiskup je naglasio kako nitko bez registracije neće moći sudjelovati na sv. misi.

Nazočnima je govorio i apostolski nuncij Pezzuto koji je ukazao na značaj Papina pohoda i naglasio kako će na „svima nama ostati da provodimo u život poruke mira koje Sveti Otac izrekne“.

Medijske djelatnike, koji su na kraju imali mogućnost postaviti pitanja, najviše su zanimale informacije o sigurnosti pape Franje, očekivanom broju vjernika na sv. misi te pitanju ekumenskog i međureligijskog dijaloga. Prema predviđanjima, očekuje se između 70 000 i 100 000 vjernika na sv. misi te će i prostor oko stadiona biti dostupan za praćenje ovoga slavlja.

Program pastirskog pohoda pape Franje

07:30 - Polazak zrakoplovom iz Rima/Fiumicino za Sarajevo

09:00 - Službeni doček u Međunarodnoj zračnoj luci Sarajevo

09:30 - Ceremonija dobrodošlice na trgu ispred Predsjedničke palače

10:10 - Susret s vlastima

11:00 - Sveta misa na stadionu Koševo

13:15 - Sastanak i ručak s biskupima Bosne i Hercegovine i s Papinom pratnjom u Apostolskoj nuncijaturi

16:20 - Susret sa svećenicima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima u katedrali Srca Isusova

17:30 - Ekumenski i međureligijski susret u Franjevačkom međunarodnom centru

18:30 - Susret s mladima u Nadbiskupijskom centru za mlade Ivan Pavao II.

19:45 - Svečanost oproštaja u Međunarodnoj zračnoj luci Sarajevo

20:00 - Polazak u zrakoplovu prema Rimu

21:20 - Dolazak u Rim/Ciampino.

Program se može pogledati i na službenoj web-stranici pohoda pape Franje Sarajevu i BiH www.papa.ba na kojoj su također dostupne i druge korisne informacije.

kta

Službena web-stranica: www.papa.ba

Za vrijeme konferencije za novinstvo predstavljena je i web-stranica Papina pohoda Sarajevu: www.papa.ba. Sadržaj na mrežnoj stranici, koju je tehnički uredio suradnik Katoličke tiskovne agencije BK-a BiH Davor Herceg, a osmislio pododbor za medije crkvenog Organizacijskog odbora za pohod pape Franje, dostupan je na četirima jezicima: hrvatskom, engleskom, njemačkom i talijanskom. Mrežna stranica donosi informacije o predstojećem Papinu pohodu, o akreditiranju novinara, prijavljivanju za sudjelovanje na pojedinim točkama iz programa, o Katoličkoj Crkvi u BiH kao i mnoge druge korisne podatke i vijesti.