Objavljen program pohoda pape Franje Sarajevu

U prostorijama Svećeničkog doma, koji se nalazi pored zgrade Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, 14. travnja upriličena je konferencija za novinstvo na kojoj je objavljen program posjeta pape Franje Sarajevu 6. lipnja 2015., dane korisne informacije za hodočasnike i medijske djelatnike te otvorena web-stranica za sve praktične informacije u svezi s ovim događajem. 
 

Na konferenciji za tisak novinarima su se obratili vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić, apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto te savjetnica u Uredu hrvatskog člana Predsjedništva BiH i tajnica Odbora u ime države za pripremu Papina pohoda Tonka Krešić. Moderator konferencije bio je vlč. Josip Vajdner, urednik Katoličkog tjednika i član pododbora za medije.

Osmo apostolsko putovanje

Otvarajući konferenciju za tisak, vlč. Vajdner je nazočnim medijskim djelatnicima ukratko nabrojao dosadašnje pastirske pohode pape Franje. „Papa Bergoglio je do sada imao 7 pohoda izvan Italije i 8 u Italiji. U Rio de Janeiru je 2013. bio na Susretu mladih, 2014. je boravio u Svetoj zemlji, Koreji, Albaniji, Europskom parlamentu i Vijeću Europe te Turskoj. Od 12. do 19. siječnja bio je na Šri Lanci i Filipinima, tako da će posjet Sarajevu biti njegovo osmo apostolsko putovanje", rekao je mr. Vajdner te najavio predstavljanje Papina pohoda Sarajevu.

U svojem obraćanju kard. Puljić je pročitao plan programa prvog pastirskog pohoda pape Franje Sarajevu i BiH. Naglasio je kako će svi oni koji žele vidjeti Papu bez sudjelovanja na sv. misi imat prigodu to učiniti tijekom prolaska papinske kolone ulicama grada i ispred Predsjedništva BiH te od Predsjedništva do stadiona gdje će se slaviti sv. misa.

U ime državnog tima koji priprema posjet, medijima se obratila savjetnica Krešić koja je ukazala i na državničke elemente Papina posjeta i u tom smislu istaknula angažiranost svih struktura vlasti da sve protekne u najboljem redu. „U odborima i pododborima uključene su sve razine vlasti i trudimo se financijski zatvoriti čitav program posjeta“, rekla je Krešić te ukazala na važnost pravodobnoga akreditiranja novinara koje će biti otvoreno od 27. travnja do 15. svibnja. Vlč. Vajdner je potom pojasnio kako se taj rok mora poštivati. „Molimo vas da sve medijske kuće zainteresirane za praćenje pohoda popune obrasce, daju sve tražene podatke i fotografije osoba uključene u medijsko praćenje ovoga događaja. Napominjemo kako nećemo moći probijati rok 15. svibnja i stoga molimo da medijske kuće svoje novinare akreditiraju“, rekao je Vajdner.

Na vrijeme napraviti registraciju

Na kraju je kard. Puljić obavijestio nazočne kako se na službenoj web-stranici Papina posjeta Bosni i Hercegovini nalaze svi podatci o prijavi, sudjelovanju, dolasku vjernika i hodočasnika na sv. misu. Vrhbosanski nadbiskup je naglasio kako nitko bez registracije neće moći sudjelovati na sv. misi.

Nazočnima je govorio i apostolski nuncij Pezzuto koji je ukazao na značaj Papina pohoda i naglasio kako će na „svima nama ostati da provodimo u život poruke mira koje Sveti Otac izrekne“.

Medijske djelatnike, koji su na kraju imali mogućnost postaviti pitanja, najviše su zanimale informacije o sigurnosti pape Franje, očekivanom broju vjernika na sv. misi te pitanju ekumenskog i međureligijskog dijaloga. Prema predviđanjima, očekuje se između 70 000 i 100 000 vjernika na sv. misi te će i prostor oko stadiona biti dostupan za praćenje ovoga slavlja.

Program pastirskog pohoda pape Franje

07:30 - Polazak zrakoplovom iz Rima/Fiumicino za Sarajevo

09:00 - Službeni doček u Međunarodnoj zračnoj luci Sarajevo

09:30 - Ceremonija dobrodošlice na trgu ispred Predsjedničke palače

10:10 - Susret s vlastima

11:00 - Sveta misa na stadionu Koševo

13:15 - Sastanak i ručak s biskupima Bosne i Hercegovine i s Papinom pratnjom u Apostolskoj nuncijaturi

16:20 - Susret sa svećenicima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima u katedrali Srca Isusova

17:30 - Ekumenski i međureligijski susret u Franjevačkom međunarodnom centru

18:30 - Susret s mladima u Nadbiskupijskom centru za mlade Ivan Pavao II.

19:45 - Svečanost oproštaja u Međunarodnoj zračnoj luci Sarajevo

20:00 - Polazak u zrakoplovu prema Rimu

21:20 - Dolazak u Rim/Ciampino.

Program se može pogledati i na službenoj web-stranici pohoda pape Franje Sarajevu i BiH www.papa.ba na kojoj su također dostupne i druge korisne informacije.

kta

Službena web-stranica: www.papa.ba

Za vrijeme konferencije za novinstvo predstavljena je i web-stranica Papina pohoda Sarajevu: www.papa.ba. Sadržaj na mrežnoj stranici, koju je tehnički uredio suradnik Katoličke tiskovne agencije BK-a BiH Davor Herceg, a osmislio pododbor za medije crkvenog Organizacijskog odbora za pohod pape Franje, dostupan je na četirima jezicima: hrvatskom, engleskom, njemačkom i talijanskom. Mrežna stranica donosi informacije o predstojećem Papinu pohodu, o akreditiranju novinara, prijavljivanju za sudjelovanje na pojedinim točkama iz programa, o Katoličkoj Crkvi u BiH kao i mnoge druge korisne podatke i vijesti.

U rodnoj župi pokojnog misionara fra Vjeke, duhovnoj oazi mira i molitve

Na otprilike 111 kilometara i dva sata vožnje od Sarajeva smješten je Žepački dekanat u kojemu se nalazi i drevna župa Osova. Iako se čitav kraj prostire u blizini vrlo frekventne magistralne prometnice Zenica – Doboj, osovska crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije je smještena na, za nas bezimenom, brdašcu u osami i potpunoj tišini koju prekidaju samo cvrkuti ptica i zvuk vjetra u krošnjama drveća. U njezinoj blizini nema kuća stoga su mir i tišina izvrsni preduvjeti za molitvu i meditaciju, ali s druge strane udaljenost vjernika od crkve otežava pastoralni rad i dolazak na sv. mise, pogotovo zimi i u doba vremenskih nepogoda kakve su ovih dana zadesile Bosnu...

 

Odmah na ulazu u crkveno dvorište nalazi se spomen-ploča s 24 imena poginulih hrvatskih bojovnika. Inače spomenik je napravljen na mjestu gdje je 18. lipnja 1992. formirana profesionalna bojna Andrija Tadić koja je bila stup opstanka i ostanka Hrvata-katolika u žepačkom kraju.

Velika i raštrkana župa

Dok smo čekali da župnik fra Antun Perković završi razgovor s majstorima o radovima na kući, razgledali smo lijepo uređeno dvorište koje, između ostaloga, krasi i kip pokojnog misionara fra Vjeke Čurića s dvoje afričke djece te jednostavna, ali ne zato manje lijepa Gospina špilja.

Crkva s visokim tornjem, za koji smo kasnije čuli da se uzdiže 30 metara uvis, sasvim je neobičnog izgleda i odudara od većine sakralnih zdanja u čitavoj BiH. Mješavina je to različitih stilova u kojemu, izgleda, najviše prevladava onaj planinski u kojemu crkva, zbog položaja krova, ima izgled velikog šatora. Crkveno pročelje krasi vitraj od staklene cigle koji formira Gospin lik. Nadogradnjom prvobitnog projekta župni ured je spojen pomoćnim objektom i terasom s crkvom i sada čine jednu kompaktnu cjelinu.

Nakon što je završio razgovor s radnicima koji su popravljali instalacije, pridružio nam se fra Antun, a župni vikar fra Miroslav Jonjić je nažalost morao otići jer je imao obveza.

Na početku kada dolazimo u župe o kojima nemamo mnogo predznanja i informacija, uvijek postavljamo prvo  pitanja o povijesti i statistikama kako bismo stekli uvid na kojemu gradimo  priču. Tako je i bilo i ovoga puta.

„Župa ima oko 2 900 vjernika u 810 stalnih obitelji. U dijaspori je 10 – 15 obitelji koje imaju svoje 'župne kartone'. Ne znam što bih s njima kada je riječ o evidenciji jer ih nema većinu vremena, ali dođu za velike blagdane i budu na blagoslovu kuća. Odnos umrlih i krštenih je različit od godine do godine. Općenito govoreći, župa lagano stagnira, ali to je trend skoro svuda“, rekao nam je fra Antun naglasivši kako smo došli u prostranu i raštrkanu župu u kojoj ima nekoliko posebnosti.

Kako smo shvatili, mnogo mladih studira, njih oko 100, i to u Osijeku, Mostaru, Sarajevu... Studenti su povezani sa salezijancima iz Žepča koji šalju mlade u gradove, gdje većina ostane ako nađe posao, a inače se vraćaju u svoj kraj.

Vjeronauk se ne drži u školama nego samo u sklopu župe. Pošast neženja i neudatih kao i u čitavoj Crkvi u Hrvata također je primjetna u osovskoj župi. Prema statistikama koje je pravio naš sugovornik, čak je 210 neženja rođenih u razdoblju od 1960. do 1986. godišta te oko 60 djevojaka. Župa ima osam duhovnih zvanja i jednog u novicijatu te približno isti broj časnih sestara. Za sada u sjemeništu nema kandidata iz ove župe.

Od ostalih statistika važno je spomenuti kako Osova ove godine ima 25 prvopričesnika, 49 krizmanika (prije dvije godine ih je bilo 103) 30-ak krštenja, 35 ministranata te oko 450 učenika u osnovnim i srednjim školama. Kako župnik reče, statistike su točan zbroj netočnih podataka. Prema onomu što smo vidjeli situacija i nije loša, a broj mladih u osnovnim i srednjim školama nije zanemariv što nudi temelje za sigurnu budućnost.

Prema istraživanjima koja je „za svoju dušu“ radio župnik, u Osovi ima 121 različito prezime.

Nema prezimena koja se ističu po broju, a nekoliko njih su očito „sa strane“ kao što su Hrkać i Marušić...

U Osovi, kako smo rekli, djeluju samo dva svećenika, a budući da se nedjeljom slavi čak pet misa jer postoje i tri filijalne crkve, pitali smo se kako fratri sve stižu. Još kada se doda da su u dvjema crkvama sv. mise u isto vrijeme, jasno je kako svećenici nedjeljom moraju biti stalno u pokretu i „na kotačima“ po šumskim i makadamskim cestama. 

Pučke pobožnosti i ljetne zornice

Kako smo saznali, posebnost osovskog kraja i okolnih župa su ljetne zornice Gospi od Anđela koje traju od Porcijunkule 2. kolovoza do Velike Gospe kada se na jutarnjim misama okupi i do 1 000 vjernika. Ljudi obilaze tri puta oko kipa, a iz župnog ureda se iznese zavjetna slika Gospe Osovke slikara Gabrijela Jurkića iz 1926.

„Svibanjske i listopadske pobožnosti su uobičajene kao i put križa te 13 utoraka sv. Anti. Posebnost su i sv. mise svakog osmog u mjesecu u čast Gospi od Brze Pomoći. Misu slavimo u 6 sati, ali vjernici dolaze u pet i ranije. Imamo dosta hodočasnika iz okolnih župa, a od njih je 70% mladih. Mnogi pješače sat i pol s udaljenosti od 5 - 6 kilometara. Obično su to vjernici iz Žepča, Novog Šehera, Lug-Brankovića... Spontana je to pojava koja je polako prerasla u tradiciju. Posljednja 2 - 3 dana crkva bude prepuna, ali nažalost na drugoj strani adventske zornice su slabo posjećene“, komentirao je župnik jednu od posebnosti ovoga kraja.

Zimi hladno, ljeti vruće

Nakon šetnje po dvorištu razgledali smo unutrašnjost crkve. Prezbiterij je uređen prema nacrtu kiparice Lojzike Ulman, a postaje križnoga puta izradio je 1983. slikar Josip Bifel.

„Crkva je iznutra vizualno predviđena da izgleda kao šator, a izvana kao pauk čije noge strše daleko od tijela. Moderni je to stil gradnje, a stupovi zbog kojih crkva liči na pauka drže krov i pružaju se do zemljišta desetak metara od zidova crkve. Razlog tomu je trusno tlo pa se tim potezom htjela učvrstiti sama konstrukcija crkve koja je građena od 1967. do 1971.“, rekao nam je župnik i nekoliko puta istaknuo kako čitavo zdanje sada vapi za preuređivanjem, prvenstveno stropa i rasvjete te možda temelja ako se pukotine nastave širiti.

Važno je napomenuti da je nova crkva urađena dijelom na temeljima stare koja je morala biti srušena zbog dotrajalosti i također trusnog tla. Tako je barem djelomice sačuvana sakralnost oltarskog prostora iz prošlosti. 

Kako smo vidjeli, postoje instalacije za grijanje - kalorifer što puno košta, a budući da je strop visok, sva toplina ode gore i nema učinka za vjernike koji se zimi smrzavaju, a ljeti im je prevruće. Prema župnikovim riječima, ako se bude radilo grijanje, samo podno dolazi u obzir. „Koliko je ljeti vruće, zimi je hladno jer krov nema izolaciju. Uz to trebat će i stolariju raditi. Tako da je zapravo potrebno veliko renoviranje“, rekao nam je župnik.

„Obični“ mješoviti zbor

Obilazeći crkvu, došli smo i do oltara. „Uređen je prije nekoliko godina i mislim da je jablanički kamen korišten. Rađen je prije mog dolaska, stoga nisam siguran. Dio starog oltara je ostao i 'ugrađen' je u novu crkvu, međutim primijetio sam kako je izvedba same krstionice nespretno riješena budući da je na višoj razini od podija, ali njemu tako blizu da postoji mogućnost zapinjanja i pada za vrijeme krštenja i slikanja s kumovima i roditeljima“, rekao je naš sugovornik koji smatra kako će to za vrijeme obnove biti regulirano na zadovoljavajući način.

Budući da se pored oltara nalazi mnogo stolica za pjevače, zanimalo nas je kako se animira misno slavlje. „Župa ima obični mješoviti zbor“, u šali je fra Antun rekao i dodao da je to dječje-odrasli zbor koje vodi časna sestra Blanka Jeličić, milosrdnica iz Žepča. Oni imaju redovite probe petkom te sasvim dobro animiraju misna slavlja u crkvi.

Zanimljivo je spomenuti kako crkva skoro nikada nije bila zaključavana dok ju nedavno nisu opljačkali Bošnjaci iz susjednog naselja. Ozvučenje koje je bilo među otuđenim stvarima je vraćeno, ali je već ugrađeno novo pa su ga dali crkvi sv. Ilije u Zenicu. Ne želeći ulaziti u konotacije oko nacionalnog identiteta provalnika, ipak je važno napomenuti kako katolici u ovom kraju poštuju župnika i crkvenu imovinu.

Što povezuje Osovu i Ruandu?

Lijevo od središnjeg ulaza u crkvu nalazi se fra Vjekina spomen-soba u kojoj su smještene fotografije, odjeća i stvari iz života ovoga misionara, od njegovih najmlađih dana do smrti. Fra Vjeko je u Ruandi živio i djelovao od 1983. do 1998. U jeku strašnog genocida pomagao je potrebnima, najprije pripadnicima Tutsi plemena, a kada je došlo do njihove krvave osvete, spašavao je Hutue. Dovozio je hranu izbjeglicama, a životno ugrožene je prebacivao preko granice, na sigurnija područja. Zato je nekoliko puta i sam bio u smrtnoj opasnosti i za vrijeme i nakon rata. U travnju 1996. napala su ga dva razbojnika želeći ga ubiti, ali im je uspio pobjeći. No nije preživio napad 31. siječnja 1998. kada je ubijen u Kigaliju, glavnom gradu Ruande. Fra Vjeko je u ruandskom Kivumu sagradio nekoliko škola; njegovom zaslugom urađen je javni vodovod; poučavao je stanovništvo kako obrađivati zemlju i koje kulture uzgajati, a za vrijeme genocida spretnošću, domišljatošću i hrabrošću spasio je tisuće pripadnika obaju plemena od sigurne smrti. Poslije rata je radio na pomirenju...

Prema riječima našeg sugovornika, on je za tamošnji narod već svetac, a nekoliko zdanja nosi njegovo ime. Fra Vjekin model stvaranja obradive zemlje na kaskade krčenjem šume izgleda da će postati općeprihvaćen način pobjeđivanja i prilagođavanja divljine čovjeku za čitavu regiju u tom dijelu Afrike. Njegovo ubojstvo nikada nije razjašnjeno.

„Postoji molitva za beatifikaciju fra Vjeke koju molimo na kraju sv. mise, a dali smo ju i narodu da moli kod kuće. Sve je urađeno s dozvolom crkvenih vlasti“, rekao nam je župnik koji je, kao i pokojni misionar, također rodom iz ovoga kraja, na granici „Šera“ i Osove, službeno rodom iz šeherske župe.

I trudnice gradile crkvu

Kada smo izišli iz crkve, župnik nam je pokazao prostor gdje je bila velika rupa koja je zatrpana sa stotinjak kamiona zemlje s obližnjeg brda gdje je napravljeno parkiralište i prostor za 1 000 automobila, koliko ih otprilike bude za Veliku Gospu. Iza nove crkve koja, kako smo vidjeli, vapi za obnovom, mogu se primijetiti siluete temelja stare crkve, ali nažalost na jednom od potpornih stupova vidljive su pukotine zbog micanja tla.

„Pucanje je primijećeno prije desetak godina, ali tada nisu stavljeni markeri za praćenje tako je sada nemoguće reći kojim tempom propada“, kazao je naš sugovornik. Zanimljivo je napomenuti kako je župnik posjedovao slike iz vremena gradnje crkve na kojima se mogu vidjeti da čak i trudnice fizički sudjeluju u gradnji, što svjedoči o privrženosti ovog naroda katoličkoj vjeri...

Obilazak žive Crkve na terenu

Nakon što smo razgledali crkvu i prateće objekte, župnikovim džipom smo se uputili makadamom kroz šume i polja kako bismo stekli uvid o veličini i raštrkanost župe. Na našem putu prva postaja je bila stara kuća župljanina Petra Jukića. Nakon uobičajenog i još uvijek živoga pozdrava za ovaj kraj „Hvaljen Isus“, razgovarali smo o životu na ovom djeliću Bosne. Iako za svoju obitelj ima novu kuću, odlučio je, u inat vremenu, sačuvati i onu staru u kojoj je odrastao. Prema Petrovim riječima, nekoć je u kući na podu spavalo njih osmero.

„S jedne strane legne otac s druge majka, a mi djeca između i nije nam bilo tijesno“, rekao je Pero pokazujući nam gazdinstvo, stoku i postrojenja za pravljenje rakije. Požalio se kako je ovogodišnje loše vrijeme „napakostilo“ voću. Šaleći se sa župnikom, ispričao je stari, ali uvijek zanimljivi vic o čovjeku koji je došao na ispovijed i rekao svećeniku kako je ukrao devet metara državne šume, ali neka župnik „upiše“ deset. Kada ga je svećenik pitao zašto da piše deset ako je ukrao samo devet, župljanin mu je odgovorio: „Obećao sam još jedan međutim nisam stigao posjeći.“

Ostavili smo Peru i njegove ukućane u kosidbi trave i brizi o imanju te smo se uputili ka kući Ilije i Ivke Tomas, roditelja petero djece od kojih je troje pošlo svećeničkim putem. Te vrijedne ljude zatekli smo u radu oko kuće. 

„Kako ide domaćine?“, pitamo. „Evo dobro je. Pojavila nam se voda oko kuće pa je želimo skrenuti u stranu“, odgovorio nam je Ilija. Na pitanje „sluša li župnik“, odgovorio da „mora slušati“. Kroz priču smo saznali kako imaju još dvije kćeri koje su se udale. Djeca ih redovito posjećuju kako život pod stare dane ne bi bio još teži. Vrtovi oko kuće su zasijani, neke kulture već izbijaju na površinu te se vidi kako u Osovi žive vrijedni ljudi. Budući da nismo imali mnogo vremena, morali smo odbiti pozive za daljnjim druženjem uz čašicu rakije. Ipak smo na radnom zadatku.

Razgledajući župu, obišli smo i filijale crkve te prolazili mnogim uskim stazama za koje smo pomislili kako ih ni konji ne bi mogli savladati, međutim stari Nissan Terrano je dobro ispunio svoj zadatak i bez uključivanja pogona na sva četiri kotača te nas odvezao do kuće Marka i Ane Jukić koji također imaju petero djece. Iako je Marko bio na poslu, djeca tek stigla iz škole, pristala su zajedno s majkom fotografirati se. Zanimalo nas je kako jedna tako brojna obitelj živi od samo jedne plaće. Sloga, rad i poštovanje bio je jedan od odgovora uz neizostavno obrađivanje zemlje te držanje najmanje nekoliko vrsta životinja.

Obiteljska kuća Jukića je bila posljednja točka na našem obilasku župe Osova.

Na kraju možemo zaključiti kako smo bili u posjetu sasvim običnoj župi koja ipak ima mnogo posebnosti, ne samo svojega misionara fra Vjeku koji nas je prerano napustio, nego i pučke pobožnosti te sasvim solidan broj živućih duhovnih zvanja. Osim toga važno je napomenuti kako su svi stanovnici ovoga kraja katolici što je rijetkost naći u mnogim drugim dijelovima Crkve u Hrvata.

Crtice iz povijesti osovske župe

Župa Osova je vrlo stara, u 17. st. njezino se sjedište nalazilo u Maglaju, a prema procjenama, 1673. imala je 1 678 katolika. U vrijeme Bečkog rata (1683. – '99.) brojni su katolici napustili svoja ognjišta tako da je župa opustjela. Četrdeset godina kasnije njezino sjedište prelazi u Žepče i tada je imala 626 duša, a taj se broj 1768. povećao na 940, da bi 1813. bilo 2 211 vjernika. Matične knjige se vode od 1750. Župni stan je u Osovi izgrađen 1830. Crkva je podignuta 1857. jer je tek u to vrijeme bilo moguće dobiti dopuštenje za gradnju. Zbog lošeg stanja građevine pokrenuta je 1925. akcija za gradnju nove crkve. Projekt je izradio Karlo Pařik. Zbog propusta u gradnji crkve, popravke su vršene već 1936., a 30 godina kasnije morala je biti srušena. Nova je crkva dimenzija 37 x 34 metra, a izgrađena je 1971.

Na području župe nalaze se tri područne crkve rađene prema projektu ing. fra B. Borića, u Viništu, Goliješnici i Vrbici. Sve tri su veličine po 176 četvornih metara. Tijekom 19. i početkom 20. stoljeća od dijelova osovske župe osnovane su župe: Ponijevo (Novi Šeher), Radunice, Žepče i Zavidovići. Pred kraj osmanske vladavine franjevci su u Osovi osnovali i vodili pučku školu. Župu danas čine naselja: Osova, Goliješnica (Gornja i Donja), Lug, Lupoglav, Milišić, Ozimica, Tatarbudžak, Vinište i Vrbica.

Papa Franjo dolazi u Sarajevo 6. lipnja 2015.

U Apostolskoj nuncijaturi u Sarajevu 2. veljače upriličena je konferencija za tisak u povodu najavljenog posjeta pape Franje glavnom gradu BiH. Na konferenciji su se nazočnim predstavnicima medija obratili apostolski nuncij mons. Luigi Pezzuto i vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić. Prema izrečenim informacijama, pripreme su tek započele, predstoji formiranje programa posjeta te smišljanje slogana. Jedina stvar koja se s točnošću zna jest da će Sveti Otac 6. lipnja biti u jednodnevnom posjetu Sarajevu i s mjesnom Crkvom i vjernicima slaviti sv. misu. 

Na početku svojega obraćanja mons. Pezzuto je izrazio zahvalnost novinarima i medijskim kućama koje su poslale svoje predstavnike na konferenciju za tisak. Naglasio je veliku važnost medija u stvaranju pozitivna ozračja za vrijeme priprema za dolazak pape Franje u Sarajevo. Nuncij Pezzuto je istaknuo kako je osobno pričao s papom Bergogliom o temi pastirskog pohoda i naglasio kako je sadašnji Papa od početka svojeg pontifikata imao želju doći i susresti se s ljudima u BiH.

Papa ne dolazi kao državnik nego kao pastir

„Mnogo sam govorio s njim o ovom posjetu. Papa mi je rekao kako ima veliku želju da se susretne s narodom Sarajeva i svima u BiH. Vijest o dolasku je sada službena, javna i sigurna. Nakon ovoga počinjemo proces priprema. Moram naglasiti kako je riječ je o pastoralnom pohodu. Sva putovanja koja Papa učini vrši ih kao pastir Katoličke Crkve. U pohod ne ide kao državni poglavar, jer to nije njegova primarna funkcija, nego kao pastir sveopće Crkve. On dolazi kao otac, pastir i osoba koja utjelovljuje mudrost Katoličke Crkve“, rekao je u svojem obraćanju mons. Pezzuto i podcrtao kako su u Papinu srcu velike vrijednosti kao što je solidarnost, osjećaj poštivanja jednih prema drugima, dijalog na svim razinama, međureligijski i ekumenski dijalog te učvršćenje mira.

U svojem obraćanju nuncij Pezzuto je ponovno istaknuo solidarnost i osjećajnost pape Franje prema siromašnima i onima koji trpe te je kazao kako će za vrijeme pastirskog pohoda Sarajevu i ta dimenzija igrati ulogu u planiranju programa.

Središnji događaj pohoda je sv. misa

Kard. Puljić je izrazio zadovoljstvo zbog dobra odziva novinara te je naglasio kako je iznimno sretan što će Papa pohoditi Sarajevo. Istaknuo je kako detalji programa još nisu poznati te da će prvo formirati crkveni odbor koji će ugovoriti sve u tančine. Središnji dio dana bit će sv. misa koju će predslaviti papa Franjo u koncelebraciji s (nad)biskupima, svećenicima i u zajedništvu s narodom.

„Ovo je Godina posvećenog života i organizirat ćemo susret s duhovnim zvanjima. U prvom redu je susret s biskupima BK-a BiH jer nama Sveti Otac želi uputiti pastirsku riječ, a onda će biti susret s vlastima... Nadamo se da će i državne razine formirati sličan odbor za pripremu jer sami ne možemo sve organizirati“, rekao je kard. Puljić te podsjetio kako je Sveti Otac pozvao sve da se mole za ovaj pastirski pohod. Nadbiskup je istaknuo kako su molitve već započele u katedrali 1. veljače, na dan kada je i vijest o dolasku Svetog Oca u Sarajevo potvrđena.

Novinarska pitanja

Nakon obraćanja mons. Pezzuta i kard. Puljića novinari su imali mogućnost postaviti pitanja od kojih je nekoliko njih iskoristilo tu mogućnost. Medijske djelatnike je prvenstveno zanimao motiv dolaska pape Franje u BiH, tko je uputio poziv, detalji u svezi s Papinim boravkom u Sarajevu, pitanje Međugorja te broja vjernika koji se očekuje u glavnom gradu...
Kard. Puljić je samo odgovarao na ona pitanja za koja ima provjerene informacije. Istaknuo je kako poziv Papi upućuje mjesna Crkva, ali Sveti Otac ne dolazi u zemlje iz kojih ne dobije poziv i od državnih vlasti. Naglašavajući kako nema informacije o Međugorju te broju vjernika koji će doći u Sarajevo, kardinal je rekao kako bi se središnja sv. misa trebala održati na stadionu Asim Ferhatović Hase na Koševu jer već imaju iskustva s organizacijom na tom mjestu.

Govoreći o socijalnom aspektu pape Franje, i jednom od motiva pastirskog pohoda Sarajevu, nuncij Pezzuto je podsjetio kako Sveti Otac dolazi iz Južne Amerike, kontinenta gdje je izražena velika razlika između superbogatih i veoma siromašnih što sadašnjeg Papu čini iznimno osjetljivim za „trpeće Crkve“ i siromašne slojeve društva partikularnih država.

Očito je kako u iduća četiri mjeseca predstoji veliki broj obveza za Crkvu, različite razine vlasti kao i sve uključene u organizaciju kako bi najavljeni pastirski pohod prošao bez ikakvih problema.