Tko ne cijeni prošlost, ne zna izgrađivati sadašnjost

Devetnaesti molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i 17. hodočašće katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga upriličeno je 24. listopada 2020. na ostatcima drevnoga grada Bobovca.

Prema tradiciji, Molitveni dan za Domovinu započeo je okupljanjem hodočasnika kod rijeke Bukovice podno Bobovca, nakon čega je formirana kolona na čijem čelu su bili vojnici s barjacima Vatikana, BiH, hrvatskoga naroda te hrvatske komponente Oružanih snaga BiH. Uz molitvu zajedno su krenuli ka ostatcima nekoliko kilometara udaljene utvrde.

Danas je potrebno odgovorno ponašanje

Nakon dolaska svečanu euharistiju predslavio je vrhbosanski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom metropolitom Vinkom kard. Puljićem te uz koncelebraciju 20-ak  svećenika.

Prije početka mise pozdrave nazočnima uputio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić.

Nadbiskup Vukšić je u svome obraćanju istaknuo da postoje brojne potrebe za koje bi se u BiH trebalo moliti, ali u sadašnjoj situaciji najvažnije je moliti za zdravlje.

„'Ne ubij' se ne odnosi samo na one najgrublje oblike prekidanja tuđih ili svoga života, nego na svaki oblik ugrožavanja ljudskoga života koji može završiti prijevremenom smrću drugoga“, rekao je nadbiskup koadjutor potičući nazočne da budu odgovorni prema sebi i drugima.

Upoznati Bobovac iz vremena kraljeva

Na početku propovijedi kardinal je istaknuo kako ga je posebice dirnula naslovnica novog broja Katoličkog tjednika na kojoj piše „Za domovinu treba imat' dušu“ te naglasio „kako smo ovdje došli s dušom moliti“.

„Katolički tjednik za ovu nedjelju donosi razgovor s povjesničarom prof. Valentom koji ukazuje da Bobovac treba upoznati iz onog vremena kada je bio kraljevski grad i središte srednjovjekovne Bosne. Udajom Katarine Kosače, rodom od Blagaja, za Stjepana Tomaša Kotromanića posebice se povezuju Hercegovina i Bosna“, rekao je kard. Puljić progovorivši potom o podrijetlu kraljice Katarine i titulama njezine obitelji iz čega je Hercegovina dobila ima. Napomenuo je i kako je kraljevski par imao dvoje djece: Sigismunda (Žigmunda) i Katarinu.

Govoreći o životnom putu (pret)posljednje kraljice, istaknuo je kako je ona gradila crkve i kapelice diljem Bosne te da se nakon osmanlijskog osvajanja Bobovca najprije skrivala po Bosni, a potom preko Dubrovnika završila u Rimu gdje je radila na oslobođenju djece i domovine.

Pročitavši emotivno pismo koje je kraljica Katarina napisala svojoj djeci, koju nikad više nije vidjela, istaknuo je da mu je „cilj propovijedi zajedno upoznati barem djelić povijesti, jer tko ne zna cijeniti svoju prošlost, ne zna graditi sadašnjost ni  budućnost“.

Potaknuo je nazočne da se ne predaju dnevnoj politici koja prekraja prošlost za interese sadašnjosti. Zahvalio je ljudima od struke koji se ne boje istraživati povijest te se zapitao - „što je čovjek bez imena, bez korijena i bez vjere?“

„Na ovom kraljevskom gradu stojimo. Ovdje smo došli upoznati našu prošlost, moliti za umrle te otići ponosni jer smo još živi na našim korijenima, iako nam uporno žele ogaditi ovu grudu i grobove naših predaka“, rekao je na kraju kardinal te istaknuo kako se ovim zavjetom na Bobovcu želi „pokazati da smo ostali vjerni krsnom zavjetu i vjeri otaca“.

Na kraju mise izmoljene su Molitva za Sinodu Vrhbosanske nadbiskupije i Molitva za Domovinu.

Euharistiju je animirao zbor bogoslova Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater  iz Vogošće.

Za razliku od prethodnih godina, ove je godine, iz poznatih epidemioloških razloga, sudjelovalo osjetno manje hodočasnika, ali je lijepo što se tradicija nije prekinula te se može konstatirati kako je Molitveni dan za Domovinu na Bobovcu istinski zaživio.