Ove se 2019. godine obilježava 150. obljetnica od osnutka Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja i 120. obljetnica dolaska prvih sestara u Mostar i Hercegovinu. Upravo je to bilo povodom da posjetimo sestre u njihovu provincijskom sjedištu i samostanu Svete Obitelji u Gradu na Neretvi, u Franjevačkoj ulici 88, nedaleko od samostana Sv. Petra i Pavla poznatog po 100-tinjak metara visokom tornju...
Dok nam je najviše zdanje u Mostaru bilo smjerokaz u vožnji kroz grad, razmišljali smo o dugoj i bogatoj povijesti Školskih sestara franjevki Krista Kralja koje su dio velike obitelji Trećeg samostanskog reda Sv. Franje.
Ukratko, sestre sudjeluju u franjevačkoj karizmi koju obilježava opsluživanje evanđelja kao temeljno pravilo. To podrazumijeva suobličenje Kristu po trajnomu obraćenju, sestrinstvo kao životni okvir, malenost, vrijednost molitve i rada te crkvenost...
Začetak djelovanja i dobivanje imena
Iz knjiga nam je poznato kako je Družba nastala prije 150 godina u Mariboru u Sloveniji, premda svoje korijene ima u Družbi Školskih sestara iz Graza u Austriji koju je 1843. utemeljila s. Franciska Lampel.
Sestre iz Graza otvorile su 1864. podružnicu u Mariboru i nakon pet godina, željom i zalaganjem s. Margarite Pucher te potporom mjesnog biskupa Maksimilijana Stepišnika, mariborska se podružnica osamostalila i odijelila od matične kuće u Grazu te postala kućom maticom nove Družbe.
Utemeljiteljica nove Družbe s. Margarita imenovana je 13. rujna 1869. prvom vrhovnom predstojnicom. Ideji osamostaljenja vodila ju je „sućut prema siromašnoj i zapuštenoj djeci“ te misao da će sestre tako bolje odgovoriti povijesnim okolnostima i potrebama svojega naroda.
Duh koji je prožimao život i djelovanje u početcima i koji je vodio kasnije generacije sestara može se opisati kao: „Milosrđe prema siromašnima, zapuštenima, rubnima.“ A to se očitovalo u brizi za odgoj i obrazovanje, posebice ženske mladeži iz najsiromašnijih društvenih slojeva.
Budući da su se u tom početnom razdoblju Družbe sestara bavile odgojno-obrazovnim radom, nastao je naziv Školske sestre franjevke. Karizmatski naziv Družbe proširen je na Vrhovnom kapitulu 1935. dodatkom „Krista Kralja“ kako bi se osvijestilo da je smisao ljudskoga života, odgoja i rada u zauzimanju za Kristovo kraljevstvo u svijetu.
Dolazak sestara u Hercegovinu i Mostar
Prvo plodno tlo izvan područja u kojima su živjeli Slovenci Družba Školskih sestara franjevki našla je upravo u Mostaru. Bilo je to prije 120 godina, točnije 1899. kada je tadašnji mostarski biskup fra Paškal Buconjić pozvao sestre iz Maribora da preuzmu skrb za djecu u ženskom sirotištu.
Prve dvije redovnice - s. Rafaela Kovačič i s. Benedikta Zupančič došle su u Mostar 1. kolovoza 1899., ali u pamćenju zajednice kao prve „mostarske“ sestre smatrane su s. Gertruda Neuwirth i s. Štefanija Detiček koje su inače stigle krajem kolovoza jer su cijeloga života ostale u Hercegovini, te s. Inocencija Ozmec koja je u Gradu na Neretvi bila dugi niz godina.
Poslije dolaska sestara iz Maribora brzo se javljaju i domaće djevojke za kandidatice. Prva među njima bila je s. Jeronima Buntić. Zahvaljujući velikodušnom biskupu Buconjiću, otvorene su i nove podružnice.
Hercegovačke sestre su u organizacijskom smislu bile povezane i ovisne o kući matici u Mariboru. Kandidatice su išle u Maribor stjecati prvu redovničku formaciju, a godine 1923. u Mostaru je osnovan novicijat. Devet godina poslije, 1932., ustanovljena je i vlastita Provincija posvećena Svetoj Obitelji.
Organizacijsko uređenje Družbe
Tijekom vremena, odgovarajući na povijesnu zbilju i potrebe Crkve, Družba se raširila na četiri kontinenta u 15 zemalja. O tome smo razgovarali s provincijskom predstojnicom s. M. Zdenkom Kozinom koja nam je objasnila da u organizacijskom smislu Družbu danas tvori deset pokrajina.
„Osim 'mostarske' Provincije Svete Obitelji, tu su: Mariborska, Splitska, Tršćanska, Lemontska (Sj. Amerika), Bosansko-hrvatska, Austrijska, Argentina-Urugvaj, Paragvajska provincija te Rimska Regija s generalnom kućom. Od osnutka do danas u Družbu su svoj život utkale 1 544 već preminule sestre i, prema posljednjem popisu, više od 900 živućih sestara koje djeluju u 128 zajednica svjedočeći u različitim vrstama apostolata“, rekla je s. M. Zdenka.
Kako smo još saznali, danas Provincija Svete Obitelji ima 204 sestre i 29 podružnica. U već spomenutim vrstama apostolata redovnice su nazočne pri franjevačkim samostanima i nekim župama u BiH i Hrvatskoj, u Hrvatskim katoličkim misijama u Europi (Njemačka i Švicarska) i SAD-u (New York, Chicago).
U skladu s pozivom pape Franje „izići na periferije“, jedna se sestra pridružila misionarkama Splitske provincije u DR Kongo, a po jedna sestra se nalazi na dužnostima u upravi Družbe i vatikanskoj Kongregaciji za ustanove posvećenog života i Družbe apostolskog života u Rimu.
Povratak u školske klupe
Nakon posljednjega rata sestre su ponovno uključene u odgojno-obrazovni rad: od predškolskog do visokoškolskog uzrasta. U vlasništvu su Provincije tri dječja vrtića: Sv. Franjo u Kiseljaku, Sv. Klara u Bijelom Polju i Bukovica kod Tomislavgrada.
U Bijelom Polju imaju duhovni centar Biskup fra Paškal Buconjić, a u Mostaru internat za djevojke koje studiraju u tom gradu. S mladima se radi u vidu molitvenih seminara.
Sestre su prisutne i u ustanovi za odgoj i skrb Majčino selo u Međugorju, a nekoliko ih je angažirano u pomoći djeci i majkama žrtvama obiteljskog nasilja u udruzi Majka Krispina. „Nazočne smo i u drugim područjima socijalne skrbi i karitativnog djelovanja, kao i u književnom i slikarskom stvaralaštvu te glazbi, radijskom vjerskom programu i drugim medijima. Za razliku od ranijih vremena, danas mnoge djelatnosti obavljamo iz 13 vlastitih kuća i samostana. U većim samostanskim središtima (Mostar, Bijelo Polje i Međugorje) sestre se bave i izradom crkvenoga ruha, redovničkih odijela te pripremanjem hostija“, ustvrdila je provincijalna predstojnica i naglasila da im je Bog darežljiv pa i u početnom odgoju imaju pet djevojaka: jednu kandidaticu, dvije postulantice i dvije novakinje koje se kroz sakramentalni život i molitvu, rad i duhovno vodstvo te proučavanje povijesne baštine i karizme zajednice pripremaju za redovnički život.
Razvijanje karizme u teškim vremenima
U evanđeoskom duhu njihove utemeljiteljice i sestre „mostarske“ Provincije, od početka do naših dana, nastojale su čitati znakove vremena i na evanđeoski način odgovarati potrebama svoje okoline.
Valja istaknuti da otvorenost sestara za probleme i potrebe ljudi među kojima se živi, nije bila vezana samo za odgoj i obrazovanje, već i za druge potrebe ovisno o društveno-političkim (ne)prilikama.
Naime, kad su u komunističkom režimu, oduzimanjem samostana i škola te zabranom odgojnog i prosvjetnog rada, ostale bez krova i kruha, sestre nisu gubile pouzdanje u Boga. Vjera im je davala „elastičnost“ što razlučuje bitno od nebitnoga i snalazi se u stresnim i nepredvidivim situacijama koje su zahtijevale da se uključe u djelatnosti na koje nisu bile pripravljene.
U novim okolnostima sestre se okreću novim načinima služenja. Svjedoče karizmu djelujući u župnom apostolatu kao sakristanke, orguljašice, katehistice i u kućanstvu nekih crkvenih ustanova te u bolnici i staračkim domovima.
Budući da se gotovo nigdje nisu smjele pojavljivati u redovničkom odijelu, prihvatile su u početku djelovanje u civilnoj odjeći. Apostolat se vremenom proširio na hod za iseljenicima koji su bili prisiljeni napustiti Domovinu. Naglasak je na prirodnoj ucijepljenosti u jednostavne, ugrožene i potrebne, dijeleći s njima ono što imaju. Upravo iz duboke vjere u Božju providnost proizlazila je snalažljivost, duh žrtve i smjelost za nova započinjanja.
Život Provincije u posljednjem ratu
Sestre su tako dočekale rat u BiH kada je zajednica ponovno doživjela snažan udarac. Odmah 1992. spaljen je i do temelja uništen samostan u Bijelome Polju koji je nakon Drugog svjetskog rata bio duhovno središte i kuća u kojoj je živjela gotovo trećina Provincije.
Tu je bio novicijat, sjedište provincijske uprave, kuća duhovnih vježbi i drugih susreta, te oaza u kojoj su starije sestre mogle mirno provoditi svoje dane. Iako su i zajednice u Mostaru, Konjicu i Sarajevu bile izravno ugrožene ratnim djelovanjem, sestrama je najteže palo napuštanje ovog samostana.
Većina prognanih redovnica smjestila se u Baškoj Vodi, a u Hercegovinu su se vratile do kraja rujna 1992. Raspoređene u nekoliko privremeno osnovanih zajednica u kućama koje su im na korištenje ostavili dobri ljudi, ili ih je provincijska uprava unajmila za smještaj.
Konačno su našle „svoj kutak“ zahvaljujući izgradnji samostana u Međugorju u naselju Donji Baraći, te u obnovljenoj kući u Franjevačkoj 88 koja je vraćena Provinciji nakon gotovo pola stoljeća.
Cjelodnevno klanjanje pred Presvetim
Danas se u sklopu samostana u Franjevačkoj nalazi kapelica u kojoj je cjelodnevno izložen Presveti oltarski sakrament. U klanjanju euharistijskom Isusu svaki se sat izmjenjuju sestre samostanske zajednice, a tijekom dana pridružuje im se i značajan broj vjernika laika koji se u Isusovoj blizini krijepe mirom, nutarnjom radošću i sigurnošću koju nitko ne može oduzeti.
Kršćanskom solidarnošću mnogih i u Bijelom Polju podignut je novi samostan i godine 2005. sestrama omogućen povratak na izvore. Ponovno su dobile molitveni i radni prostor, kuću za odgoj redovničkog pomlatka, mirni prostor za bolesne i nemoćne...
Karizma Družbe jučer, danas, sutra...
Nakon povijesnoga hoda razgovarali smo o, kako se popularno kaže, „modernim vremenima“ i budućnosti Družbe. Iako se doba u kojemu živimo bitno razlikuje od vremena u kojem je Družba nastala, poziv i poslanje sestara i danas su jednaki onima s početaka, a to je, kako kažu Konstitucije (čl. 2): „utjelovljivati, svjedočiti i navješćivati Kristovo kraljevstvo.“
„Danas u svijetu razdrtom mnogim podjelama više no ikad traži se od sestara svjedočenje sestrinskog zajedništva, radosna služenja i poniznosti kao alternative ovosvjetskim podvojenostima, nasilju, oholoj samodostatnosti i izrabljivanju svake vrste. I danas postoje potrebni, siromasi i ugroženi koje smo dužne susretati u Isusovu duhu prepoznajući u njima Njegov vapaj: Žedan sam, gladan sam, u tamnici, bolestan, ostavljen… (usp. Mt 25,35-36). Svjesne smo da se takav život gradi iz dana u dan, s Božjom pomoći i putem trajnog osobnog i zajedničkog obraćenja“, naglasila je s. M. Zdenka prihvaćajući činjenicu da su evangelizacijske potrebe Crkve i našega vremena veće, da se treba „izići na periferije“, kao što traži Sveti Otac, i „probuditi svijet“.
U tom kontekstu progovorili smo i o opadanju broja duhovnih zvanja, što se zrcali u činjenici da su starije sestre brojnije od mlađih. U tim se okolnostima sestre trude preispitati svoj život i prepoznatljivost kao „Školskih sestara franjevki“ i raditi na onom bitnom što njihovu životu daje smisao, neovisno o broju i učinkovitosti, odnosno želji da zadrže sva područja apostolata koja su imale.
Kako je rekla S. M. Zdenka, kušaju prepoznati mogućnosti, a ne samo probleme, razlučiti prioritete i u planiranjima apostolskih djelatnosti polaziti od onog što stvarno mogu, s osobama koje imaju. Važno je naglasiti da neke poslove kojima se sestre bave sve više u društvenoj domeni preuzimaju kršćanski laici.
Razgledajući i fotografirajući samostan u Franjevačkoj 88 te pričajući kratko s ostalim sestrama, zaključili smo kako je vrijednost sestrinskoga i molitvenoga života u zajednici, svjedočenje Boga ljubavi, oproštenja i mira, njihovo služenje prije svake druge djelatnosti i može biti znak koji upućuje na jedan drugačiji način života koji ukazuje da je Bog prisutan na ovoj zemlji i da je lijepo, a ne teško biti Božji.
Poruka djevojkama koje razmišljaju o pozivu
S. M Zdenka Kozina je razmišljajući o duhovnim zvanjima, uputila poruku djevojkama koje razmišljaju o pozivu: "Sadašnja situacija posvećena života je veoma složena zbog utjecaja brojnih činitelja. Mladi se sučeljavaju sa svijetom koji je sekulariziran, možda i više nego u prijašnjim vremenima obilježen potrošačkim i individualističkim mentalitetom, relativizmom u kojemu je sve dopušteno (vrijede samo užitak, moć, novac), iščezava osjećaj za grijeh, krjepost i osobnu odgovornost. Ta kaotična moralna situacija zbunjuje sve vjernike, pa tako i mlade stavlja pred zamku komotnog životnog stila i nametnutih privida sreće.
Stoga bi se možda mogao steći dojam da posvećeni život nema budućnosti jer u današnjim prilikama nije privlačan. Shvaća se kao odricanje ili „život bez“, umjesto kao odabir, odnosno „sloboda za“ – sloboda za posluh, za služenje, za vjeru, za navještaj boljega svijeta. Milost je zaboraviti sebe, oduprijeti se požudi tijela, požudi očiju i oholosti života. Iskušenja ima, ali s Božjom pomoći i danas je moguće živjeti prema uzoru Isusa siromašnog, poslušnog i čistog.
Mladićima i djevojkama koji u svojem srcu čuju Isusov glas i u sebi slute čežnju za nebeskim stvarnostima, poručujem: Ne bojte se odazvati Gospodinu! On sve traži, ali i sve daruje. U Njemu su puni smisao i radost koje trebamo!"
Zajednički zbor
Družba Školskih sestara franjevki Krista Kralja započela je 13. rujna prošle godine slavlje 150. obljetnice svojega osnutka (1869. – 2019.). Među brojnim jubilarnim inicijativama Vrhovna je uprava potaknula na osnivanje združenog pjevačkog zbora sestara što su uspjele ostvariti četiri prostorno bliže provincije: mariborska Provincija Bezgrješnog Začeća, splitska Provincija Presvetog Srca Isusova, Bosansko-hrvatska provincija Prečistog Srca Marijina (Sarajevo) te mostarska Provincija Svete Obitelji.
Već su imali četiri slavljenička susreta i zajednička nastupa: na otvaranju Jubilarne godine u Mariboru, 18. studenoga 2018. u Splitu, 2. ožujka u Mostaru i 3. ožujka u Sarajevu.
Središnja proslava jubileja
Središnja proslava jubileja bit će 7. rujna 2019. u mariborskoj katedrali Sv. Ivana Krstitelja, a dan ranije u Zagrebu će biti upriličen simpozij na kojemu će 150-godišnja povijest biti osvijetljena novim korisnim informacijama za produbljeno upoznavanje sestarskih izvora, samobitnosti i duhovne baštine Družbe.
Sretna je okolnost da je Jubilej
Družbe u godini u kojoj se istodobno navršava 120. obljetnica dolaska
sestara u Hercegovinu. Tako je za Provinciju 2019. – godina dvostrukog
jubileja. Slavlje ovih obljetnica, na razini Provincije,
ujedinit će se u zborovanju sestara 18. svibnja 2019. u Bijelom Polju i
provincijskom sjedištu u Mostaru.
Nema komentara:
Objavi komentar