Čitav život imam običaj izmišljati nove riječi i kovanice za koje niko drugi ne zna značenje... U današnjem vremenu bar je lako napisati nešto i ponuditi auditoriju na internetu, još ako je ideja na engleskom...eto međunarodne planetarne slave.
Pojam koji me oduvijek fascinirao je ideja "frankenšajnskog žurnalizma", tojest novinarstva koje nije originalno, ali nije ni copy paste...Naime riječ je o pojavi da novinar uslijed nedostatka ideje ili kreativnosti, bilo da je ona privremena ili trajna, poseže za očajničkim činom uzimanja minimalno dva teksta (ili njihovih dijelova) na istu temu te ih kao takve, nakon što ih dobro pročita, pretoči u svoj originalni tekst. Broj tekstova ne mora biti ograničen na dva, u pojedinim prilikama, s obzirom na važnost teme, može skočiti na čak 5, ali nikako jedan. Što bi rekli stari ljudi dvoje je pametnije od jednog.
"Frankenstein novinarstvo" prestaje biti FN i postaje copy paste novinarstvo ako bilo tko od autora preuzetih tekstova ili onih koji su ih samo pročitali u vašem tekstu primijeti sličnosti.
"Frankenštajn žurnalizam" nije neka sramota jer obično ne budete uhvaćeni, a i nemate za što jer pravite potpuno novi tekst. Također, FN može biti samo varijacija na temu, potpis ne mora biti da ste napisali tekst nego samo priredili. Autore originalnih tekstova uvijek možete spomenuti tijekom svoga rada. Najbitnije je da je svaka riječ na svom mjestu, ali ne kao u originalnom tekstu, nego da misao slijedi svoj tok u novom radu kako bi se misli i ideje više autora pod vašim vodstvom formirale u jednu, vašu, vodilju...
Surfajući internetom primijetio sam da skoro nitko ne koristri ovaj pojam na način kao što sam ja te tako uzimam si za pravo da izvršim copyright na ovaj pojam. Današnji datum je umjesto pečata, ovjere i potpisa...
Nema komentara:
Objavi komentar