Tko se od zločina ne distancira, taj postaje sudionik i sukrivac - 75. obljetnica stradanja na Bleiburškom polju

U sarajevskoj prvostolnici Presvetog Srca Isusova, 16. svibnja 2020., vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić predslavio je misu povodom 75. obljetnice stradanja na Bleiburškom polju i „Križnom putu“ hrvatskoga naroda.

U koncelebraciji su bili nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić i 16 svećenika.

Na početku euharistije kardinal je istaknuo kako "misu prikazujemo za sve bleiburške žrtve i za sve žrtve rata i poraća". Pozdravivši nazočne te one koji su misu pratili putem medija zahvalio je svima koji su se uključili u "zajedničku molitvu za tolike žrtve nasilja". Istaknuo je kako se zbog pandemije koronavirusa "ove se godine nismo mogli skupiti na Bleiburškom polju, gdje smo se po tradiciji molili za duše stradalih".

Važnost poštovanja žrtava

U propovijedi je nadbiskup Puljić napomenuo kako biti prisutan i sudjelovati na misi za žrtve na Bleiburškom polju, i za sve žrtve mržnje, "ne može se bez posebnih drhtaja srca i osjećaja duše".

"To je temeljni razlog zašto sam prihvatio u ime svih biskupa u hrvatskom narodu predslaviti misu molitvenog i vjerničkog spomena na 75 godina stradanja ovih žrtava našeg naroda i drugih žrtava", rekao je te istaknuo kako u "prvom redu želimo moliti, da nas ona pročisti od svih gorkih osjećaja i negativnih naboja, koji se po ljudsku olako javljaju pri sjećanju na ova stradanja".

"Danas smo sabrani u molitvi prikazujući najsvetiji čin da pokažemo dužno poštovanje prema svim žrtvama. Tim poštovanjem želimo čuvati dužno sjećanje na njih, ali i na cijenu slobode, koju mi danas živimo ili još bolje: izgrađujemo", naglasio je nadbiskup te potom citirao govor Ivana Pavla II. Predsjedništvu BiH za neostvareni pohod Sarajevu 1994., u kojemu se, između ostaloga, kaže: "Sudbina mira ovisi ponajviše o ponovno nađenoj solidarnosti srdaca koja, nakon toliko krvi i mržnje, pretpostavlja hrabrost opraštanja."

Nadalje je ustvrdio važnost poštovanja žrtava.

"Mi ne možemo zaboraviti svoje pokojne, bilo da su prirodnom smrću umrli, a pogotovo ako ih je mržnja ubila, kojima je na nečovječan način oduzet život. Tko izgubi poštivanje prema takvim žrtvama, pitamo se koje i kakve vrijednosti u sebi nosi? Bojim se živjeti s ljudima kojima ništa nije sveto ili koji su sposobni gaziti po tuđim svetinjama!", istaknuo je kardinal te podsjetio što su u svom pismu o 50. obljetnici završetka Drugog svjetskoga rata 1995. biskupi BK-a BiH napisali: "Pravo na život i dostojanstvo svake osobe pod Božjom je zaštitom. Stoga svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje."

Naglasio je kako ga duboko dira činjenica da "nisu otkrivena sva grobišta gdje su masakrirani i pobijeni, zakopani, zatrpani, a negdje i zabetonirani".

"Danas se spominjemo svih koji stradaše u logorima, planinama, dolinama i poljima od Bleiburškog polja preko Dravograda i Maribora, Ogulina i Gospića, Jazovke i maceljskih šuma, Jasenovca i Gline, Kozare i Podgradaca, Križevaca i Bjelovara do Srijemske Mitrovice i Sarajeva, Foče i Zenice, Širokog Brijega i Mostara", rekao je vrhbosanski nadbiskup i uputio da u svoju molitvu "uključujemo i sve stradalnike iz drugih gradova i sela".

Govoreći o današnjem vremenu naglasio je kako treba stvarati klimu suživota, praštanja, pomirenja i vraćanja povjerenja što je nemoguće bez istine. "Tek prihvaćajući istinu, koliko god ona može biti gorka, ona oslobađa prostor za stvaranje povjerenja među ljudima. Tko ne želi istinu taj se stavlja iza zla kojeg brani i tako podržava negativni naboj među ljudima. Taj nije graditelj mira nego širitelj zla. Nijedan se zločin ne može braniti. Tko se od zločina ne distancira, taj postaje sudionik i sukrivac zločina", rekao je kardinal naglasivši kako nitko nema pravo zanemariti "žrtve za koje danas molimo".

Potom je progovorio o pisanju povijesti u kojoj bi se "relativizirala stradanja, jer tobože treba graditi povjerenje i stabilizaciju u regiji".

Propovijed je zaključio riječima pape Franje iz bule Lice milosrđa: "Crkva ima zadatak naviještati Božje milosrđe, to živo srce evanđelja, koje na svoj način mora doprijeti do srca i uma svake osobe."

Riječi zahvale nadbiskupa koadjutora

Na kraju mise riječi zahvale uputio je nadbiskup koadjutor mons. Vukšić te najprije pročitao dio iz Pisma crkvenoj i društvenoj javnosti koje su u povodu 50. obljetnice završetka Drugoga svjetskog rata, 3. svibnja 1995. uputili biskupi BK-a BiH.

"Pridružujem se svojim molitvama, da među ljudima i narodima, među vjernicima i onima koji to nisu, budu ostvarene plemenite nakane mira, suradnje, sloge, molitvenoga sjećanja, razumijevanja, oprosta, čišćenja pamćenja i oslobođenja od zlopamćenja. A sve radi veće slave Božje na ovomu svijetu, radi izgradnje društvene sloge među ljudima i narodima, radi ekumenskoga susretanja, međureligijskoga dijaloga i radi sretnoga napretka svih Božjih stvorenja", rekao je, između ostaloga, nadbiskup Vukšić.

Ceremonijar na misi je bio mr. sc. Tomo Knežević, u asistenciji su bili bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa iz Sarajeva, a misno slavlje animirao je dio Katedralnog mješovitog zbora Josip Stadler predvođen vlč. Markom Stanušićem, regens chori prvostolnice.

Zbog pandemije koronavirusa u katedrali je bio ograničen broj vjernika među kojima su bili veleposlanik Republike Hrvatske u BiH Ivan Sabolić te predstavnici HNS-a, Marinko Čavara, predsjednik Federacije BiH i Ilija Cvitanović, član Predsjedništva HNS-a.

Atmosfera linča oko katedrale

Na prosvjedu protiv svete mise za žrtve Bleiburške tragedije na različitim lokacijama u Sarajevu mogle su se čuti brojne uvrede pa čak i fizičke prijetnje kardinalu, Hrvatima i katolicima...

Svoje svjedočanstvo s nama podijelio je mons. Mato Zovkić, umirovljeni svećenik i dugogodišnji profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu.

"Kada sam nakon mise prelazio ulicu iza sakristije katedrale, sa svoje 83 godine oslanjajući se na starački štap, skupina osoba dovikivala je bijesno: 'Ustaše, ustaše!' Na pokušaje da provale ogradu i pristupe bliže katedrali nisu im dopustili čuvari javnog reda", rekao je mons. Zovkić, dugogodišnji neumorni radnik na promicanju ekumenizma i međureligijskog dijaloga u glavnom gradu BiH.

Inače, dok je u prvostolnici kard. Puljić dostojanstveno predslavio misu nedaleko od katedrale "antifašisti" su ponovno imali svojih 15 minuta "slave". Uz salve uvreda, partizanskih laganih nota, izlizanih fraza i otrcanih poruka na transparentima imali su vremena zaigrati i (Kozaračko?) kolo. Za njih nisu vrijedile restrikcije zbog koronavirusa.

U svoj gužvi isticao se muškarac koji je preko razglasa huškao okupljene na kardinala Puljića dajući mu uvredljive epitete te najavio da će se "nešto dogoditi za nekoliko dana".

Nećemo uzvraćati mržnjom

Vrhbosanski nadbiskup je nakon mise, koja je održana zahvaljujući angažmanu snaga reda, uputio javnosti poruku zahvalnosti "kojom je želio zahvaliti svima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos da smo mogli mirno i dostojanstveno moliti za sve pokojne, a posebno za one koji su bili žrtve mržnje".

"Posebno zahvaljujem policijskim službenicima MUP-a Kantona Sarajevo i djelatnicima sigurnosnih službi koji su omogućili da u miru slavimo svetu misu u katedrali. Iskreno zahvaljujem i onim medijskim djelatnicima koji su korektno i nepristrano izvještavali te nisu podlegli medijskoj kampanji širenja mržnje nego su dali svoj doprinos izgradnji međusobnog poštovanja, sloge, mira i ljubavi", rekao je te zahvalio mons. Vukšiću i svoj braći svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim drugima koji su se nesebično stavili na raspolaganje da cjelokupan molitveni događaj bude organiziran.

Nadalje je zahvalio svim građanima koji nisu dopustili da se u "njihovu srcu nastani mržnja nego su nastojali stvari razumski promatrali te iskazali opredijeljenost za civilizirani put ove zemlje uvažavajući temeljno ljudsko pravo na slobodu vjeroispovijesti i vršenja obreda (usp. Opća deklaracija o ljudskim pravima, čl. 18) ".

Onima koji su vršili huškanje poručio je kako mu nisu mogli zagaditi grad Sarajevo i domovinu BiH te "da ostajem ponosan na to što sam sin ove zemlje i da u njoj i u njezinu glavnom gradu služim 50 godina kao svećenik, 30 godina kao nadbiskup i 26 kao kardinal. Svima koji su na različite načine vrijeđali mene i katolike u ovoj zemlji, ne želim uzvraćati mržnjom nego praštanjem. Upravo onako kako je to Isus molio s križa: 'Bože, oprosti im, jer ne znaju što čine!' Nijedan istinski katolik na mržnju neće mržnjom uzvraćati i stvarati ozračje gorčine.“

Svoju zahvalu završio je riječima kako moli za svakog čovjeka da ga Bog prosvijetli i od zla oslobodi te da zavlada „duh pomirenja, povjerenja i praštanja".