Ako nisu problem izraelska vojska i policija te njihovi zrakoplovi, tenkovi, bombe i metci, „štafetu“ u oduzimanju prava i ugnjetavanju preuzimaju arapski muslimani koji Palestinu često vide samo kao muslimansku zemlju (sličnost s Federacijom BiH je očita).
Tu je i dodatna stvarnost odseljavanja jer promatrajući statistike, može se reći kako su kršćani „na kotačima“. Međutim, osim napuštanja Isusova rodnoga kraja, u posljednje vrijeme pojavio se dodatni problem: prodaja crkvene zemlje Židovima, to jest naseljenicima, onima koji u mirnodopskom razdoblju čine ono što izraelski vojnik nije uspio u svim arapsko-židovskim ratovima: pretvoriti Svetu zemlju u isključivo zemlju za Židove
Koliko košta četvorni metar u starom Jeruzalemu?
Tako su uoči pravoslavnog Božića, 6. siječnja 2019. desetci Palestinaca „okupirali“ betlehemske ceste i prosvjedovali kada je prolazio konvoj grčkog pravoslavnog patrijarha Jeruzalema u kojemu je bio Teofil III. Njegovo su izaslanstvo čuvale jake palestinske sigurnosne snage, a predstavnici Općine Betlehem hladno su dočekali patrijarha, to jest odbili su tradicionalni susret na trgu. Tako Teofil III., koji nosi titulu Patrijarha Svetog Grada Jeruzalema i njegove Božanske sreće cijele Palestine, Sirije, Saudijske Arabije, Jordana i drugih zemalja i Svetog Siona, nije bio dobrodošao u Isusovu rodnome gradu.
Naime, prosvjednici su bijesni jer je Grčka Pravoslavna Crkva, inače drugi po veličini zemljoposjednik u Svetoj zemlji, već godinama upletena u različite mutne radnje oko nekretnina. GPC, koja posjeduje jednu trećinu zemlje u starom gradu Jeruzalema, kao i imovinu na Zapadnoj obali i u samom Izraelu, uključujući i zemljište na kojem je izgrađen izraelski parlament Knesset, već godinama tiho prodaje nekretnine i imovinu različitim tvrtkama i građevinskim izvođačima radova. Nažalost, putem „marifetluka“ ta zemlja dolazi u posjed izraelskih naseljenika koji su „jurišnici“ u kolonizaciji Zapadne obale.
Praksa prodaje crkvenih dobara, ili njezina davanja u zakup, koja traje skoro desetljećima, razjedinila je svećenstvo, od kojih je većina Grka, s njihovim stadom koje je većinski palestinsko.
O Židovima ima tko brinuti
Kako su te transakcije postale „javna tajna“, povećao se bijes domaćih ljudi, ali i strah židovskih doseljenika koji žive na, trenutno, iznajmljenoj crkvenoj imovini.
Kao odgovor na probleme javio se član izraelskog Parlamenta Rachel Azaria, iz Stranke centra, te predložio zakon koji omogućava uzimanje crkvene zemlje koja je završila u rukama privatnih tvrtki. Azaria tvrdi da je cilj prijedloga zaštititi stanovnike koji žive na unajmljenom zemljištu, koji se boje da bi izvođači radova mogli iseliti Židove zarad privatnog profita.
Rasprava o zakonu zamrznuta je nakon intenzivnog pritiska crkvenih vođa koji kažu kako bi zakon omogućio državi da izvrši eksproprijaciju njihove imovine.
Problem je došao do SAD-a te su crkveni odvjetnici dobili potporu bipartijske skupine američkih zakonodavaca koji su poslali pismo državnom tajniku Mikeu Pompeou u znak prosvjeda protiv zakona, te je sve stopirano.
Tko brine o kršćanima?
Palestinski kršćani vjeruju da njihova Crkva ne bi smjela ni početi prodavati ovu zemlju i imovinu navodeći strahove da bi to dodatno pogoršalo njihovo smanjivanje prisutnosti u Svetoj zemlji. Oni također kažu da prodaja skupinama izraelskih naseljenika povećava židovsku prisutnost na Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu gdje se palestinsko vodstvo nada izgradnji neovisne države koja bi bila i kršćanska, barem na papiru.
„Sve se svodi na ovaj dugotrajni spor između vjernika, palestinskih Arapa i svećenstva Grka, u kojem dominiraju stranci od kojih su neki dopustili sve vrste otvorenih dogovora s Izraelcima kako bi zadržali svoje pozicije i povećali svoju moć unutar Crkve“, rekao je Mouin Rabbani, viši suradnik Instituta za palestinske studije.
Rabbani je istaknuo da su neki od crkvenih vođa „okrenuti protiv svojeg vlastitog vjerničkog stada, i to u režiji Izraela te s njima usko surađuju, pa i u slučaju ultimativnog zla“.
Palestinski kršćani prodaju dijelova Svete zemlje nazivaju velikim grijehom ili ultimativnim zlom. Istina je da su postojali trenutci kada je Grčka Pravoslavna Crkva bila prisiljena prodati određeni komad zemlje, ali u drugim slučajevima Crkva se pokazala spremna prodati, često po povlaštenim cijenama ispod svih tržišnih kriterija.
Promijeniti demografiju Jeruzalema
Kako vidimo, izraelski političari se brinu za svoje državljane koji su na iznajmljenoj imovini, dok crkveni velikodostojnici prodaju djelić za djelićem Svete zemlje u kojoj bi na kraju mogli Kristovi sljedbenici postati strancima.
„Ova prodaja zemljišta dio je aktivnog i tekućeg kolonijalnog projekta u kojem Izrael i njegovi agenti koriste transakcije s nekretninama kako bi temeljito promijenili demografski izgled Jeruzalema“, rekao je Rabbani i naglasio u čemu je dodatni problem jer kada se zemlja proda Izraelu, ili agentima koji djeluju u njegovo ime, ne postoji više nikakva mogućnost ponovnog otkupa te zemlje, čak ni po cijeni većoj od tržišne.
Kao što je vidljivo iz ovoga, Židovi iznimno cijene zemlju i kada jednom dođu u njezin posjed, više je nemaju namjeru izgubiti. Tako obitelji doseljenika polako istiskuju Palestince, kršćane i muslimane.
Istina je uvijek između?
Grčki pravoslavni patrijarhat u Jeruzalemu opovrgnuo je optužbe da je „dragovoljno prodao desničarskim izraelskim skupinama zemlju“ i branio svoje postupanje s imovinom rekavši da ju daje u zakup umjesto prodaje, čime je „zadržao sigurnost i donio prijeko potrebne prihode“.
Crkva koja djeluje u Izraelu, na Zapadnoj obali, to jest, okupiranim palestinskim teritorijima i Jordanu, kaže da je davanje u zakup ili prodaja zemljišta sredstvo za održavanje poslovanja u različitim jurisdikcijama, često i neprijateljskim zemljama.
Dužnosnici Crkve izjavili su da je izraelska Vlada u nekim slučajevima oduzela zemljište te vršila pritisak na Crkvu da proda ili zakupi njezinu imovinu. Crkva se nalazi između „čekića i nakovnja“ jer Izrael ima na raspolaganju razna sredstva (odbijanje viza za svećenstvo, oporezivanje crkvene imovine, ili prijetnja eksproprijacijom imovine) kako bi prisilili crkvene dužnosnike na suradnju.
Kako vidimo, istina uvijek ima dva lica, međutim činjenica je da se dijelovi Svete zemlje ne bi smjeli prodavati te kako se takvo djelovanje žurno mora zaustaviti jer se kršćani, bilo domicilni ili hodočasnici, ne smiju dovesti u tu situaciju da postanu strancima na prostoru koji se naziva i Petim evanđeljem.
Nema komentara:
Objavi komentar