četvrtak, 30. travnja 2020.

U Jeruzalemu održan Molitveni doručak za mir

U jeku sve većih nereda na prostoru Izraela i Palestinskih teritorija, u Jeruzalemu je početkom lipnja upriličen Drugi molitveni doručak koji se održava u godini u kojoj Izrael slavi 70. obljetnicu svoje neovisnosti.
Na molitvenom doručku sudjelovalo je 640 ljudi iz 70 zemalja svijeta, a među njima su državnici, ministri, parlamentarci, predstavnici civilnog društva te vjerskih zajednica.
U srijedu, 6. lipnja 2018., u jutarnjim je satima za sudionike Molitvenog doručka održan prijem u Izraelskom parlamentu – Knessetu, a susreli su se i s predsjednikom države Reuvenom Rivlinom.
Istoga dana uvečer – večer uoči samog Molitvenog doručka – održan je koncert, a inspirativne govore u sklopu večernjeg glazbeno-molitvenog programa održali su Anne Graham Lotz (AnGel Ministries) i pastor Younghoon Lee (Yoido Full Gospel Church). Hrvatska europarlamentarka Marijana Petir također je sudjelovala u programu pročitavši ulomak iz Svetoga pisma koji je za tu prigodu sama odabrala (Iz 60,14-18).
Jeruzalemski Molitveni doručak održan je 7. lipnja na Međunarodni dan Jeruzalema.
To je molitveni pokret kojim supredsjedaju zastupnik u izraelskom Knessetu Robert Ilatov i američka kongresmenica Michele Bachmann. Motiv jeruzalemskog Molitvenog doručka je potaknuti kršćane, pojedince i vjernike diljem svijeta da se na Međunarodni dan Jeruzalema ujedine sa Židovima u molitvi za Jeruzalem, kako bi se u tom svetom gradu održao mir.
Ali je pitanje koliko mira ima u Svetoj zemlji i kakav je položaj kršćana danas?

Što je to Palestina?

Palestina (prema hebr. Pelešet: zemlja Filistejaca, od Pelištim: Filistejci), povijesna je pokrajina na istočnoj obali Sredozemnoga mora, s obiju strana rijeke Jordana. Sam naziv potječe od narodnog imena Filistejaca, na koje su Židovi naišli pri prodoru u Kanaan. Palestina je bila živo migracijsko područje za različita plemena i teritorij zbog kojega su međusobno ratovale velike i male sile i države.
Palestinska samouprava je politička tvorevina koja obuhvaća područje pojasa Gaze i Zapadne obale na prostoru povijesne regije Palestine na Bliskom istoku. Graniči s Izraelom, Egiptom i Jordanom. Početkom 2013. samouprava je preimenovana u Državu Palestinu, međutim kao takva ima ograničeno međunarodno priznanje.
Osnovni problem s kršćanima kojih ima oko 400 000, što čini 10 % sveukupnog pučanstva, islamski je ekstremizam te izraelsko-palestinski konflikt koji traje više od pet desetljeća.
Komplicirana je i duga povijest i svojatanje Svete zemlje što je nemoguće objasniti u samo jednom tekstu.
Za početak treba razlikovati položaj kršćana u Izraelu od položaja kršćana na Palestinskim teritorijima jer su to dvije različite države, mada njihove granice još nisu određene.
Geneza današnjih sukoba leži u 20. st., a početak seže potkraj 19. st. kada europski cionistički pokret organizirano naseljava Židove u Palestini. Naravno da u svemu tomu opet, kao i u mnogim ostalim državama svijeta, svoje prste imaju Britanci i njihova kolonijalna uprava koja donosi Balfourovu deklaraciju o stvaranju židovskoga nacionalnoga doma u Palestini. U studenome 1917. britanska vojska izvela je napad širih razmjera na bojišnici Sueskoga kanala te 8. prosinca zauzela Jeruzalem, a do listopada 1918. skoro cijelu Palestinu te je ona bila pod britanskom vojnom upravom, a 25. travnja 1920. došla je pod britansku mandatnu upravu, koju je 1922. potvrdila Liga naroda. Tijekom godina broj Židova useljenika se povećava u čemu Arapi-muslimani vide veliku prijetnju...

Što je Zapadna obala?

Kako bismo objasnili što predstavljaju Palestinski teritoriji, bitno je znati za dva pojma: Zapadna obala i Gaza. Zapadna obala je angloamerički naziv za područje Bliskog istoka zapadno od rijeke Jordan. U ratnom stvaranju Izraela 1948. (Arapsko-izraelski sukob), na Zapadnu obalu, koju je zauzeo Jordan, sklonilo se oko 280 000 palestinskih izbjeglica (od ukupno 725 000). Izraelsko-jordanskim sporazumom 1949. određena je crta primirja (tzv. zelena crta) kojom je Zapadna obala bila razgraničena prema Izraelu. Jordan ju je anektirao u travnju 1950., a Izrael zauzeo u ratu 1967. (uključujući jordanski, istočni dio Jeruzalema).
Pojas Gaze naziv je za usko područje uz Sredozemno more koje graniči s Egiptom na jugozapadu te Izraelom na sjeveru i istoku. To je prostor od 41 km dužine, i od 6 do 12 km širine, ukupne površine od 360 km². Taj teritorij nema međunarodno priznat status suverene države, ali ga Palestinci drže za teritorij Palestinske samouprave, tj. države. To je jedno od najgušće naseljenih mjesta na Zemlji, s oko 1,4 milijuna stanovnika na području od svega 360 km².

A gdje su tu kršćani?

Iz ovog kratkog prikaza burne i komplicirane povijesti o kojoj bi se moglo napisati dosta znanstvenih traktata jasno je kako su kršćani žrtve političkih manipulacija brojnih zemalja. Kao takvi nisu imali konkretnog zaštitnika svojih interesa za razliku od drugih strana u sukobu. Sada su doslovce stiješnjeni na ograničenom području što je rezultat izraelsko-palestinskog sukoba. Njihov život u Palestini obilježen je brojnim restrikcijama s izraelske strane u vidu velikih betonskih barijera, neprohodnih putova te ograničenja kretanja između gradova i sela, a njihova ih vjera stavlja u manjinski položaj unutar same arapsko-palestinske zajednice koja je većinski muslimanska. Što zbog ekonomske migracije, što zbog malog nataliteta te zaista teške situacije u kojoj se nalaze svi Arapi na palestinskim teritorijima, kršćani se lagano iseljavaju te polako nestaju. Dovoljno je pogledati statistike pučanstva pojedinih gradova.
Primjerice, u Betlehemu 1947., kršćani su činili 75 % stanovništva, da bi do 1998. pali na 33 %. Iako Palestinska samouprava sporazumom jamči jednakost kršćanima i muslimanima, realnost je drugačija poglavito za onoga tko je u stvarnosti manjina. Obraćenja su zabranjena, na sveučilištima sve djevojke moraju nositi marame, a izraelske bombe ne biraju žrtve prema vjerskoj pripadnosti.
Težak položaj kršćana u Svetoj zemlji, a i na čitavom Bliskom istoku rezultat je licemjerne politike velikih sila koji uopće ne mare za živote običnih ljudi i manjina na pojedinim područjima. Nažalost, takva situacija će se nastaviti. Nadamo se jedino kako kršćani ipak neće nestati s teritorija Palestine i Bliskog istoka što je očito i jedna od agendi gotovo vječitog rata između Izraela i arapskog svijeta.

Nema komentara:

Objavi komentar