Prigodom posjeta Svetoga Oca Sjedinjenim Američkim
Državama sugovornika smo pronašli u članu
američkoga programa za Katoličke
studije i stručnjaku za etiku u Američkome centru za javnu
politiku čiji se rad usredotočuje na primjenu katoličkog socijalnog nauka
u širokom spektru suvremenih političkih i kulturnih pitanja. Riječ je o Stephenu P. Whiteu koji je studirao politiku na Sveučilištu
u Dallasu i filozofiju na Američkome katoličkom
sveučilištu u Washingtonu D.C...
White je diplomirao na Sveučilištu
St. Patrick u Londonu,
a njegovi eseji i
članci objavljivani su u National Review Online, Huffington
Post, Magnificat, The Catholic Herald (UK), The Daily Caller, TheCatholicThing.org i FirstThings.com.
Redoviti je suradnik i CatholicVote.org.
Od 2005. koordinator je trotjednog seminara Tertio Millennio o socijalnom
nauku Katoličke Crkve s naglaskom na misli sv. Ivana Pavla II.,
koji se održava svakog ljeta u Krakovu.
S njim smo razgovarali o posjetu pape Franje SAD-u, smrtnoj kazni, rasizmu te američkom
društvu općenito...
Poštovani gosp.
White, u svome jedanaestom međunarodnom pastoralnome posjetu papa Franjo je
posjetio Sjedinjene Američke Države. Možete li nam ukratko reći kakvi osjećaji
vladaju među Amerikancima dok ugošćuju Svetoga Oca?
Neopisivo, bolje rečeno, neizbježno
je zanimanje Amerikanaca, i to ne samo katolika, nego i građana drugih vjerskih
provenijencija za ovaj pohod. Svijet je izgubio ćudoredni kompas; kako
evanđelje veli: ovce tragaju za svojim pastirom (usp. Iv 10,3), a čini mi se da
smo ga svi na svoj način prepoznali i pronašli u papi Franji.
Spomenuli ste
nekatoličko američko pučanstvo. Zanima nas kakvo je zaista nekatoličko
društveno političko mnijenje prigodom Papina posjeta Sjedinjenim Državama?
Morate znati da zanimanje
za papu Franju nadilazi crkvene granice. Političari koji iz Papina posjeta
pokušavaju izvući svoju stranačku korist uvidjeli su da to ovoga puta nije lagan
posao. Papa je govorio o politici, ali na izrazito nestranački način. Papa nema
stranačkih miljenika. Ono što naglašava jest dijalog i suradnja.
Iz pojedinih
američkih informativno-medijskih kuća često se može čuti kako je papa Franjo prerušeni
socijalist ili komunist... Možete li to komentirati?
Oni koji promatraju i
analiziraju Svetoga Oca kao ideologa jesu obično pojedinci koji ne mogu ili ne
žele gledati stvarnost kakva jest, nego ju vide isključivo iz svojih vidokruga
ideoloških kategorija. Takve pritužbe najčešće puno više otkrivaju njih same
negoli Papu.
U čemu će Papin
posjet utjecati na odnose Sjedinjenih Američkih Država i Kube?
U svome obraćanju Kongresu
Sveti Otac jasno je izložio da kao Papa vidi dio svoje „obveze” u građenju
mostova gdje god je to moguće. Na kraju „pontiff“ i znači mostograditelj.
Takozvani „jednospolni
brakovi“ tema su velikih prijepora u Sjedinjenim Državama. Nedavno pritvaranje
gradskog matičara zato što je odbio vjenčati homoseksualce izazvalo je mnoštvo
reakcija, ali i odobravanja. Kakvo je Vaše mišljenje o katolicima koji
podržavaju jednospolne brakove?
Nažalost, brojni katolici
u Sjedinjenim Državama podržavaju jednospolne brakove. Ova potpora pokazuje
kako je važno za Crkvu pokazati istinsku ljepotu braka i obitelji, a to znači prikazati
kršćanski brak u perspektivi ljubavi kao bolju alternativu trivijalnoj
seksualnoj revoluciji. Papa Franjo veli da je potpora kršćanskoj obitelji
primarna svrha njegova posjeta Americi.
Sjedinjene
Američke Države poznate su po svojoj visokoj razini demokracije, a u isto vrijeme
provode zakon o smrtnoj kazni i doživotnom zatvoru za ne tako ozbiljna
kriminalna djela...
Prvi
razlog zašto je smrtna kazna ustrajna u SAD-u jest taj što je njegova provedba
zaštićena Ustavom kojega je teško
promijeniti. Drugi razlog je da
svaka od 50 država ima svoj vlastiti sustav kaznenog pravosuđa.
Neke države su odustale od zakona o
smrtnoj kazni, dok druge nisu. Poziv katoličkih biskupa vodeći je glas za promjenu
zakona s ciljem dokinuća smrtne kazne – njihov uspjeh nedavno je
zabilježen u državi Nebraska – čiji napor je podržao i pohvalio sam papa Franjo prigodom svojega obraćanja Kongresu.
Svakodnevna
ubojstva afroameričkih maloljetnika u režiji državne policije te njihovi sve
glasniji povici i prosvjedi, a pogotovo oni posljednji u Fergusonu, vratili su
nas u žižu rasističkih podjela u SAD-u. Je li rasizam još uvijek naglašen u
Americi i podržavaju li ga poneki politički lideri u društvu?
Rasizam je, nažalost,
stara rana našega društva i to tako duboka da zarasta vrlo sporo. Zarastanje je
tim teže zato što je s jedne strane neprekidno nijekan kao društveni problem, a
s druge strane lukavo potpirivan radi sitnih političkih bodova.
Za većinu svjetske
populacije Sjedinjene Države su privlačne zbog svoje slobode misli i demokratičnih
stajališta, ali i odbojne zbog svoje vanjske politike koja se, iz određenih
političkih krugova, smatra ozbiljnom prijetnjom svjetskome miru. S ovog
potonjeg stajališta, kakav bi bio Vaš komentar na poznatu maksimu da je SAD
„svjetski policajac“?
Daleko od toga da vanjsku
politiku Sjedinjenih Država ne treba kritizirati, ali joj, isto tako, ne
koristi teza da svaka zemlja u razvitku, na jedan ili drugi način, poradi mira
i sigurnosti ovisi o njoj. U svemu tome vlada i svojevrsna hipokrizija kada se
kritizira američka vojna moć, a u isto se vrijeme zna da stabilnost pojedinih
zemalja nužno ovisi o njezinoj zaštiti i njezinim sigurnosnim mjerama.
Dok se
pripremate za nadolazeće predsjedničke izbore u SAD-u koje će, s velikim
zanimanjem, pratiti većina svjetske populacije, kakav bi predsjednik, prema
Vašem mišljenju, najbolje odgovarao sadašnjim potrebama američkoga društva?
Demokracija se oslanja na karakter ljudi, a u karakteru ljudi američka demokracija pokazuje
kako svoju slabost, tako i žilavost. Predugo je u temeljnoj dinamici američke politike bilo potezanja konopa između
države i tržišta: s jedne strane ova prva želi više državnosti, a manje tržišta, a s druge strane ova potonja želi više tržišta, a
manje državnosti. Vođa koji će svratiti pozornost na demokratsko društvo – prostor između pojedinca i države u kojem se odvija najveći dio našeg
zajedničkog življenja – lider
je koji će biti sposoban započeti s liječenjem
američke politike.
Prema Vašem
mišljenju, koji je razlog da je, ove godine, papa Franjo izabrao baš SAD za
svoj pastoralni pohod?
Svjetski
susret obitelji događaj
je koji se uklapa u središnju temu
Bergoglijeva pontifikata. Susret je
od 22. do 25. rujna održan u Philadelphiji.
Sveti Otac je došao u Ameriku
otvoreno podržati ovaj svjetski susret obitelji. Konačno,
papa Franjo je
rekao da bi svaki pastir trebao vonjati
po svojim ovcama. Tako, dok očito
ima veliku ljubav prema
ivičnjacima svoga tora, gdje živi od 70 do 80 milijuna njegovih "ovaca", a koje još nije posjetio i koje još dobro
ne poznaje, Papa se želi pobliže susresti s ovim svojim nemirnim stadom koje, pokatkad u pometnji i plahosti,
ipak pripada njegovoj brizi.