Ana je rođena u Beogradu gdje je
završila gimnaziju, dok je u Rimu na Salezijanskom sveučilištu studirala odgojne
znanosti. Ima bakalaureat i magisterij iz pastorala mladih i katehetike te
magisterij iz socijalne pedagogije koji je stekla na istom sveučilištu.
Od 2010. piše za list Beogradske
nadbiskupije Blagovijest, a u
Caritasu je počela raditi prošle godine kada je bila izvanredna situacija u
vezi s poplavama te je bilo nužno imati osobu koja će biti zadužena za komunikacije.
S njom smo razgovarali o trenutnoj situaciji s izbjeglicama u Beogradu i Srbiji,
što Caritas konkretno čini, ali i o prijetnji koja se nadvila nad Europom zbog
mogućnosti eventualne infiltracije terorista...
Sve više izbjeglica s Bliskog istoka
i Afrike ide prema Zapadu koristeći teritorij Srbije kao tranzitnu zonu. Je li
Caritas Srbije spreman i što čini kako bi olakšao patnju tih ljudi?
Caritas Srbije je mala organizacija,
kao što je mali i broj katolika u našoj zemlji. Ipak unatoč tomu, kao
organizacija, posljednjih 20 godina, uspjeli smo pomoći velikom broju ljudi
zahvaljujući svojoj međunarodnoj obitelji – mreži Caritasa Europe i Caritasa
Internationalis. U kolovozu, uz potporu CRS-a koji je
odmah omogućio raspoloživa sredstva, Caritas je nabavio higijenski materijal za
migrante i izbjeglice smještene u izbjegličkim centrima u Bogovađi, Krnjači i
Kanjiži. Na jugu Srbije u kolovozu Caritas Luxembourg je donirao pakete hrane
za migrante koji se dijele u prihvatnom centru u Preševu, prvom nakon prelaska
granice s Makedonijom.
Koji su aktualni projekti Caritasa
Srbije u ovoj izvanrednoj situaciji u kojoj se našla čitava zemlja?
Od 1. rujna Caritas Srbije započeo je
projekt urgentne pomoći izbjeglicama i migrantima u Srbiji, uz potporu internacionalne
Caritasove mreže. Ovaj projekt se provodi u prihvatnim centrima Miratovac i
Preševo na jugu zemlje i Kanjiža i Subotica na sjeveru, i podrazumijeva podjelu
paketa hrane, higijene (za djecu i žene), vreća za spavanje, kabanica, a u
centrima na sjeveru Srbije, gdje će se migranti više zadržavati, također i
programe animacije djece, psiho-socijalnu i medicinsku pomoć. Pored toga,
općini Preševo koja se suočava s velikim brojem ljudi i problemom odlaganja
smeća, bit će omogućeni dodatni kontejneri kako bi spriječili bacanje otpada na
nepropisnim mjestima i samim time širenje zaraza.
Jeste li kao Caritas bili spremni
za ovakvu situaciju? Čini se kako nitko nije očekivao ovoliki val izbjeglica s
obzirom da rat u Siriji traje već nekoliko godina?
Ova je situacija i nas iznenadila jer
ranijih godina izbjeglice nisu toliko masovno birale put preko Makedonije i
Srbije. Krajem lipnja 2015. završili smo projekt pomoći osobama iz poplavljenih
područja – bio je to veliki projekt koji je uključio različite vrste pomoći, pa
smo samim time i najveći dio naših snaga usmjerili na njegovu realizaciju. Već
od lipnja počeo je i drastično rasti broj izbjeglica koje su prolazile kroz
Srbiju, tako da smo samo preusmjerili snage s „vala“ poplava na „val“ ljudi.
Prema podatcima Komesarijata za izbjeglice Republike Srbije, oko 1 000
migranata dnevno ulazilo je u Srbiju iz Makedonije, a već u kolovozu ih je bilo
oko 2 000.
Postoji li barem približan podatak
koliko izbjeglica u jednom danu boravi na teritoriju Srbije i Beograda?
Ovaj podatak je veoma teško dati jer
se situacija stalno mijenja. Komesarijat za izbjeglice ima evidenciju broja
ljudi koji ulaze u zemlju, kojih je uglavnom oko 2 000 dnevno, međutim i to je
promjenljiv podatak. Primjerice, samo je 24. kolovoza evidentirano oko 8 000
izbjeglica u centru u Preševu. Krajem kolovoza najavljeno je da će još 160 000
izbjeglica koje su trenutno u Grčkoj krenuti ka Makedoniji i Srbiji. Nakon
registracije u centrima na jugu Srbije ne vodi se evidencija kada migranti napuštaju
zemlju, tako da se ne može precizno reći koliko ih svakodnevno boravi u Srbiji.
Pošto je izlazak iz Srbije prema Mađarskoj teži, mnogi migranti biraju ilegalne
putove prelaska granice, zbog čega je nemoguće znati koliko je njih napustilo
zemlju. Osim toga, migranti rijetko gdje stoje u mjestu, u Beogradu se mogu
vidjeti na stotine njih u parku kod glavne autobusne postaje, koji tu borave
dok ne sačekaju slobodan autobus ili vlak za Suboticu. Slobodno mjesto u vlaku
ili autobusu se često dugo čeka, pa oni masovno provode dane i noći u parku.
Oni koji su bogatiji mogu sebi priuštiti smještaj u hostelu. Mnogi se mogu
vidjeti kako hodaju duž autoceste ili željezničkih traka. Na sjeveru zemlje,
dok čekaju pogodan trenutak da prijeđu granicu, opet masovno borave na
otvorenom: u šumama, parkovima ili napuštenoj tvornici opeke.
Caritas BK-a BiH je pokrenuo
akciju za pomoć sirijskim izbjeglicama u Srbiji. Recite nam pristiže li
Caritasu Srbije pomoć od drugih zemalja i tamošnjih humanitarnih organizacija?
Pomoć pristiže i iz drugih krajeva,
prije svega preko naše Caritasove mreže. Iako je pitanje migranata nešto što
dotiče cijelu Europu, pomoć nam je stigla iz Njemačke, Hrvatske, Francuske,
Švicarske, Irske, Nizozemske, Luksemburga i mnogih drugih zemalja. Dobivamo poruke i pozive od različitih pojedinaca i
organizacija koji žele pomoći preko Caritasa. To pokazuje da stanovnici Europe
zaista suosjećaju s izbjeglicama i da imaju povjerenja u Caritas kao
organizaciju koja radi na tom području. Hvala Caritasu Bosne i Hercegovine i
građanima BiH koji su unatoč svojim ekonomskim poteškoćama spremni dati
doprinos ugroženim izbjeglicama.
Je li netko od izbjeglica zatražio
azil ili odlučio ostati u Srbiji?
Prema podatcima UNHCR-a, do 18.
kolovoza oko 500 osoba je zatražilo azil u Srbiji, a evidentirano je ukupno 83 000
tražitelja azila koji su prošli kroz Srbiju. Oni koji ovdje traže azil su ljudi
koji nemaju više financijskih sredstava kako bi nastavili put dalje ka Europi.
Mnogi su migranti koji prolaze naveli da su naišli na human tretman u Srbiji,
za razliku od nekih drugih zemalja kroz koje su prethodno prošli, u kojima su
čak iskusili i nasilje. Iako je Srbija sama siromašna zemlja, građani
suosjećaju s izbjeglicama jer su se mnogi i sami suočili s takvim mukama tijekom
posljednja dva desetljeća.
Što može učiniti običan čovjek u
aktualnoj situaciji bez obzira živi li u Srbiji, BiH ili Hrvatskoj?
Papa nas je pozvao da molimo za
izbjeglice i migrante, naročito za one koji su umrli od gladi, žeđi i
iscrpljenosti na putu traženja boljeg života. Također nas je pozvao da vidimo
zraku nade u očima i srcima izbjeglica. Mislim da je to nešto što svatko može
uraditi, bez obzira gdje živi. Građani BiH, Hrvatske i jedan dio građana Srbije
naročito znaju veoma jasno što znači biti izbjeglica: izgubiti sve i započeti
život ponovno. Bez obzira na strah koji možemo imati od ove promjene koju
današnje izbjeglice mogu donijeti Europi, smatram da smo prije svega pozvani
imati suosjećanja i poštovanja prema onomu što su prošli.
Mađarska gradi zid od bodljikave
žice prema Srbiji... Recite nam jeste li upoznati s razmišljanjem izbjeglica,
postoji li mogućnost da jednostavno promijene putanju i krenu preko BiH i
Hrvatske ka Zapadnoj Europi?
Kroz Hrvatsku je put malo kompliciraniji,
prije svega jer postoji još jedna granica, ona između Hrvatske i Slovenije,
koju je potrebno prijeći da bi se došlo do Schengen zone. Kroz BiH bi postojale
čak dvije granice prije nego što se dođe do Schengen zone. Pored toga postoji
veći broj rijeka kao prirodnih granica koje otežavaju put. Nisam upoznata s
razmišljanjem izbjeglica da promijene putanju ka BiH i Hrvatskoj, ali smatram da
je dobro biti u pripravnosti ako dođe do ovakve promjene situacije. S druge
strane, na razini Europe razmišlja se o jedinstvenom pristupu pitanju migranata.
Ministri za migracije iz 28 zemalja članica Europske unije imat će 14. rujna sastanak
u Bruxellesu o trenutnoj situaciji, tako da je moguće da će EU izvršiti utjecaj
na Mađarsku da modificira svoju politiku prema migrantima i izbjeglicama.
Recite nam vaš komentar na
razmišljanje kako su među izbjeglicama često muškarci u naponu snage te mnogi
koji više liče na ekonomske imigrante iz Afrike nego izbjeglice iz ratnih zona?
Točno je da je najviše mladih
muškaraca među izbjeglicama koji dolaze. Većina su iz Sirije, dakle oni koji su
zaista izbjeglice. Oni uglavnom bježe od obvezne regrutacije koja bi značila
dulje suočavanje s teškim ratnim okolnostima. Za dolazak do Europe potrebna su
znatna financijska sredstva. Samo za izlazak iz Sirije s krijumčarima potrebno
je oko 1 800 eura, a prema nekim procjenama, za cijelo putovanje do Europe uz
pomoć krijumčara oko 5 000 eura. Često cijela obitelj, a u nekim slučajevima i
cijelo selo, sakuplja novac, prodaje sve što ima da bi poslala jednu osobu na
put. Ta osoba je uglavnom mlađi muškarac jer se nadaju da će on lakše moći prijeći
tolike granice, snaći se u novoj sredini, a zatim i pomoći onima koji su ostali
u zemlji. Prije lipnja bilo je moguće vidjeti skoro samo muškarce među
migrantima koji su prolazili kroz Srbiju, međutim od tada se viđa sve više žena
i djece. Najava ograde koju Mađarska podiže mnoge je navela da se sada ohrabre krenuti
na put, pa čak i mnogobrojne obitelji s malom djecom jer možda poslije neće
uspjeti.
Što se tiče ekonomskih migranata,
vjerujem da mnogi od njih tragaju za boljim uvjetima života, ali u ovakvoj
situaciji imaju prioritet oni koji zaista imaju potrebu za međunarodnom
zaštitom i dolaze iz ratnih zona, tako da je pitanje koliko će ekonomski migranti
moći ostati u zemljama Europe kada dođu do njih. Paradoksalno, u Europi bi svi
migranti voljeli biti Sirijci jer oni imaju najveće šanse za dobivanje azila,
čak se spominje da su u Njemačkoj otkrivene lažne sirijske putovnice.
Prema Vašim saznanjima, postoji li
opasnost od infiltracije potencijalnih terorista među svim tim izbjeglicama?
Nadovezat ću se na prošlo pitanje:
baš ovaj veliki broj mladih muškaraca koji dolaze izaziva strah i pitanje jesu
li oni možda potencijalni teroristi. Europa se suočava s izvanrednom situacijom
i može se dogoditi da dođe do infiltracije potencijalnih terorista, imajući u
vidu trenutnu situaciju na Bliskom istoku. Građani Srbije su s jedne strane
otvoreni prema migrantima, a s druge se plaše da bi ova situacija mogla donijeti
nove nemire na naše područje. Smatram da treba postojati kontrola. Što se tiče
Srbije, u prihvatnom centru u Preševu policija detaljno pregleda migrante i
unosi njihove podatke u sustav tako da ta kontrola postoji. Na granici s
Mađarskom prisutna je i njemačka policija. Dakle, o ovom pitanju razmišljaju i
drugi narodi. Ipak smatram da ne treba odmah gledati sve migrante kao
potencijalne teroriste jer brojne njihove osobne priče svjedoče o tome kako su
i sami pobjegli od veoma surovih uvjeta, ostavljajući sve što su imali u nadi
da će naići na humanost u Europi. Prvenstveno, ne bismo se trebali plašiti
izbjeglica, već pomisliti kako bi nama bilo u njihovoj situaciji. Isto tako
trebamo se prisjetiti da je i Sveta Obitelj imala iskustvo izbjeglištva i da
smo pozvani u svakoj osobi, a naročito onoj koja je u nevolji, gledati lice
Božje. Na kraju krajeva bit ćemo suđeni po ljubavi koju smo pružili.
Zima nam se približava, tada će za
izbjeglice biti mnogo teže... Prema vašim saznanjima, kakvi dani čekaju Europu
što se tiče novih valova izbjeglica, predstoji li svojevrsna stanka do proljeća
ili će ljudi nastaviti pristizati i zimi?
Tijekom zime ovaj će put izbjeglica
preko Balkana biti mnogo teži i izazovniji: osim prelaska granica različitim prijevoznim
sredstvima, pa čak i pješice, podrazumijevat će i suočavanje s hladnoćom,
kišom, snijegom, ledom. S druge strane, iako se vrijeme već mijenja i postaje
hladnije, još uvijek dolazi na stotine izbjeglica i nemamo informacija da će
ova tendencija prestati. Komesarijat za izbjeglice Republike Srbije, Caritas i
mnoge druge organizacije već pripremaju strategiju pomoći izbjeglicama i u
uvjetima hladnijeg vremena. Ne možemo mnogo dugoročno predviđati, naš trenutni
projekt traje do kraja godine, a nakon toga napravit ćemo procjenu potreba na
osnovu novonastale situacije.
Objavljeno u Katoličkom tjedniku 37 2017.
