U Siriji podignuta brončana statua Isusa Krista visoka 32 metra

U jeku brutalnoga rata u Siriji na brdu Kerubina 14. listopada podignuta je veličanstvena brončana skulptura Isusa Krista koja je zajedno s postoljem visoka 32 metra. Skulptura nosi naziv Došao sam spasiti svijet, i predstavlja Krista koji blagoslivlja. Zanimljivo je to što se dobro vidi čak i iz Libanona, Jordana, Palestine i Izraela, i kao takva pruža svojevrstan simbol nade za mir, ne samo u Siriji, nego i u cijelom bliskoistočnom podneblju. Rad na neobičnom projektu je trajao osam godina i u njemu su sudjelovali svećenici iz Sirije, bogoslovi iz Rusije te skulptor Artush Papoian iz Armenije.
 

Projekt za uzdizanje ovakve skulpturalne kompozicije rođen je mnogo prije nego je Sirija bila uvučena u rat, i predstavlja veliki napor za obnavljanje i jačanje stoljetnih duhovnih veza između Rusije i zemalja Bliskoga istoka.

„Ideja se pojavila 2005. po blagoslovu Ignjatija IV., tadašnjeg patrijarha Antiohijskog i cijelog Istoka. Sama skulptura predstavlja sliku Drugog dolaska: Krist koji dvjema rukama blagosilja, pobjeđuje zmiju – simbol zla. S Njegove desne strane se nalazi Adam, a s lijeve Eva pognute glave. Razmišljali smo o nekoliko lokacija za kompoziciju, a na kraju je patrijarh izabrao brdo Kerubina“, rekao je neposredni sudionik u podizanju statue i jedan od inicijatora ideje Samir Šakib El-Gadban naglašavajući kako se statua nalazi na povijesnoj hodočasničkoj dionici 27 kilometara od Damaska. Statua je izgrađena u Armeniji odakle je brodom stigla u Libanon i potom u Siriju.

Prema riječima sudionika, zbog ratnih sukoba najteža je bila posljednja etapa čitavog projekta. Podizanje statue je bilo iznimno složena operacija zato što se tehnika nije mogla dovesti na planinu. Diplomatskim aktivnostima upriličeno je trodnevno primirje, stoga je završna etapa sretno privedena kraju.  

Simbolično je to što je spomenik u Siriji podignut na pravoslavni blagdan Pokrova Presvete Bogorodice i na dan kad su se muslimani iz cijeloga svijeta okupili na molitvu na planini Arafat - kulminirajući trenutak hadža. Kompozicija Došao sam spasiti svijet ima dubok duhovni značaj, ne samo za kršćane, nego i za muslimane i Židove, i može postati simbol mira na Bliskom istoku.

Ova statua je približno iste visine u odnosu  na svjetski poznatu statuu Krista Spasitelja u Rio de Janeiru u Brazilu.

Bobovac – nekad kraljevski grad, sada skoro nepristupačna ruševina

Bobovac je pretpovijesna gradina, kasnoantička utvrda i srednjovjekovni grad. Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići u općini Vareš. Smješten je na uskom kamenitom grebenu iznad sastavaka Bukovice i Mijakovske rijeke. Gradu se može prići iz dvaju pravaca: od Kraljeve Sutjeske i Vareša. U pisanim izvorima prvi put se spominje 1350., a podigao ga je ban Stjepan II. Kotromanić nešto prije prve polovice 14. stoljeća.

Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od razdoblja vladavine bana Stjepana II. Kotromanića, preko svih bosanskih kraljeva i kraljica, sve do prestanka bosanske samostalnosti turskim osvajanjem Bosne 1463. Sastojao se od Gornjeg grada s četvrtastom kulom čiji ostatci i danas postoje, i Donjeg grada na stepeniku nižem 20-ak metara, poligonskog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaju dvorište i bunar. Suvremenici su ga smatrali najtvrđim bosanskim gradom. Ovdje se čuvala i kraljevska kruna, a vladari su ga nazivali svojim stolnim mjestom. Zbog svojeg geostrateškog, vojnog i političkog značenja u međuvremenu je bio meta napada osvajača. Bobovac su Turci osvojili nakon samo tri dana borbe - 21. svibnja 1463. Glavni krivac za to bio je zapovjednik obrane knez Radak koji je grad izdajom predao sultanu, ali mu ovaj nije poštedio život. Turska posada je bila nazočna na Bobovcu do 1626. kada je grad napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavljanjem turskih osvajanja prema sjeveru. Na mjestu gdje je nekoć bio kraljevski grad Bobovac, na ostatcima srednjovjekovne utvrde u znak sjećanja na (pret)posljednju bosansku kraljicu Katarinu Kosaču Kotromanić, Katolička crkva organizira svake godine hodočašće vjernika Vrhbosanske nadbiskupije: Molitveni dan za domovinu. Tada obično netko od biskupa predvodi koncelebrirano misno slavlje te održi propovijed. Na sv. misi za domovinu  pridružuju se i vjernici-katolici djelatnici Ministarstva obrane BiH, Oružanih snaga BiH i redarstvenika s županijskih, entitetskih te državne razine.

Molitveni dan za domovinu obično započne tradicionalnim okupljanjem hodočasnika kod rijeke Bukovice podno Bobovca, nakon čega se svi okupljeni u koloni, predvođeni vojnicima koji nose zastave Vatikana, države BiH i hrvatske komponente Oružanih snaga BiH, kreću k ostatcima nekoliko kilometara udaljene utvrde, dok vjernici cijelim putem mole zajedno s biskupima i svećenicima. Molitveni pohod već tradicionalno završava podjelom vojničkoga graha s mjesta odakle hodočašće i kreće – kod rijeke Bukovice.

Obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva - raste broj siromašnih ljudi

Svake godine 17. listopada obilježava se Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Time se želi skrenuti pozornost na gorući i rastući problem siromaštva u svijetu. Bosna i Hercegovina nakon ratnih sukoba i ekonomski neprirodne podjele i štetne privatizacije i dalje je u stanju u kojem njezin politički i institucionalni sustav ne može postići rezultate na području razvoja i borbe protiv siromaštva. Tako su ljudi u stanju potrebe većinom prepušteni sami sebi...

 

Nažalost, iz godine u godinu stanje se pogoršava, a broj siromašnih i socijalno ugroženih iz dana u dan raste zbog vrlo teške ekonomske situacije i učinaka svjetske ekonomske krize čiji danak Bosna i Hercegovina izgleda tek treba platiti.

Na to ukazuju i najnoviji statistički pokazatelji koji izravno utječu na stopu siromaštva kao što su plaće, mirovine, cijene i stopa nezaposlenosti, koje smo dobili u razgovoru s Miroslavom Valentom, djelatnikom Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Nezaposlenost u BiH – rak-rana društva

Usporen i nezadovoljavajući oporavak svjetske ekonomije tijekom 2012. i 2013. nije bio dovoljan za poboljšanje aktivnosti na tržištu rada. Većina zemalja Europske unije je u 2013.  ponovno registrirala povećanje broja nezaposlenih osoba. Ni BiH nije imuna na ova kretanja te i dalje bilježi i prednjači visokom stopom nezaposlenosti koja se u prvoj polovici 2013. očitovala usporenim rastom.

Prosječan broj nezaposlenih osoba registriranih u zavodima za zapošljavanje u BiH je u prvoj polovici 2013. iznosio 551 300, što je za 2% više u odnosu na isto razdoblje 2012., čime je administrativna stopa nezaposlenosti uvećana i iznosi 44,6% .

Suprotno administrativnim podatcima, anketa o radnoj snazi u 2013. pokazuje drukčije kretanje osnovnih indikatora na tržištu rada. Naime, anketna stopa nezaposlenosti u BiH iznosi 27,5% i smanjena je za 0,5% u odnosu na prethodnu godinu. Za usporedbu sa zemljama u okružju, BiH i dalje prednjači po stopi nezaposlenosti koja je u prvoj polovici 2013. u Hrvatskoj iznosila 18,1%, Crnoj Gori 21,5% te Srbiji 24,1%.

Kupovna moć bh. stanovništva smanjena

U BiH je tijekom godine na izmaku primjetan negativan trend kretanja neto-plaća. Prosječna plaća u BiH je iznosila 824 KM i nominalno se nije bitnije mijenjala u odnosu na isto razdoblje 2012. (‐0,1%), ali je u realnom smislu, utjecajem rasta cijena i troškova života smanjena za 0,7%.

Broj umirovljenika u BiH tijekom 2013. se nastavio uvećavati usporedo sa smanjenjem broja zaposlenih, što se negativno odražava na razinu prikupljenih prihoda od doprinosa iz kojih se većinski financiraju mirovine. Odnos broja umirovljenika i zaposlenih osoba u BiH je 1:1,1. Nizak priljev prihoda od doprinosa nije ostavio mogućnost uvećanja mirovina, tako da je prosječna mirovina u BiH iznosila 336 KM i manja je za 0,9% uzimajući u obzir rast cijena.

Minimalne zajamčene mirovine su također ostale nepromijenjene te iznose u FBiH 310,70 KM, a u RS-u 160 KM. Prosječna mirovina u FBiH iznosi 350 KM, dok je u RS-u 315 KM s negativnim realnim rastom pri međugodišnjoj usporedbi.

Ono što najviše zabrinjava jest da prikazani rezultati ne nude optimizam za napredak na ovom području. Štoviše, predviđaju dodatno pogoršanje socijalne situacije, posebice za ugrožene kategorije pučanstva i one na granici i ispod granice siromaštva.

Siromaštvo koje uočava Katolička crkva

Caritas nastoji dati svoj doprinos načinu gledanja na siromaštvo uspostavljanjem stalnih mehanizama za praćenje siromaštva i socijalne isključenosti u BiH kroz kvalitativna i kvantitativna istraživanja, analizu i tumačenje podataka. U tom povodu je krajem 2012.  prezentirano drugo izvješće o siromaštvu kojim se daje kvalitativni i kvantitativni opis siromaštva i socijalne isključenosti koje uočava Katolička crkva u BiH.

U istraživanju je ispitano 33 180 osoba, odnosno 9 752 obitelji u 87 župnih zajednica i zaključeno je, između ostaloga, kako postoji: 18% obitelji bez ijednoga zaposlenoga člana; 83,8% obitelji s umirovljenicima; 8% su obitelji bez ikakvih primanja; 3% obitelji kao jedinu vrstu primanja navode socijalnu pomoć; 9,8% obitelji živi u devastiranom objektu; 40,6% obitelji je potrebna neka vrsta pomoći, a 5,4% obitelji koje već primaju neku vrstu pomoći...

Jasno je kako rezultati predstavljaju velike izazove, ne samo za karitativne, nego i pastoralne djelatnike, odnosno cijelu Crkvu u BiH. Međutim, time se ne umanjuje zadaća društvene zajednice i njezinih struktura, i nitko je od te odgovornosti ne može osloboditi. Ona treba ponuditi socijalno pravedne, uravnotežene i provedive zakone i programe, kao i primijeniti pravednu raspodjelu društvenih dobara jer je to jedini put rješavanja problema siromaštva i s tim povezane društvene marginalizacije pojedinaca i skupina.

Što je siromaštvo?

Siromaštvo se definira kao nedostatak uvjeta za život i za osnovne ljudske potrebe, poput hrane, pića i doma...Prema definiciji Svjetske banke, to su osobe koje žive s manje od jednog dolara na dan, a na svijetu ih ima više od milijarde. Izvješće Svjetske zdravstvene organizacije pokazuje kako čak 11 milijuna djece svake godine umire od bolesti uzrokovane izgladnjivanjem, a Međunarodna organizacija rada tvrdi kako s manje od dva dolara na dan živi gotovo polovica čovječanstva.

Prema podatcima Svjetske banke, više od milijun i pol građana BiH živi na rubu egzistencije. Također, svaki peti građanin u BiH dnevno može potrošiti samo tri konvertibilne marke, koliko, otprilike, koštaju kruh i mlijeko.

Kako je nastao Svjetski misijski dan – Misijska nedjelja

Na prijedlog Djela za širenje vjere, dobrotvorne ustanove koja pomaže misije i misionare, papa Pio XI. ustanovio je 1926. Svjetski misijski dan koji katolici svijeta slave na predzadnju nedjelju u listopadu. Tada se na posljednju nedjelju listopada slavila svetkovina Krista Kralja svega stvorenja pa je dolikovalo da nedjelju prije te svetkovine katolici svijeta posvijeste sebi dužnost pomaganja svima koji u misijama doprinose da ljudi i narodi prihvaćaju milosrdnu vladavinu Krista Gospodina.

Saborska reforma pomaknula je svetkovinu Krista Kralja na posljednju nedjelju u liturgijskoj godini u znak vjere da povijest Crkve i svijeta od Krista ovisi i prema njemu teži, ali je Misijska nedjelja i dalje ostavljena na predzadnju nedjelju u listopadu zato što se „uhodala“ i usjekla u narodnu svijest i što ubiranje jesenskih plodova potiče na molitvu za nove radnike u Božjem vinogradu.

Jačanje osjetljivosti za misijski problem

Otpisom Zbora za obrede 14. travnja 1926. određeno je da pretposljednja nedjelja u listopadu za cijelu Katoličku crkvu bude dan molitve i posebne misijske animacije. Ovim je papa Pio XI. za cijelu Crkvu ustanovio Svjetski misijski dan, to jest Misijsku nedjelju koja se slavi do današnjeg dana. Na taj dan cijela Crkva moli i prikuplja priloge na misijske nakane Crkve.

Ovo je dan obvezatne solidarnosti katolika cijeloga svijeta. Ne smije se smetnuti s uma kako je „Svjetski misijski dan, namijenjen jačanju osjetljivosti za misijski problem, ali i sabiranju pomoći, važan trenutak u životu Crkve jer uči kako darivati: u euharistijskom slavlju, to jest kao prinos Bogu i za sve misije svijeta“ (Redemptoris missio 81).

Potpora projektima diljem svijeta

Prikupljeni prilozi preko ordinarijata, zatim nacionalnih uprava PMD-a stižu u rimsku središnjicu Djela za širenje vjere. Opća godišnja skupština PMD-a, koja se održava svake godine u prvoj polovici svibnja, uz obrađivanje aktualnih tema o misijskom poslanju Crkve, raspoređuje pristigla materijalna dobra diljem svijeta na temelju pristiglih i od Opće skupštine prihvaćenih zamolbi. Svaka nacionalna uprava Papinskih misijskih djela ima i svoj središnji ured na čijem je čelu nacionalni ravnatelj, a koji brine o misijskom pastoralu u toj državi. U BiH to je Misijska središnjica, u Republici Hrvatskoj djeluje pod nazivom Nacionalni misijski ured, a nalazi se u Zagrebu. U nekim drugim zemljama: Misijonsko središče (Slovenija), Missio Polonia (Poljska), Missio Österreich (Austrija), Missio Aachen-München (Njemačka), Missio Canada... 

Ako želite donirati svoju skromnu pomoć za misije posjetite www.missio.ba