Sv. Giovanni Calabria, svećenik

4. prosinca

Sv. Calabria rođen je 1873. u Veroni kao posljednji od sedam sinova u siromašnoj obitelji Luigija Calabrije i Angele Foschi. Poput mnogih svetaca i blaženika odmalena je pokazao zanimanje za duhovni život. Nakon upisa osnovne škole pokazao je zavidan talent u učenju. Međutim, obiteljska tragedija, to jest smrt oca, spriječila ga je da položi jedan ispit koji bi mu omogućio daljnje školovanje i upis u sjemenište.

Potom je morao raditi nekoliko godina kao šegrt kod veronskih majstora. Nakon što je odslužio obvezni vojni rok u Kraljevini Italiji, rektor sjemeništa, koji je ranije zapazio njegove talente, pomogao mu je da se vanredno upiše srednju školu i položi potrebne ispite.

Nakon što su ispunjeni svi uvjeti 1897. upisao je teologiju s namjerom da postane svećenik.

Jedan je događaj iz tog vremena obilježio njegov daljnji život. Našao je napušteno dijete na vratima bogoslovije. Nakon što se pobrinuo za djetetove potrebe i ispunivši sve zakonske okvire, 1898. osnovao je Institut za pomoć siromašnim i napuštenima.

Zaređen je 1901. te je postao odgojitelj i ispovjednik u sjemeništu, a nekoliko godina kasnije i rektor. U to se vrijeme pastoralno brinuo i o vojnicima, to jest bio je vojni kapelan u Veronskoj biskupiji.

Krajem 1907. utemeljio je Kongregaciju za siromašne od Božje Providnosti koja je dobila biskupsku dozvolu te se proširila po Europi i Indiji. Na nagovor kolega osnovao je i žensku verziju kongregacije. Čitav smisao bilo je pomaganje nemoćnima, siromašnima i napuštenima, sve po uzoru onoga što je on učinio za napušteno dijete koje je pronašao na pragu bogoslovije.

U teškim vremenima pred Drugi svjetski rat i tijekom rata pomagao je svima kojima je mogao te je sudjelovao u spašavanju nekoliko talijanskih Židova.

Umro je krajem 1954., a svjedočenja kažu kako je dan prije smrti ponudio svoj život umjesto Pija XII. koji je tada bio jako bolestan. Papa je umro četiri godine poslije.

Giovanni Calabria blaženim je proglašen 1988., a svetim 1999., zbog njegove posvećenosti siromašnima, napuštenima te uspostavljanja muške i ženske kongregacije koja se brinula za potrebite u različitim talijanskim gradovima, a kasnije i u drugim zemljama.