Dr. Smoljo je rođena u Sarajevu gdje danas živi s
obitelji. U sarajevskom Katoličkom školskom centru Sv. Josip završila je Srednju medicinsku školu nakon koje je upisala
i diplomirala na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Za vrijeme studija radila je
u Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije te u Uredu za pastoral mladih.
Potom je otišla u Rim na studij dubinske psihologije na
Papinskom sveučilištu Gregoriana gdje
je magistrirala, a potom i doktorirala 2015. Za vrijeme studija, kao stažist, radila
je u Centru za savjetovanje pri Institutu psihologije na Gregoriani.
Uz psihološko-pedagoški i terapeutski rad u Centru za
savjetovanje nakon otvaranja Ureda za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije
sudjeluje i kao stručni suradnik u pastoralu braka i obitelji. Član je
Povjerenstva za pripravu Sinode Vrhbosanske nadbiskupije te Vijeća za obitelj BK
BiH.
Osim na KBF-u u Sarajevu te Teološko-katehetskom
institutu u Mostaru, djeluje kao vanjski suradnik na KBF-u u Đakovu, na Filozofskom
fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u
Zagrebu.
Nasljedovanje Isusova nauka
Naš razgovor započeli smo s naizgled laganim pitanjem o
tome što znači biti laik u Crkvi?
„Ako pogledamo prvu zajednicu Isusovih učenika, koja
najprije u Antiohiji dobiva ime kršćani (Dj 11,26), prve asocijacije vežu se uz
nasljedovanje Isusova nauka i stila života, zajedništva u duhu, svjedočanstvo
pred poganskim svijetom, autentičnost i ustrajnost, uzajamnu bratsku pomoć u
duhovnom i materijalnom smislu, skrb za nemoćne tijelom i duhom“, rekla nam je Sanda
na početku napominjući kako crkveno učiteljstvo ističe da se vjernik laik
krštenjem ujedinjuje s Kristom, postaje dio Božjeg naroda te sudjeluje na
trostrukoj Kristovoj službi: svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj.
Prema njezinim riječima to podrazumijeva da laik pomazan
Duhom Svetim, sve ono što čini (molitva, apostolski rad, bračni i obiteljski
život), ako vrši po Kristovu duhu, zapravo prinosi duhovne žrtve Bogu. Dakle, biti
hram Duha Svetoga zahtijeva od laika truditi se biti svet, i posvećivati Bogu
svoju obitelj i svijet oko sebe.
„Druga odlika zahtijeva svjedočiti Krista pred svijetom,
biti hrabri evangelizator i navjestitelj Kristova duha svijetu i to najprije
svjedočanstvom osobnog života gdje riječi potkrepljuju djela i gdje djela
pokazuju blago srca“, smatra naša sugovornica i napominje da laik mora imati
svijest da je nositelj sedam darova Duha Svetoga te se ne treba plašiti
svjedočiti Krista pred izazovom sekularnih ideologija, ne prianjati uz
redukcionistički i selektivni mentalitet koje vjeru „secira“ i uzima iz nje
samo ono što se pojedincu dopada.
Na kraju, prema dr. Smoljo, treća odlika laika zahtijeva
njegovo služenje potrebnima u kojima treba gledati samoga Gospodina. „Laik u
Crkvi treba kontinuirano formirati svoje srce, svoju osobnost u duhu evanđelja
kako bi bio produženo tijelo Kristovo i čvrsto oruđe poslanja Crkve. Biti laik
u Crkvi znači biti poslan svijetu kako apostolov Kristov, ne biti od svijeta,
ali posvećivati svijet i usmjeravati ga Bogu“, istaknula je Sanda.
Uvijek može više
Budući je aktivno uključena u pastoral Vrhbosanske nadbiskupije
od 2002., njezino iskustvo angažmana laika je pozitivno. Smatra da su laici
uključeni u rad mnogih crkvenih institucija, doprinose u skladu sa svojim
mogućnostima pastoralnom djelovanju te pored profesionalnog angažmana, sudjeluju
na seminarima, edukacijama, duhovnom obnovama, duhovnim vježbama kako bi
pronašli nadahnuće u Božjoj riječi za svoj rad. Mnogih od njih su i nositelji
važnih nadbiskupijskih projekata.
„Slijedeći Ignacijev 'magis' (više), smatram da se uvijek
treba težiti boljem i aktivnijem angažmanu. Logika razvoja je spiralna, stoga
analogijom možemo promatrati i rad i angažman, koji treba biti djelotvorniji,
sveobuhvatniji, sustavniji i cjelovitiji. To znači, motivaciju djelatnosti i
angažmana treba stalno produbljivati i preispitivati: nadahnjuje li se rad i
djelovanje s drugima i za druge na evanđelju, formira li i time približava evanđelju,
ili djelovanje postaje puki tradicionalizam i pučki voluntarizam, što deformira
i udaljava od evanđelja“, komentirala je pitanje o angažmanu laika u
Vrhbosanskoj nadbiskupiji.
Laici u različitim političkim sustavima
S obzirom da posjeduje neizmjerno vrijedno iskustvo
boravka i života u nekoliko zemalja zanimao nas je njezin osvrt na razliku
između „domaćih“ i „stranih“ laika.
Naravno, ovdje je riječ o različitim društvenim
kontekstima, kulturološkim razlikama, političkim pozadinama te je nezahvalno
praviti usporedbe jer one ne bi bile valjane s obzirom na mnoge čimbenike koji
razlikuju npr. bh. kontekst i stil života od talijanskog društveno-crkvenog
konteksta.
„Čini mi se da je naša situacija u BiH uistinu
specifična, zbog svih prijeratnih, ratnih, i poslijeratnih okolnosti. Stoga
naše povijesne korake, napredak i razvoj možemo realnije analizirati imajući u
vidu naše prilike. Ono što se može zaključiti jest da su različiti parametri
utjecali na mentalitet vjernika laika, koji su i danas, čini se skloni
očekivati da inicijativa dođe iz crkvenih institucija, ili da župnik bude
animator, a vjernik laik kao da sebe i dalje vidi samo kao suradnika u
hijerarhijskoj strukturi“, istaknula je Sanda osnovnu razliku između laika u
npr. Italiji i BiH te smatra da bi vjernici-laici trebali biti svjesni kako su
suodgovorni nositelji zajedničkog evanđeoskog apostolata zajedno sa svojim
svećenicima i mjesnim biskupom.
U vezi s tim jasno je kako same zajednice obitelji, razne
duhovne skupine mogu kreirati projekte, davati prijedloge župniku, biti više
protagonisti i progresivni u konkretnom pastoralnom djelovanju. Naravno,
ovakvih primjera angažiranog laikata na župama ima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji,
ali čini se ipak da u većini slučajeva na ovom području treba intenzivnije
djelovati.
Njezino iskustvo o djelovanju laika u Hrvatskoj, Italiji,
Austriji i Americi svjedoči aktivnijem angažmanu tamošnjih laika. „Dok sam
stažirala u Američkom Caritasu bilo mi je zanimljivo vidjeti na raznim župama
tim stručnih laika, suradnika župnika, koji samostalno prave projekte,
dogovaraju se međusobno, a potom referiraju župniku koji zatim blagoslovi rad i
podrži djelovanje. U takvom radu laici formiraju druge timove i tako se razvija
kružni umreženi model. U perspektivi našeg pastoralnog obiteljskog djelovanja
ovakav model bio bi jako koristan“, istaknula je dr. Smoljo.
Kakva je obitelj laika?
Nakon aktivnog angažmana u župi, fakultetu te tijekom
poslovne karijere, u životu svakog laika sljedeći korak trebao bi biti osnivanje
obitelji. Zato nas je na kraju zanimalo kakva to treba biti obitelj jednog
angažiranog laika.
„Obitelj svakog kršćanina trebala bi biti 'Crkva u malom',
kojoj u središtu stoji Krist. Mjesto gdje se slavi Boga, svjedoči Boga u
međusobnom ophođenju i komunikaciji jednih s drugima, uče ljudske i kršćanske
vrijednosti, oaza gdje se osoba osjeća prihvaćenom, voljenom bez uvjeta, mjesto
sigurnosti i škola ljudskosti. Obitelj koja je otvorena za druge obitelji i
spremna svjedočiti kršćanski ideal bračnog zajedništva po uzoru odnosa Krista i
Crkve“, rekla je voditeljica Centra za savjetovanje VN-e i naglasila kako bi na
tom putu rasta i razvoja bilo dobro da svaki bračni par ima i svoga duhovnika.
Na kraju razgovora možemo zaključiti kako bi se vjernici-laici
trebali „napajati“ u tišini svoga srca za vrijeme molitve s Gospodinom,
sudjelovanjem u svetoj misi, sakramentalnom životu, duhovnim susretima, a potom
ohrabreni i obogaćeni darovima koje su primili služiti jedni drugima i širiti
duh evanđelja, promicati i poticati opće dobro zajednice, župe, radnog mjesta,
i društva uopće.
Centar za savjetovanje VN-e
Centar za savjetovanje projekt je Vrhbosanske
nadbiskupije, a omogućen je podrškom vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kard. Puljića. Ideja za
otvaranjem Centra za savjetovanje proizlazi iz potrebe praćenja osobe na
psihološko-duhovnom putu, posebno osobe koje se pripremaju za svećenički ili
redovnički poziv. Pratiti osobu kroz razvojne stadije kako bi istinski rasla u
nutarnjoj slobodi, te stoga mogla autentičnije živjeti proklamirane vrijednosti
predstavlja novi psihološko-pedagoški pristup odgoju i formaciji osoba na našim
područjima.
Nema komentara:
Objavi komentar