Sugovornika za ovu
temu pronašli smo u Zdenku Bošnjaku-Zigiju,
jednom od neslužbenih organizatora ovoga zanimljivoga i tradicionalnog
natjecanja koje izlazi iz lokalnih okvira i postaje događaj naširoko poznat.
Iako za sebe neće reći da je organizator, jer su to pojedinačno svi sudionici
natjecanja, u razgovoru nam je odao pojedine tajne koje se brižljivo čuvaju od
medija, ali i suparnika. Zdenko živi na Kobiljači, mjestu poznatom po prometnim
serpentinama na pravcu prema Sarajevu, i nastupa za Fojničanine koji su u svoje
redove primili pojačanja čak iz Tuzle, što nije zabranjeno u nepisanim
pravilima...
Duga povijest
Kao i u svakom
poslu i natjecanju, tako i u tucanju jajima postoje tajne. Neke od njih se
odnose na pripremu.
„Da bi kokoš
nosila tvrda jaja treba voditi računa o njezinoj prehrani tijekom više mjeseci.
Kokoši se moraju hraniti žitaricama, a ne smiju nikako pojesti slanu hranu,
ostatke kiselog kupusa ili nešto slično jer odmah jaja omekšaju. Nakon što je
jaje sneseno, neki ih stavljaju u mračne i hladne podrume“, rekao nam je
kapetan Fojničana Zdenko, te naglasio kako svaki sudionik ima neke svoje male
tajne hranjenja koje ne otkriva. Uspjeli smo „izvući“ i podatak kako zimsko
jaje vrijedi više nego ono ljetno.
Određenim kućama
plaća se i tzv. „zaručivanje“. To je običaj kada se otkrije da jedna kuća ima
kvalitetna tvrda jaja, onda se ona unaprijed rezerviraju kroz čitavu godinu.
Tjedan dana pred Uskrs nastupa vrijeme probiranja najkvalitetnijih primjeraka s
kojima se dolazi na megdan protivnicima...
Za tucanje, u
prošlosti su se više koristila sirova jaja, dok je danas obrnuto, uglavnom se natječe
kuhanim i ofarbanim jajima koja se, nakon razbijanja i pojedu. Pobjednička se čuvaju
kao svojevrsni trofej i dokaz trijumfa. Djeca su se znala igrati i gađanjem
jaja novčićem, dok žene obično sačuvaju ono u čije je uljepšavanje utrošeno
najviše truda.
Igra se do posljednjeg...
Tradicija, to
jest turnir, u tucanju jaja između Kiseljačana i Fojničana započeo je prije
posljednjeg rata i nastavljen je skoro svih godina u poraću. Nastao je skoro pa
spontano, a prerastao je u "ljuto rivalstvo" u kojemu se za
natjecanje priprema skoro godinu, ovisno od toga kada je Uskrs.
Obično se na
uskrsnu nedjelju, odmah nakon pučke mise, natjecatelji i promatrači, njih više
stotina okupe (posljednjih godina) u motelu Zigi
u kiseljačkom naselju Han Ploča.
Staro i mlado,
od 7 do 77 godina, dolaze sa školjkama jaja koja mogu biti obojena, ali i bez
boje te mogu sudjelovati u natjecanju kako bi se izbjegao mogući vid prevare.
Nakon provjere
tvrdoće, najčešće metodom „na zub“, nadmetanjem djece i juniora nastupa
službeni dio u kojemu obično sudjeluje 40 seniora-natjecatelja, na dvije strane
po 20 ljudi. Igra se s jednom školjkom, to jest 30 jaja, na izvlačenje
protivnika te ispadanje. Pojedinačni pobjednik prenosi nepolomljena jaja u
idući krug. Pobjednik je ona skupina kojoj na kraju ostane najviše cijelih
jaja, a ide se do zadnjeg.
Prošlogodišnji
pobjednici su Fojničani.
Prema medijskim
izvješćima nakon natjecanja koje je potrajalo do dugo u noć ostalo im je 59
cijelih jaja. Prekinut je tako višegodišnji niz pobjeda Kiseljačana koji je
trajao čak 15 godina.
Specifičnost je
to što se odmah nakon natjecanja krene s pripremama za iduće jer je novi susret
vječitih rivala odmah zakazan za Uskrs sljedeće godine.
Nema komentara:
Objavi komentar