petak, 23. kolovoza 2019.

Nadmetanje u tucanju jaja između Fojnice i Kiseljaka

Ljudi i krajevi najviše se poznaju po običajima. Neki su izumrli jer mladi nisu htjeli nastaviti stopama svojih predaka, drugi su se prilagodili današnjici i nastavljaju živjeti, a pojedini prkose vremenu postajući sve poznatiji, aktualniji i priznatiji... Takav jedan je i pozitivni rivalitet između srednjobosanskih mjesta Fojnice i Kiseljaka u tucanju jajima...
Sugovornika za ovu temu pronašli smo u Zdenku Bošnjaku-Zigiju, jednom od neslužbenih organizatora ovoga zanimljivoga i tradicionalnog natjecanja koje izlazi iz lokalnih okvira i postaje događaj naširoko poznat. Iako za sebe neće reći da je organizator, jer su to pojedinačno svi sudionici natjecanja, u razgovoru nam je odao pojedine tajne koje se brižljivo čuvaju od medija, ali i suparnika. Zdenko živi na Kobiljači, mjestu poznatom po prometnim serpentinama na pravcu prema Sarajevu, i nastupa za Fojničanine koji su u svoje redove primili pojačanja čak iz Tuzle, što nije zabranjeno u nepisanim pravilima...

Duga povijest

Kao i u svakom poslu i natjecanju, tako i u tucanju jajima postoje tajne. Neke od njih se odnose na pripremu.
„Da bi kokoš nosila tvrda jaja treba voditi računa o njezinoj prehrani tijekom više mjeseci. Kokoši se moraju hraniti žitaricama, a ne smiju nikako pojesti slanu hranu, ostatke kiselog kupusa ili nešto slično jer odmah jaja omekšaju. Nakon što je jaje sneseno, neki ih stavljaju u mračne i hladne podrume“, rekao nam je kapetan Fojničana Zdenko, te naglasio kako svaki sudionik ima neke svoje male tajne hranjenja koje ne otkriva. Uspjeli smo „izvući“ i podatak kako zimsko jaje vrijedi više nego ono ljetno.
Određenim kućama plaća se i tzv. „zaručivanje“. To je običaj kada se otkrije da jedna kuća ima kvalitetna tvrda jaja, onda se ona unaprijed rezerviraju kroz čitavu godinu. Tjedan dana pred Uskrs nastupa vrijeme probiranja najkvalitetnijih primjeraka s kojima se dolazi na megdan protivnicima...

Za tucanje, u prošlosti su se više koristila sirova jaja, dok je danas obrnuto, uglavnom se natječe kuhanim i ofarbanim jajima koja se, nakon razbijanja i pojedu. Pobjednička se čuvaju kao svojevrsni trofej i dokaz trijumfa. Djeca su se znala igrati i gađanjem jaja novčićem, dok žene obično sačuvaju ono u čije je uljepšavanje utrošeno najviše truda.

Igra se do posljednjeg...

Tradicija, to jest turnir, u tucanju jaja između Kiseljačana i Fojničana započeo je prije posljednjeg rata i nastavljen je skoro svih godina u poraću. Nastao je skoro pa spontano, a prerastao je u "ljuto rivalstvo" u kojemu se za natjecanje priprema skoro godinu, ovisno od toga kada je Uskrs.
Obično se na uskrsnu nedjelju, odmah nakon pučke mise, natjecatelji i promatrači, njih više stotina okupe (posljednjih godina) u motelu Zigi u kiseljačkom naselju Han Ploča.
Staro i mlado, od 7 do 77 godina, dolaze sa školjkama jaja koja mogu biti obojena, ali i bez boje te mogu sudjelovati u natjecanju kako bi se izbjegao mogući vid prevare.
Nakon provjere tvrdoće, najčešće metodom „na zub“, nadmetanjem djece i juniora nastupa službeni dio u kojemu obično sudjeluje 40 seniora-natjecatelja, na dvije strane po 20 ljudi. Igra se s jednom školjkom, to jest 30 jaja, na izvlačenje protivnika te ispadanje. Pojedinačni pobjednik prenosi nepolomljena jaja u idući krug. Pobjednik je ona skupina kojoj na kraju ostane najviše cijelih jaja, a ide se do zadnjeg.
Prošlogodišnji pobjednici su Fojničani.
Prema medijskim izvješćima nakon natjecanja koje je potrajalo do dugo u noć ostalo im je 59 cijelih jaja. Prekinut je tako višegodišnji niz pobjeda Kiseljačana koji je trajao čak 15 godina.
Specifičnost je to što se odmah nakon natjecanja krene s pripremama za iduće jer je novi susret vječitih rivala odmah zakazan za Uskrs sljedeće godine.

Nema komentara:

Objavi komentar