21. svibnja
Sv. Tadini je rođen 1846. u Verolanuovi
(Breša) u Italiji. S 18 godina stupio je u tamopnje sjemenište. Njegovu mladost
obilježila je jedna nesreća nakon koje je postao doživotno šepav što je utjecalo
na njegov život. Nakon studija, zaređen je za svećenika 1870. Međutim, bolest i
šepavost spriječili su ga da se posveti uobičajenim pastoralnim zadatcima te je
proveo sljedećih nekoliko godina kod svoje obitelji.
Jedna od prvih pastoralnih zadaća
bila mu je upravljanje malim planinskim seocetom, filijalnom crkvom, kod
Lodrina. Potom je postao upravitelj svetišta Santa Maria della Noce kod Breše.
Bio je poznat po pozornosti koju
je pridavao ljudima u nevolji. Posebno se iskazao za vrijeme poplava kada je
pomogao župljanima koji su ostali bez kuća. Omogućivao je i obroke za
potrebite, čak i do 300 na dan.
Nakon poplava 1885. premješten je
u župu Botticino Sera gdje je bio župnikom čitavih 25 godina.
Pokazao se kao veliki radnik koji
se brine o dušama. Osnovao je vjeronaučne skupine za svaku dob što u to vrijeme
nije bilo često; započeo je s glazbenim školovanjem župljana; obnovio crkvu i
posebno mario za slavlje sv. mise. Sve ono što je propovijedao dolazilo je
upravo iz njegova praktična života što su ljudi odmah prepoznali.
Sa širenjem industrijske
revolucije osnovao je Udrugu za međupomoć
radnika kako bi ostarjelima i nemoćnima omogućio lakše prebrođivanje
bolesti, povreda te na kraju i mirnu starost. Svojim novcem od naslijeđa
omogućio je pokretanje mjesne tvornice te ju opremio s potrebnim strojevima.
Uvidjevši opasnosti koje vrebaju
neobrazovane žene osnovao je Kongregaciju radničkih sestara od Svete kuće u
Nazaretu, čiji je zadatak bio educirati i savjetovati različite uposlene žene.
Ime je simbolično uzeto iz vremena dok je Isus boravio u Nazaretu i bio
postolarov sin i šegrt. Tako je putem redovnica i volonterki pomagao ljudima da
shvate kako rad nije prokletstvo te da će se i u siromaštvu i starosti netko
brinuti o njima.
Unatoč njegovoj šepavosti i
bolesti koje je vukao još od mladosti, župljani su ga pamtili kao osobu koja je
satima u Crkvi mogla klečeći moliti pred Presvetim.
O. Tadini je umro 1912. na glasu
svetosti. Blaženim je proglašen 1999., a
svetim 2009. zbog rada sa siromašnim i radničkim svijetom, osnivanja jedne
kongregacije te života ispunjenim stalnom molitvom.
Nema komentara:
Objavi komentar