U nedjelju, 14. kolovoza na uočnicu Uznesenja BDM-a kard.
Puljić predslavio je sv. misu u svetištu Majke Božje Kondžilske u Komušini. Kao
i prethodnih godina, u poslijepodnevnim satima 14. kolovoza rijeke vjernika
počele su pristizati ispred komušanske crkve. Mnogi su od njih stigli pješice
iz usorskoga kraja te su pristupali sakramentu pomirenja, a upriličena je
molitva krunice te obilazak slike Gospe Kondžilske.
Vrijednost majčinstva
Na početku mise kardinala je pozdravio novi župnik i
čuvar svetišta vlč. Boris Salapić
koji je izrazio zahvalnost zbog dolaska vrhbosanskog nadbiskupa te pristiglih
vjernika.
U prigodnoj propovijedi kard. Puljić je posebno
naglasio važnost i vrijednost majčinstva "koje se najbolje očituje u
Blaženoj Djevici Mariji koja je rodila Sina Božjega i tako pokazala primjerom
vrijednost majčinstva“. Istaknuo je da je sam Gospodin tako posvetio majčinstvo
i time jasno pokazao vrijednost žene i majke.
„Marijina posebna vrlina je što je stalno bila uz
svoga Sina i učila od njega“, kazao je kard. Puljić. Citirajući evanđeoski
ulomak u kojem je Isus rekao da su njegova majka, braća i sestre oni koji Riječ
Božju slušaju i vrše, pozvao je nazočne vjernike da povjeruju Isusu i poput
Marije s potpunim povjerenjem i predanjem suobliče svoj život s Gospinim.
Osvrćući se na stanje u društvu, napomenuo da dobiva veliki broj pisama od
građana svih nacionalnosti koji traže od njega pomoć i zaštitu koju on ne može
pružiti jer je to zadaća države, društva i vladajućih struktura.
Na kraju homilije pozvao je vjernike da kod kuće otvore
Sveto pismo i u njemu nađu što im Bog posebno želi poručiti, te ih pozvao da
naprave ispit savjesti u skladu s Božjim zapovijedima. Prema
procjenama redara, u svetištu je prvog dana bilo nazočno više od 15 000 ljudi.
Hodočašće – izvor nade i ohrabrenja
Na samu svetkovinu u ponedjeljak, 15.
kolovoza središnje euharistijsko slavlje predslavio je pomoćni biskup vrhbosanski
mons. Sudar. Prema previđenom programu, ispovijed vjernika i hodočasnika koji
su pristizali započela je rano ujutro. Nakon blagoslova okupljenih rijeka
vjernika, uz molitvu krunice, krenula je u procesiji s čudotvornom slikom Gospe
Kondžilske od crkve Uznesenja BDM-a u Komušini do zavjetnog brda Kondžila. U
koncelebraciji s biskupom bilo je 15-ak svećenika, propovijedao je provincijal
Hrvatske dominikanske provincije dr. fr.
Anto Gavrić, a pjevanje je animirao župni zbor iz Žepča. Provincijal o.
Gavrić je u svojoj propovijedi govorio o materinstvu BDM-a te Gospinim
obilježjima.
Vlč. Salapić je na kraju mise zahvalio
biskupu Sudaru i svima koji su pomogli u organizaciji proslave te osobito provincijalu
o. Gavriću i obitelji Bule koji su
svetištu darovali 7 tona težak novi oltar na brdu Kondžilu. Čudotvorna slika
Gospe Kondžilske potom je u procesiji vraćena u župnu komušansku crkvu gdje je
također slavljena sveta misa za one koji nisu mogli uzići put Kondžila.
Važno je napomenuti kako je ove godine
popločan prostor ispred oltara na brdu Kondžilo, a uređena je i staza koja vodi
do svetišta.
Duhovna priprava
Ovogodišnjoj proslavi Velike Gospe u
Komušini prethodila je duhovna priprava kroz trodnevnicu kada su mise
predslavili mr. vlč. Juro Babić, župnik u Brusnici; vlč. Josip Jelić, župnik u Maglaju, te
provincijal o. Gavrić. Euharistijsko slavlje prvog dana trodnevnice bilo je
posvećeno spomenu poginulim braniteljima Komušine, a poslije mise upriličena je
molitva opijela i polaganje vijenaca na spomen-obilježju poginulim
braniteljima.
Može se primijetiti kako Komušina iz
godine u godinu postaje poznatije svetište koje posjećuje sve više vjernika.
Također je važno istaknuti kako dijaspora nije zaboravila kraj iz kojeg je
protjerana te se svake godine, barem preko ljeta, vraća.
U Komušini se osim hodočašća za Veliku Gospu održavaju još dva:
jedno u posljednjoj nedjelji svibnja kao hodočašće mladih Vrhbosanske
nadbiskupije, i drugo krajem listopada kao hodočašće okolnih župa. Budući da u
župi stalno živi samo nekoliko stotina vjernika, može se reći kako ovaj kraj
barem tri puta godišnje, više nego inače, zablista i oživi.
Gospina
se slika prvi put spominje 1779., i samo je dva puta duže vremena izbivala iz
župe. Prvi put 1888. za vrijeme restauracije u Grazu, a drugi 1992. kada su
srpski ekstremisti protjerali sve katolike i razorili župnu crkvu. Slika je
1996. vraćena iz Hrvatske u Žepče, a 1999. u Komušinu.
Nema komentara:
Objavi komentar