Gospina svetišta Crkve u Hrvata

U Katoličkoj Crkvi postoji više oblika čašćenja Blažene Djevice Marije. No, najveća i najpopularnija svečanost jest Gospojina, odnosno svetkovina Velike Gospe – Marijino uznesenje dušom i tijelom u Nebo. U ovom prilogu ćemo se osvrnuti na marijanska svetišta Crkve u Hrvata s posebnim naglaskom na službena svetišta, ali nećemo zaboraviti ni narodna svetišta te posebna mjesta molitve...

Iako su kršćanska pobožnost, sakralna umjetnost i književnost od samih početaka bile većinom usmjerene na Krista, kršćanski puk se ipak oduvijek prisjećao Marije koja je imala posebnu ulogu u spasenju ljudskoga roda. Međutim, mora se naglasiti kako marijansku pobožnost ne treba vezivati samo uz određena mjesta. Na tom tragu treba objasniti pojam svetišta kao posebna mjesta štovanja. Riječ je došla iz latinskog jezika (sanctuarium) i za razliku od riječi prošteništa i hodočaštilišta, uvelike je zaživjela u narodu. Pojam svetišta i hodočašća usko su vezani te jedan bez drugog ne može postojati.

Prema definiciji, svetište je crkva ili drugo mjesto kamo mnogobrojni vjernici hodočaste s odobrenjem mjesnog ordinarija. Na tom tragu može se zaključiti kako ona mogu biti međunarodna, narodna i biskupijska. Crkva ili sveto mjesto mogu biti svetište ako se u njima obavljaju različite pobožnosti, molitve, ispovijedi, post i na kraju hodočašća.

Vrhbosanska nadbiskupija:

Komušina: Svetište čudotvorne Gospe Kondžilske

Komušina se nalazi 10-ak km južno od Teslića, u dolini rijeke Usore. Spominje se u prvoj polovici 17. st. Ovdje je bilo sjedište župe čiji su nebeski zaštitnici bili starokršćanski mučenici sv. Kuzma i Damjan. Odatle i naziv župe Kuzmadanj koji se 1700. mijenja u Komušina. Kamena crkva sagrađena je 1865., a obnovljena 1971. Sredinom 1992. crkvu su srušili srpski ekstremisti, a narod protjerali. Srećom, čudotvorna slika Gospe Kondžilske koja krasi to svetište je izmještena te je vraćena nakon završetka rata. Komušina je središnje marijansko svetište u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. U njemu se upriličuju i hodočašća mladih krajem svibnja te vjernika okolnih župa u listopadu. Župa danas ima stotinjak vjernika.

Olovo: Drevno svetište i međureligijski dijalog

Olovo je gradić smješten 50-ak km sjeveroistočno od Sarajeva. Riječ je o jednom od najstarijih hodočasničkih mjesta u BiH. Pisati o marijanskim svetištima Crkve u Hrvata, a ne spomenuti Olovo je nedopustivo. Iako ne fizički veliko kao neka druga svetišta, riječ je o mjestu s dugom tradicijom i svijetlom budućnošću jer ga hodočasnici ponovno otkrivaju.

Prvotni franjevački samostan s crkvom osnovan je u 14. st. i tijekom povijesti dijelio je sudbinu ostalih samostana u okupiranoj Bosni: rušenje, spaljivanje i ponovnu izgradnju. U olovskom svetištu nalazi se Gospina slika iz 18. st. s natpisom S. Maria Plumbensis koja je do 1920. bila kod franjevaca u Iloku. Od drugih predmeta najvrjednija je kasnogotička srebrna kadionica iz 15. st. U Olovo se, osim za Marijine svetkovine, hodočasti i 1. svibnja. Danas u tom gradu ima 20-ak katolika.

Stup: U svetište dolaze i Romi

Na Veliku Gospu sarajevsko prigradsko naselje Stup posebno živne jer se u Gospino svetište sliju tisuće hodočasnika. Nekoć se na Stupu znalo okupiti i do 25 000 vjernika koji bi „zakrčili“ nekoliko ulica oko crkve, ali danas je taj broj nešto manji. Oko 1710. ovdje se uspostavlja pastva, uz Gospinu kapelicu na mjestu današnjeg katoličkog groblja pored prometnice stupske petlje. Župa Stup je osnovana 1890., a crkva izgrađena 1892. Tijekom posljednjega rata pretrpjela je velika razaranja. Svetište je izgorjelo, a slika Gospe Stupske je sačuvana. Zahvaljujući donacijama sv. Ivana Pavla II., počela je obnova svetišta, a prigodom njegova dolaska u Sarajevo 1997. darovao joj je i zvono. Župa danas ima oko 2 400 vjernika. Gospi Stupskoj na svoj način hodočaste i Romi.

Rama-Šćit: Kolijevka Gospe Sinjske

Rama je zemljopisno područje u porječju istoimene rijeke, koja je potopljena izgradnjom umjetnog jezera. Čitavo podneblje predstavlja izvrsnu duhovnu oazu i mjesto za hodočašće Gospi. Iako je prvi samostan bio posvećen sv. Petru i Pavlu, kasnije je stavljen pod njezinu zaštitu. Crkva je izgrađena 1881. i u nju je postavljena slika Alberta de Rhodena na kojoj su prikazani anđeli kako vraćaju Gospu Sinjsku u Ramu. Inače, Ramljaci su povezani s Cetinskom krajinom u koju su mnogi vjernici izbjegli za vrijeme Osmanlija...

Crkva je u vrijeme Drugog svjetskog rata doživjela tragičnu sudbinu zajedno s narodom kada su partizani te kasnije četnici izvršili pokolj i paljenje. Rama-Šćit danas ima oko 2 700 vjernika i u nju pretežno hodočaste vjernici iz dekanata, ali se redovito pojavljuju hodočasnici iz Cetinjske krajine koji „uzvraćaju“ Ramljacima njihov pohod Sinju. Veza je očito neraskidiva, a svetište nije službeno proglašeno, međutim svi elementi postoje. 

Tramošnica: Narodno svetište

Župa Gospe od Anđela u Tramošnici nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Bosanske Posavine, 10-ak km istočno od Modriče. Pojam Tramošnica prvi put se spominje 1548., a u crkvenim knjigama nekih 100-tinjak godina kasnije. Tramošnica je postala kapelanijom 1784., a 1802. konačno i župom. Prva zidana crkva izgrađena je prije 1870. Nju je 1888. zamijenila mnogo bolja bogomolja koja je bila u uporabi skoro jedno stoljeće do 1979. kada je izniknula i treća crkva. Ona je nažalost potpuno uništena 1992., da bi poslije rata bila obnovljena. Tramošnica je u narodu nešto više od obične župe, naime više od jednog stoljeća narod ovdje hodočasti te se tako ova župa može prozvati svetištem u narodu.

Banjolučka biskupija:

Marija Zvijezda: Mlado svetište

Župu je utemeljio biskup Alfred Pichler 1973. diobom od Petrićevca i Banje Luke, a povjerena je na upravu trapistima. Ime je dobila po čuvenom trapističkom samostanu osnovanom 1869. Kao župna crkva služi ona samostanska izgrađena 1929. Teže je oštećena u potresu 1969. To je već treći samostan na istome mjestu; najnoviji je sagrađen 1983. Hodočasničko je odredište vjernika župa grada Banje Luke i okolice...

MN/ Hercegovačke biskupije

Hrasno - Kraljica mira

Hrasno se nalazi u krševitom neumskom zaleđu u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji na središtu zračne linije Mostar – Dubrovnik. Smješteno je na nadmorskoj visini od oko 250 metara i okruženo je brdima. Iako je svetište relativno mlado, župa je stara više od 250 godina, nastala 1761. Unatoč brojnim odvajanjima pojedinih njezinih dijelova kako bi se osnovale nove, Hrasno je teritorijalno ostalo jedna od  najvećih župa u regiji. Crkva Bezgrješnog začeća BDM-a izgrađena je 1935., prema nacrtima inženjera Miroslava Lossea, i nekoliko puta je obnavljana. Uspostavljanjem svetišta 1977. postupno su izgrađeni/nadograđivani mnogi elementi: Gospin kip na Gradini; križni put; vanjski oltar; Lurdska spilja i bista don Stjepanu Batinoviću (1912. – 1981.), glavnom pokretaču  utemeljenja svetišta u Hrasnom.

Široki Brijeg: Omiljeno mjesto hodočašća

Širokobriješka župa spominje se davne 1599., ali pod imenom Blato. Od sredine 18. st. sjedište župe je na Čerigaju sve do 1848. kada franjevci prelaze u Široki Brijeg. Temelji crkve položeni su istodobno sa samostanom 1846., ali je bila premalih dimenzija te je 1863. odlučeno da se izgradi nova crkva koja nije podignuta jer se nije moglo naći dobrih majstora. Zgrada stare crkve porušena je 1905., pa je na njezinu mjestu iste godine otpočela izgradnja nove u stilu kasnoromaničke trobrodne bazilike. U Drugom svjetskom ratu crkva i samostan stradali su, a tamošnji fratri pobijeni. Crkva je danas omiljeno mjesto hodočašća vjernika čitavog dekanata i šire, pogotovo za Veliku Gospu kada se okupi i po 20 000 vjernika.

Marijanska svetišta u Republici Hrvatskoj

U Hrvatskoj je više od 100 župa i filijalnih crkava posvećenih različitim oblicima čašćenja BDM-a, a čak njih 15 proglašeno je svetištima ili imaju taj status u narodu. Ovdje ćemo predstaviti samo one najveće i najpoznatije.

Marija Bistrica: Nacionalno marijansko svetište

Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Gospin kip zbog opasnosti od Turaka premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa mons. Martina Borkovića, kip je pronađen 1684. i stavljen na počasno mjesto i od tada počinju pristizati hodočasnici. Sv. Ivan Pavao II. proglasio je bl. Alojzija Stepinca blaženim 1998. upravo u Mariji Bistrici kada je svetište za tu prigodu posebno uređeno i dograđeno. U ovo svetište organizirano hodočaste vjernici čitave Crkve u Hrvata.

Trsat: Marijina kuća

Prema narodnoj tradiciji i pisanim kronikama, na trsatsko brdo 10. svibnja 1291. na čudesan je način iz Nazareta stigla rodna kuća Blažene Djevice Marije. Na tome mjestu kuća je boravila tri godine i na jednako čudesan način prešla u talijanski gradić Loreto (10. prosinca 1294.) gdje se i dandanas nalazi. Taj događaj se toliko dojmio ovdašnjeg naroda da su ljudi odmah počeli hodočastiti na trsatsko brdo. Crkva Blažene Djevice Marije na Trsatu – Gospe Trsatske je najstarije hrvatsko marijansko svetište i odredište mnogih hodočasnika iz zemlje i inozemstva. U njoj se nalazi čudotvorna Marijina slika. Također u sklopu franjevačkog samostana je i kapela Zavjetnih darova, dok se ispred crkve nalazi kip sv. Ivana Pavla II.

Sinj: Najveće marijansko svetište u Dalmaciji

U kolovozu 1715. Turci su pokušavali ponovno zavladati Sinjem te su ga držali pod dugotrajnom opsadom. Nakon teške opsade, u noći između 14. i 15. kolovoza, odustali su te su bijegom u Livno potražili spas. Za sobom su ostavili oko 10 000 poginulih i golem ratni plijen. Od samog su početka puk Sinja i njegovi branitelji tu pobjedu pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske čija je slika sve vrijeme opsade bila u tvrđavi kamo je bila prenesena iz franjevačkog samostana podno grada da je Turci ne oskvrnu. U zahvalu na pomoći prikupljen je novac da se u Veneciji skuju zlatna kruna i križ kako bi se okrunio Gospin lik. Omiljeno je hodočasničko odredište brojnih Hrvata.

Aljmaš: Više od 300 godina tradicije

Na svetkovinu Velike Gospe hodočasti velik broj vjernika, a godišnje oko 100 000. Crkva Gospe od Utočišta, s kipom Majke Božje, izgrađena je 1864., no ona je sravnjena do temelja u Domovinskom ratu. Na mjestu stare podignuta je nova crkva kao moderno arhitektonsko zdanje koje plijeni svojom ljepotom.

Remete: Zagrebačko svetište Odvjetnice Hrvata

Crkva je sagrađena 1288. na mjestu koje prije nije bilo naseljeno te su se ondje okupljali pustinjaci (eremiti, odatle ime Remete). Svetištem su upravljali pavlini. U 16. st. poharali su ga Turci, a crkva je kasnije obnovljena i služila je kao župna. Nakon potresa 1880. obnovljena je pod nadzorom Hermanna Bolléa. Nakon Drugog svjetskog rata svetištem upravljaju karmelićani. Gospa Remetska nosi naslov Odvjetnica Hrvatske (Advocata Croatiae) te su joj se kroz povijest molili i utjecali brojni hrvatski vladari i velikani.

U poznata marijanska svetišta Crkve u Hrvata spadaju još: Trški Vrh kod Krapine, Solin, Ilača u Srijemu, Molve u Podravini, Pleternica, Veprić kod Makarske, Voćin, Letnica na Kosovu, Bunarić u Vojvodini, Subotica, Doroslovo kod Sombora te Bač.

Međunarodno poznata svetišta

Zasigurno prvo na pamet padaju Nazaret i Lourdes kao najposjećenija marijanska svetišta u svijetu koja je pohodilo i šest papa. Također je poznata Fatima u Portugalu; Czestochowa u Poljskoj; Loreto u Italiji; Guadalupe u Meksiku; La Salette u Francuskoj; Apacerida u Brazilu; Knock u Irskoj; Garabandal u Španjolskoj; Altoting i Kevelaer u Njemačkoj te Mariazell u Austriji. Manje su poznata svetišta Sheshan u Kini; Walsingham u Engleskoj; Velehrad u Češkoj; Máriapócs u Mađarskoj; Brezje u Sloveniji, Šaštin u Slovačkoj; Velankanni u Indiji; Manaoag na Filipinima...

Na kraju treba spomenuti kako među najpoznatija mjesta molitve i osobna hodočašća spada i Međugorje. Fenomen koji nema crkvenu potvrdu i još uvijek je predmetom rasprave, godišnje privlači više od milijun katolika iz cijeloga svijeta.