Je li nož fanatika prerezao vrat Francuskoj kakvu poznajemo?

U rubrici Križnim putem kršćana danas uobičavali smo donositi vijesti s različitih kontinenata, a izvješća iz Europe bila su iznimno rijetka, rekli bismo iznimka koja potvrđuje pravilo. Međutim, ljeto 2016. ostat će zapamćeno kao vrijeme kada je Katolička Crkva u Francuskoj doživjela neviđenu strahotu još od Drugog svjetskog rata. Prvi put u posljednjih 70-ak godina ubijen je jedan svećenik iz mržnje prema vjeri (in odium fidei)...

 

U predgrađu grada Rouena u Francuskoj, zemlji tisuće crkava koja je katoličanstvu dala veličanstvene katedrale, brojne svetce i redovničke pokrete, za vrijeme mise radnoga dana, 26. Srpnja, u nazočnosti nekoliko župljana i časnih sestara, 86-godišnji svećenik Jacques Hamel barbarski je zaklan pored oltara na kojem je upravo slavio živo sjećanje Kristove žrtve.

„Ta scena koja razdire srce baca jasno svjetlo na stanje kršćanstva u Europi. Katolička Crkva živi od vjere i žara nekolicine. Predmet je mržnje s dvama licima: hladna i šištajuća mržnja, prijezir klase koja priča i piše; i ubojita mržnja muslimanskih fanatika. Francuzi kao cjelina ne znaju što bi s Crkvom, što da misle ili kažu o njoj. Predsjednik se požurio izraziti simpatiju prema 'katolicima', da bi odmah promijenio temu razgovora jer ne zna što reći o katolicima ili Katoličkoj Crkvi“, kazao je u intervjuu za novinu Il Foglio akademik Pierr Manent koji je naglasio kako su Francuzi iscrpljeni, ali, prije svega, zbunjeni i izgubljeni jer se prema njihovim razmišljanjima, stvari nisu trebale odvijati na ovakav način.

Natrula demokracija

Francuska je, prema razmišljanjima njezinih građana, dosegla najviši stupanj demokracije u kojoj vladaju ljudska prava. Vrijeme nacija i religijskih ratova koji su razarali tlo Europe stoljećima je ostavljeno prošlosti, a sada se pojavljuju teroristički napadi i barbarski koljači koji ih podsjećaju kako je nešto trulo u njihovoj demokraciji.

Akademik Manent je u intervjuu naglasio kako su Francuzi postali izvanredno nesposobni raspoznati što im se nalazi ispred očiju dok političke elite, bolje rečeno ideološke, ne govore što treba činiti, nego u nedogled raspredaju o vrjednotama republike i demokracije kao i europskim vrjednotama.

Iako su iole inteligentnu i kritički raspoloženu čovjeku političke elite davno diskreditirane, jasno je kako one drže važne pozicije u društvu, a prije svega imaju medije u svojim rukama koji otupljuju svaku pozitivnu misao. Prof. Manent je posebno istaknuo na kraju jednog od odgovora kako je pogreška Francuza istodobno pogreška svih Europljana.

Podsjetimo, uloga medija došla je do izražaja odmah poslije ubojstva svećenika kada je o. Jacques „uboden u vrat“, a ne ritualno zaklan; kada su naslovi brujali o tome kako je svećenik natjeran da kleči, a iz udarnih naslova je uklonjeno ritualno ubojstvo. Izostavljene su krucijalne informacije kako je riječ o ubojstvu iz mržnje prema „nevjernicima“. Posebno se zanemarivala činjenica kako su ubojstvo počinili punoljetni tinejdžeri, Francuzi koji to ideološki i duhovno nisu, kao i tisuće i desetci tisuća njima sličnih koji žive svoje živote u paralelnim zajednicama koje egzistiraju diljem Europe.

Malo stado 

Intervju je završen gotovo priznanjem kako Francuzi i ostali Europljani prizivaju katastrofu kada vjeruju da religija nema nikakvu političku težinu ili posljedicu, te kada se pobrka dužnost spašavanja utopljenika s pravom da ta osoba postane građaninom Francuske.

„Kršćanska nada temelji se na vjeri. Vjerujem kako će, unatoč urušavanju zapadne civilizacije koje je započelo, nadnaravni karakter Crkve postati, paradoksalno, sve vidljiviji. Mržnja će svijeta prema njoj postati sve jasnija. Vjera svih ovisit će tada o 'malom stadu' kršćana“, rekao je na kraju intervjua, gotovo proročki, akademik Pierr Manent.

Kao dodatak vijestima iz Francuske možemo napomenuti kako je sramežljivo objavljena informacija da je Vlada zatvorila 20 džamija i molitvenih prostora u kojima se propovijedao radikalni islam. Ministar unutarnjih poslova Bernard Cazeneuve najavio je kako u Francuskoj nema mjesta za one koji šire mržnju u džamijama te ne poštuju osnovna načela republike kao što su prvenstveno jednakost žena i muškaraca. Prema dostupnim informacijama, još uvijek postoji 120 mjesta molitve na kojima se propagira selefizam, to jest striktna sunitska interpretacija islama.

Komunisti ubili protestantskog pastora u Indiji

Skupina maoističkih pobunjenika 29. je srpnja divljački pretukla, mučila i ubila pastora Yohana Maraiaha u distriktu Istočni Godavari, u indijskoj državi Andhra Pradesh. Pastor je izvučen iz svoje kuće u selu Lachigudem u obližnju šumu, dok je crkva u kojoj je pastoralno djelovao zapaljena. U šumi je nakon prebijanja i mučenja ubijen, a njegovo je tijelo bačeno na raskrižju koje vodi prema selu.

U razgovoru za AsiaNews Sajan K. George, predsjednik Globalnog vijeća kršćana u Indiji (GVKI), osudio je brutalno ubojstvo i događaje iz izvješća, koji pokazuju kako su kršćani u Indiji sve više žrtve besmislenih napada i nasilja bez ikakva motiva. Istraga je pokazala kako je 55-godišnji pastor ubijen u napadu 100 naoružanih maoista. Tučen je motkama i štapovima, ubadan noževima i upucan puškom. Nađen je tri sata nakon otmice s rukama svezanim iza leđa.

„Ispred crkve koja je gorjela pastor Maraiah je ostao vjeran Kristu. Nije činio nikakve ilegalne aktivnosti u Indiji koja Ustavom jamči slobodu vjere. Pored tijela je nađena poruka kako je ubijen jer je tobože bio policijski doušnik te kako je akumulirao novac. Kaznio ga je 'narodni sud' jer je 'iskorišćivao siromašne i one u potrebi'“, rekao je predsjednik GVKI-ja koji je naglasio kako je pastor rođen u Indiji i da je već 15 godina živio u selu u kojemu je ubijen. Nema nikakvih dokaza da je bio uključen u ilegalne radnje, a bio je poznat po tome što je u crkvi primao sve ljude na marginama.

Svjedočanstvo nepokolebljive vjere

Među brojnim mladim hodočasnicima koji su pohrlili u Poljsku kako bi obnovili i posvjedočili svoju vjeru, našla se i jedna zaista posebna skupina mladih. Riječ je o petero Sirijaca koji su na Svjetski susret mladih došli iz ratnog Aleppa. Na njih je, intervjuirajući hodočasnike okupljene na krakovskom trgu, naišao i poljski novinar. Mladi su u Poljsku doputovali zajedno s hodočasnicima iz Libanona i Egipta u organizaciji Don Boscovih salezijanaca.

Misleći kako je riječ o izbjeglicama, novinar je upitao kada su napustili Siriju, no ubrzo je shvatio kako ovih petero mladih i dalje živi u Siriji kamo se nakon susreta namjeravaju vratiti.

"Trebamo biti sretni", kratko je kazala nasmijana djevojka odgovarajući na pitanje kakav je život u Aleppu te objasnila kako nakon susreta namjeravaju nekoliko dana provesti u Italiji, a potom se vratiti u svoju zemlju i grad. Na pitanje je li život u Aleppu siguran, odgovorila je kako ondje nije sigurno za život, no kako nemaju drugog izbora. "Samo molite za nas!", bila je jedina želja mlade Sirijke.

Ova djevojka kao ostali mladi iz Sirije još su jedan primjer snažne vjere bliskoistočnih kršćana koji unatoč svim strahotama ostaju nepokolebljivi, čija nam vjera predstavlja izvanredan uzor.