Zvornik se
nalazi u istočnoj Bosni, na lijevoj obali Drine, to jest na granici između BiH
i Srbije, administrativne crte između dvije države koju mnogi opisuju kao
granicu svjetova. Udaljen je 38 km od Tuzle u pravcu jugoistoka. Prema popisu
iz 2013. imao je oko 12 000 stanovnika, a čitava općina oko 58 000. Smješten je na nadmorskoj visini od 146 metara i
mostom je povezan s Malim Zvornikom na suprotnoj obali Drine u Srbiji. Grad je
poznat i po hidroelektrani koja je podignuta 1955.
Kako je grad dobio ime?
Prvi se put spominje 1412., a po zvoniku franjevačkog samostana u srednjem se vijeku
zvao Zvonik (Zonicurn, Zuonich, Suonivh). Ime se kroz povijest u govoru i pisanju izmijenilo u ono koje danas
znamo.
U njegovoj se blizini nalaze
ruševine srednjovjekovnoga grada bosanskih kraljeva. Jedno vrijeme bio je pod
vlašću usorske velikaške obitelji Zlatonosovića.
Zahvaljujući povoljnomu položaju
na svojevrsnom raskrižju putova koji su vodili u pravcu srednje Bosne, Srbije i
Ugarske, tijekom srednjega vijeka razvio se u jedno od značajnijih
obrtničko-trgovačkih središta, u kojem je djelovala velika kolonija Dubrovčana
(od 1415.).
Pod osmansku vlast pao je 1463.
Jedno vrijeme bio je sjedište turskog sandžaka te nahije što je iz temelja
promijenilo njegov izgled i sastav stanovništva.
Važno je napomenuti kako su u okolici Zvornika u 14. stoljeću postojali
franjevački samostani u Ljuboviji, Teočaku i Srebrenici, ali su oni nestali u 15.
stoljeću, osim onoga u Srebrenici, koji propada poslije 1690. U Srebrenici,
gradu koji danas pripada župi Presvetog Srca Isusova, bile su dvije crkve: Sv.
Marije i gradska Sv. Nikole. Po selima je bilo više crkava, kao u Liješnju,
Sasima...
Uništenje samostana
Kako bi se
pisalo o današnjoj župi Presvetog Srca Isusova, koja se službeno zove Zvornik-
Srebrenica, potrebno je najprije napraviti kratki uvod te istražiti zašto je
uopće ugašena.
Naš sugovornik
bio je fra Joso Oršolić, sadašnji župnik
u Zvorniku koji taj kraj pastoralno opslužuje od 2016. Fra Joso je i ravnatelj Humanitarno-karitativne
organizacije Kruh Sv. Ante.
Prema povijesnim
podatcima koje smo doznali u razgovoru s njim, početkom 14. stoljeća
u Zvorniku je izgrađena crkva i franjevački samostan Sv. Marije.
Zanimljivo je spomenuti kako su
se 1291., samo 70
godina poslije priznavanja tada novog crkvenog reda, na prostoru današnje BiH
pojavili fratri i to najprije sa sjedištem u Srebrenici i njezinoj okolici –
odatle i ime provincije Bosna Srebrena.
Dolaskom Turaka stanje se mijenja,
a 1533. zvornička crkva je pretvorena u Fethiju džamiju (prijevod naziva: „osvojena“).
Propadaju i okolni samostani, a katolici se daju u bijeg ili ostaju, polako
asimilirajući se.
Važno je
napomenuti kako se u zvorničkoj crkvi nalazila čudotvorna slika Crne ili
Radosne Gospe koja je prenesena na Gradovrh 1533., a kasnije u seobi katolika
odnesena u franjevački samostan u Bač, gdje se i danas čuva. Zahvaljujući slici
može se izravno pratiti i gibanje, to jest bijeg, katolika ondašnjeg vremena.
Samostan je te
godine porušen i napušten. Sljedećih stoljeća ništa se bitno ne mijenja za
malobrojne katolike Zvornika i okolice. Tavorenje se odvija pod Osmanlijama u
sjeni većinskih muslimanskih i pravoslavnih stanovnika sve do austrougarske uprave
1878.
Iskre obnove župe
Također, gotovo odmah s dolaskom nove
uprave, 1880., a s dopuštenjem tadašnjeg zvorničkog načelnika Mujage Alispahića, dotadašnja Fethija
džamija, na brijegu ponad grada, premda više nije bila u upotrebi kao džamija,
vraćena je katolicima.
Crkvu je blagoslovio kanonik
stolnog kaptola vrhbosanskog, kasniji ljubljanski biskup, preč. Antun Jeglič. Minaret je uklonjen i postavljen uz crkvu drveni,
privremeni zvonik, a zvono je stiglo 1881., i to zaslugom predsjednice Odbora
za gradnju crkve u Zvorniku Terezije
Follner, rođ. Koch. Zvono je
izliveno u Pešti od dijelova starog oružja i topova prikupljenih u gradu.
Godine 1903. u Zvorniku je službeno
obnovljena katolička župa, odvajanjem
pojedinih naselja od Bijeljine. Crkva je tada
trebala biti posvećena Sv. Mariji, kao i ranije, ali je na inzistiranje
Austrijanaca, koji su za nju darovali veliku sliku Presvetog Srca Isusova,
posvećena Presvetom Srcu Isusovu.
Ta je crkva dva desetljeća
ponovno služila katolicima, da bi, nakon smrti gradonačelnika, muslimani
tražili njezin povrat, iako su imali čak 12 džamija u gradu. Bečki dvor, kako
ne bi dolazilo do nesporazuma, odlučio je, pod izlikom da je crkva stara i
trošna, udovoljiti zahtjevima. Kako je oni nisu koristili niti ulagali, tako je
od nekadašnje srednjovjekovne crkve ostao samo jedan zid i ulazno stepenište,
okolna zemlja je rasprodavana te se danas ostatci crkve nalaze u dvorištu
stanovnika u naselju Fethija.
Izgradnja i rušenje zidane crkve
Nakon vraćanja crkve muslimanima
katolici su odlučili graditi novu bogomolju i napravili su je u središtu varoši.
Najprije je 1907. podignuta drvena crkva, a potom s vremenom i zidana.
Iako su katolici u ovom kraju
bili manjina, u gradu je dugi niz godina djelovalo povjerenstvo te potom i
podružnica HKD Napredak.
Nažalost, kao i u brojnim mjestima
u BiH poslije Drugog svjetskog rata crkve su rušene ili im je mijenjana
namjena. Crkva je tako nacionalizirana, srušena 1946. i na njezinu mjestu
izgrađena današnja zgrada pošte.
Građevinski materijal je
iskorišten za gradnju žitnog skladišta. Tada nastaje pravi vakuum što se tiče
katoličkog bogoslužja u Zvorniku. Nema ni mise ni pastira sa stalnom adresom u
gradu...
Misa jednom mjesečno
Nakon
posljednjeg rata od 1995. fra Josini predšasnici su
jednom mjesečno išli slaviti misu u župi Zvornik-Srebrenica i to u gradu koji
je postao sinonimom za najveće zločine. Na to su bogoslužje dolazili i vjernici
iz Zvornika te okolnih mjesta u kojima ima katolika.
Župa danas nema
crkvu ni župni stan, ali ima župnika koji vodi brigu o vjernicima Zvornika,
Bratunca i Srebrenice, a s privremenim je sjedištem u Sarajevu.
Nakon što je preuzeo župu
Zvornik-Srebrenica, fra Joso je odlučio slaviti sv. mise u Zvorniku svake
nedjelje i blagdanima, kao i moliti krunicu s vjernicima na nakanu duhovne i
materijalne obnove ove župe, Srednjeg Podrinja i čitave Bosne i Hercegovine.
Dobro prihvaćen svećenik
Kako sam kaže, vjernici su rado
prihvatili ovu inicijativu i svaki put ih ima sve više. Prema
popisu iz 2013., oko 100 Hrvata živi na ovom području, a možda i više. U
osobnom razgovoru iskazuju zadovoljstvo što su konačno dočekali povratak
svećenika. Mnogi se osjećaju kao da su zaista „na kraju svijeta“, ne zbog
blizine granice na Drini nego zato što su se sve ove godine osjećali napušteno.
Na svu sreću to se polako
mijenja...
„Prošle godine, na našu veliku radost, uz pomoć kustosa
muzeja u mirovini, Rajka Avramovića,
pronašli smo oltarsku sliku Presvetog Srca Isusova koja se nalazi u muzeju u
Zvorniku, a ispod slike piše: 'Zvornik sa zaštitnikom Isusom Kristom' autor Karč Ral, tehnika ulje na platnu iz
1894.“, rekao nam je fra Joso i objasnio kako su stvari pokrenute s mrtve
točke.
Političke volje ima
Od aktivnosti koje su izuzetno
bitne za župu Zvornik-Srebrenica istaknuo je događaj Prvi susret
kršćana-katolika 14. prosinca 2017., u Zvorniku.
„Uz sudjelovanje 40-ak vjernika,
susretu je predsjedao vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko
kard. Puljić. Gradonačelnik Zoran
Stevanović je naglasio da su katolici ravnopravni građani Zvornika i
pokazao je dobru volju da se što prije pronađe lokacija za katoličku crkvu“,
rekao nam je fra Joso i naglasio da se već početkom kalendarske godine započelo
sa svetim misama u prostoru koji se iznajmljuje.
Načelnikovo
obećanje da katolici trebaju konačno dobiti svoju crkvu, kardinal i fra Jozo
zajedno s vjernicima „provjerili“ su obilaskom grada, a lokacije su bile:
gradski muzej, mjesto pošte gdje je prije bila crkva, park kao jedno od mogućih
mjesta nove crkve te prostor iznad Andraševe vile, to jest gdje je bila crkva
Sv. Marije i franjevački samostan, a sada se vide samo ostatci. Političke volje
ima, što je možda i najbitnije, a općinsko vijeće je obećalo i određene
donacije za gradnju crkve kada bude određena lokacija.
Što bi narod rekao „kada krene
onda zaista krene“ tako je vlasnik te lokacije na kojoj je bila prva crkva i
samostan, Muhamed Numaganić, ponudio
mogućnost otkupa ruševine i okolne zemlje koja je u njegovu vlasništvu te su
krenuli pregovori s njim. Prije kupoprodaje dozvolio je da na njegovoj imovini
bude slavljena proslava patrona župe.
S čime se sada raspolaže?
Kako smo rekli,
prema popisu Zvornik ima više od 100 Hrvata, a važno je napomenuti kako dosta katolika
nisu Hrvati, a u općini Zvornik ima 100-tinjak „ostalih“. Tako se može
procijeniti da cijelo područje ove župe ima 200-tinjak katolika.
Nažalost, za
sada je jedini sakralni objekt ove male zajednice iznajmljena kuća jedne
pravoslavke koja je bila udata za katolika. U Srebrenici, koja je udaljena 35
km zračno i 54 km cestovno, nalazi se mala kapela Sv. Marije, podignuta 1991. u
spomen 700-te godine dolaska franjevaca u Srebrenicu. Važno je spomenuti da na
području župe postoje dva rimokatolička groblja bez kapelica, i to u Karakaju i
Srebrenici.
Vjernička
zajednica u Zvorniku iščekuje ljepše dane i sretniju budućnosti za malo stado
koje ni 70 godina skrivanja i progona nije uništilo. Molimo u nadi da će
ponovno Zvornik dobiti svoj katolički zvonik!
Donacije za izgradnju
crkve
Ako ste voljni
donirati sredstva za izgradnju, obnovu i rekonstrukciju župne crkve u Zvorniku
možete to učiniti na: Devizni račun: IBAN: BA 395550000029795217 SWIFT:
NOBIBA22 Nova banka Transakcijski račun: 555-500-000-6527-577 − Nova banka. Navesti
da je za izgradnju crkve u Zvorniku.
Vjeronauk za
odrasle
Da bi dočarao u
kakav je kraj došao fra Joso nam je ispričao anegdotu kako za vrijeme prve mise
u Zvorniku nazočni vjernici nisu znali odgovarati. Odmah je reagirao te s
odraslima započeo sate vjeronauka. Krenulo se s najosnovnijim stvarima te im je
podijelio misale da bi pročitali te se „podsjetili“.
Štovanje dugo tri
stoljeća
Iako su prošla
više od tri stoljeća, bački Šokci i dalje održavaju veze sa starim zavičajem,
ne zaboravljaju svoje podrijetlo i njeguju svoje korijene.
Kada su davne
1688. franjevci s Gradovrha doveli Hrvate Šokce iz Soli u Bač, gdje su već
djelovali franjevci Bosne Srebrene, sa sobom su ponijeli sliku Radosne Gospe.
Više od tri stoljeća bački Šokci štuju i slave svoju Gospu, a slave ju i
potomci onih Hrvata Šokaca koji su ostali na svojim ognjištima i do danas
sačuvali svoju vjeru i nacionalni identitet.
Čvršće veze
Tuzle i Bača uspostavljene su 1985., kada je zahvaljujući fra Josipu Zvonimiru Bošnjakoviću, tadašnjem gvardijanu
franjevačkog samostana u Tuzli, i pok. mr.
Lazaru Krmpotiću, tadašnjem dekanu Bačkog dekanata, slavljena 300.
obljetnica od prvog krunjenja milosnog lika Radosne Gospe, na Gradovrhu kod
Tuzle. Drugo krunjene obavljeno je te 1985. u Baču, a Gospu je novom krunom od 12
zlatnih zvjezdica okrunio mons.
Franncesco Colassuono, tadašnji apostolski nuncij Svete Stolice u Beogradu.
U protekla dva desetljeća veze Bača i Tuzle iz poznatih su se razloga pokidale,
no zahvaljujući tadašnjim čelnim ljudima HKUPD-a Mostonga iz Bača i franjevcima franjevačkog samostana iz
Tuzle, veze su ponovno uspostavljene.
Radosnu Gospu slave zajedno Tuzla i Bač, bački Šokci i njihovi sunarodnjaci iz
Tuzle.
