Župe u BiH koje imaju za naslovnik Uznesenje Blažene Djevice Marije

U Crkvi postoji više vidova čašćenja Blažene Djevice Marije, međutim najveća i najpopularnija svečanost jest Velika Gospa. Tako se Gospino uznesenje dušom i tijelom u nebesku slavu svečano obilježava u svim katoličkim župama, a posebno u onima gdje je ona naslovnik. 

Marijino uznesenje je papa Pio XII. 1950. proglasio dogmom, a danas je to zapovjedna svetkovina koja se u mnogim državama slavi i neradnim danom.

U ovom tekstu ćemo se pozabaviti onim župama Crkve u Hrvata koje za naslovnika imaju Marijino uznesenje na Nebo. Riječ je o 27 župa u BiH i više od 100 u Hrvatskoj...

Komušina: Čudotvorna Gospa Kondžilska

Komušina se nalazi 10-ak km južno od Teslića, u dolini rijeke Usore. Spominje se u prvoj polovici 17. st. Ovdje je bilo sjedište župe čiji su nebeski zaštitnici bili starokršćanski mučenici sv. Kuzma i Damjan. Odatle i naziv župe Kuzmadanj koji se 1700. mijenja u Komušina. Kamena crkva sagrađena je 1865., a obnovljena 1971. Sredinom 1992. crkvu su srušili srpski ekstremisti, a narod protjerali. Srećom, čudotvorna slika Gospe Kondžilske koja krasi to svetište je izmještena te je vraćena nakon završetka rata. Komušina je središnje marijansko svetište u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. U njemu se upriličuju i hodočašća mladih krajem svibnja te vjernika okolnih župa u listopadu. Župa danas ima stotinjak vjernika.

Stup: Svetište i hodočasničko mjesto

Na Veliku Gospu sarajevsko prigradsko naselje Stup posebno živne jer se u Gospino svetište slije tisuće hodočasnika. Oko 1710. ovdje se uspostavlja pastva, uz Gospinu kapelicu na mjestu današnjeg katoličkog groblja pored stupske petlje. Župa Stup je osnovana 1890., a crkva je izgrađena 1892. Tijekom posljednjeg rata crkva na Stupu je pretrpjela velika razaranja. Svetište je izgorjelo, a slika Gospe Stupske je sačuvana. Zahvaljujući donacijama sv. Ivana Pavla II., počela je obnova svetišta, a prigodom njegova dolaska u Sarajevo 1997. darovao joj je i zvono. Župa danas ima oko 2 300 vjernika

Rama-Šćit: Turobna povijest, blistava budućnost

Rama je zemljopisno područje u porječju istoimene rijeke, koja je potopljena izgradnjom umjetnog jezera. Čitavo podneblje predstavlja izvrsnu duhovnu oazu i mjesto za hodočašće Gospi. Iako je prvi samostan bio posvećen sv. Petru i Pavlu, kasnije je stavljen pod zaštitu Gospe. Gradnja crkve dovršena je 1881. i u nju je postavljena slika Alberta de Rhodena na kojoj su prikazani anđeli kako vraćaju Gospu Sinjsku u Ramu.

Crkva je u vrijeme Drugog svjetskog rata doživjela tragičnu sudbinu zajedno s narodom kada su partizani te kasnije četnici izvršili pokolj i paljenje. Crkva u Rami predstavlja vrlo vrijednu cjelinu po čemu se uvrštava među najbolje umjetnički uređene sakralne prostore Vrhbosanske nadbiskupije. Rama - Šćit danas ima 2 700 vjernika.

Kreševo: Bogate umjetnine

Gradić Kreševo smješten je 40-ak km sjeverozapadno od Sarajeva, u planinskom području Središnje Bosne, u uskoj dolini između obronaka planine Bitovnje. Iako je točno vrijeme utemeljenja kreševskog samostana nepoznato, zna se kako je postojao već u doba bosanskog srednjovjekovlja, a najvjerojatnije je prvotno podignut već krajem 14. st. Nakon požara 1765. tek 1853. započeta je gradnja nove trobrodne crkve u neoromaničkom stilu, a završena je 1870. Zbog tonjenja crkva je morala biti ponovno izgrađena 1970. Samostan i crkva posjeduju i 20-ak vrlo vrijednih umjetničkih slika, većinom nepoznatih venecijanskih majstora iz XVII. st. te orgulje s 25 registara izgrađene 1957. Župa danas ima oko 1 300 vjernika.

Tolisa: Umjetnine, muzej, knjižnica...

Tolisa je naselje smješteno na desnoj obali Save u blizini Orašja. Ime tog mjesta prvi put se spominje u 13. stoljeću, a toliški samostan potječe iz druge polovice 19. st.

Tek 30-ih godina 18. st. spominje se župa Ravne (Bijela) koja je obuhvaćala cijelu sjeveroistočnu Bosnu. Tolisa se 1784. odvojila kao samostalna kapelanija od Bijele, a 1802. je proglašena župom. Sredinom 19. st. franjevci su u tom dijelu Bosne odlučili podignuti samostan. Iako on spada u red mlađih, kulturno i umjetničko blago koje je u njegovu posjedu, nije maleno. Postoji bogat muzej, knjižnica te arhiv koji obiluje brojnim neprocjenjivim jedinicama. Godine 1864. započela je gradnja najveće crkve u BiH (58 x 20 m) po uzoru na isusovačku crkvu u Osijeku. Danas župa ima oko 10 500 katolika

Olovo: Svetište, a ne župa

Olovo je gradić smješten nekih 50 km sjeveroistočno od Sarajeva. Riječ je o jednom od najstarijih hodočasničkih mjesta u BiH. Pričati o marijanskim crkvama u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, a ne spomenuti Olovo, je nedopustivo.

Prvotni franjevački samostan s crkvom osnovan je u 14. st. i tijekom povijesti dijelio je sudbinu ostalih samostana u okupiranoj Bosni. U olovskom svetištu nalazi se Gospina slika iz 18. st. s natpisom S. Maria Plumbensis koja je do 1920. bila kod franjevaca u Iloku. Od drugih predmeta najvrjednija je kasnogotička srebrna kadionica iz 15. st. U Olovo se hodočasti i 1. svibnja. Danas tu ima desetak katolika.

Osova: Rodna župa ubijenog misionara fra Vjeke

Drevna župa Osova nalazi se u blizini Žepča. Crkva je smještena u osami i potpunoj tišini te predstavlja duhovnu oazu. Posebnost kraja su ljetne zornice Gospi od Anđela kada se na jutarnjim misama okupi više tisuća vjernika. Vjernici obilaze i zavjetnu sliku Gospe Osovke, rad Gabrijela Jurkića iz 1926. Crkva s tornjem od 30 metara sasvim je neobična izgleda i odudara od većine sakralnih zdanja u BiH. Iz župe koja danas ima oko 2 900 vjernika potječe i fra Vjeko Čurić, misionar ubijen u Ruandi.

Uskoplje: Župa iz srednjeg vijeka

Župa u Gornjem Vakufu-Uskoplju nastala je u 18. st. U srednjem vijeku ovo se područje nazivalo Uskoplje (usko polje), a kasnije uobičajen skraćeni naziv bio je Skoplje. Danas se ovo područje odlukom međunarodnih predstavnika u BiH naziva Uskoplje-Gornji Vakuf.

Župna crkva je izgrađena 1869. Zbog trošnosti crkva je 1913. zatvorena, a nova trobrodna crkva izgrađena je 1931. U posljednjem ratu teško je oštećena, a toranj zapaljen. Župa danas ima oko 4 100 vjernika.

Breške: Gospina crkva na brežuljku

Na južnim obroncima planine Majevice, u sjeveroistočnoj Bosni, nalaze se Breške, naselje udaljeno 13 km od središta Tuzle. Na jednom od brežuljaka smjestila se i crkva posvećena Uznesenju BDM-a, koja je 1839. postala sjedište tamošnje vjerničke zajednice. Nekoć je župa bila prostorom i brojem vjernika vrlo velika, a danas ima oko 1 500 vjernika koji rado hodočaste Gospi u Breške.

Dolac: Omiljeno mjesto hodočašća

Za većinu stanovnika Lašvanske doline župa Dolac sinonim je za proslavu svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije. Tada se rijeke hodočasnika sliju u ovo selo kod Travnika.

Osnovana je 1827., a crkva je završena 1854. te danas spada među najstarije crkve u Bosni sazidane tvrdim materijalom. Obilovala je brojnim umjetničkim djelima i najstarijim orguljama koje su uništene 1993. kada su muslimanski ekstremisti demolirali i oštetili crkvu. Župa danas ima oko 2 300 vjernika.

Haljinići: Još uvijek bez izgrađene crkve

Haljinići su župa koja je, uz mnoge peripetije, osnovana 1977. Gradnja crkve započela je na lokaciji Crkvenjak, temelji su blagoslovljeni, međutim bogomolja do danas nije izgrađena. Nekadašnji župljani Kraljeve Sutjeske pružali su otpor gradnji nove crkve jer su se i dalje osjećali dijelom ove vjerničke zajednice. U posljednjem ratu od 2 500 župljana ostalo je nekoliko desetaka vjernika. Haljinići su jedina župa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji koju je utemeljila Sveta Stolica.

Koraće: Povratak nije uspio

Župa Koraće se nalazi u Bosanskoj Posavini uz desnu obalu rijeke Save, 10-ak km sjeverno od Dervente. Prije posljednjeg rata u njoj je živjelo 2 300 stanovnika, a danas samo stotinu. Samostalnom kapelanijom je proglašena 1784., a župom 1802. Gradnja zidane crkve koja je zamijenila onu skromnu drvenu započela je 1922. U posljednjem ratu crkva je minirana, a danas obnovljena.

Suho Polje: Spaljena crkva na Veliku Gospu

Župa Suho Polje nastala je 1870. odvajanjem od Otinovaca na Kupreškom polju. Prva crkva sagrađena je od drveta 1854. i bila je posvećena sv. Anti. Ipak, čim je Suho Polje proglašeno župom 1881., krenula je izgradnja nove crkve u čast Uznesenja BDM-a. Toranj je završen tek 1926. Nažalost, crkvu su na Veliku Gospu 1942. zapalili partizani. Nakon 50 godina, tj. 1992., crkva i kuće su ponovno porušene, a narod raseljen.

Danas je crkva obnovljena, a župa ima nekoliko stotina vjernika.

Banjolučka biskupija

Dolina: Istinski mučenička župa

Župa je utemeljena 1920. odvajanjem od Bosanske Gradiške. Njezin patron do 1961. bio je sv. Ilija prorok, kada je promijenjen u Uznesenje BDM-a. Prva bogomolja bila je nekadašnja gostionica preuređena za crkvu i župni stan 1920. Pokraj stare crkve iz 1963. pred početak rata sagrađena je nova koja je potom uništena. Srpski su ekstremisti tijekom rata od 1992. do 1995. protjerali sve katolike-Hrvate s područja župe Doline. Narod se najvećim dijelom nalazi na području Nove Gradiške. Dolina je posebno stradala i tijekom Drugoga svjetskog rata. Danas u župi ima nekoliko desetaka vjernika.

Marija Zvijezda

Župu je utemeljio biskup Alfred Pichler 1973. diobom od župa Petrićevac i Banja Luka, a povjerena je trapistima. Ime je dobila po čuvenom trapističkom samostanu. Kao župna crkva služi samostanska crkva izgrađena 1929. Teže je oštećena u potresu 1969. Župom upravljaju oci trapisti, a pripadaju joj naselja: Budžak (dio), Česma, Krčmarice, Mađir, Priječani i Slatina.

Ivanjska:Nekoć velika župa danas životari

Župa Ivanjska ima svoje korijene u 14. st. U 17. st. njezino je sjedište u Gornjem Dragočaju. U 18. st. župnikova je kućica, zajedno s drvenom kapelom, smještena u skrovitosti šume. Početkom 19. st. župa je bila vrlo prostrana: na istok se protezala do Vrbasa, a na sjever do Save. Između 1877. i 1887. promijenjen je zaštitnik župe: umjesto sv. Mihovila od tada je to Uznesenje Marijino.

Sadašnja župna crkva izgrađena je 1884. Zvonik je podignut 1934. Crkva je obnavljana 1954. – '55., a zatim 1972. – '73. kada joj je prilikom sanacije, nakon potresa 1969., dograđen novi zvonik. Tijekom ratnih godina 1992. – '95 većina župljana je prognana, a crkva devastirana. U župi je ostalo oko 150 uglavnom starijih osoba.

Jajce: Kraljevski grad i drevna župa

Župa u Jajcu stara je koliko i grad, više od šest stoljeća. U XV. i XVI. st. postojali su franjevački samostani u Jajcu i Jezeru. Nakon osvajanja ovoga grada 1527./'28. Turci su porušili crkvu sv. Katarine i franjevački samostan, a crkvu sv. Marije pretvorili u džamiju. Otada su franjevci sjedište imali izvan grada: u Lučini i Kozluku, na desnoj obali Vrbasa. Nakon popuštanja stega Osmanskog Carstva župna crkva je građena od 1866. do 1886., a obnovljena je 1973. U jesen 1992. pripadnici srpskih snaga miniranjem su je srušili do temelja. Gradnja nove crkve započela je 2001., a radovi se privode kraju. Župa ima oko 6 000 vjernika.

Sanski Most: Župna crkva građena više puta

Župa Sanski Most je vrlo stara, a u prošlosti se javlja pod različitim imenima. U 14. st. spominje se više crkava koje su kasnije nestale u 16. st. U Kamengradu kod Sanskog Mosta postojao je u 16. st. franjevački samostan, ali se ne zna točno kada je prestao djelovati. Župa je iščezla u vrijeme Bečkog rata krajem 17. st., ali je početkom 19. st. nastala u skrovitoj Sasini. Tek 1884. u Sanskom Mostu se gradi župni stan i drvena kapelica. U posljednjem ratu crkva je potpuno srušena, a obnovljena je 1999. prema projektu sanacije crkve iz 1981.

Danas u župi ima oko 150 vjernika.

Sokoline: Opustjela župa

Župa je utemeljena 1872. odvajanjem pojedinih naselja od Kotor Varoši. Današnja crkva sagrađena je 1901. te je obnovljena 80-ak godina poslije. U kolovozu 1992. crkvu su granatirali srpski ekstremisti i posve je spalili. Ostale su samo gole zidine. Neko su vrijeme pastiri u spaljenoj crkvi držali ovce. Obnova je počela 2000., a 2005. obnovljen je toranj i postavljeno jedno zvono.

Izgonom vjernika župa je 1995. opustjela. Uz Liskovicu, to je druga posve uništena župa u posljednjim ratnim neprilikama u Banjolučkoj biskupiji.

Hercegovačke biskupije

Široki Brijeg: Omiljeno mjesto hodočašća

Širokobriješka župa se spominje davne 1599., ali pod imenom Blato. Od sredine 18. st. sjedište župe je na Čerigaju sve do 1848. kada franjevci prelaze u Široki Brijeg. Temelji crkve položeni su istodobno sa samostanom 1846., ali je bila premalih dimenzija te je 1863. odlučeno da se izgradi nova crkva koja nije podignuta jer se nije moglo naći dobrih majstora. Zgrada stare crkve porušena je 1905., pa je na njezinu mjestu iste godine otpočela izgradnja nove u stilu kasnoromaničke trobrodne bazilike. U Drugom su svjetskom ratu crkva i samostan stradali, a tamošnji fratri pobijeni. Crkva je danas omiljeno mjesto hodočašća vjernika čitavog kraja za Veliku Gospu kada se okupi i po 20 000 vjernika.

Goranci: Čitav kraj živne za Veliku Gospu

Župa Goranci kraj Mostara je osnovana 1871. odvajanjem određenih sela i zaseoke od Graca. Crkva izgrađena krajem 19. st. je obnovljena 1968. te je na nju dograđen i zvonik. Zbog svoje specifične konfiguracije tla i raštrkanosti zaseoka župa ima dvije filijalne crkvice i čak 18 grobalja. Znamenitost je staro misište iz turskog vremena na Bilima. Zbog iseljavanja vjernika u potrazi za boljim životom župa danas ima samo nekoliko stotina vjernika. Čitav kraj živne na Veliku Gospu kada se nekadašnji župljani vraćaju u svoje domove kako bi hodočastili Gospi, obišli kuće i imanja te grobove predaka.

Nevesinje: Malobrojni katolici

Župa u Nevesinju utemeljena je 1899. odvajanjem od Blagaja. Kamena crkva izgrađena je 1903. Za vrijeme Drugog svjetskog rata stradala je, a potom je bila skladište. Obnovljena je u razdoblju od 1958. do 1973. U posljednjem ratu 1992. srušena je do temelja. Na Veliku Gospu 2007. biskup Ratko Perić postavio je kamen temeljac za gradnju crkve, i to u onom obliku kakvom je bila prije rušenja. Danas u Nevesinju ima nekoliko desetaka vjernika.

Prisoje: Mjesto hodočašća

Prisoje je do 1831. pripadalo župi Livno, a od te godine župi Grabovica. Tek 1922. samostalno postoji kao župa. Crkva je izgrađena 1938., a obnovljena 1963. Nastankom Buškog jezera veliki dio župljana bio je prisiljen na egzodus tako da se broj vjernika smanjivao i danas je oko 1 000. Do 1965. župom su upravljali franjevci, a od tada dijecezanski svećenici. Crkva je danas mjesto hodočašća vjernika matične župe i onih okolnih.

Seonica: Vjernici pristižu od ranoga jutra

Sjedište drevne župe Duvno preneseno je 1806. iz Bukovice u Seonicu. Najprije je ta prostrana župa 1828. podijeljena na dva dijela: Duvno-Seonica i Mokronoge (kasnije Županjac, Duvno, Tomislavgrad); potom se 1845. odcijepila župa Rakitno, 1880. Bukovica, a 1917. Kongora. Župa ima oko 2 500 katoličkih žitelja.   

Crkve nije bilo sve do 1932.: do tada je u tu svrhu služila kapelica unutar župne kuće ili su se mise slavile po grobljima. Danas je ova župa kao i Prisoje mjesto hodočašća velikog broja vjernika iz čitavog dekanata i šire.

Dračevo: Nakon zbjega nađeno mjesto pod suncem

U crkvenom pogledu, područje župe Dračevo najprije je pripadalo župi Zažablje, pa prastaroj župi Dobranje te Dubravi. Od 1874. Dračevo pripada župi Gabela. U hercegovačkom ustanku 1875. župnik je izbjegao te se naselio u Klepcima koje su u Drugom svjetskom ratu zapalili četnici. Zidine zapaljene crkve nikada nisu mogle biti obnovljene te je srušena 1966., a vlasti su tražile da se središe župe premjesti. Nova župa je zaživjela 1951., pod imenom Dračevo. Novoizgrađena crkva je više puta obnavljana, a danas ima oko 2 500 vjernika.

Gradac: Među najstarijim školama

Ime župe Gradac je staro i spominje se još u 16. st. Od njezina teritorija nastalo je nekoliko okolnih župa kao što su Dubrave i Dobranje (HR) te Hutovo i Neum. Zanimljiv je podatak da su 1846. u župnoj kući isusovci otvorili jednu od najstarijih škola u Hercegovini. Župna crkva je obnovljena 1926. prilikom 1 000 godina krunidbe kralja Tomislava, i za 1000. godišnjicu Trebinjske biskupije. U ratu 1992. crkva je bila oštećena, ali je 1994. obnovljena. Danas u župi živi oko 400 vjernika.

Trebinje: Sv. Rok i Uznesenje BDM

Prema usmenoj predaji riječ je o najstarijoj župi u Trebinjskoj biskupiji. Dokumentirano se spominje 1629., a pod tim imenom obnovljena je 1750. Današnja župna crkva izgrađena je 1938. i u ratu je bila dijelom oštećena. Na području župe nalaze se čak 22 groblja i nekoliko područnih crkava i kapelica među kojima je najzanimljivija ona sv. Roka iz 1624. na Bari. Danas župa ima 200-tinjak vjernika. Iako je njezin naslovnik Velika Gospa, narodne običaje i tradiciju je nemoguće nadvladati, tako je proslava sv. Roka za nijansu veće slavlje od svetkovine Velike Gospe.

Velika Gospa u Republici Hrvatskoj


Zagrebačka nadbiskupija: Brezovica, Kupinec, Marija Bistrica, Marinci, Novigrad na Dobri, Oroslavje, Pregrada, Savski Nart, Taborsko, Tuhelj, Zagreb - Stenjevec, Zagreb - Resnik, Zagreb - Remete, Zajezda, Zlatar, Žakanje;

Zadarska nadbiskupija: Korlat, Dračevac Zadarski , Mali Iž, Olib, Pag, Perušić, Rava, Rodaljice, Sali, Škabrnja, Ugljan;

Đakovačko-osječka nadbiskupija: Duboševica, Slavonski Brod, Stari Jankovci,

Riječka nadbiskupija: Crikvenica, Lukovdol, Rijeka Kosi toranj;

Splitsko-makarska nadbiskupija: Bast-Baška Voda, Blato na Cetini, Dusina, Katuni-Kreševo, Kaštel Lukšić, Plina-Stablina, Klis, Podgrađe, Podgora, Slatine, Srijane -Dolac Gornji, Split-katedrala, Rogoznica, Svinišće, Zaostrog,  Žrnovnica;

Bjelovarsko-križevačka biskupija: Glogovnica, Gornja Rijeka, Nova Rača;

Sisačka biskupija: Gora, Kloštar-Ivanić, Pešćenica, Pokupsko;

Požeška biskupija: Končanica, Bukovica, Pakrac, Jasenovac (i sv. Nikola, biskup);

Gospićko-senjska biskupija: Brinje, Senj, Oštarije, Cetingrad;

Krčka biskupija: Krk, Vrbnik, Omišalj, Rasopasno, Rab, Vrana;

Porečko-pulska biskupija: Buzet, Cerovlje, Paz, Poreč,  Pula-katedrala, Vrh;

Dubrovačka biskupija: Dubrovnik, Goveđari, Koločep, Kuna, Postranje, Rožat, Suđurađ;

Hvarska biskupija: Blaca, Splitska, Sutivan, Velo Selo, Vis, Jelsa;

Šibenska biskupija: Bilice, Brštanovo, Mirlović, Rogoznica, Stankovci, Šepurine, Tribunj, Vrpolje, Zlarin;

Varaždinska biskupija: Bednja, Belica, Biškupec, Budrovac, Koprivnica-Močile, Molve, Sveta Marija, Đelekovec,

Križevačka eparhija: Devetina, Gornji Andrijevci, Pećno, Sibinj, Šumeće.

 

 

 

U BiH zaboravljen Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima?

Na redakcijski mail Katoličkog tjednika stiglo je priopćenje HKZ-a Troplet u povodu 23. kolovoza, nadnevka koji bi se u Europi trebao obilježavati kao Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima. Čini se kako je taj dan prošao skoro nezapaženo, a Troplet je jedno od rijetkih udruženja koje je podsjetilo na ovaj nadnevak...

Prema uskoj i općeprihvaćenoj definiciji, totalitarizam je politički sustav u kojem je vlast pod kontrolom jedne osobe ili političke organizacije koja nema granice ovlasti i zbog toga nastoji kontrolirati sve vidike javnog i privatnog života. Totalitarizam je do krajnosti dovedeni oblik apsolutističke vladavine koji je moguć uz jednu masovnu stranku čiji pripadnici predano podupiru režim. Nepisano je pravilo da takve države gotovo uvijek ogreznu u zločinu i masovnim ubojstvima prvenstveno svojih građana, a kasnije i svih onih koji im se nađu na putu bez obzira na granice među državama.

BiH opet ne čini ništa

Kako se ne bi zaboravili zločini fašizma, nacizma i komunizma, Europski parlament je proglasio 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Također su pozvani parlamenti i vlade svih država članica EU-a i država kandidatkinja na dostojanstveno obilježavanje tog dana, kao i na provedbu Rezolucije 1096 o „Mjerama za demontiranje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih režima“ i Rezolucije 1481 o „Nužnosti međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima“.

Potaknuti Europskim danom sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, HKZ Troplet podsjeća domaću i međunarodnu javnost, a posebice političke stranke i članove parlamenata na svim razinama, na sramotnu činjenicu da je Bosna i Hercegovina jedna od rijetkih europskih zemalja koja nije ništa konkretno učinila u cilju ispunjavanja obveza iz spomenutih rezolucija.

U nekoliko navrata je u Parlamentu FBiH i Parlamentarnoj skupštini BiH pokrenuta procedura za donošenje rezolucija kojima bi se ispunile spomenute obveze. Međutim, ljubitelji totalitarizma i protivnici pristupanju EU-u (koji su samo deklarativno, a ne istinski za demokraciju i uključenja u EU) uspjeli su spriječiti usvajanje takvih dokumenata.

Poziv bh. političarima

„Za vladavine totalitarnih režima brojni ljudi su bili sustavno proganjani, zatvarani, ponižavani, mučeni i ubijani samo zato što su pripadali određenoj vjeri, naciji, stranci ili nekom drugom opredjeljenju. Fašistički i nacistički zločini su detaljno istraženi, a počinitelji uglavnom kažnjeni. Te procese su komunisti koristili i za progon i obračun s političkim neistomišljenicima i svim 'narodnim neprijateljima', pa su često stradali i nevini, komunističkom režimu nepoćudni ljudi. S druge strane, nikad nisu istraženi i jasno osuđeni zločini počinjeni u ime komunističkog režima, počinitelji nisu privedeni pravdi, brojna grobišta nisu identificirana, a nevinim žrtvama nije odan pijetet koji zaslužuju“, stoji, između ostaloga, u priopćenju HKZ-a Troplet koji stoga zahtijeva da političke stranke i parlamentarci na svim razinama vlasti u BiH, a posebno hrvatski politički predstavnici, poduzmu sve kako bi ispunili zahtjeve spomenutih rezolucija, što podrazumijeva, između ostalog: usvojiti rezolucije o osudi zločina u skladu s odgovarajućim rezolucijama; Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima, 23. kolovoza, proglasiti spomendanom i na odgovarajući način obilježavati u BiH; poduzeti mjere za demontiranje naslijeđa bivšeg komunističkog totalitarnog režima te objektivno istražiti zločine.

HKZ Troplet jasno i iskreno osuđuje zločine svih triju totalitarizama i njihove ideologije, njihovu idolatriju klase, nacije i rase te poziva političke stranke i osobe iz javnog i političkog života da učine isto.

No, u državama kakve su Bosna i Hercegovina, ali i Hrvatska, iluzorno je očekivati prokazivanje i osudu komunizma kao totalitarnoga režima sve dok u njihovim gradovima postoje trgovi i ulice koji nose ime Josipa Broza Tita, čovjeka odgovornoga za stradanje približno 100 000 ljudi započetog na Blaiburškom polju, te smrt stotina nepodobnih u političkom logoru na Golom Otoku.