Vlč. Kučan je župnik u Krašiću skoro 14 godina. Rođen je 1948. u mjestu
Kutnjak, sjeverno od Koprivnice u blizini granice s Mađarskom. Svećenički red
primio je 1974. Prije sadašnje župe službovao je sedam i pol godina u Sesvetama
Zagrebačkim, a onda 21 i pol godinu u župi Sveti Križ Začretje.
S njim smo razgovarali o, većini vjernika, manje poznatim stvarima iz
blaženikova života u Krašiću, zatočeništvu te hodočašćima i duhovnim plodovima
župe Krašić danas...
Poštovani vlč. Kučan, Vi ste župnik
u župi koja je iznjedrila kardinala i blaženika Alojzija Stepinca, veličinu ne
samo na razini Crkve u Hrvata, nego i cijele Katoličke Crkve. Kako danas živi
župa Presvetog Trojstva i kakav je njezin odnos prema tom hrvatskom blaženiku?
Župa živi od sjećanja na blaženog Alojzija Stepinca koji je ovdje kao
zatvorenik u onim teškim vremenima proživio vrijeme od 5. prosinca 1951. do
svoje smrti 10. veljače 1960., što je ukupno oko 2 990 dana. Sjećanja na
blaženika su snažna, a vjernici se ponose njegovim likom.
U njegovo vrijeme prva sveta pričest u župi slavila se uvijek uz njegov
imendan 21. lipnja, kada su mu prvopričesnici i čestitali imendan. Danas želimo
podjeljivanje sakramenata u župi povezati sa značajnim datumima njegova života.
Tako je u listopadu: prva sveta pričest – uz njegovu osudu i proglašenje
blaženim, a sakrament svete potvrde – uz njegovo odvođenje u zatvor u
Lepoglavu.
Veliko je iščekivanje objave njegovoga proglašenja svetim. Na tu nakanu
molimo u Krašiću svake srijede. Zašto srijede, kad je srijeda dan Sv. Josipa?
Blaženik je Sv. Josipa posebno štovao, a i važne stvari su mu se dogodile
upravo u srijedu: uhićen je u nadbiskupskom dvoru, doveden u Krašić iz zatvora
u Lepoglavi i u Krašiću umro u srijedu. Mlade želimo potaknuti što više da ga
zavole kao svojeg zagovornika, ali i da u njemu pronađu svjetionik svojega
života.
Danas župa Krašić prema popisu vjernika koji je obavljen prigodom
blagoslova kuća ima 1 270 duša koje žive u 428 obitelji, od tog broja u 112
obitelji je samo po jedan član. U župi se nalazi i jedna obitelj islamske
vjeroispovijesti – tri osobe.
O Stepincu se mnogo zna i govori...
možete li nam reći nešto iz njegova života u župi Krašić što je manje poznato
ili se gotovo nikako ne zna?
Njegov život u župi Krašić lijepo je opisao župnik Josip Vraneković, koji je nadbiskupu i kardinalu Alojziju
Stepincu bio poput Šimuna Cirenca
Isusu na križnom putu. On je olakšavao nadbiskupu životne dane u Krašiću. Vodio
je dnevnik o njegovu životu ovdje u Krašiću; zapisivao razgovore s njim;
opisivao posjetitelje koji su dolazili u Krašić kako bi ga susreli i molili od
njega da ih blagoslovi i da ih preporuča u svojim molitvama, a on je to rado
činio. Susretao se s djecom kojima je dijelio bombone. Sirotinji je dijelio ono
što je imao. Podijelio je tako svoju odjeću siromasima u Krašiću. Prigodom prve
svete pričesti 1956., dok je pričešćivao djecu, primijetio je da je jedna
djevojčica bosonoga na slavlju prve svete pričesti. Bilo mu je žao male, pa je
poslije mise zamolio župnika da pronađe mamu, kako bi joj dao nešto novca da
djetetu kupi cipele.
Župnik je mamu pronašao, a onda je ona sa žalošću rekla: „Velečasni, ali
danas su tri moje cure bile bosonoge u crkvi. Kako kardinal tada nije imao
ništa novca, zamolio je župnika da mu posudi 4 000 tadašnjih dinara i dadne
mami kako bi svojim djevojčicama kupila cipele. Bilo je više takovih zgoda,
koje se mogu otkriti u knjizi Dnevnik
župnika Josipa Vranekovića. Volio se šaliti, razgovarati s ljudima dok je
išao u šetnju, ako ga pratitelj milicajac nije sprječavao.
U Krašiću, u starom župnom dvoru, otvorene su dvije sobe u kojima je živio
Blaženik u danima zatočeništva. Njih vjernici posjećuju kada dolaze u Krašić. U
selu Brezarić nalazi se rodna kuća, koja je tada bila kuća zadruge Stepinac, a danas u noj žive tri
obitelji. U Krašiću je kuća u koju se otac Josip
sa svojom obitelji preselio 1907., kad se podijelila zadruga Stepinac. U Dnevniku možemo pročitati kako je hrabrio svoje svećenstvo i
pozivao ih da ustraju unatoč svim nevoljama koje su ih pratile u njihovu radu.
Ponavljao je često: „Ako treba i umrijeti, umrijeti, ali ne predati se i
popustiti!“ Lijepa je njegova poruka napisana u pismu profesoru Ivi Andresu kojom ga tješi i obećava da
će njegovu stvar za koju ga moli preporučiti Bogu u svojim molitvama, a piše
mu: „Praksa je Božja, tamo gdje čovjek prestaje, gdje čovjek ne zna kako dalje,
počinje Bog.“
Kakvi su današnji duhovni plodovi u
župi u kojoj je rođen Bl. Stepinac? Je li Krašić često hodočasničko odredište
njegovih štovatelja?
Župljani su ponosni na svoga „eminencu“, kako su ga ovdje u Krašiću
nazivali. Mladi i sami moraju još puno toga o njemu naučiti, zato ih i pozivam
na razne župne susrete koji se organiziraju u spomen blaženog Alojzija
Stepinca, povezano s njegovim životom i radom u Nadbiskupiji i kao zatvorenika
u Krašiću.
Kako sam rekao, u Krašiću se svake srijede okuplja Molitvena zajednica
blaženog Stepinca na klanjanje i molitvu. Molimo njegov zagovor za naše
obitelji i mlade, za bolesnike, za naše dobročinitelje i za duhovna zvanja.
Kao veći hodočasnički dani su: dan njegove smrti, 10. veljače, rođendan 8.
svibnja, Dan domovinske zahvalnosti 8. listopada. Dolaze i skupine hodočasnika
predvođene svojim svećenicima bilo u tijeku tjedna, a ponajviše subotama. Ovdje
slave svetu misu, obavljaju pobožnost križnog puta na novopostavljenom prostoru
križnoga puta, posjećuju njegove sobe u kojima je živio kao zatvorenik ovdje u
Krašiću; pojedine skupine odlaze i do rodne kuće, ali i posjetiti kapelu Sv.
Ivana Krstitelja do koje je blaženik često šetao u danima svojega zatočeništva.
Želja mu je bila da ta kapela bude proglašena prošteništem Majke Božje Lurdske
za cijeli ovaj kraj, no u tome nije uspio, jer u vrijeme njegova boravka,
milicija je sprječavala dolazak vjernika izvan teritorija župe Krašić i u crkvu
i u kapele na području župe. Župna crkva u kojoj se okupljamo uvelike je povezana
s njegovom žrtvom: u starom dijelu crkve s kraja 14. stoljeća je stara
krstionica gdje je bio kršten. Novu crkvu je kao dječak gledao kako se gradila,
doživio je njezino posvećenje 21. rujna 1913., a iz nje je otišao i u Prvi
svjetski rat 1916. te 1924. na studij teologije u Rim. Mladu misu proslavio je
u Krašiću 19. srpnja 1931., a na tom istom oltaru proslavio je i posljednju
misu svoga života, 7. veljače 1960., tri dana prije svoje smrti. Volim reći
hodočasnicima da je ova crkva njegov dom.
Crkvu, kao i sobe u kojima je živio, tijekom godine posjeti oko 30 000
hodočasnika, štovatelja blaženog Alojzija Stepinca.
Iz krašićkog kraja potječu i
kardinal Kuharić (rođen u Pribiću), biskup Juraj Jezerinac (rođen u Prekrižju),
biskup Josip Mrzljak i niz ostalih crkvenih velikodostojnika. Možete li nam
nešto više reći o duhovnim zvanjima iz župe danas?
Župa Krašić je i u starini, a i danas, obilovala duhovnim zvanjima. Danas
manje jer je manji broj mladih obitelji koje imaju djecu, a i manji broj djece.
No, još uvijek možemo istaknuti, da uz biskupa varaždinskog Josipa Mrzljaka,
ima još devet živih svećenika: sedam njih radi na području Zagrebačke nadbiskupije,
jedan je u Riječkoj nadbiskupiji i jedan radi s našim Hrvatima u HKM Essen u
Njemačkoj.
Od redovnica su sada najbrojnije sestre u redu Služavki Maloga Isusa, njih
sedam, jedna kod sestara milosrdnica u Zagrebu, s. Marija Magdalena Mrzljak, koja je ujedno nećakinja blaženog
Stepinca, kćerka njegove sestre Josipe.
Jedna se nalazi kod karmelićanki u Ivanić Kloštru i jedna kod klarisa u Požegi.
U sjemeništu i bogosloviji sada nemamo nikoga.
Znamo kako je Krašić danas ime koje
se rado spominje u kontekstu rođenja našeg blaženika, međutim, možete li nam
reći kakav je biljeg imalo to mjesto za vrijeme bivše Jugoslavije, s obzirom na
odnos partije i državne politike prema Bl. Stepincu?
Prezime Stepinac je često bilo zlostavljano u bivšoj Jugoslaviji. Mnogi
mladići s tim prezimenom, u vojsci bili su zlostavljani, školska djeca
ponižavana i maltretirana. Kraj koji vodi prema Žumberku bio je zapostavljen.
To je natjeralo mnoge i na iseljavanje. No župljani su bili marljivi seljaci
koji su obrađivali i vinograde, a vino djelomično prodavali u Sloveniju ili pak
gostionice u Karlovcu ili dalje prema Gorskom Kotaru i Lici. Tako su dolazili i
do novca kako bi školovali svoju djecu, koja su onda otišla na rad u veće
gradove, ali i danas subotom i nedjeljom rado dolaze u Krašić i na misna
slavlja. Bilo je dosta proganjanja, ali ljudi su ostali postojani u vjeri i
istini i prkosili svemu tomu te ih je to održalo. Bili su zatvarani i osuđivani
zbog svoga prkosa vladajućima.
Vjerujem da im je i boravak blaženog Alojzija Stepinca koji je u crkvi za
njih molio uvelike pomogao, a vjerujem da njegov zagovor pomaže i danas, premda
svi baš i nisu toga svjesni. Krašić je obilježavan kao mjesto hrvatstva i zbog
toga su mnogi bili proganjani. Ovdje su 1943. prigodom napada partizana
poubijani mnogi domobrani čija su tijela pokopana na groblju u Krašiću, a mnoge
su zarobljenice partizani odveli do jame u Sošicama na Žumberku, koja je
prozvana Jazovka. Danas je otvorena jedna jama gdje se nalazi oko 500 glava
osoba koje su pobacane u tu jamu. Svake godine se kod tu okuplja narod na dan
22. lipnja i slavi se sveta misa za sve tamo stradale, te se tako obavlja
spomen na žrtve partizanskih zločina. U rodnom selu blaženog Alojzija Stepinca,
u noći 27. siječnja 1943., izvedena je skupina mještana iz svojih kuća i na
cesti pobijena. Mještani kažu: bili su obučeni u njemačke uniforme, ali su
govorili hrvatski.
Znate li iz župne kronike kakav je
bio život u Krašiću dok je tu svoju nepravednu kaznu odsluživao Blaženik?
Blaženik je slobodno slavio svetu misu u župnoj crkvi. Župnik mu je
povjerio svetu misu nedjeljom u 10:30 sati. Kad su ga premještali iz Lepoglave
u kućni zatvor u Krašić, novinari su ga pitali što će raditi u Krašiću?
Nadbiskup je odgovorio: „Bit ću kapelan svoga župnika!“ Stoga je i kasnije
župnik u šali govorio kako je on jedini župnik na svijetu koji ima svojega
Ordinarija za kapelana.
Budući da je osuđen kao nadbiskup, nije smio podjeljivati svetu potvrdu.
Jednu takvu zgodu, opisao je župnik u župnoj spomenici, kada je s Kardinalom dogovorio
da će podijeliti svetu potvrdu, a dan prije podjeljivanja sakramenta svete
potvrde, dolazi milicajac s pismenom odredbom da mu je zabranjeno podjeljivati
svetu potvrdu, jer je to služba biskupa.
Župljani su nastojali donositi hranu na župni dvor, kako bi se hranili
kardinal i župnik i pet časnih sestara koje su se tada nalazile u župnom dvoru.
Župniku su nametani veliki porezi koje nije nikako mogao platiti, a onda su
najčešće slijedile razne zapljene: stoke, predmeta, stvari…
Žalbe nisu pomagale, premda bile i usvojene, jer su lokalni moćnici
provodili svoju volju i vršili nasilje zato što je u Krašiću bio Stepinac.
Kardinal je volio propovijedati prigodom svibanjskih i listopadskih
pobožnosti ovdje u crkvi. Slavio je svetu misu svaki dan, osim kad mu to nije
dopuštalo zdravlje. Misu je slavio i u radnoj sobi, kada zbog rezanja krvne
žile vene nije mogao u crkvu. Taj oltarić se i danas nalazi u njegovoj radnoj
sobi, kao i njegov radni stol s pisaćim strojem na kojem je pisao pisma, koja
nisu smjela biti poslana poštom, jer dopisivati se sa Stepincem – „zločincem“,
za ondašnju vlast je bio zločin za koji se kažnjavalo zatvorom. Stoga su
župljani pomagali u prenošenju njegovih pisama do Karlovca ili čak Zagreba, a
onda dalje.
Nešto iz običaja njegova života za naše mlade: Volio je na večer odlaziti
na počinak vrlo rano, između osam i devet sati, ali je i ustajao vrlo rano:
između tri i četiri sata. Tada bi izjutra molio, čitao i pisao.
Mladi, evo prilike slijediti ga u njegovoj vrlini kojom vam može biti
svjetionik.
Jeste li Vi osobno upoznali ili
vidjeli kard. Stepinca? Postoje li danas u župi Krašić vjernici-suvremenici
Stepinčevi i kakva su njihova sjećanja na njega?
Ja osobno nisam poznavao kardinala Stepinca jer je moje rodno mjesto
udaljeno od Krašića oko 160 kilometara, a putovati u ono vrijeme kao djetetu
nije bilo moguće.
No, ovdje u Krašiću još uvijek žive mnogi koji su ga kao djeca poznavali,
dolazili ministrirati u crkvu, prisustvovali kod njegovih svetih misa. Ima
živih i nekih koje je vjenčao. Svi se oni rado sjećaju njega, a mnogi će se
pohvaliti kako su bili njegovi ministranti. Tu su i kuće u koje je on znao
navratiti prigodom šetnje, ako ga milicajac nije u tome spriječio. Kako su
mnogi od njih kupili knjigu Dnevnik
župnika Josipa Vranekovića, mnogi su mi rekli da je bilo tako kako opisuje,
ali da je bilo i drugih zgoda koje on nije uspio zapisati. U to vrijeme, župnik
je bio proganjan više negoli sam kardinal, jer je on bio domaćin osuđenika.
Poznato je kako je Bl. Stepinac
imao, za današnje uvjete, mnogo braće i sestara koji su zasigurno osnovali
svoje obitelji... Ima li u Krašiću danas bližnje i daljnje Stepinčeve rodbine?
Otac Josip ženio se dva puta.
Prva supruga Marija rođ. Matko umrla je nakon četvrtog poroda. U
drugom braku s Barbarom rođ. Penić rođeno je još osmero djece, tako
da ih je ukupno bilo 12. Od njegove braće više nitko nije živ. U Krašiću žive
još samo dvije udovice njegovih nećaka, prvenstveno od njegove sestre Josipe
koja je rodila 11 djece. Jedna kćerka joj je časna sestra – Magdalena, koja
živi u Zagrebu kod sestara milosrdnica u Frankopanskoj ulici, a jedan njezin
brat živi u Kanadi.
Jedan dio obitelji njegove braće otišao je iz Krašića, jer su polazili više
škole, pa ih je posao odveo u gradove: Zagreb i Karlovac ili bliža mjesta Zagrebu.
U Krašiću su ostali samo daljnji rođaci. Tri obitelji žive i danas u rodnoj
kući u Brezariću, samo njih 13 članova, a u vrijeme kada je Alojzije Stepinac
rođen, tamo je živjelo u obiteljskoj zadruzi Stepinac 80 članova.
Stepinac, za jedan narod svetac, a
za druge, nažalost, i dalje zločinac... Međutim, čini se da još ima Hrvata, pa
i katolika koji sumnjaju u njegovo blažen život... Kako to komentirate?
On je svetac. To je sigurno. Drugo je kako će to tko prihvatiti. Oni koji
ne vole Crkvu i svoju Domovinu koju je Stepinac toliko volio, pa je i govorio
one riječi: „U svojoj ljubavi prema domovini i narodu ne dam se ni od koga
nadvisiti.“ To je on i živio i svjedočio, kao i vjernost Bogu i Crkvi. Iako
nije bio u službi nadbiskupa jer je spriječen zatvorom, on je svejedno slavio
svete mise za svoj narod. Sumnjati možemo u sve i svašta, a najviše sumnje može
dolaziti od onih koji ga nisu upoznali, nisu o njemu spoznali istinu, nego su
ostali zadojeni duhom kojega je o njemu širila komunistička vlast, kojoj se
nije dao pokoriti i kojoj nije htio služiti po njihovim diktatima.
Doživio sam ovdje u Krašiću neke stvari od reportera beogradske televizije
i došao do zaključka, kako oni žele i traže od Hrvatske da se uvijek ispričava
i uvijek je za nešto kriva, kao kardinal Stepinac koji je sinonim za Hrvatsku.
Brojne su laži bačene na njega, a te iste laži nastoji se i danas širiti.
I na kraju, što Vi kao župnik i
vjernička zajednica u Krašiću koju pastorizirate misli, hoće li blaženik uskoro
postati svecem?
Svjedočanstvima vjernika, štovatelja blaženog Alojzija Stepinca koji dolaze
u Krašić, došao sam do spoznaje da je on naš blaženik zagovornik u nekoliko
područja našega ljudskog života: zagovornik nezaposlenih, bolesnika, učenika i
studenata, krivo optuženih te zagovornik nerotkinja.
Na svima nama je da ga Papa proglasi svetim na temelju svih spoznaja do
kojih je Crkva došla proučavajući njegov život.
Krašić, za kojega je Alojzije Stepinac svetac, na tu nakanu moli i od
Svijećnice do Stepinčeva, a u toj nakani molitve pridružuju nam se ovdje u
Krašiću i brojni njegovi štovatelji koji će u ovoj prigodi pohoditi Krašić i
posjetiti sobe njegova mučeništva i ovu crkvu koja je njegov DOM.
Na sve zazivam njegov zagovor i blagoslov Svemogućeg Boga Oca i Sina i Duha
Svetoga.
Nema komentara:
Objavi komentar