Irački kršćani između radikalnih sunita i šijita

Tijekom 2019. iračka je Vlada imala polovične uspjehe u upravljanju Ninivskom dolinom koju je preuzela od terorista Islamske države...

Nažalost, povratak kršćana je polovičan, svakodnevne pljačke i opća nesigurnost su realnost, dok se nepoznati broj pripadnika Islamske države skriva među civilima koje su do jučer progonili. Također, novi su problemi nazočnost šijitskih milicija koje podržava Iran.

„Sjaši, Kurta, da uzjaše Murta“?

Podsjetimo, Irak je 2019. pokrenuo kampanju Volja pobjede koja je uključivala i vojne operacije u Ninivskom kraju s ciljem uništenja preživjelih članova Islamske države koji se kriju po nepristupačnim predjelima. Ta se vojna akcija uvelike oslanjala na šijitske milicije čija se stalna prisutnost u toj dolini, u kojoj su pretežno živjeli kršćani, može predstaviti kao želja za prekrajanjem vjerskog sastava toga područja.

Ako na stranu ostavimo motivacije raznih muslimansko-šijitskih milicija, vojna kampanja je bila relativno uspješna. Samo tijekom prosinca protuterorističke aktivnosti urodile su plodom jer je uhićeno 14 i ubijeno 18 militanata koji su željeli provesti terorističke napade za Božić.

Ove brojke govore o tome da je Islamska država službeno poražena, ali su njezini sljedbenici ostali u Iraku, te su oružje očito ostavili na skrivenim mjestima čekajući ponovni trenutak za rat.

Usprkos činjenici da je Islamska država pokazivala znakove oporavka, šijitske milicije su uz pomoć Vlade Iraka službeno odnijele pobjedu.

Međutim, mnogi se žitelji ove doline žale da nema neke velike razlike na terenu za obične ljude. Teroristi Islamske države su se bavili uznemiravanjem, iznudama, prepadima te otimanjem imovine onih pripadnika nesunitskih manjina koji nisu pobjegli. To isto danas rade i članovi milicija pripadnicima nešijita, posebice kršćanima i sunitskim muslimanima.

„Njihova glavna izlika za uzimanje novca jest što nam štite selo od Islamske države. S druge strane milicija olakšava život šijitima zahvaljujući svojim vojnim instalacijama, dok to kršćanima nije dopušteno“, rekao je za prosecution.org jedan kršćanin iz Qaraqosha.

Nažalost, međunarodni pokušaji smanjenja utjecaja iranske šijitske milicije u Iraku pojačali su njihovu odlučnost da zadrže i povećaju svoju ulogu u toj zemlji.

Između dvije vatre

Veliki dio nezadovoljstva u Ninivskoj dolini odnosi se na korupciju državnih dužnosnika, te viziju budućnosti te regije.

Podrškom milicija šijitski su se muslimani učvrstili u Ninivi u kojoj nisu prije postojali u tom broju. S druge strane odmazda terorista Islamske države, koji su sunitski muslimani, ima snažne sektaške i plemenske prizvuke, što za jednu multietničku zemlju kao što je Irak nije nimalo dobro.

Glasovi o korupciji pri obnovi ove pokrajine usporili su dotok međunarodne pomoći.

„Svjedoci smo razvoja u tom području. Kao što primjećujete, asfaltirana je glavna prometnica. Ipak lideri uzimaju postotak na svaki projekt, a to otežava organizacijski rad“, rekao je jedan od humanitarnih radnika.

Također, iranske milicije mijenjaju način života i rada lokalnog pučanstva koje se vratilo.

„Milicije i njihovi sljedbenici uništavaju svaki način koji pronađemo da preživimo. Započeli su s otežavanjem obnove domova nakon oslobođenja, zatim uništavanjem poslova koji su pokrenuti te na kraju otežavanjem cestovne komunikacije između naših gradova. Sada nam uništavaju poljoprivredu. Preživjeti ovdje postaje vrlo teško. Nisam siguran možemo li preživjeti više od pet godina ako se situacija ovako nastavi“, rekao je jedan zemljoradnik iz Qaraqosha.

Što slijedi?

Ono što se događa u Iraku, pa i ubojstvo visokorangiranog iranskog generala Qasema Soleimania u Bagdadu 3. siječnja, samo je velika igra između SAD-a i Irana, ali preko leđa stanovnika Iraka.

„To je igra, a mi smo taoci u sredini. Ne samo kršćani, već i svi građani Iraka pogođeni su američko-iranskim sukobom“, rekao je jedan neimenovani kršćanin napominjući da je istraga o zločinima terorista Islamske države usporavana te sabotirana.

Dok su kršćanska područja doživjela mnogo materijalne obnove, istraga zločina uglavnom je ignorirana u tim područjima. Za mnoge je to predstavljalo značajno obeshrabrenje.

„Vjerujem da nas je Vlada namjerno zaboravila; to je neizravna poruka da se napusti ovaj kraj. Problem je u tome što mi uopće nemamo mogućnost napustiti ovo podneblje, te smo osuđeni na lagano umiranje“, rekla je jedna žrtva progona Islamske države.

Veliki su problem i zarobljenici Islamske države koje ne žele njihove matične zemlje. Ideja da oni budu utamničeni u krajevima gdje žive kršćani, isto je kao vuka staviti u stado ovaca.

Narod je zbunjen i razočaran, žrtve genocida staviti u isto mjesto gdje borave teroristi Islamske države nije dobra poruka. Zabrinutost je sve veća što će se s ovim militantima dogoditi budući da se često organiziraju bjegovi iz zatvora. Takvo stanje dodatno destabilizira sigurnosno okružje tog područja.