Biblijski bračni drugovi i njihovi životni izazovi

Još od prvih stranica Biblija, s većim ili manjim intenzitetom, tematizira zajednicu muškarca i žene koju naziva brakom. Štoviše, povijest spasenja bila bi nezamisliva bez nekih bračnih drugova. U ovom ćemo tekstu prezentirati živote najpoznatijih biblijskih supružnika, ali i njihovih kriza...

Na početku je važno ponoviti da se u Bibliji pridaje zaista velika pozornost braku kao zajednici muškarca i žene. Također, to se može iščitati u činjenici da se izravno, ili neizravno, čak sedam od Deset Božjih zapovijedi bavi brakom ili tematikom koja je u izravnoj vezi sa zajednicom muškarca i žene.

Ako ni to nije „dovoljno“, dodatni dokaz posebnog božanskog „zanimanja“ za brak i obitelj pronalazimo u činjenici da je Isus Krist iskoristio događaj jedne svadbe u Kani Galilejskoj kao mjesto svoga prvog čudesnog znamenja (Iv 2,1-11).

Budući da je struktura obitelji u biblijska vremena često predstavljala izopačenje Božjeg iskonskog plana, ne možemo sve biblijske obitelji uzeti kao primjer. Stoga moramo razlikovati ideale božanske namjere od, ljudskim rječnikom rečeno, „prilagodbi“ nakon pada u grijeh. Međutim, čak i ti primjeri bračne zajednice, koji nisu idealni, daju vrlo korisne smjernice za posljedice koje čovjek može očekivati ako se ne pridržava Božje riječi.

No, krenimo kronološki.

Adam i Eva (Post 2 – 3)

U slici prvoga bračnoga para: Adama i Eve, nalazimo kako je bračna zajednica obilježena iskušenjem grijeha koji rađa njihovim životnim problemima.  

Bog je namijenio da muž i žena budu u raju ako poštuju pravila. Međutim, postupci koje su oni učinili „upropastili“ su njihov brak, živote njihove djece i svih potomaka.

Kada ih je Gospodin pozvao na odgovornost, Adam se izgovarao: „Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo“ (Post 3,12). Žena se pak „izvlačila“ na zmiju, da ju je ona zavela i prevarila. No, vidljivo je kako su oboje pokleknuli i počinili grijeh: oboje su zgriješili, ne samo Bogu, nego i jedno drugomu.

Iako njihov primjer nije „idealan“, poruka je jasna: bračnu krizu moguće je spriječiti pouzdanjem i poslušnošću Bogu kategorički se kloneći grijeha.

Abraham i Sara (Post 11 – 25)

Prema drevnom shvaćanju, ime ne samo da označuje biće, već i određuje njegovu narav. Stoga Abram – što znači „moj je otac uzvišen“, kasnije dobiva ime Abraham jer će, kako mu Bog obećava, postati „Otac mnoštva (naroda)“.

Abraham je od Boga primio obećanja: brojno potomstvo, zemlja i mesijansko obećanje. Povjerovao je Bogu da će imati veliko potomstvo, iako mu je žena Sara(ja) bila nerotkinja. U tom nam je smislu uzor vjere.

Ipak, epizoda iz života ove bračne zajednice kada su zbog gladi morali u Egipat te je Abraham, bojeći se za svoj život, Saru predstavio kao sestru, govori kako su i oni bili na iskušenju. I samo je Božje djelovanje protiv faraona sačuvalo da ne budu osramoćeni. Iz njihova primjera shvaćamo da je bračnu krizu moguće spriječiti ili nadvladati samo borbom za očuvanje braka.

Abraham i Sara preživljavali su i dugotrajnu bračnu krizu zbog neplodnosti. Nakon mnogo godina čekajući Božje djelovanje, htjeli su sami sebi pomoći, ljudskim rješenjem. Rezultat toga je bilo rođenje Išmaela od Hagare i problem koji je iz toga nastao za sve četvero. Gospodin Bog se ipak osvrnuo na Abrahamovu vjeru i darovao mu obećanoga sina – Izaka.

Izak i Rebeka (Post 24 – 27)

Za svog sina je Abraham namijenio dobru ženu te poslao slugu da ju pronađe. Bila je to Rebeka koju je Izak mnogo zavolio. Međutim, u njihovu se braku ponovio slučaj kao kod Abrahama i Sare. Izak je svojoj supruzi učinio istu nepravdu, kao i njegov otac njegovoj majci. Gospodin Bog je u svojoj milosti ponovno djelovao slično kao u Egiptu i tako sačuvao i ovaj brak od propasti (usp. Post 26,6-11). Samo čvrsta vjera u Boga i ljubav, zbog koje je nemoguće drugog žrtvovati radi vlastitog spasa – može spriječiti brakolomstvo.

Brak Izaka i Rebeke prošao je još kroz dvije velike krize, a jedna od njih je neplodnost. Izak se za potomstvo molio 20 godina te su im se rodila dva sina, blizanci Ezav i Jakov (usp. Post 25,19-26). Kako vidimo, pokorna i ustrajna molitva je način svladavanja bračne krize.

Jakov i Rahela (Post 29 – 35)

Jakovu njegov punac Laban, nakon što ga je ovaj „služio sedam godina“, na prijevaru daje stariju kćerku Leu, a zatim nakon još sedam godina i mlađu – Rahelu. Nažalost, neprirodno natjecanje dviju sestara za Jakovljevu ljubav i rađanje sinova prouzrokovalo je mnogo problema u ovom braku. No, unatoč njihovim slabostima i manama, Bog je Jakovu preko njegovih žena, ali i sluškinja, Bilhe i Zilpe, podario 12 sinova koji su i rodozačetnici 12 plemena Izraelovih. Jasno je da Bog u svojoj milosti može svladati krizu u braku onih koji u Njega vjeruju unatoč slabostima i razočaranjima.

Boaz i Ruta (Rut 2-4)

Početak Knjige o Ruti kao da govori o nekoj hrvatskoj obitelji: bračni par Elimelek i Noemi, sa svoja dva sina, zbog ekonomskih razloga odlaze u tuđu zemlju; sinovi im se žene strankinjama te ostaju u toj zemlji koja je trebala biti privremeno boravište.

Ruta, kao strankinja, nakon muževljeve smrti ostaje sa svojom svekrvom te se s njom vraća u Obećanu zemlju, podnosi siromaštvo i izoliranost. Razvidno je da se s bračnim drugom dobivaju i svi odnosi koje ta osoba ima – u prvom redu obitelj iz koje je potekla.

Rutin slučaj pokazuje da Bog nikada ne ostaje „dužan“ te obilato nagrađuje žrtvu. Njoj daje, ne samo novi dobar brak, nego uključuje pokornu i pobožnu poganku Rutu u rodoslov Božjeg Sina.

David i Bat-Šeba

Bivša žena Urije Hetita Bat-Šeba je bila kraljica Izraela kao supruga kralja Davida. Izvješće o tome kako je već udana privukla Davida i s njim zanijela, puno je spletki, laži i ubojstava. Na kraju su njih dvoje stupili u brak i nakon što je dijete, začeto izvan braka, rođeno, razboljelo se i umrlo.

Preko proroka Natana David je spoznao svoj grijeh te se iskreno pokajao, a u Psalmu 51 nalazimo njegovo priznanje.

Ovo je jedan od mnogih izvještaja u kojima jasno vidimo Božju milost. David je dobio oprost i mogao je ovim psalmom drugima otkriti Božje preveliko smilovanje. Čudesna je činjenica da je Bog pokazao svoju milost i više nego što se moglo zamisliti. Bat-Šebin drugi sin bio je Salomon koji će postati paradigma mudra čovjeka.

Josip i Marija (Mt 1)

U slučaju Josipa i Marije radilo se o budućem braku o kojemu je gotovo sve poznato. Bili su zaručeni i odjednom je Josip saznao da je Marija trudna. Htio ju je tajno otpustiti, da joj ne bi načinio sramotu. Gospodin mu je u snu preko anđela javio da je Marijino dijete začeto nadnaravnim Božjim djelovanjem, te da će roditi Božjeg Sina, obećanog Mesiju Izraela. On je povjerovao Bogu te uzeo Mariju za ženu i postao zaštitnik i poočim Božjeg Sina. Povjerenjem, iako razumom nisu shvaćali, Josip i Marija su svladali prijeteću bračnu krizu, a u Božjem planu spasenja postali su instrumenti za blagoslov cijelog čovječanstva.

Zaharija i Elizabeta (Lk 1)

Prema riječima Sv. Luke, Zaharija i Elizabeta „Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim“ (Lk 1,6). U njihovu braku nije bilo trzavica.

Elizabeta je potjecala iz plemena patrijarha Arona, a njezin suprug Zaharija bio je svećenik. Živjeli su u vlastitoj kući u Ain Karimu, selu nedaleko od Jeruzalema. Zašli su u već poodmakle godine i nisu imali djece.

Zahariji se u Hramu ukazao anđeo Gabriel i najavio mu rođenje sina. On u to nije povjerovao pa je zanijemio sve do dana kada se zbio radosni događaj. Kad se navršilo šest mjeseci od Ivanova začeća, anđeo je u Nazaretu najavio Djevici Mariji začeće Sina Božjega. Evanđelja pripovijedaju da je trudna Marija išla pohoditi svoju rođakinju Elizabetu.

Prema predaji, Elizabetina majka Sobe i Marijina majka Ana bile su sestre.

O Elizabeti i Zahariji nakon Ivanova rođenja Sveto pismo više ne govori, ali prateći lik Sv. Ivana Krstitelja, možemo zaključiti kako je ovaj bračni par bio iznimno pobožan i cijelim svojim bićem prihvaćao Božji plan za njih.

Sv. Joakim i Sv. Ana

Imena Marijinih roditelja Joakima i Ane ne spominju se u Svetom pismu, ali ih zato susrećemo u apokrifnom spisu iz II. st. pod naslovom Protoevanđelje Sv. Jakova. Prema tom spisu, oni nisu mogli imati djece pa su molili Boga za dar života. Joakim se tijekom 40 dana povukao u pustinju da posti i moli ne bi li mu se Gospodin smilovao i dao potomka. Isto je kod kuće činila i njegova žena Ana. Bog ih je uslišao te je Ana u poodmakloj dobi rodila djevojčicu – Mariju.

Feliks i Drusila (Dj 24)

Drusila je bila židovska princeza, odnosno kćer kralja Heroda Agripe I. koju je zamijetio Antonije Feliks, grčki oslobođenik i rimski guverner Judeje. Riječ je o bračnom paru koji je osobno imao susret s apostolom Pavlom, međutim nisu prihvatili Radosnu vijest.

Drusila je zajedno sa sinom poginula u Pompejima prilikom znamenite erupcije Vezuva 79. To ju, uz Plinija Starijeg, čini najpoznatijom žrtvom te katastrofe.

Akvila i Priscila/Priska (Dj 18)

Paradigma angažiranja supružnika u misionarskome navješćivanju Radosne vijesti jesu Priscila i Akvila, suradnici Sv. Pavla.

Premda njihova imena sugeriraju da je riječ o Rimljanima, ipak su oboje židovskoga podrijetla i bavili se izradom šatora. Oni su iz Vječnoga Grada došli u Korint gdje ih je početkom 50-ih godina sreo Apostol naroda te odsjeo u njihovoj kući.

Oboje su još u Rimu bili prihvatili vjeru u Krista, a kasnije su u Efezu odigrali ključnu ulogu u kršćanskoj formaciji aleksandrijskoga Židova Apolona (Dj 18,26) koji je postao rječiti propovjednik.

Koliko su važnu ulogu u prvoj Crkvi imali, svjedoči činjenica da Pavao pišući iz Efeza svoju Prvu poslanicu Korinćanima, spominje da pozdrave šalju „Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu“ (1 Kor 16,19).

Kad su okolnosti dpustile, ovo su se dvoje supružnika vratili u Rim gdje su također nastavili s misionarskim djelovanjem okupljajući Crkvu u svom domu. Apostol ih izričito spominje u Poslanici Rimljanima: „Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu. Oni su za moj život podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im, ne samo ja, nego i sve Crkve pogana. Pozdravite i Crkvu u njihovoj kući“ (Rim 16,3-5).

U Rimu postoji crkva posvećena Sv. Priski na Aventinu, kao i Prisciline katakombe na Via Salariji.

„Ovaj par posebno, pak, pokazuje koliko je važno djelovanje kršćanskih supružnika. Kad ih podržava vjera i snažna duhovnost, njihova zauzetost u Crkvi postaje prirodna. Svagdanje zajedništvo njihova života produžuje se i na neki način uzdiže kad preuzimaju zajedničku odgovornost za otajstveno Tijelo Kristovo, pa i u njegovu najmanjem dijelu“, rekao je za njih papa Benedikt XVI. u svojoj katehezi na općoj audijenciji 2007.

Na kraju možemo konstatirati da je obitelj najstarija biblijska i uopće ljudska institucija temelj zdrave i napredne društvene zajednice. Bez obitelji ili s nezdravim obiteljima društvo nema budućnosti.