Što o progonu kršćana kažu muslimani?

U knjizi Međumuslimanski ratovi danas: krivo shvaćanje islama akademika prof. dr. Esada Durakovića jedno cijelo poglavlje pod nazivom Progon kršćana antiislamska je akcija posvećeno je zapravo patnji kršćana u većinim muslimanskim zemljama koje se nalaze u različitim oblicima sukoba. Ovdje donosimo najvažnije misli iz ove knjige...

U navedenom poglavlju autor potvrđuje kako su u sveopćem ratu muslimana na Bliskom istoku žrtve i kršćani, ali i pripadnici drugih, relativno nepoznatih, religijskih zajednica. Napominjući kako ta negativna pojava nema nikakvo utemeljenje u islamu, dr. Duraković naglašava kako je Bliski istok kolijevka kršćanstva te da su kršćani na Bliskom istoku živjeli s muslimanima 1 500 godina.

Najteže je nasilje u vjeri

Uspoređujući današnji „kalifat“ s nekadašnjim kalifatima koji su sačuvali kršćanske zajednice na svome teritoriju, autor navodi kako je "Islamska država" falsifikat i islama i povijesti islama.

"Prije svega, 'kreatori' ovog kalifata vode totalni rat protiv svih 'drukčijih' muslimana, a istovremeno vode bespoštedan rat protiv drugih vjerskih zajednica, uz naglašene, proklamirane namjere da prošire kalifat čak na druge kontinente. Pri tome pokazuju neviđenu surovost: pojedinačnim ili masovnim javnim smaknućima i muslimana i nemuslimana", piše autor koji ističe ono što smo više puta ponavljali u Katoličkom tjedniku, a to je da su kršćani u Iraku danas gotovo istrijebljeni te da se sistematično progone i u drugim dijelovima Bliskog istoka, iako su u tom dijelu svijeta nazočni 2 000 godina.

Napominjući kako je nasilje uvijek, iako to ne izgleda tako onomu tko ga čini, pomračenje uma i vjere, prepuštanje „emocionalnom paganstvu“, autor podcrtava kako je najteža vrsta nasilja, zapravo nasilje u vjeri.

Kršćani na Bliskom istoku su nevini

Razmišljajući o motivima današnjih progona kršćana, a ne opravdavajući ih, autor prije svega navodi vojne intervencije zapadnih zemalja u pretežno muslimanskim podnebljima (razaranje Iraka, Libije, i Afganistana) i rastuću islamofobiju na Zapadu koja je proistekla iz pada komunizma kada je trebalo naći novog ideološkog "neprijatelja". Prof. Duraković napominje kako je revanšizam muslimana prema kršćanima na Bliskom istoku pogrešno motiviran i usmjeren.

"Kršćani u muslimanskom svijetu zaista ne snose odgovornost za to barbarsko razaranje muslimanskih zemalja koje čine kršćanske vojne koalicije. Stoga oni ne bi smjeli biti žrtvama muslimanske odmazde, utoliko prije što su u manjini. Takvim odnosom prema kršćanima pruža se 'argumentacija' za jačanje islamofobije na Zapadu upravo onim krugovima koji su u potrazi za takvom argumentacijom, a i sami je proizvode, ili na nju podstiču u velikoj mjeri, a onda na Istoku uzvratno jača reakcija prema kršćanima. Kao da tome nema kraja", stoji, između ostaloga, u navedenom poglavlju knjige koja se bavi unutarmuslimanskim sukobima, ali se jednim svojim poglavljem dotiče i stradanja nemuslimana.

Poslije križeva smetat će i kršćani?

Maleni križ visine 30-ak centimetara koji se nalazio u bolnici Presvetog Sakramenta u Quebecu bio je prevelik za pripadnike "religije sekularizma". Nakon pritužbe jednog pacijenta uprava bolnice sredinom veljače odlučila je ukloniti križ, a svoju odluku opravdala je smjernicama Povjerenstva za ljudska prava, prema kojima izlaganje vjerskih simbola u određenim institucijama može predstavljati kršenje ljudskih prava.

Pacijentu je očito smetao križ, ali ne i liječenje u bolnici koja nosi ime Presvetog Sakramenta i koju su 1927. osnovale kvebečke Sestre Milosrđa.

Ipak, nije sve tako crno. Nakon što se proširila vijest o uklanjanju križa 12 000 građana je potpisalo peticiju za njegovo vraćanje dok je čak 600 ljudi svoje negodovanje izrazilo telefonskim putem.

Reagirala je i Kvebečka nadbiskupija izrazivši razočaranje odlukom bolnice. Kard. Lacroix uklanjanje križa nazvao je pravim primjerom „doktrinarnog sekularizma“, te upitao što će biti sljedeći korak.

Nakon brojnih pritužbi i oštrih reakcija, reagiralo je i Ministarstvo zdravstva čiji je glasnogovornik kazao kako ministar nije zahtijevao vraćanje križa, već je upravu bolnice obavijestio kako ne postoji zakonsko utemeljenje za njegovo uklanjanje.

Na kraju, bolnica je vratila križ zbog „poštovanja prema povijesti bolnice, njezinoj vjerskoj baštini te iznad svega poštovanju i zahvalnosti prema redovnicama“.

Kvebečki kardinal je postavio dobro pitanje na koje nitko u ovom trenutku nema odgovor: "Pitamo se što je sljedeće?"

Vandalizam i netrpeljivost prema Crkvi

„Došlo je do oživljavanja straha, ljutnje i nesigurnosti“, potvrdio je u svojoj poruci agenciji Fides kard. Laurent Monsengwo Pasinya, nadbiskup Kinshase, glavnoga grada Demokratske Republike Kongo.

„S ogorčenjem smo saznali za požar, 18. veljače 2017, koji je zahvatio dio bogoslovije u Maloleu, a podmetnuli su ga necivilizirani ljudi“, rekao je kardinal u izjavi za medije te napomenuo kako je ista skupina kasnije širila strah kod obližnjih sestara karmelićanki u Kanangi. Prisjetio se i nedavnih prosvjeda početkom veljače pred nadbiskupskih dvorom u Kinshasi kada su skupine mladih ljudi „stvorile atmosferu panike“.

Nakon tih incidenata 20-ak pakosnih mladića oskvrnulo je župu San Domenico Limete: srušili su svetohranište, opljačkali oltar, polomili klupe te su pokušali zapaliti crkvu. Ni zajednica otaca oblata nije bila pošteđena.

Kard. Monsengwo sve to povezuje s pokušajem Kongoanske biskupske konferencije da posreduje u provođenju dogovora koji su vladajući i oporba postigli 31. prosinca prošle godine te da pronađe premijera koji će u skladu s dogovorom voditi vladu nacionalnog jedinstva.

„Kongoanska biskupska konferencija ima samo posredničku ulogu“, podsjetio je kardinal. „Političari moraju ponizno priznati da njihove političke ambicije i neslaganja vode u zastoj i institucionalnu blokadu. Zbog toga će odgovarati pred poviješću“, kazao je nadbiskup Kinshase.