Bosansko-hrvatske provincije Školskih sestara franjevki samo je dio povijesti Družbe sestara franjevki Krista Kralja s kućom maticom u Mariboru, koju je 1869. utemeljila s. Margarita Pucher (1818. – 1901.). Budući da je 6. ožujka 2020. obilježena obljetnica njezina rođenja, ali i smrti, odlučili smo prikazati životni put ove Božje ugodnice.
S. Margarita Pucher, krsnim imenom Marija, rođena je 6. ožujka 1818. na Janeževu Vrhu, u župi Kapela kod Radgone, na današnjoj slovensko-austrijskoj granici. Obrazovanje je započela u Kapeli, a nastavila u Deutschlandsbergu gdje je živjela u obitelji svog ujaka, veleposjednika i vlasnika pivovare. Uz školovanje radila je i u kućanstvu ujakove obitelji. Dobro je govorila oba jezika: slovenski i njemački. Kod ujaka je ostala sve do 1842. i odlaska u zajednicu budućih Školskih sestara u Algersdorff kraj Graza, kada su joj bile 24 godine. Novicijat je započela 1844., a zavjete položila 1845. Prije odlaska u Maribor bila je predstojnica samostanske zajednice u Schwanbergu u Srednjoj Štajerskoj. Kao sposobna, razumna i požrtvovna sestra imenovana je predstojnicom nove redovničke podružnice sirotišta Društva katoličkih gospođa u Mariboru.
Kako bismo objasnili genezu nastanka redovničke kuće u Mariboru, treba kratko približiti to razdoblje. Zašto je bujao redovnički život? Procvat redovništva, kleričkih i laičkih organizacija, a među njima i franjevačkih ustanova, obilježio je 19. stoljeće. Uzroke treba tražiti u vremenu Francuske revolucije (1789.) kada je pokrenuta otimačina crkvene imovine, ukinute različite svećeničke i redovničke družbe te zatvoreni mnogi samostani i, na kraju, prognane Bogu posvećene osobe. Odgovor koji je uslijedio diljem europskih biskupija očitovao se, između ostalog, u rastu redovničkog života, a posebice stvaranju sestarskih družbi.
U tom je duhu biskup Biskupije Sekau-Graz Roman Sebastian Zängrele (1771. – 1848.) želio osnovati zajednicu koja će se brinuti za odgoj ženske mladeži. On je dopustio da nekoliko učiteljica jedne privatne škole živi redovničkim načinom prema pravilu Trećeg reda Sv. Franje. Pet je novakinja 1844. položilo zavjete u Grazu, a biskup Zängrele je 1844. imenovao s. Francisku Lampel prvom predstojnicom. Kako je red rastao, tri su sestre 1864. odlučile proširiti djelovanje na Maribor, a među njima je bila s. Margarita.
Odlazak u Maribor je bio pun pogodak
U jednom svom pismu s. Margarita je obrazložila što ju je vodilo u Maribor: „Samo sućut prema siromašnoj i zapuštenoj djeci, jer sam imala prilike dovoljno se osvjedočiti da u cijeloj Austrijskoj Monarhiji nema nijednoga mjesta gdje bi odgoj bio tako manjkav kao ovdje.“
Pet sestara koje su odlučile ostati u Mariboru i četiri koje je kuća matica poslala kao pomoć, dok nova zajednica ne dobije vlastiti pomladak, započele su, odnosno nastavile odgojno-prosvjetni rad s djecom i mladeži kako su to činile i u Grazu. Nakon pet godina, 13. rujna 1869., podrškom mjesnog biskupa Maksimilijana Stepišnika, mariborska se podružnica osamostalila i odijelila od matične kuće. Biskup Stepišnik imenovao je s. Margaritu vrhovnom predstojnicom nove družbe te je tako Maribor postao matična kuća, a u to vrijeme i jedina redovnička ustanova nastala na slovenskom tlu.
Kao poglavarica i učiteljica novakinja (1875. – 1881.) s. Margarita je vodila zajednicu, odgajala riječju i primjerom, spajajući dobrotu i strogost u zahtjevima redovničkog života. Da je njezina zamisao o osamostaljenju došla u pravom trenutku, pokazao je prilično brz rast zajednice budući da su deset godina potom imale čak 40 sestara, posjedovale tri kuće i jedan plac na kojemu su napravile školu. Sestara bi bilo i više, međutim u to vrijeme zakonom su bile ograničene na 40 članica.
S. Margarita, koja je započela i dala zamah razvoju nove provincije, te bila njezina poglavarica do 1881., preminula je na svoj rođendan 6. ožujka 1901., a Družba se nastavila širiti i nakon njezine smrti te je došla i u BiH.
Plodovi s. Margaritina rada u BiH
Zajednice u Bosni bile su u sastavu Mariborske provincije do 1942. kada je osnovana Hrvatska provincija sa sjedištem u Jastrebarskom. Zbog Drugog svjetskog rata sjedište nikad nije ondje zaživjelo, nego je bilo najprije u Franjevačkom samostanu u Visokom (1942. – 1954.), potom u Virovitici (1954. – 1958.). Od 1958. sjedište je u Sarajevu, i od tada se ova zajednica zove Bosansko-hrvatska provincija Prečistog Srca Marijina.
Školske sestre franjevke došle su 1899. u Hercegovinu, u Mostar, iz Maribora na poziv mostarskoga biskupa fra Paškala Buconjića. Ubrzo se javljaju i domaće djevojke za kandidatkinje, a 1923. osnovan je novicijat u Mostaru. Devet godina poslije (1932.) osnovana je i vlastita Provincija posvećena Sv. Obitelji.
Budući da se danas ponovno rađaju potrebe slične onima u vremenu nastanka Družbe, kao goruću potrebu sestre, nakon komunističkog razdoblja, ponovno prepoznaju odgoj i obrazovanje djece i mladeži. Školske sestre franjevke nalaze se pred novim izazovima: prepoznavati znakove vremena, tražiti putove prema čovjeku danas, prema mladima i djeci, osobito prema siromašnima.
Nema komentara:
Objavi komentar