Kako bi se usporedilo kršćanstvo u Koreji s Crkvom u Hrvata, prevažno je na početku podsjetiti da je, nakon doseljavanja na današnje prostore, hrvatski narod počeo primati kršćanstvo već u 7. st. Tako je kroz cijelu povijest katolička vjera obilježavala i izgrađivala identitet Hrvata. S Korejcima to nije slučaj, što svemu daje dozu originalnosti, specifičnosti, pa i istočnjačke mističnosti...
Smjenjivanje carstava
Za kratki prikaz povijesti Koreje važno je napomenuti kako je taj poluotok naseljen ljudima još prije 6 000 godina. Također, ne smije se zaboraviti stoljetna borba za prevlast triju carstava, Gogurjo, Silla i Baekje. Uz pomoć Kine u 7. st. carstvo Silla zavladalo je čitavom Korejom, ali ipak u 10. stoljeću prevlast je preuzelo kraljevstvo Gogurjo.
Seul postaje središte te zemlje u 14. stoljeću kada nastupa vrijeme dinastije Joseon, a konfucijanizam biva instaliran službenom religijom. Zapravo, puno više od religije – ono predstavlja i stil života. U 15. st. nastaje korejsko pismo zvano hangl, a prvi službeni kontakt s Europom dogodio se u 17. st. kada se jedan Nizozemac nasukao na obali.
Kako je sve počelo?
Katolička vjera je došla u Koreju preko knjiga koje su korejski trgovci u 18. st. donijeli iz Kine. Tako su „apostolima“ Koreje postali obični ljudi te se vjera proširila među seljacima.
Tome je pridonijela činjenica da je Joseon dinastija u Koreji uspostavila socijalni, kulturni i politički sustav temeljen na konfucijanizmu. Budući da je to sustav misli, a ne u klasičnom i isključivom smislu religija, bilo je moguće njegove manjkavosti nadopuniti i kršćanskom porukom.
Poznato je kako su isusovački misionari u Kini nastojali naći poveznice između filozofije konfucijanizma i kršćanstva, a to je privuklo i pozornost Korejaca. Oni su počeli proučavati kršćanstvo iz intelektualne znatiželje te u želji reformirati konfucijanizam.
Jedna od značajnijih knjiga bio je spis isusovca Mattea Riccija Pravo značenje Gospodara neba, te su u njemu prepoznali mogućnost spajanja konfucijskih i kršćanskih ideja o nebu i metafizici općenito.
Među njima je bio i Yi Seung-hun koji je otišao u Kinu, a vratio se u Koreju 1784. kao kršteni vjernik-katolik. On je potom krstio svoje prijatelje i osnovao prvu vjerničku zajednicu u toj zemlji. Vjernici laici su krštavali te samostalno uspostavili svojevrsnu crkvenu hijerarhiju.
Dugo kršćani u Koreji nisu imali svećenika. Prvo su im došla dvojica prezbitera iz Kine, ali su ubrzo ubijeni. U želji i potrebi za svećenikom, vjernici Koreje pješice su putovali do Kine i molili da im se pošalju svećenici. I Papi u Rim slali su pismo s istom zamolbom.
Konačno je sredinom 19. stoljeća tamo stiglo 10-ak francuskih misionara.
Bog kao gospodar neba
Ukratko, središnja ideja prihvaćene kršćanske poruke u Koreji bilo je vjerovanje u Boga gospodara neba. Prije nego što su mogli shvatiti i prihvatiti Isusa Krista kao utjelovljena Sina Božjega i spasitelja, upoznali su i prihvatili Boga stvoritelja i gospodara neba i zemlje. Dok su intelektualci istražujući kršćanstvo, nadograđivali i reinterpretirali svoja konfucijanska vjerovanja, običan puk je u jednostavnoj vjeri razvijao odnos s osobnim Bogom na nebu koji brine za ljude na zemlji.
Istaknuta kršćanska poruka koja je uzburkala korejsku kulturu bilo je shvaćanje dostojanstva svakoga čovjeka i jednakosti svih ljudi. Naime, važan dio društva Koreje bio je status osobe, i običan puk je bio strogo odijeljen od plemića.
Također, mnoge su zapadne kršćanske knjige i molitvenici prevođeni na korejski jezik. Između 1787. i 1801. na korejski je prevedeno više od 80 katoličkih knjiga. Taj podatak po sebi govori o tome koliko se brzo katolička vjera širila i koliko je bilo potrebe za duhovnim štivom.
Razvijanje pojma osobnoga Boga koji je otac ljudima na zemlji, na određeni način značio je odbaciti tradicionalnu društvenu hijerarhiju Joseon dinastije na čijem je vrhu stajao otac obitelji i kralj naroda.
Taj detalj nije nimalo beznačajan jer su upravo zbog toga došli u sukob s vlastima koje su podržavale konfucijanizam, ali i temeljnim budističkim i šamanističkim vjerovanjima.
Zašto su katolici proganjani?
Katolici su posljedično uskoro postali državni neprijatelji. Krivnja im je bila to što su izjednačavali kralja sa slugama, carske službenike sa seljacima i tako rušili hijerarhijski poredak i statusni sustav.
U veoma kratkom roku katolici su postali iznimno brojni te su se javili nasilni progoni. Tako je već u 19. st. oko 10 000 katolika ubijeno zbog vjere.
Progoni i mučeništvo mnogih kršćana koje je uslijedilo zapravo je bilo u skladu s korejskom tradicijom spremnosti na žrtvovanje svega, pa i vlastita života iz odanosti prema najvećem autoritetu, a to je za njih sada bio kršćanski Bog, a ne kralj.
Moderna povijest Koreje
Nakon progona Koreja je odlučila zatvoriti se od svakog „zapadnjačkog utjecaja“, u ekonomskom ili društvenom smislu. Bili su dopušteni iznimno japanski trgovci na obali.
Krajem 19. st. došlo je do sukoba između Japana i Kine jer su obje države imale interes u Koreji. Japan je pobijedio i sve više preuzimao vlast nad Korejom, a od 1910. pretvorio je Koreju u svoju koloniju nastojeći ju transformirati u dio Japana. No, to je 1945. završilo porazom.
Još prije kraja Drugog svjetskoga rata dogovorena je podjela poluotočne zemlje na dvije zone.
Komunistički sjever je 1950. napao jug – što je bio početak Korejskog rata, rata koji zapravo nikad nije završen, iako je prekid paljbe potpisan 1953.
Južna Koreja je od tada gospodarski čudesno napredovala, te iz siromašne zemlje postala jednom od vodećih industrija svijeta. Sjeverna Koreja je pak postajala sve siromašnija i predstavlja bastion totalitarizma.
Zanimljivo, 1949. Katolička Crkva u Koreji obuhvaćala je svega 1% pučanstva s 80 svećenika, a krajem 2013. imala je 5 442 996 članova (10,4% pučanstva) s 4 901 svećenikom i 1 668 župa.
U Južnoj Koreji danas postoje tri nadbiskupije: Seoul, Daegu i Gwangju, zatim 12 biskupija i vojni ordinarijat. Crkva u Sjevernoj Koreji je istinski mučenička i o njoj nema mnogo podataka.
Društvo prožeto katoličanstvom
Sada se može reći kako je Katolička Crkva u Južnoj Koreji najbrže rastuća Crkva u istočnoj Aziji. Danas je otprilike 30% Korejaca kršteno, a 12% su katolici. Zanimljivo, 30% političara u vladi i vodstva u vojsci su također katolici. I sadašnji predsjednik Južne Koreje Moon Jae-in je katolik, i to on posebice ističe.
Kroz 200 godina postojanja Crkve u Koreji katolicizam je smatran religijom napretka i znanosti, a krajem 20. stoljeća Crkva se počela naglo širiti kao predvoditeljica demokracije nasuprot tadašnjem vojnom režimu.
Ona je danas zapravo najcjenjenija institucija u Južnoj Koreji, i to zato jer je društveno aktivan zagovornik ljudskih prava, socijalne pravde, demokracije, mira i pomirenja, posebno u odnosu Južne i Sjeverne Koreje.
Arhitektura korejskih crkava
Crkve su naizgled slične onima u Hrvata, ali kad ih se bolje promotri, vide se brojne razlike. Prvo što može zbuniti je veliki broj protestantskih bogomolja. U gradovima sa svih strana izviruju fluorescentni križevi i tornjevi koji označuju neku crkvu. Korejska legenda kaže da na svaku katoličku u Južnoj Koreji postoji 40 protestantskih.
Kako bi se razlikovale katoličke crkve, redovito imaju na svome pročelju ili zvoniku kip Isusa ili Marije. Unutrašnjost im je poprilično slična, veliki ali jednostavan križ na oltaru, vitraji, klupe u dvama redovima. U većim crkvama su iza stupova redovito ekrani preko kojih oni otraga mogu izbliza vidjeti što se događa na oltaru.
Prema svjedočanstvima onih koji su bili u Koreji, Crkva u Hrvata ima ljepše crkve jer su nastajale kroz povijest i svaka nosi svoj stil i svoje posebnosti, a u Koreji su novijeg nadnevka i slična izgleda.
Kršćanstvo je postalo dijelom korejskog društva nadovezujući se na konfucijanizam, posebno u njegovu prvotnom obliku. Važno je istaknuti i da se kršćanska vjera ispreplela s korejskom kulturom i nemoguće je shvatiti kršćanstvo u Koreji bez shvaćanja i njihove kulture. Kršćanski korijeni posijani su preko male zajednice koja se počela brzo širiti.
Očito se i na primjeru Koreje potvrdilo mišljenje crkvenog oca Tertulijana iz 2. stoljeća, da je krv mučenika sjeme novih kršćana.
Korejski mučenici
Sv. Andrija Kim Tegon je prvi korejski svećenik, zaštitnik korejskih svećenika, ali i cijele zemlje. Rođen je 21. kolovoza 1821. kao plemić, a umro je mučeničkom smrću 16. rujna 1846. Kršten je u 15-oj godini života. Želio je postati svećenikom, a da bi to ostvario, morao je otići 1 500 km do najbližeg sjemeništa u Macaou. Njegovi su roditelji bili obraćenici iz redova korejskog plemstva. On je i prvi katolički svećenik koji je u Koreji umro za vjeru, te je tako postao predvodnikom korejskih mučenika, među kojima su i njegovi roditelji.
Sv. Pavao Chong Hasang rođen je 1795. u Mahyonu. Roditelji su mu bili bogati, ali i posvećeni vjeri te su i djecu odgajali u tom duhu. Njegov otac Augustin Chong Yak-jong bio je intelektualac koji je napisao prvi katolički katekizam na korejskom jeziku. Umro je kao mučenik 1801.
Kada je Pavao navršio 21 godinu, otišao je u Kinu na poslovni put. Tamo je iskoristio priliku i pristupio biskupu Pekinga te zatražio od njega da pošalje misionare u Koreju. Za vrijeme svog boravka ondje primio je sakrament potvrde, učio latinski i teologiju te se spremao za ređenje.
Poslije jednog povratka u Koreju bio je uhićen te je napisao pismo sudcu u kojem je branio katoličanstvo pa je zbog toga mučen i ubijen 22. rujna 1839., a cijela mu je obitelj pogubljena.
Sveti papa Ivan Pavao II. je njih dvojicu zajedno s drugima, ukupno 103 mučenika, proglasio svetima 1984. za vrijeme svojega posjeta Koreji. To je simbolično bila i 200. obljetnica početka Crkve u Koreji podsjećajući na 1784. kada je kršten prvi katolik Yi Sunghun uzevši ime Petar.
Od oko 10 000 ubijenih
kršćana papa Franjo je 2014.
proglasio blaženima još 124 mučenika čiji su životi istraženi i čije je
mučeništvo potvrđeno.
Nema komentara:
Objavi komentar