petak, 5. travnja 2024.

Govor mržnje (ipak) pobjeđuje u Iraku

Irački kršćani naučili su važnost „brige o riječima“. U zemlji rastrgnutoj desetljećima nasilja nekoliko riječi može brzo razlikovati prijatelja od neprijatelja.

Riječi vjerskih vođa imaju još veću težinu jer vode ljude na putu mira ili sukoba. Kada veliki muftija Iraka – najveći sunitski islamski vođa u zemlji – govori, ljudi slušaju.

Podsjetimo, prošle godine iračka Vlada Božić je službeno proglasila državnim praznikom. Bio je to pokušaj promicanja „inkluzivnosti“ u zemlji gdje su kršćani preživjeli velike zločine u režiji Islamske države.

Ne čestitati kršćanske blagdane

Veliki muftija šeik Abdul Mahdi al-Sumaidaie 2019. odmah je izdao deklaraciju kojom „zabranjuje muslimanima da se pridružuju takozvanom kršćanskom blagdanu Novoj godini“. Upozorio je i muslimane da ne čestitaju kršćanske blagdane. Mnoge vladine i vjerske vođe ovu su izjavu odmah osudili bez obzira na stranačku ili vjersku pripadnost.

Potom je šef šijitske zajednice Ala'a Abd al-Saheb napisao slične komentare. Budući da kršćani dopuštaju muškarcima i ženama sjediti u istoj sobi, upozorio je da muslimani ne mogu biti nazočni nikakvim kršćanskim događajima.

Zabrinuti poglavari kršćanskih Crkava vodećim su Vladinim dužnosnicima istaknuli da su ovi komentari neprimjereni i potiču muslimane na razdvajanje od kršćana. Ponovljeno je da ova praksa „jača uvjerenje da su kršćani građani drugog razreda“.

Izvršni ured podnio je zahtjev sudu. Međutim, tijekom kolovoza zamolba je odbijena.

„Sud je odlučio odbaciti slučaj koji je povezan s Mahdijem al-Sumaidaieem zbog nedostatka dokaza. Odluka je potvrđena. Što se tiče Ala'a Abd al-Saheba, on je došao na sud bez ikakva službenog poziva i zato je pušten na slobodu“, navodi se u službenoj pravosudnoj odluci.

S jedne strane kršćani su bili zaprepašteni što je sud čak razmotrio slučaj. U Iraku je zakon obično „odsutan“ u ovakvim primjerima govora mržnje.

Kršćani smatraju uspjehom činjenicu da se na sudu razgovaralo o ovom slučaju. Ipak, bilo je veliko razočaranje zbog odluke.

„Mislim da sud vjeruje kako vođa šijita ima ovlasti reći 'ovo je halal (zakonito)', a ovo je 'haram (nezakonito)'. On nije izdao nikakav dokument koji kaže da je slavlje s kršćanima zabranjeno, samo je u medijima to rekao. Muftija u islamu može reći što god misli, ili što god želi“, objasnio je jedan lokalni kršćanin.

„Dokazi su na YouTubeu! Sud je to trebao usvojiti, i to je razlog za osudu“, komentirao je drugi irački kršćanin. Proces je bio rijetka prilika da irački pravosudni sustav provede Ustavne odredbe koje štite kršćane od ove vrste mržnje. Umjesto toga, to je bila propuštena prilika.

„Ovih dana je bolje nego prije. Sjećam se nakon 2003. i američke invazije kada su se ljudi mnogo više opredijelili za imama. Kad god je bilo ovakve fetve, nisu se ni osvrtali kad smo ih pozdravili“, rekao je jedan kršćanin, otac troje djece i dodao: „Živimo u području u kojem su ljudi jednostavni i slijede islamske vođe, a da o tome ne razmišljaju. Bez obzira je li govor pravilan ili pogrešan, govor mržnje vodi do problema i napetosti.“

 Nije sve tako crno

YouTube i druge platforme ispunjeni su primjerima. „Većina problema događa se na društvenim medijima. Kad god postoji govor mržnje, Facebook stranice to koriste za dobivanje lajkova, komentara i dijeljenja. Mnogi koriste neprikladne govore kako bi zaradili na reklamama i klikovima.

Unatoč tomu, ima nade. Mnogi su muslimani frustrirani kako je vjerska netolerancija dovela do toga da je Islamska država upropastila njihovu zemlju. Iako je sud na kraju stao na stranu klerika koji su održali govor mržnje, to ne znači da ga populacija u potpunosti podržava.


Nema komentara:

Objavi komentar