Katedrala (grč. καθέδρα; lat. cathedra) je crkva u kojoj nad/biskup ima sjedište, obavlja bogoslužje i zaređuje svećenike. U većini slučajeva (prvo)stolnice su središta (nad)biskupija i najmonumentalnije građevine partikularnih Crkava. Takva je i katedrala u Sarajevu koja ove godine slavi 130 ljeta od posvete...
Katedrala je okosnica i jezgra biskupskog stolovanja, a nerijetko i simbol cijelog grada u kojem se nalazi. Podizane su kako bi impresionirale posjetitelje te podsjetile na veličanstvenost njezinih graditelja i financijera.
Najzaslužniji dvojac za gradnju
Nakon stoljećā otomanske vlasti došao je trenutak kada se moglo razmišljati o (ponovnoj) gradnji katedrale. Prvi vrhbosanski nadbiskup sl. Božji Josip Stadler (1843. – 1918.) najzaslužniji je za njezino podizanje, a njegov najbliži suradnik bio je arhitekt Josip pl. Vancaš (1859. – 1937.).
Umjetnički korijeni i izbor lokacije
Friedrich von Schmidt (1825. – 1891.) dotjerao je umijeće gotike do zavidna zenita, a za Vancaša kažu da je bio jedan od najboljih njegovih učenika.
Poslije dolaska u Sarajevo Vancaš je pregledao pogodna mjesta koja su mogla doći u obzir za podizanje katedrale i izbor je pao na trg koji je uskoro potom nazvan Crkveni trg, a danas je to Trg fra Grge Martića.
Zbog gradnje Vancaš se preselio u Sarajevo
Katedrala je zamišljena kao građevina s prostorom za 1 200 vjernika i vrlo jednostavna vanjskog izgleda, „od golog kamena“. Na temelju tih planova bio je raspisan natječaj za gradnju, na kojemu se kao najbolji ponuđač javio bečki poduzetnik Karl baron Schwarz.
Zbog gradnje katedrale Vancaš se vezao za Sarajevo kamo se 1884. i nastanio.
Dimenzije, visina, krovovi
Prema njegovu nacrtu, vanjska dužina katedrale iznosi 41,90 m, širina 21,30 m, a kod svetišta 24,30 metara. Unutrašnja dužina je 37,65 m, a širina 18,10 metara. Pročelje je upečatljivo s dvama tornjevima od po 43 metra visine, a krovovi su im u obliku jednostavnih oštrih piramida proširenih pri dnu.
Polaganje kamena temeljca
Gradnja je započela 1884., a poglavar Ivan barun Appel prvi je udario pozlaćenom lopatom triput o zemlju, a nakon njega to isto je ponovio i nadbiskup Stadler.
Uzor za gradnju: crkve iz Dijona i Praga
Katedrala je izvedena u stilu rane gotike, a Vancaš se, kako izgleda, poveo za crkvom Notre-Dame u francuskom Dijonu. Tvrdi kamen od kojega su u Burgundiji građene crkve nije omogućavao „rasipanje ukrasima“, što je Vancaš ostvario na sarajevskoj katedrali.
Izgled tornjeva je posuđen s Tynske crkve u Pragu.
Oba uzora su se u Sarajevu potpuno „pomirila“ unatoč tomu što su vremenski i prostorno udaljena (Notre-Dame je dovršena 1240., a Tynska crkva dobila je tornjeve 1463.).
Završetak radova i posveta
Građevinski radovi završeni su 9. studenoga 1887., a katedrala je posvećena, nakon završetka unutarnjih radova i umjetničkog opremanja, 14. rujna 1889.
Tri obnove katedrale
Nažalost, katedrala je izgrađena na prilično vlažnoj lokaciji, tako je tijekom priprema za proslavu 50. godišnjice obnove redovite crkvene hijerarhije u BiH (1932.) poduzeta temeljita restauracija. Odstupilo se od prvobitnog unutarnjeg izgleda i izvedena je sasvim drugačija dekoracija.
Katedrala je obnavljana i u razdoblju od 1985. do 1989. kada su temeljito urađeni: krov i zaštita od vlage. Dekoracija nije rađena, nego se zidove bojilo jednostavnim bojama.
Posljednja obnova
Početkom drugog desetljeća 21. st. obnavljana je i treći put kada je vraćen prvobitni izgled unutrašnjosti kako ju je i zamislio dr. Stadler.
Pripremni radovi za unutarnju obnovu počeli su 27. rujna 2010. Njih je izvodila tvrtka Color Paleta iz Sarajeva, a stručni nadzor je vodio Philipp Dieter iz Aachena.
Najprije je strugana stara boja sa zidova. Cilj je bio otkloniti ju kako bi se došlo do izvornog izgleda. Potom je restaurator Peter Rohn započeo s probnim bojanjem prezbiterija, a za rasvjetu katedrale zaslužan je Slawa Schreider.
Vraćanje prvobitnog izgleda
Prilikom posljednje restauracije namjera je bila vratiti prvotni izgled iz 1889. Za ovo djelo nutarnje obnove imaju nemjerljive zasluge mnoge osobe, a među njima je i pokojni dr. Marko Josipović, kanonik Vrhbosanskog kaptola. Njegovo dugogodišnje prijateljstvo s mons. Augustom Heribertom, svećenikom iz Aachena, rezultiralo je obnovom prvostolnice.
Glavni oltar, kipovi, uljana svjetiljka i ograda
Katedrala je bogata brojnim vrijednim umjetninama. Nemoguće ih je nabrojati sve, možda samo najupečatljivije...
Prilikom ulaska odmah se vidi središnji oltar izveden od mramora i raščlanjen u sedam niša. Pažljivu oku promatrača ne mogu promaći kipovi: Sv. Josipa, Sv. Franje, Sv. Mihovila, Sv. Ilije i anđela.
Iznad srednjeg otvora nalazi se na povisokom postolju kip Srca Isusova, rad Franza Erlera iz Beča. Izveden je iz bijele kamene mase. Oltar su uglavnom darovali građani Zagreba.
Između lađe i svetišta stoji ograda od kovanog željeza, dar bečkog dvorskog bravara Antona Biroa.
U zapadnom dijelu glavne lađe nalazi se propovjedaonica koja počiva na bogato profiliranu postolju. Nekoliko koraka od nje postavljena je uljana svjetiljka koju je 1997. darovao Sv. Ivan Pavao II. – do tada je gorjela na Gospinu oltaru u bazilici Sv. Petra u Vatikanu.
Pomoćni oltari
U lijevoj sporednoj lađi nalazi se oltar Bezgrješnog začeća BDM-a urađen od istog kamena od kojeg je pravljen i glavni oltar. Kip Bogorodice je djelo Dragana Moraka, a darovao ga je car Franjo Josip I.
U desnoj sporednoj lađi oltar je svete braće Ćirila i Metoda izveden od kamena Grisignano. Kipove je modelirao Morale, a u kamenu ih je izveo Novotny. Ovaj oltar su darovali vjernici iz Češke.
Vitraji iznad oltara, rozeta
Iznad oltara se nalazi pet vitraja visokih 5,75 m, a širokih 1,33 metra, izrađenih prema Vancaševu nacrtu. Pogled plijeni središnji prozor na kojem je prikazan razapeti Krist u trenutku kad se vojnik sprema probosti ga. Pod križem s desne strane kleči Marija Magdalena, dok je s lijeve BDM, a uz nju Sv. Ivan.
Kad okrenete leđa oltaru i podignete pogled, vidjet ćete veliku rozetu na pročelju, promjera skoro pet metara. Njezino središnje polje razvedeno je u osam režnjeva sasvim svijetle boje, dok je osam polukrugova bliže rubu naizmjenično plave i crvene boje.
Orgulje i zvona
Naravno, ispod rozete na koru su orgulje. One su djelo radionice iz Zagreba. Na izložbi u Budimpešti 1886. zapažene su i nagrađene. Imaju dva manuala s 22 registra, osam kolektivnih pedala te stroj za crescendo i decrescendo.
U tornjevima katedrale je šest zvona dobivenih na dar od slovenskog naroda.
Klasični ambon
Kod trećeg stupa zapadne sporedne lađe, s desne strane smještena je propovjedaonica. Na nju se uzlazi iz zapadne lađe dvostrukim stepenicama do postolja s kojega se uskim prolazom ispod visokog kamenog baldahina prilazi na tribinu. Propovjedaonica je heksagonalna i otvorena za posjetitelje.
Nadgrobna ploča sluge Božjega
Kada se siđe s ambona i krene prema izlazu, može se vidjeti, desno od središnjeg ulaza za vjernike, nadgrobna ploča nadbiskupa Stadlera od bijelog mramora. Rad je to skulptora Marina Studina (1895. – 1960.). Nadbiskup je prikazan en face u nadnaravnoj veličini.
Ispred ploče nalazi se grobnica u kojoj je ovaj sluga Božji pokopan 1918., a danas je mjesto molitve hodočasnika. Cvijeće na njegovu grobu govori o ljubavi sestara Služavki Maloga Isusa čiji je Stadler utemeljitelj.
Tik do njegova groba nalazi se ploča koja podsjeća da je Sv. Ivan Pavao II. 1997. boravio u prvostolnici i molio na tom mjestu.
Lijevo od središnjeg ulaza je mjesto posljednjeg počivališta trojice vrhbosanskih nadbiskupa: mons. Smiljana Franje Čekade (zemni ostatci u katedralu preneseni 2011.) te mons. Marka Alaupovića i mons. Marka Jozinovića.
Freske, Sarajevo i Đakovo
Katedralu krase brojne freske, a neke od njih su preslikane iz đakovačke prvostolnice. Na zidu uz zapadni toranj prikazano je Krunjenje Gospino. Relativno uska i visoka slika podijeljena je u dvije zone: u gornjoj sjede na oblacima Otac i Sin, a između njih kleči Marija okrenuta ulijevo prema Sinu koji drži krunu iznad njezine glave.
Uza zid istočnog tornja u desnoj lađi prikazano je Uskrsnuće. Pred otvorenim grobom lebdi na oblaku uskrsli Krist s očima uprtim u nebo, a desnicom uzdignutom na blagoslov, dok u lijevoj drži stijeg pobjede.
U luku zapadnog zida prikazan je Isusov govor na gori. Dvije velike slike u svetištu - Propovijed na gori i Mojsije prima Zakon vjerna su preslika Seitzovih slika u Đakovu.
Originalna djela nedostupna pogledu
Sarajevska katedrala je obogaćena i originalnim djelima Lodovica Seitza: to su slike Crkvenih otaca u otvorima nadzida glavne lađe.
One su, nažalost, jedva dostupne pogledu jer su postavljene previsoko. Mnogi ih i ne zamijete, i bez kvalitetna vodiča one ostaju nezapažene. Na zapadnoj strani lađe prikazani su oci Zapadne Crkve: Sv. Grgur, Sv. Ambrozije, Sv. Augustin i Sv. Jeronim postavljeni tako u redu idući od oltara prema izlazu. Na istočnom zidu nalaze se slike otaca Istočne Crkve: Sv. Bazilije, Sv. Grgur Nazijanski, Sv. Atanazije i Sv. Ivan Zlatousti.
Iako nije veličanstvena i poznata diljem svijeta kao druge katedrale, sarajevska ipak plijeni svojom ljepotom, pogotovo nakon posljednje restauracije.
Većina posjetitelja ostane zadivljena njezinim skladom i dojmom mirnoće, a o tomu svjedoče i brojni turisti koji prepoznaju umjetničku vrijednost unutrašnjosti prvostolnice Presvetog Srca Isusova.
Nema komentara:
Objavi komentar