Živinice – prostrana župa pod zaštitom Svetoga Ive

Župa Sv. Ivana Krstitelja u Živinicama nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Bosne, u Sprečkom polju, pod planinom Konjuh, na nadmorskoj visini od 210 metara. Grad se smjestio na 12. kilometru od regionalnog središta Tuzle. Povodom rođendana Sv. Ivana Krstitelja koji se slavi 24. lipnja – svetkovine koju mnogi nazivaju i „ljetnim Božićem“, zaputili smo se osluhnuti kako diše ovaj kraj koji je pod zaštitom Sv. Ive...

 

Čitava općina Živinice nalazi se u slivovima rijeka: Gostelje, Oskove i Spreče. Presijeca ju magistralna cesta Orašje – Sarajevo te željeznička pruga Brčko – Banovići. Kraj je poznat i po nekadašnjem gigantu, a danas posrnuloj tvornici namještaja Konjuh, velikom romskom naselju, stećcima, arheološkim nalazištima...

Crkva izvan središta grada

Sam grad, u kojemu se nalazi mala i raštrkana katolička zajednica, smješten je na lijevoj strani rijeke Spreče uz prometnicu Sarajevo-Kladanj-Tuzla. Katoličku crkvu neobičnog i modernog izgleda te njezin bijeli toranj nije teško pronaći u nepreglednom mozaiku kojeg čine privatne kuće. Odmah se primijeti njezin suvremeni izgled i „planinski“ stil. Okružena je mnoštvom kuća koje su nabacane jedna na drugu i čija se dvorišta nadovezuju.

Gledajući njezin položaj vidi se da je crkva „izvučena“ iz stambeno-poslovnog kompleksa Živinica te se tako smjestila s desne strane magistrale, ako idete iz pravca Sarajeva prema granici s Hrvatskom.

Osnivanje raštrkane župe

Povijest pamti crkve na širem području Živinica koje su nestale u vihoru vremena. Ipak, današnja župa je relativno mlada. Osnovana je 1969. odvajanjem pojedinih naselja od Morančana. Za vrijeme stvaranja župe, nije imala crkvu, nego samo kapelicu Sv. Ante Padovanskoga u središtu grada.

Nju su 1912. sagradili Anto i Mijo Tadić na svojoj zemlji i darovali je Crkvi. To je najstariji sačuvani, od čvrstih materijala napravljeni, katolički sakralni objekt na širem prostoru grada.

Iako župa pokriva područje Živinica te još obuhvaća Barice, Lug, brojna okolna naselja/sela, kao i Banoviće, Đurđevik, Kladanj i Stupare, u njoj pastoralno djeluje samo jedan svećenik: vlč. Bono Tomić.

„Ovdje je malo više posla nego na drugim župama gdje sam pastoralno djelovao. Kada me je postavio u Živinice vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić je rekao da neću imati župnog vikara te da pokušam raditi što mogu. Župa je teritorijalno velika, a živalj je stariji i njih treba obilaziti. Ipak, s malo više volje i truda sve se uspije obaviti“, rekao nam je na početku razgovora vlč. Tomić naglasivši kako je posebnost ove župe, osim raštrkanosti, i međusobno nepoznavanje vjernika od sela do sela.

„Oni su stranci jedni drugima. U dosadašnjim župama gdje sam djelovao vjernici su se poznavali te je bilo lakše pokrenuti akcije i djelovati. Radimo nešto na tome te se ljudi polako zbližavaju i ide sve mnogo lakše“, ustvrdio je živinički župnik.

Neka nova vremena i statistike

Kako smo saznali postojale su namjere da se nova župa posveti Sv. Ivanu Vianeyu, ali „pobijedio“ je Sv. Ivan Krstitelj. Želja za samostalnom župom u Živinicama bila je stara više od 40 godina, a njezino osnivanje zahtijevali su i jaki pastoralni razlozi, jer je matična župa u Morančanima bila ogromna, čak 50-ak kilometara promjera s više od 12  000 vjernika.

Prilikom osnivanja župa Živinice je imala više od 3 000 vjernika i njihov se broj stalno povećavao do posljednjeg rata od kada počinje smanjivanje.

„Prema posljednjem blagoslovu kuća imamo 1 350 osoba od kojih su 160 samci. U 220 obitelji živi po dvoje dok imamo nekoliko obitelji s pet i više članova“, rekao nam je vlč. Bono te ustvrdio kako je prošle godine krstio šestero djece od kojih troje živi u župi. Slično je i s vjenčanjima kojih je imao osam, ali su samo dva para nakon sklapanja braka tu i ostala.

„Nažalost, najviše sam imao umrlih u župi, točno 35, od kojeg broja je petero preminulih dopremljeno izvana jer su imali želju sahraniti se u rodnome kraju. Župa ima četiri groblja. Središnje je ono u Gornjim Živinicama gdje se većina vjernika i sahranjuje. Imamo gradsko groblje, groblje u Banovića te Rabića groblje“, nastavio je vlč. Tomić o statistikama naglasivši da u župi sada ima tri prvopričesnika i 16 krizmanika.

Uz vjeronauk organiziraju se druženja, različite aktivnosti, sport i roštilj. „Najbitnije mi je da zavole svoju župu te da prihvate kako je ovo njihovo. Ponekad to bude malo teže, ali ide polako. Imamo četiri ministranta iz nižih razreda osnovne škole dok oni iz viših razreda smatraju da su preveliki za to“, naglasio je vlč. Tomić.

Moderna crkva bez sakristije

Prema riječima našeg sugovornika župa Živinice je mnogo godina bila bez pravog sakralnog objekta, skoro 25 ljeta. Mise su slavljene u dvorani današnje župne kuće i kapelici Sv. Ante Padovanskog.

Obilazeći crkvu Sv. Ivana Krstitelja saznali smo kako je ona građena na nekadašnjem močvarnom području gdje je trebalo nasipati materijal kako bi bila moguća izgradnja, te da su prijašnji župnici godinama pokušavali započeti s radovima. Ni toranj se nije mogao praviti zbog blizine zračne luke, međutim naknadnim molbama i dozvolama i to je omogućeno.

Unutrašnjošću sakralnog prostora i oltarom dominira slika Sv. Ivana Krstitelja, ulje na platnu, inače rad akademskog slikara Duška Abramušića iz 2004. Oltar s lijeve strane krase dvije statue, Sv. Ante i Sv. Ivana Krstitelja preko čije je ruke prebačen ručnik, dar župi. Ovaj ručnik je star više od 120 godina i predstavlja posebnost ovog kraja, a imali su ga muškarci kao dio narodne nošnje.

Još jedna unikatnost ove crkve je i činjenica kako ne postoji sakristija. Zasigurno je jedna od rijetkih crkva ove veličine u BiH, ali i svijetu bez sakristije.

Vlč. Bono je naglasio kako je prvi put kada je vidio ovu crkvu bio veoma iznenađen. „Kada sam je vidio izvana zapitao sam se gdje sam ja to došao? Kakav je ovo 'šator'? Međutim, kada sam ušao unutra shvatio sam da je prostrana i kako ima svojih dobrih specifičnosti. Može dosta vjernika stati, dobra je akustika i osvijetljenost“, rekao nam je i naglasio kako je prema projektu crkva trebala imati sakristiju, ali ne zna što se to nije realiziralo, vjerojatno zbog materijalnih razloga.

„Umjesto sakristije sada imamo jednu improvizaciju do koje su župnici došli tijekom godina tako da dio ruha stoji u crkvi, a drugi po župnom uredu“, kaže vlč. Tomić i dodaje da planira uskoro raditi sakristiju.

Kako smo vidjeli jedna od „najprivlačnijih“ stvari u crkvi je središnji luster težak 450 kg, te luster iznad oltara koje je darovao dr. Bože Žepić iz Grabika godine 2008., a izradio i postavio njegov sin Zoran.

Mala i lijepa kapelica

Nakon razgledanja župne crkve odvezli smo se do kapelice Sv. Ante Padovanskoga u središtu grada kako bismo razgovarali sa Zlatkom Tadićem čiji je djed sa svojom braćom najzaslužniji za njezinu izgradnju. „Ovdje su se slavile mise sve do izgradnje župne crkve Sv. Ive. Zemljište su darovali i kapelu izgradili obitelji Tadić. Prije četiri godine renovirana je i otada se za spomendane Sv. Ante i Padovanskog i Pustinjaka slavi sv. misa“, rekao nam je umirovljenik Zlatko. Iako skromna, mnogi bi rekli premala, pogotovo za današnje uvjete, kapelica spada u vrijedne spomenike i njezina kulturno-povijesna važnost za katolike u Živinicama je neprocjenjiva.

Života ima...

Potom smo u župnom dvorištu razgovarali s Jelenom Andrić, poduzetnicom iz Živinica koja ima obiteljski biznis. Potječe iz vjerničke obitelji koja je dala jedno duhovno zvanje, fra Ivana Marića, a skoro 35 godina je član župskog zbora.

„Početci župskog zbora su bili dolaskom vlč. Marka Hrskanovića i s. Ines koja je okupljala školarce, djecu i zrele ljude. Prvi koraci su bili teški, ali je zbor postepeno rastao da bi tijekom posljednjeg rata brojao između 150 i 200 pjevača. Nažalost, posljednjih godina ostalo nas je troje-četvero. Jedan zborovođa, moj sin i ja animiramo misna slavlja te nam se pridruži poneko. Nažalost, mnogi su dolazili pjevati dok se dijelila neka humanitarna pomoć“, rekla nam je Jelena koja je rođena u Banovićima i sjeća se vremena kada se išlo u crkvu u Morančanima.

„Pošto je komunizam ovdje ostavio jake korijene to se osjeća i danas. U Banovićima nije bilo nijedne bogomolje, ni za katolike ni pravoslavne ni muslimane. Međutim, poslije posljednjeg rata počelo se sve pomalo aktivirati tako da naša župa diše punim plućima. Imali smo uvijek dobrih svećenika u kojima smo vidjeli potporu. Prisno smo surađivali i gradili opstanak“, ustvrdila je i napomenula kako ona spada u red onih katolika koji namjeravaju ostati u Živinicama jer smatra da tu ima života.

Naglasila je da je izuzetno bitna stavka što imaju crkvu i župnika koji je veliki oslonac te je prisan s vjernicima. „On se druži s mladima, dolazi nam u obitelji. Nama je to važno jer sada je težak trenutak zbog socio-ekonomskih događanja i svega ostalog što se događa u BiH, ali ipak ondje gdje si odrastao tu ti je, mislim, najljepše“, kazala je Jelena, a u razgovor se uključio njezin sin Dario, inače diplomirani pravnik, koji također djeluje u obiteljskom biznisu.

„Posljednje četiri godine sam prakaratur i obično pratim župnika u blagoslovu kuća kroz Dubravsku ulicu gdje ima oko 35 obitelji. Većinom su to stariji ljudi i nema puno mladih. Inače, mladi moga uzrasta i mlađi uvijek pokušavamo naći pozitivne razloge ostanka. Neki su i otišli, ali ovi što ih znam ovdje žele ostati i zajedno napredovati i izgrađivati sredinu“, rekao nam je Dario i ustvrdio kako se zajedno s bratom i prijateljima okuplja oko Sportsko-ribolovnog društva Mrena.

Osim ribolova bave se i ribočuvanjem te ekologijom. „To je naša velika strast koju volimo. Udruženje ima oko 500 članova i u posljednje vrijeme se bilježi porast broja članstva. Mnogi se trude spriječiti krivolov. Tu su također akcije čišćenje korita“, kazao je Dario i naglasio da je mnogo mladih u udruženju. Shvatili su da im nitko neće pomoći ako se sami ne organiziraju kako bi sačuvali okoliš za buduće generacije koje dolaze.

Banovići i Kladanj – živa i usnula filijala

Kako smo rekli, svećenik iz Živinica pastoralno opslužuju još i gradove Banoviće te Kladanj. Banovići su udaljeni 15 kilometara i u njima ima oko 50  katoličkih vjernika. U tom gradu je započela gradnja crkve: izliveni su temelji i ploča, ali na tome se stalo. Inače, Banovići su za vrijeme komunizma bili predviđeni kao moderni grad bez vjerskih objekata. Zato se tek nakon posljednje rata u gradu koji je ime dobio po stećku Božićka Banovića započelo s gradnjom prve katoličke crkve.

Nažalost, u Kladnju koji je 35 kilometara udaljen od Živinica ima samo 10-ak katolika koji žive u mješovitim brakovima. Tu se misa slavi samo jednom godišnje – na Glavosjek Sv. Ivana Krstitelja, 29. kolovoza, kada se organizira i manje hodočašće. Kako smo ranije bili u Kladnju zaključili smo da je riječ o usnuloj filijali.

Komunizam, rat, težak život i konstantno iseljavanje učinili su svoje... Ipak, treba se nadati kako Živinice neće završiti kao njezina filijala. Ovogodišnji broj krizmanika nudi nadu da bi župa mogla živnuti u skoro vrijeme...

Nastanak imena grada Živinice

Proučavajući literaturu, nailazimo na tri inačice postanka imena Živinica.

Prva, prema Vladislavu Skariću, da se selo Živinice nalazilo u granicama župe Soli kao starina vlastelina Radivoja Živinčića.

Druga, prema dr. Ademu Handžiću, govori kako se selo u doba dolaska Turaka nije uopće nazivalo Živinice nego Tatarice. Prema toj teoriji, naziv Živinice je kasnijeg datuma. U jednom dokumentu Turci spominju Tatar-bazen u okolici Tuzle iz koga je u to doba vađeno kvalitetno željezo od kojeg su se pravile sablje.

Treća verzija, prema Muhamedu Hadžijahiću, je da su se Živinice zvale Uskopči, vjerojatno Oskovci u nahiji Tuzla. Iz ovog podatka se saznaje kako je u tuzlanskoj nahiji postojalo mjesto koje se zvalo Uskopči ili slično Oskovci.

Kako bilo, jedno je sigurno jasno, naziv Živinice nije stariji od 18. st., jer se ne spominje u popisima iz 1548. i 1600.

Duhovna zvanja iz  župe Živinice

Iako je riječ o „posebnom kraju“ čiji ljudi u kućama još uvijek čuvaju Titove slike, župa je dala nekoliko duhovnih zvanja. Živući svećenici podrijetlom iz ove župe su: Luka Lucić, rođen 1939. u Baricama, dr. Anto Mišić, rođen 1953. u mjestu Lug, fra Ivan Marić iz Banovića. Časne sestre podrijetlom iz župe Živinice su: s. Ana Filipović iz Luga, Lucija s. Vjera Lučić iz Barica te s. Marina Piljić iz Banovića.

Kraj koji vrvi starinama

Živinički kraj „leži“ na povijesti. Ovdje su svoje naseobine imali Iliri i Rimljani, a naselja u srednjem vijeku pouzdano svjedoče o kontinuitetu života ovoga područja od XII. stoljeća. Istočni, južni i središnji dijelovi živiničke općine imaju 25 nekropola stećaka i desetak tzv. „samaca“. Danas na području općine Živinice postoji 266 stećaka, među kojima se posebno ističe: nekropola Vrpolje u Đurđeviku, Trijebnik također u Đurđeviku i lokacija Carska bašča na Panjiku kod Šehića.