Butan - zabrana izgradnje crkava i nepostojanje religijske slobode

Butan (Kraljevstvo Butan; na tibetskom jeziku Zemlja Zmajeva) jest država u južnoj Aziji na Himalajima. Prostire se između Kine na sjeveru i Indije na jugu. Prema procjenama za 2013., u Butanu ima 733 000 stanovnika od čega je oko 20 000 kršćana. Osnovni problem za kršćansku manjinu su radikalni budisti i hinduisti, nepostojanje religijskih sloboda i zabrana javnog propovijedanja. Izgradnja crkava još uvijek nije moguća.

 

Butan je visokoplaninska zemlja kojoj polovica teritorija leži iznad 3 000 m. Pučanstvo je uglavnom koncentrirano u dolinskim proširenjima središnjeg i zapadnog dijela zemlje i u graničnom području prema Indiji. Većinski su narod Butija (60% populacije), tibetski doseljenici. Oni govore tibetskim dijalektima od kojih je najrašireniji dzongkha, danas službeni jezik Butana, a po vjeri su mahayana budisti. Oko 35% pučanstva nepalskoga je podrijetla i oni su hinduisti. Starosjedioci su Sharchopsi koji žive u istočnom dijelu, a od tibetskih su naroda primili način života i vjeru (budizam). Stanovnici žive uglavnom u selima (70%) za koja su karakteristični budistički samostani (dzong), građeni kao utvrde, a koji služe istodobno i kao administrativna (civilna i vjerska) središta. Budizam i hinduizam su službene religije, a kršćanstvo nije priznato.

Povijest države

Prema prvim povijesnim podatcima, Tibetanci su se od IX. st. doseljavali u današnji Butan potiskujući starije indijsko pučanstvo. Prva čvršća državna organizacija ustrojava se tek u XVII. st. Zahvaljujući položaju, Butan je dugo bio pošteđen kolonijalnog osvajanja i tek je 1772. došao u sukob s britanskom Istočnoindijskom kompanijom. Tek su 1865. britanske trupe zaposjele ključna mjesta u zemlji. Na osnovu sporazuma iz 1910., Butan je zadržao unutarnju autonomiju, a Britanija je preuzela upravljanje vanjskom politikom te zemlje. Budući da se Butan vezao za Indiju, ona je 1949. preuzela britansku ulogu. Reformama tijekom 1960-ih Butan je promijenio tradicionalno feudalnu strukturu društva. Punu neovisnost stekao je 1971.

Nepalci u Butanu (oko 35%) zahtijevaju godine 1990. veća politička prava, što je izazvalo nemire. Početkom 2000-ih bili su pogoršani odnosi s Indijom jer su pobunjenici u Assamu djelovali i iz gerilskih uporišta u Butanu. Potkraj 2006. kralj je abdicirao pa na prijestolje dolazi njegov sin Jigme Khesar Namgyel Wangchuck.

Godine 2008. održani su prvi slobodni izbori na kojima je pobijedila Butanska stranka mira i prosperiteta. Unatoč naizgled demokratskom Ustavu iz 2008. kojim se kaže kako je Butan ustavna monarhija s parlamentarnim sustavom vlasti, demokracija još nije zaživjela. Konfekcijska rješenja su tu, ali je kralj i dalje šef države, dok izvršnu vlast ima Vlada. Religijski nacionalizam ponekad ima veći utjecaj od zakona što se ogleda u tome da su često državni uredi stacionirani u budističkim hramovima.

Puštanje filma o Isusu kažnjivo

Za kršćane mogućnost biranja zastupnika i nije toliko bitna budući da elementarno pravo na bogoslužni prostor nije omogućeno. Najgore prolaze oni kršćani koji su daleko od većih gradova, a prema statistikama, može se vidjeti kako većina pučanstva živi na selu, što je samo po sebi dovoljan pokazatelj.

Problematična je činjenica kako dijelovi indijskih država imaju protuobraćeničke zakone u smislu kažnjavanja prelazak s hinduizma na neku drugu religiju, te takve zakone projiciraju na dijelove Butana koji su većinski hinduistički što dodatno stvara probleme kršćanskim skupinama. Tako je službeni New Delhi prije desetak godina morao izvršiti pritisak za oslobađanje dvoje kršćana pentekostalaca, izvjesnih Benjamina Dungana i Johna Tamanga, optuženih za prozelitizam. Oni su uhićeni u siječnju 2006. i osuđeni na tri godine zatvora jer su u kući stanovnika Butana prikazali film o Isusu. Puštanje filma u obiteljskom ozračju je kažnjivo u državi gdje se ne preporuča kršćanima međusobno sastajanje. Iako odavno nema zabilježenih linčovanja i javnih progona kršćana kao u drugim zemljama Azije, nabrojane zabrane izgradnje crkava i okupljanja vjernika dovoljne su da Butan dobije lošu ocjenu što se tiče vjerskih sloboda.  

Ipak, prema istraživanjima Deutsche Wellea, određene se stvari pomiču nabolje. Posljednjih godina postoje glasovi unutar samog državnog aparata kako je Budistička kraljevina Butan spremna službeno priznati kršćanstvo, što je za zemlju koja je do prije 50 godina imala feudalizam veliki napredak.

Ugrožena prava kršćana

Kršćani u Kraljevini Butan izloženi su svakodnevnim pritiscima, posvjedočio je indijski biskup Dajeelinga Stephen Lepcha u svojoj izjavi koju je dao za UCANews 2004. Mons. Lepcha pastoralno skrbi i za vjernike u Butanu. "Kršćanima je u toj zemlji zabranjeno sudjelovati na bogoslužjima ili u javnosti prakticirati ili govoriti o svojoj vjeri. Iako su vjerske slobode formalno bile moguće, sva prava su ponovno uskraćena 2000., a svako se kršenje propisa kažnjava zatvorom, dok je katoličkim svećenicima, uglavnom Indijcima, zabranjen ulazak u zemlju", rekao je biskup u svom apelu svjetskoj javnosti.

Kršćani nisu osvajači

Papa Franjo je tijekom susreta s azijskim biskupima u kolovozu 2014. pozvao Crkvu na tom kontinentu da bude "kreativna" i da "uspostavi dijalog" s tamošnjim različitim kulturama čuvajući svoj "identitet", te je izrazio želju da se azijske zemlje otvore vjerskim slobodama.
Sveti Otac se obratio biskupima azijskih zemalja okupljenim pod predsjedanjem kard. Oswalda Graciasa, nadbiskupa Mumbaja. U svom govoru Papa je ponovio kako kršćani nisu osvajači, što je često uvriježeno mišljenje u brojnim azijskim zemljama koje poistovjećuju kolonizatorske zemlje s kršćanima.
Poziv je upućen velikoj Kini, ali i Sjevernoj Koreji, Vijetnamu, Afganistanu, Butanu, Bruneju, Laosu i Mijanmaru, zemljama koje nemaju diplomatske veze sa Svetom Stolicom.