Kad se ispeče zanat, ništa nije teško skuhati

Mnogi će reći kako nema dobre i kvalitetne institucije bez kuhinje u kojoj mora biti dobar chef. Zato smo u povodu 12. rođendana Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II., 2019. odlučili zaviriti u prostorije gdje se spremaju jela, ponekad i za nekoliko stotina ljudi, te razgovarati s glavnim kuharom Petrom Škrabom…

 

Jedna stara misao o kulinarstvu kaže da ta profesija mora podrazumijevati američku temeljitost, francusku umjetnost, njemačku pedantnost i čistoću te arapsku gostoljubivost. Također, kuhar mora biti dobar znalac širokoga spektra voća, povrća, začina, umaka…, a kada je sve to svladao, on na kraju mora biti pažljiv, brz, točan i veoma inventivan…

Prilika za učenje

Kako bismo ustvrdili je li to točno, pričali smo s Petrom koji je rođen 1992. u Gornjem Vakufu  - Uskoplju. Nakon što je u svom rodnom mjestu završio Srednju ugostiteljsku školu, smjer kuharstvo, najprije je radio u kafiću, te potom na svadbama i sličnim događanjima.

Jedno je vrijeme razmišljao o odlasku u Njemačku, a u međuvremenu je čuo da u NCM-u u Sarajevu traže kuhara.

Došao je s preporukama 2016., i ostao te već tri godine svojim kulinarskim umijećem uveseljava djelatnike Centra, ali i djecu vrtića Anđeli čuvari koji djeluje u njegovu sklopu. Osim toga, nisu se požalili ni poznati gosti i uzvanice koji se zateknu na nekom od brojnih događanja koje organizira NCM Ivan Pavao II.

„Došao sam tu i probao. Pružila mi se dobra prigoda za učenje i stjecanje novih znanja. Dosta stvari sam svladao, usavršio posao i kako sam vidio da je okruženje dobro, a kolege sjajne, odlučio sam ostati“, ustvrdio nam je zadovoljno Petar na početku razgovora.

Kuhao za 1 000 ljudi i ispekao 2 400 ćevapa

Razgovarajući o kulinarstvu kao profesiji i profesionalnom pozivu, zanimalo nas je za koliko je najviše osoba odjednom pripravljao hranu, te što mu je najlakše, a što najteže pripremati.

„Brojke variraju, obično je u pitanju nekoliko desetaka gostiju, ali za prošlu proslavu Dana NCM-a imali smo 650 djece i 350 odraslih, i za sve je trebalo skuhati. To nam je jedan od većih događaja koje smo organizirali“, rekao je Pero i naglasio da on to ne radi sam, uz njega je i pomoćna kuharica Marija te kolege konobari, čitav tim ljudi zapravo. Posebice je naglasio da se volonteri koji pomažu tih dana ne smiju zaboraviti.

„Što se težine pojedinih jela tiče, kada se svlada zanat, ništa nije teško skuhati. Samo zavisi od vremena, svako jelo ima svoju pripremu. Ništa nije teško napraviti kad se ima volje, pogotovo kada se duže vremena radi ovaj posao“, ustvrdio je naglasivši da ipak najviše voli praviti slana jela kao što su šnicle, te razne umake.

Znajući kako je zahtjevno napraviti roštilj za nekolicinu ljudi, bili smo znatiželjni koliko je odjednom ispekao ćevapa. Odgovor je bio jednostavan, ali fascinantan, čak 60 kila, to je oko 2 400 ćevapa.

Doživotno usavršavanje

Nema profesionalca koji se zatvori u svoj fah ne gledajući smjerove kamo ide njegova profesija. Oni koji se začahure u samo ono što misle da je dovoljno, brzo će se probuditi kao „zastarjele osobe“, „staromodne“, a vjerojatno će izgubiti primat na tržištu, ili će im propasti posao.

Zato nam je Petar odao tajnu da preko interneta redovito prati moderna gibanja u kulinarstvu u svijetu. Istaknuo je da je najbitnije dobro organizirati posao i ljude, jer kada se to rasporedi, sve ide lakše.

„Pratim na internetu gibanja, ali ipak volim sam izmišljati jela i dekoracije. Važno je uvijek nešto novo ponuditi gostima. Kao i druge profesije, kuhar se uči dok je živ. Uvijek nešto novo otkriješ i probaš“, naglasio i rekao da je bolje sam otkriti nešto novo i originalno, nego kopirati.

Zanimalo nas je i koja je „misao vodilja“ koja ga nosi u poslu, a on je ustvrdio da je to zadovoljstvo djelatnika NCM-a, djece u vrtiću i svih gostiju.

Kada se vrati kući u rodno Uskoplje, uglavnom ne kuha, vani pravi roštilj i čo(r)banac, ali tada njegova majka preuzme posao. Na kraju nam je otkrio da nije kuhar, ne zna što bi bio, vjerojatno vozač.

Grčki je pisac Ksenofont rekao da je glad najbolji kuhar. Bez obzira je li riječ o kuharstvu ili nekoj drugoj profesiji, važno je ponoviti kako nema dobro obavljena posla – u ovom slučaju ukusno spravljena jela – bez zadovoljna radnika koji voli svoj zanat.