Na jugoistoku Bosne i Hercegovine, skoro na samoj tromeđi s Hrvatskom i Crnom Gorom, smjestio se grad Trebinje i drevna Trebinjsko-mrkanska biskupija. Nakon Mostara drugi po veličini hercegovački grad s 40 000 žitelja od Jadranskog mora udaljen je samo 19 kilometara, a uslijed zemljopisnog položaja veći dio godine obasjan je suncem...
Upravo zbog te činjenice grad na obalama rijeke Trebišnjice, po kojoj je dobio i ime, svojom arhitekturom i mediteranskim ozračjem uistinu podsjeća na talijanske gradove, primjerice u Toskani ili jadranske gradiće.
Pustoš
Vozeći se iz Sarajeva k Trebinju, preko Gacka i Bileće, putem kojim ne idemo često, polagano je kontinentalnu klimu zamijenila ona mediteranska, a i živa u termometru je rasla tako da smo tanke jakne za „bosanska jutra“ zamijenili majicama s kratkim rukavima za „hercegovačke dane“.
Usprkos vedrom i sunčanom danu golim se okom mogla vidjeti tuga, sivilo te populacijska pustoš u ovom dijelu BiH. Krajeve, iz kojih su za vrijeme nekoliko proteklih ratova protjerali katolike i muslimane, sada napuštaju, trbuhom za kruhom, i Srbi. Od Istočnog Sarajeva do Gacka doslovce nema ničega, ni ljudi, ni stoke, ni prodavaonica uz središnju prometnicu, a njive su neizorane. Slično je i na prometnici od Gacka do Trebinja, samo pokoje auto ili autobus naiđe u susret...
Povijest izvire iz svakog kamena
Nakon skoro četiri sata vožnje, prelijepih rijeka, jezera, planina te općenito krajolika, došli smo do Trebinja koje je okruženo gorskim vijencima, brdima i kraškim poljima. Leotar, Trebinjsko i Popovo polje, Ilijino brdo, Obodine, Vlaštica, Kravice, Petrine, Strač, Hum, Vesac daju ovom gradu posebnost, a putniku namjerniku strahopoštovanje pred Božjom stvaralačkom rukom.
Oko 250 sunčanih dana u godini omogućili su razvoj brojnih kultura. Tu su palme, masline, mandarine, smokve, vinova loza, razno povrće, duhan... Sve što treba da se osjećate kao na moru.
Povijesni grad Trebinje obilježen je različitim spomenicima i zdanjima izgrađenim u mnogim stilovima. Tu je bizantski, mletački te arapski način gradnje. Kraj je obogaćen i ostatcima mnogih kultura, carstava te civilizacija: ilirskog, rimskog, turskog, austrijskog i općenito slavenskog...
U njemu gotovo ravnopravno, za razliku od broja žitelja, stoje katolička, pravoslavna i muslimanska bogomolja.
Tako se među desetljećima starim platanima, uz gradsku utvrdu Kastel, u samom središtu grada na desnoj obali rijeke „sakrila“ katolička župa i katedrala Rođenja Blažene Djevice Marije u kojoj dvije godine družbuje don Ivo Šutalo. Iako desetljećima još nedovršena, prelijepa žuto-bijela stolnica pokazatelj je da se u ovom gradu slave mise te da se kontinuitet katoličke zajednice, usprkos svemu, nastavlja...
Ekumenizam funkcionira
Osim pastoralne zadaće u Trebinju don Ivo je još i biskupijski vikar te ravnatelj u Biskupijskom centru u Stocu. Predaje i neke od predmeta na Teološkom institutu u Mostaru. Tako se može reći da živi i radi na relaciji Trebinje – Mostar – Stolac. Budući da dobro poznaje hercegovačke gradove i župe zanimao nas je njegov prvi doživljaj Trebinja te život katolika u gradu gdje su pravoslavci većina.
„Ovo je vrlo lijep grad na rijeci Trebišnjici i u njemu se ima što vidjeti. Ovdje se čovjek može ugodno osjećati. Što se tiče zajedničkog suživota pravoslavnih i katolika tu nema nikakvih problema. Ekumenizam je također na zadovoljavajućem nivou. Ja kao župnik zajedno s katoličkim vjernicima idem pravoslavnima na liturgije za Božić i Uskrs. Episkop Grigorije, koji ovih dana odlazi u Njemačku, sa sveštenicima nam dođe na Božić, Uskrs i patron biskupije. Međusobno se posjećujemo i mimo toga“, rekao nam je župnik te progovorio o povijesti župe i same drevne biskupije vodeći nas kroz katedralu i grad...
Najmlađi župljanin ima 50 godina
Župa je službeno (ponovno) osnovana 6. kolovoza 1891. Znamo da se to dogodilo nakon Berlinskog kongresa kada je Austro-Ugarska dobila mandat da preuzme BiH od Osmanskog Carstva. Austrijska vojska je zauzela Trebinje 6. rujna 1878., a dvije godine poslije počela je gradnja crkve koja je dovršena 1884. te blagoslovljena 7. lipnja. Zanimljivo, prilikom blagoslova crkve papa Leon XIII. darovao je veliku sliku Gospe s Djetetom. Mali zvonik odvojen od crkve podignut je 1928., dok prvobitno planirana dva zvonika uz samu katedralu nikad nisu napravljena.
„U gradu ima oko 290 Hrvata prema posljednjem popisu. Bilo kakvu vezu s Katoličkom Crkvom ima 120-ak vjernika, a nedjeljom na misi bude oko 25 duša. Nažalost nema djece. Najmlađi član naše župe ima 50 godina. Posebnost u župi su miješani brakovi“, rekao nam je don Ivo te spomenuo „filijalno mjesto“ Ivanicu u kojoj će se graditi kapelica.
Trenutno u Ivanici žive 23 obitelji u kojima je obavljen blagoslov kuća. Prema popisu njih 66 je upisano kako bi gradili dom. Riječ je o mjestu koje pripada Općini Ravno u Federaciji BiH, a nalazi se uz samu granicu s Hrvatskom te se iz njega vidi Dubrovnik koji je udaljen šest kilometara.
„Oni ipak idu na misu preko granice u Hrvatsku, u župu Dubrovačku, Brgat ili Postranje, ali povremeno dođu u svoju matičnu crkvu“, ustvrdio je s nadom za rastom broja vjernika trebinjski župnik.
Važno je napomenuti kako je na stogodišnjicu postojanja, 1984., u prigodi proslave tisućugodišnjice biskupije, crkva u Trebinju uzdignuta u rang katedrale. Unutar nje našli smo nekoliko župljanki koje su sređivale i čistile interijer za proslavu patrona biskupije Sv. Mihovila.
Kako smo vidjeli urešena je umjetničkim djelima brojnih suvremenih hrvatskih umjetnika, a prije 15-ak godina dobila je i orgulje, što priliči jednoj stolnici.
Unutrašnjost spada u red ljepših i skladno uređenih. Vilko Šeferon je prije 80 godina oslikao prostor apside te pročelje na zapadnom zidu crkve. Predstavljena je Bogorodica s Kristom, Duh Sveti, anđeo kako prinosi maketu trebinjske katedrale (kako je ona prvobitno trebala izgledati), anđeo koji drži grb grada, četiri kružnice s likovima četvorice evanđelista, potom Krist koji propovijeda na gori te scena Petrova primata.
„Katedrala je temeljito obnovljena za vrijeme župnika don Ante Luburića. On je 1996. počeo obnavljati crkvu i ovo danas što se vidi njegova je zasluga. Jedna od zanimljivih stvari su orgulje koje je on uspio dobiti iz jedne njemačke župe. Tako svake nedjelje naša župljanka Dubravka Micunović svira orgulje te imamo pjevanu misu. Orgulje svake nedjelje sviraju, a svake godine imamo jedan koncert – u subotu prije dana biskupije kada jedan od orguljaša-profesionalaca održi koncert“, rekao je don Ivo naglasivši kako je to veliki doprinos na kulturnom planu grada.
Na vitrajima su predstavljeni Sv. Ante s ljiljanom u ruci, Gospa, Sv. Ivan Krstitelj... Tu su brojni umjetnički radovi – skulptura Sv. Benedikta i Blažene Djevice Marije te nekoliko slika. Radovi su hrvatskih umjetnika, kao što je Đurđica Zanoški-Gudlin, Stipo Ledić, Blaženka Salavarda, Josip Marinović, Katarina Žanić-Michieli, Ljubo Lah, Šime Vulas i Zdenko Grgić.
Važno je spomenuti da je 1917. napravljen projekt za izgradnju dva zvonika ove katedrale. U Arhivu Bosne i Hercegovine stoji da je projekt zvonika katedrale u Trebinju djelo arhitekta Karla Paržika urađeno 1913., no Prvi svjetski rat i poraće spriječili su njihovu gradnju, tako da ni do danas nisu podignuti.
Jedna od posebnosti koja se krije u trebinjskoj katedrali su ploče s popisima svih biskupa na kojima su prikazana imena mjesnih pastira od postanka biskupije do danas, naravno za one o kojima postoji pisani trag.
Katoličko Trebinje?
Od katoličkih objekata, osim katedrale i župnog dvora, u gradu je i kapela Sv. Mihovila u Podglivlju sagrađena 1935. gdje je i katoličko groblje koje ima oko 220 grobnih mjesta. U kapelici su pokopana dvojica župnika don Anđelko Glavnić 1918. i don Marijan Vujinović 1944., obojica iz župe Stolac. Don Marijana je partizanski sud isti dan osudio i smaknuo.
Kuća Trebinjske biskupije bila je u vlasništvu biskupije sve do 1971. kada je nacionalizirana. Časne sestre franjevke imale su u ovom gradu svoj samostan i školu do 1949., kad su protjerane, a samostan im je također nacionaliziran. Na njihovim imanjima nalaze se velike zgrade i stambeni objekti.
Također, do dolaska komunističkih vlasti, u Trebinju je djelovalo HKD Napredak te Hrvatsko pjevačko-glazbeno društvo Slavuj koji su imali i svoj Dom u Trebinju. U vrijeme osnutka župe ona je brojala oko 250 vjernika. Katolici su se malo-pomalo doseljavali iz okolnih mjesta tako da je za vrijeme Austro-Ugarske, ovdašnja zajednica imala između 1 000 i 2 000 duša. Budući da je grad tada nastanjivalo oko 3 000 ljudi, katolici su činili značajan postotak. Prema šematizmu iz 1939., župa Trebinje imala je 1 348 vjernika, a 1945. samo 150. Ni poraće Drugog svjetskog rata nije pogodovalo katolicima, a ratni događaji '90-ih donijeli su nove patnje i progonstva.
U današnjem vremenu gradnja kuća u Ivanici budi nadu kako Trebinje neće ostati bez katolika, a blizina Hrvatske i Dubrovnika podgrijava tu misao.
Što je Mrkan u imenu biskupije?
Biskupija u istočnom dijelu Hercegovine ima puni naziv Trebinjsko-mrkanska. Utemeljena je u drugoj polovici 10. st., a prvi pisani spomen o njoj susreće se u buli pape Benedikta VIII. iz 1022. kojom potvrđuje metropolitanska prava Dubrovnika. Biskupija je uživala relativno miran život do prodora Nemanjića u drugoj polovici 12. stoljeća.
Prvi dio njezina imena sam sebe opisuje, no mnogi pitaju što predstavlja onaj drugi dio. Odgovor je jednostavan. Negdje oko 1252. trebinjski biskup je protjeran i prebjegao je u blizinu Cavtata – na otok Sv. Marka, ili Sv. Markana, tj. na Mrkan. Tako je biskup ostao na otoku Mrkanu te je službeni izraz Trebinjska biskupija promijenjen u Trebinjsko-mrkanska. Kasnije se biskup „približio“ Trebinju preselivši u Dubrovnik, međutim za života se nije vratio. Njegovi nasljednici su preuzeli biskupiju s takvim imenom koji je ostao do dana današnjeg.
Apostolska administratura
Trebinjsko-mrkanskom dijecezom, kao apostolski upravitelj, upravlja mostarsko-duvanjski biskup. To je prostor na kojem su se, kroz čitavu njegovu poznatu povijest, odvijale borbe velikih sila i malih država koje su stalno mijenjale granice. Stradanje Katoličke Crkve na tom podneblju kroz povijest bilo je veliko. Zaštitnik biskupije je Sv. Mihovil, a ona danas ima 15 župa u dva dekanata.
Nema komentara:
Objavi komentar