Vlč. Šekerija je rođen 1960. u župi Bistrica kraj Uskoplja. Pučku školu
pohađao je u rodnom kraju, a srednju u Bugojnu. Teologiju je završio na
Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu, gdje je 1990. zaređen za
svećenika.
Nakon obnove rada Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, postao je njegovim
prvim ravnateljem i to u teška vremena rata. Bio je potom, između ostaloga, župnikom
u Maglaju u svetištu Sv. Leopolda Bogadna Mandića te katedralnim župnikom u
Sarajevu. Jedno vrijeme je djelovao kao dijecezanski ravnatelj PMD Vrhbosanske
nadbiskupije.
Iako nov na službi u Makedoniji, djelovanje Caritasa vlč.
Šekeriji nije strano te nam je ponudio odgovore što je zapravo „Caritas“, kako
se institucija kojoj je on ravnatelj bori protiv socijalne isključenosti,
siromaštva i mnogih drugih problema koji tište tu zemlju...
Poštovani, znamo da su katolici u
Makedoniji u manjini. Ta država nam je malo manje poznata, a samim time i
djelovanje tamošnjeg Caritasa. Možete li nam u kratkim crtama približiti na što
se usredotočuje makedonski Caritas?
Katolici u Makedoniji su manjina, ali je to jedna živa Crkva, koja nastoji
živjeti i djelovati u skladu s evanđeoskim načelima, a jedno od tih je kao što
dobro znamo: „Sve što ste učinili jednom od mojim najmanjih, meni ste učinili.“
Caritas djeluje na području Makedonije već 26 godina i kroz sve to vrijeme pokušava
biti blizu našoj braći i sestrama koji su stvarno u velikoj potrebi. Makedonski
Caritas nastojao je ublažiti nevolje i izaći ususret potrebama u
najrazličitijim situacijama. Jasno, bila bi to nemoguća misija bez pomoći
brojnih Caritasa i prijatelja iz Europe i svijeta.
Jedan od prvih projekata bila je izgradnja baraka za smještaj Roma koji su
se vraćali iz Njemačke, zatim otvaranje ambulante u kojoj je na tisuće ljudi
dobilo besplatan liječnički pregled i lijekove. Zatim tu je i pomoć
zdravstvenim ustanovama s medicinskim aparatima, opremom i lijekovima.
Početkom rata u Hrvatskoj, poslije u Bosni i Hercegovini, Caritas je
otvorio vrata izbjeglicama koji su tražili smještaj u Makedoniji, posebice u
vrijeme „kosovske krize“. Pomagalo se u kampovima, a najveća se pomoć pružala
izbjeglicama koje su bile smještene po obiteljima. Čitavo vrijeme djelovanja makedonskog
Caritasa glavna ciljana skupina su najsiromašniji među siromašnima kojima se svakodnevno
pomaže, bilo u Skopju bilo preko župskih Caritasa u hrani, odjeći, higijenskom
materijalu, lijekovima. Zatim tu su i posjeti obiteljima, osamljenima,
bolesnima.
Projekt koji nas posebno raduje i koji traje već više od deset godina jest
edukativni program s romskom djecom. U svom centru, u jednoj općini u Skopju
čiji su stanovnici pretežito Romi, makedonski Caritas omogućuje djeci
predškolske i školske dobi dodatnu nastavu, radionice i razne izvannastavne
aktivnosti kako bi se toj djeci koja često žive u vrlo teškim uvjetima
omogućila što lakša i bolja integracija u formalni odgojno-obrazovni sustav Republike
Makedonije. Godišnje kroz ovaj program prođe više od 100 djece.
Makedonski Caritas reagirao je pravovremeno i u mnogim elementarnim
nepogodama. Među zadnjima, tijekom poplave koja je prošlog ljeta pogodila neke
dijelove Skopja, Caritas je neposredno izašao na teren u pomoć s najpotrebnijim
artiklima.
Makedonija je kao što znate bila zemlja takozvane nedavne „balkanske rute“
kojom je službeno prošlo više od pola milijuna migranata, od lipnja 2015. do
ožujka 2016., kada su se na toj ruti zatvorile granice. Makedonski Caritas bio
je prisutan na terenu od samih početaka na dva granična prijelaza, u tranzitnim
centrima Tabanovce (na granici sa Srbijom) i Gevgelija (na ulazu iz Grčke u
Makedoniju) zahvaljujući podršci mreže Caritasa Europe i Caritasa
Internationalisa. Ponosni smo da je i tridesetak volontera iz župskih Caritasa izravno
sudjelovalo u raspodjeli pomoći: topli čaj i juha, paketi hrane, higijenske
potrepštine, zimske jakne, obuća, čarape, kabanice. Nakon zatvaranja granica, u
Makedoniji je ostalo više od 1 400 ljudi u tranzitnim centrima i Caritas je u
suradnji s Crvenim križem dijelio obroke. I danas je, premda je broj migranata
u kampu smanjen i svakodnevno varira, (od 1 do 30). Caritas je prepoznatljiv po
toplim obrocima koje nastavlja dijeliti u TC (Tranzitni centar) Tabanovce i za
što su posebno zahvalni migranti jer osim osnovne potrebe koju nastojimo
zadovoljiti, topli obrok ih podsjeća na dom, a imati dom makar i skroman, velik
je blagoslov.
Što se tiče djelovanja makedonskog Caritasa ne možemo ne spomenuti djelovanje
župnih Caritasa u Biskupiji i Egzarhatu koji su aktivno uključeni u posjet
siromašnima, dijeljenju hrane i raznim konkretnim volonterskim akcijama.
U Makedoniji ste kratko, ali nas zanima
možete li usporediti djelovanje Caritasa u BiH i Makedoniji?
Prigodom nedavnog pastoralnog posjeta Makedoniji od 17. do 20. studenoga, kardinal Vinko Puljić u susretu s
djelatnicima Caritasa rekao je da je Crkva u Bosni i Hercegovini u dijaspori,
no da je Crkva u Makedoniji u još većoj dijaspori. Dakle, svakako da ima
razlika u strukturi, organizaciji, ali djelovanje Caritasa u Bosni i
Hercegovini i Caritasa u Makedoniji mislim da se ne razlikuje, imamo isto
poslanje: služiti ljudima.
Svaka zemlja ima svoje prilike i svaki Caritas pozvan je odgovoriti na
potrebe svojih žitelja. Razlike u strukturi stanovništva, potreba, standardu,
društvenoj situaciji, mogu doprinijeti razvijanju posebnih programa djelovanja,
ciljanih skupina. Primjerice, već spomenuti projekt rada s romskom djecom u
Skopju možda nije potreba u nekom drugom gradu ili državi. I Caritas u Bosni i
Hercegovini u vrijeme rata pomagao je izbjeglicama, a danas razvija neke druge
projekte koji se provode u mirnodopskim uvjetima. Mišljenja sam da je ljubav
smisao djelovanja Caritasa u svim okruženjima i u svakom vremenu. Ili kako nas
je lijepo ohrabrio kardinal o svom posjetu: „Iako ste malena zajednica – ne
trebate biti maleni u ljubavi.“
Treća nedjelja došašća u Bosni i
Hercegovini se obilježava kao Nedjelja Caritasa. Budući da je Skopska biskupija
sufraganska Vrhbosanskoj nadbiskupiji, možete li nam reći priprema li se nešto
posebno za obilježavanje?
Već više godina Caritas u suradnji sa Skopskom župom, prije Božića
organizira akciju za skupljanje hrane i prehrambenih artikala, kao i prigodni
božićni sajam u Skopju. Stvari i novac koji se sakupe u toj prigodi idu
najpotrebitijima. Zanimljivo je da se na toj akciji iz godine u godinu povećava
broj poduzeća koja doniraju, što nas uistinu raduje i ohrabruje.
Koje su specifičnosti Caritasa u
Makedoniji i koji su najveći izazovi?
Katolička Crkva je preko Caritasa u proteklih 26 godina potvrdila ugled i
prepoznata je po svom humanitarnom djelovanju pomoći siromašnim ljudima. Ljudi
koji su u potrebi gledaju na Caritas s velikom nadom. Što se tiče izazova, među
prvima navodim migrantsku krizu koja je bila i veliki izazov za cijelu Caritasovu
mrežu. No, upravo u izazovima se vidi i snaga Caritasa, odnosno Caritasove
mreže. U migrantskoj krizi ona je pokazala solidarnost sa svim sestrinskim
organizacijama i uključila se aktivno u pomoć ljudima koji su prolazili kroz
naše zemlje.
Sigurno jedan od izazova pred nama je i kako poticati i razvijati
kreativnost, inventivnost, velikodušnost, osjetljivost na potrebe drugih, duh
poduzetništva, zatim raditi na edukaciji što većeg broja ljudi da budu u stanju
pomoći samima sebi i učiti ih pomagati drugima. Ne iskazivati kao institucija
samo solidarnost, nego i odgajati i druge na solidarnost u najširem smislu
riječi. Tu su nam svjetlo i Papine riječi u nedavnoj poruci o prvom Svjetskom
danu siromaštva o različitim i brojnim oblicima i licima siromaštva danas. Dakle,
pokušati liječiti i te rane i doprinijeti smanjivanju „nemilosrdnog i
beskrajnog popisa siromaštva nastalog kao plod društvene nepravde… i opće ravnodušnosti“.
Imate li i kakva je suradnja s drugim
dobrotvornim društvima u Makedoniji?
Caritas je otvoren za suradnju, ne samo unutar Crkve, nego i sa svim drugim
organizacijama i ljudima dobre volje. Kao primjer: u Makedoniji sestre
Usmiljenke, Misionarke ljubavi i sestre Euharistinke koje posjećuju bolesne i nemoćne,
dijele pomoć siromašnima i potrebnima u hrani, odjeći i lijekovima, u svom
poslanju djeluju i kroz pučke kuhinje koje vode. Vrlo lijepu suradnju Caritas
je ostvario u nekim prijašnjim projektima i za vrijeme migrantske krize, a i
trenutno provodi s Crvenim križem Makedonije. I vjerujem da će se suradnja s
mnogima još nastaviti i proširiti. Budući da se nalazimo u rodnom gradu, sada Svete Majke Terezije, spomenuo bih i
vrlo lijepu inicijativu koja se provodi drugu godinu zaredom, takozvani Dani
Majke Terezije. U tim danima kroz brojna događanja želimo se podsjetiti
djelovanja i života ove velike žene i na tome se nadahnjivati. Osim što je Caritas
uključen u ovu inicijativu i nekim konkretnim gestama, ovaj lik nadahnjuje i
povezuje nas i s nekim drugim humanitarnim udrugama i pojedincima.
Pastoralno ste djelovali u BiH više
godina. Možete li usporediti situaciju u BiH i Makedoniji? Koja je
najugroženija skupina ljudi u zemlji gdje ste ravnatelj Caritasa?
Današnja kriza koja pogađa Makedoniju sličnog je karaktera kao i kriza u
Bosni i Hercegovini, pa su i problemi slični. Teško je izdvojiti ljude,
definirati najugroženije, najranjivije skupine. Iz našeg dugogodišnjeg iskustva
na terenu, romska populacija spada među ugroženije, što ne znači da i ostale grupacije,
slojevi stanovništava ne proživljavaju siromaštvo u najrazličitijim oblicima.
Iako je Caritas katolička organizacija,
iz svakodnevnog života se zna kako njezini djelatnici ne prave razlike među
ljudima kada treba pomoći. Koliko su ljudi u Makedoniji svjesni toga budući da
nisu imali situaciju kao što je imala ratna BiH, kada je za mnoge Caritas bio
jedina mogućnost za preživjeti?
Prema statistikama ureda Caritasa u Skopju koji izravno dijeli pomoć
ljudima u potrebi, kroz sve vrijeme svog djelovanja, Caritas nikada nije
razlikovao ili dijelio ljude, pomaže svima bez razlike na vjeru, naciju,
narodnost, političku pripadnost. Ukratko nastojimo pomoći najugroženijima i oni
koji su u istinskoj potrebi pokucali na vrata Caritasa nikada nisu bili odbijeni.
Treba li Caritas više BiH ili Makedonija?
Nismo toliko siromašni da ne bismo mogli drugima pomoći, a nismo ni toliko
bogati da ne bismo trebali primiti pomoć od drugih. Teško je vršiti usporedbe. Moj
rad u Caritasu prije 23 godine, u vrijeme rata u BIH bio je u sasvim drugačijim
okolnostima. Potrebe ljudi danas i u BiH i u Makedoniji, sasvim su drugačije od
ovih u specifičnim okolnostima, primjerice od 1990. do 1994. kada sam djelovao
u Caritasu Bosne i Hercegovine.
Što je to za vas Caritas?
Caritas je inkorporacija Krista u svijetu što znači da preko Caritasa ljudi
trebaju doživjeti Kristovu božansku ljubav. Caritas nije samo dijeljenje socijalne
i materijalne pomoći; djelatnik Caritasa bi trebao imati vremena saslušati
čovjeka u njegovim potrebama, dijeliti milosrđe koje smo i sami dobili, kao što
je rekao papa Benedikt XVI.
Svjedočiti da nas Bog uistinu ljubi takve kakvi jesmo. Crkva nas uči da
moramo davati milosrđe koje i mi primamo preko sakramenata i da moramo imati srce
otvoreno prema potrebnima, a ti potrebni ponekad su više gladni ljubavi,
blizine i istinskog slušanja.
Iz prakse znamo da smo koji puta čuli: „Ne treba mi pomoć, hvala vam što
ste me saslušali, što se primili moju bol.“ Preko ove materijalne pomoći prije
svega nastojati u ljudima tražiti Boga. I mi preko ovog djelovanja tražimo u
ljudima sliku Kristovu, Boga, što je i sam Isus rekao, suobličivši se s
najmanjima: „Ako pomognete jednom od najmanjih, meni ste pomogli.“
Nema komentara:
Objavi komentar