Nedavno je na Katoličkoj tiskovnoj agenciji, tijelu za informiranje Biskupske konferencije BiH, izašla prezentacija vojnog ordinarija dr. Tome Vukšića o demografskom stanju katolika u BiH u razdoblju od 1996. do 2013. Zanimalo nas je što nam to brojke poručuju i je li situacija alarmantna, kako su podaci s terena, iz školskih klupa i sa župa već godinama govorili.
Prema zbrojnim podacima pojedinih ordinarijata koji su
prikupljeni od svih župnih ureda na kraju 2013. u BiH je bilo 432 177 katolika.
Sudeći prema preliminarnim rezultatima popisa stanovništva iz 2013. popisano je
3 791 622 osobe. Budući da nisu svi Hrvati katolici pretpostavka je kako bi
broj Hrvata mogao iznositi oko 13% od ukupnoga stanovništva u BiH. Broj je
očito manji nego za vrijeme popisa iz 1991., međutim nije samo to što
zabrinjava...
Državne
statistike
Kratki i letimičan pogled preko prvog dijagrama power point prezentacije mons. Vukšića
pokazuje kako je prirodni priraštaj u BiH izuzetno loš. Dovoljno je usporediti
1996. kada je iznosio + 21 442 osobe, a u 2013. bio - 4 734. Dok je broj
rođenih iz baby booma 1996. sa skoro
50 000 beba pao na 31 000 u 2013., broj umrlih se konstantno iz godine u godinu
povećavao.
Sada se država nalazi u teškoj situaciji jer je broj umrlih
u posljednjih pet godina uvijek veći od broja rođenih. Što je najgore, tome
trendu se ne nadzire kraj te se može reći kako BiH godišnje gubi jedan manji
grad, a sve manje i manje odjeljenja u školama upozoravaju na veliku opasnost
koja neće biti samo demografska.
Statistike
Katoličke Crkve u BiH
Ni u Vrhbosanskoj nadbiskupiji nije drugačija situacija u odnosu
na državu u cjelini. Iako se od 1996. do 2013. ukupni broj vjernika povećao za oko
10 000 ipak je prirodni priraštaj u velikom padu i iznosi - 1 680. Vrhbosanska
nadbiskupija je 1996. imala približno 180 000 vjernika, a danas taj broj iznosi
190 000. Međutim, broj krštenih je skoro dvostruko manji od broja umrlih: 1 798
naspram 3 478.
Situacija je još gora u Banjalučkoj biskupiji koja je od
1996. do 2013. izgubila dodatnih 15 000 ljudi te je od 50 000 vjernika 1996.
spala na 35 000. Broj krštenih je također dvostruko manji od umrlih: 374
naprema 701, dok je prirodni priraštaj negativan i iznosi – 327.
Kao što se moglo i očekivati statistiku popravljaju podaci iz
Mostarsko-duvanjske biskupije u kojoj je broj vjernika iz 1996. sa 175 000
povećan na 186 000 u 2013. Prirodni priraštaj sve godine nakon rata je
pozitivan, ali je smanjen s 1 128 iz 1996. na 98 u 2013. Dakle broj krštenih je
veći od broja umrlih i iznosi 1 927 naspram 1 827.
Situacija u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, kao najmanjoj u
BiH, nije crna. Broj vjernika se s 19 100 iz 1996. povećao na 20 500 u 2013.
Prirodni priraštaj je proporcionalno gledano u blagom padu i 2013. je iznosio –
35, budući da je broj krštenih u prošloj godini bio 210, a umrlih 245.
Analizirajući ove podatke može se zaključiti kako je broj
katolika s 424 000 iz 1996. porastao na 432 000 u 2013. Međutim, prirodni
priraštaj je i dalje negativan i iznosi – 1 800 u 2013. Nažalost, samo su
poratne, devedesete godine 20. stoljeća imale više krštenja nego umrlih i taj
trend postaje negativan s prijelaza tisućljeća sve do danas i nema naznaka kada
će se zaustaviti.
Stvari
treba nazvati pravim imenom
Nimalo obećavajuće brojke su veoma nemilosrdne i jasne. BiH
je teritorij s kojeg se ne samo mladi ljudi iseljavaju nego i cijele obitelji,
a u nekim krajevima, mogli bismo reći, i čitavi zaseoci i sela. Oni mladi koji
ipak odluče ostati ne mogu, ili ne žele zasnovati bračnu zajednicu, a oni koji
to na kraju i uspiju odlučuju se za mali broj djece.
Pojavu u demografskom razvoju stanovništva u kojoj
svjedočimo padu prirodnog priraštaja stanovništva, ili bolje reći, njegov nizak
rast, treba nazvati pravim imenom: bijela kuga.
Naziv je možda odviše grub, zastrašujući i asocira na
smrtonosnu bolest koja je u srednjem vijeku pokosila skoro polovicu tadašnjeg
europskog pučanstva, no jasno je kako se pojavljuje nova opasnost: urušavanja čitavih
naroda negativnim prirodnim priraštajem. Može se kazati: narodi preživjeli bolesti,
protjerivanja, loše političke sustave i brojne ratove, ali nisu preživjeli sebe.
Stoga, ne postoji slikovitija kovanica od bijele kuge u opisu novonastale situacije.
Situacija
je skoro svuda ista
Iako je problem nerađanja
djece karakterističan za većinu modernih i naprednih zemalja „u blagostanju“, o
razlozima pada nataliteta u BiH se uglavnom optužuje loša ekonomska i društvena
situacija. Sljedeći razlog koji se navodi je psihološki, budući da ljudi, kakvi su danas, nerado sebi
stvaraju nove obveze koje donosi rađanje i podizanje djece. Narodski rečeno
žele uživati, a ne živjeti kao svoji preci. Tu se mogu nabrojati i ostali
razlozi, kao što su: odgađanje rađanja zbog svijesti o napretku tehnologije za
začeće, loše riješen status zaposlenih trudnica, produžena mladost, „parazitski
samci“ kojima je bolje kod roditelja i do četrdesete te fenomen tzv. „muškaraca
biljojeda“ koji imaju sve pogodnosti bračnog života, ali zapravo nisu oženjeni
niti planiraju djecu (uglavnom bogati muškarci koji žive s djevojkama bez
obaveza).
Istraživanja su pokazala kako se u zemljama Europe koje su najviše pogođene
krizom rodilo manje djece u proteklih nekoliko godina. Stoga se dade
zaključiti: što je veća stopa nezaposlenosti to je manji broj djece po jednoj ženi.
Natalitet je najviše opao u Španjolskoj te je zahvatio i Mađarsku, Irsku,
Hrvatsku, Rusiju, Srbiju i Letoniju... Najviše je mladih Europljana (do 25.
godine) koji odustaju od planova da zasnuju obitelj zbog nemogućnosti
pronalaska pristojnog posla.
U Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, koje su najmanje pogođene krizom nije
se ništa promijenilo. Ipak, unatoč odličnom standardu, žene u tim zemljama
imaju malo djece kao i prije. Slično je i u Češkoj, Poljskoj, Velikoj Britaniji
i Italiji...
Vidimo kako pad
broja stanovnika nije problem samo u BiH već u cijeloj Europi. Ipak, sve
nabrojane zemlje imaju nešto što BiH nema, a to je populaciona politika koja
obično podrazumijeva program planiranja obitelji i podsticanje rađanja putem
materijalnih darivanja i niza drugih mjera usmjerenih ka djeci. BiH nema
zvaničnu populacionu politiku, a sporadični pokušaji nižih nivoa vlasti samo su
pokušaji dok svjedočimo svakodnevnim smanjivanjem tih beneficija.
/Propagiranje protiv braka uzima danak
Na kraju se mora
naglasiti kako je licemjerno prozivati mlade koji ne žele uploviti u bračne
vode jer nemaju ekonomske predispozicije, a istovremeno ništa ne činiti kako bi
se društveno-ekonomska situacija popravila: da mladi nađu stabilan posao i
riješe stambeno pitanje kao preduvjet za promjenu bračnog statusa. Međutim,
važno je napomenuti kako su naši roditelji i njihovi roditelji imali najviše
djece kada se materijalno gledano najmanje imalo. Kontradikcija je više nego
očita i jasno je kako svako vrijeme nosi novo breme.
Također je važno
napomenuti da se u medijima i svim ostalim segmentima života, radikalno
propagira protiv braka kao tradicionalnog „okova“ za žene (i muškarca) u kojem
je ona potlačena te se promoviraju alternativni oblici homoseksualnih zajednica
i na kraju bombardiraju mladi ljudi s razvodima poznatih stvarajući percepciju
da se svi razvode.
Ne može se
konstantno činiti iste loše stvari, a očekivati dobre statistike. Rezultati su
očiti za vrijeme popisa i vide se svake godine pri upisu novih prvašića čiji se
broj iz godine u godinu smanjuje.
Činjenica je da
Zapadne zemlje problem manjka djece, tj. buduće radne snage, rješavaju
imigracijom i uvoženjem čitavih obitelji. Zato se postavlja pitanje što čeka
BiH u budućnosti znajući podatak kako je ona zemlja iz koje se još i iseljava.
Zasigurno je to
tema jednog šireg društvenog istraživanja, ali s vjerničkog gledišta u BiH ne
treba klonuti duhom, obeshrabrit se niti početi prebrojavati krvna zrnca druga
dva naroda plašeći se asimiliranja ili nečeg drugog jer je to apsolutni znak
nevjere u Božju providnost.
Nema komentara:
Objavi komentar