Bobovac – nekad kraljevski grad, sada skoro nepristupačna ruševina

Bobovac je pretpovijesna gradina, kasnoantička utvrda i srednjovjekovni grad. Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići u općini Vareš. Smješten je na uskom kamenitom grebenu iznad sastavaka Bukovice i Mijakovske rijeke. Gradu se može prići iz dvaju pravaca: od Kraljeve Sutjeske i Vareša. U pisanim izvorima prvi put se spominje 1350., a podigao ga je ban Stjepan II. Kotromanić nešto prije prve polovice 14. stoljeća.

Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od razdoblja vladavine bana Stjepana II. Kotromanića, preko svih bosanskih kraljeva i kraljica, sve do prestanka bosanske samostalnosti turskim osvajanjem Bosne 1463. Sastojao se od Gornjeg grada s četvrtastom kulom čiji ostatci i danas postoje, i Donjeg grada na stepeniku nižem 20-ak metara, poligonskog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaju dvorište i bunar. Suvremenici su ga smatrali najtvrđim bosanskim gradom. Ovdje se čuvala i kraljevska kruna, a vladari su ga nazivali svojim stolnim mjestom. Zbog svojeg geostrateškog, vojnog i političkog značenja u međuvremenu je bio meta napada osvajača. Bobovac su Turci osvojili nakon samo tri dana borbe - 21. svibnja 1463. Glavni krivac za to bio je zapovjednik obrane knez Radak koji je grad izdajom predao sultanu, ali mu ovaj nije poštedio život. Turska posada je bila nazočna na Bobovcu do 1626. kada je grad napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavljanjem turskih osvajanja prema sjeveru. Na mjestu gdje je nekoć bio kraljevski grad Bobovac, na ostatcima srednjovjekovne utvrde u znak sjećanja na (pret)posljednju bosansku kraljicu Katarinu Kosaču Kotromanić, Katolička crkva organizira svake godine hodočašće vjernika Vrhbosanske nadbiskupije: Molitveni dan za domovinu. Tada obično netko od biskupa predvodi koncelebrirano misno slavlje te održi propovijed. Na sv. misi za domovinu  pridružuju se i vjernici-katolici djelatnici Ministarstva obrane BiH, Oružanih snaga BiH i redarstvenika s županijskih, entitetskih te državne razine.

Molitveni dan za domovinu obično započne tradicionalnim okupljanjem hodočasnika kod rijeke Bukovice podno Bobovca, nakon čega se svi okupljeni u koloni, predvođeni vojnicima koji nose zastave Vatikana, države BiH i hrvatske komponente Oružanih snaga BiH, kreću k ostatcima nekoliko kilometara udaljene utvrde, dok vjernici cijelim putem mole zajedno s biskupima i svećenicima. Molitveni pohod već tradicionalno završava podjelom vojničkoga graha s mjesta odakle hodočašće i kreće – kod rijeke Bukovice.