Mjesec propagiranja kontracepcije u vrijeme korizme

U Bosni i Hercegovini su se od 14. veljače do 14. ožujka 2009. održavale edukativne aktivnosti  u sklopu «Mjeseca kontracepcije» kojeg je organizirao Odjel za zdravlje žena tvrtke Bayer d.o.o.  Akcija «Mjesec kontracepcije» provođena je u sedam gradova naše zemlje.

Osim internetske stranice www.kontracepcija.ba promidžbena kampanja obuhvatila je još dvije aktivnosti: organiziranje okruglih stolova i promocije edukativno - dokumentarnog filma «Kontracepcija DA ili NE?». Gradovi u kojima su se održavale ove aktivnosti su: Sarajevo, Mostar, Zenica, Banja Luka, Bihać, Bijeljina i Tuzla.

Lažna briga o zdravlju žena

U izjavama za medije organizatori su istakli kako Bayer kao vodeća tvrtka na području očuvanja reproduktivnog zdravlja žene i planiranja obitelji ima punu obvezu dati svoj doprinos zdravlju žena. Kako su iz Bayera poručili, odlučeno je u BiH ovu godinu proglasiti godinom edukacije na temu reprodukcije i kontracepcije.

Ova internetska stranica prva je u našoj zemlji koja se bavi tematikom kontracepcije a ciljevi su joj, kako kažu pokretači, povećati svijest o ovoj temi; educirati mlade ljude o značaju kontracepcije za njihovo psihofizičko zdravlje; pomoći im kako bi se informirali na kvalitetan i stručan način o planiranju obitelji. Portal pruža, osim stručnih tekstova i savjete ginekologa, psihologa i druge možda zanimljive sadržaje za naivne posjetitelje, kako mlade tako i njihove roditelje te je moguće postavljati pitanja na koje će odgovarati stručnjaci iz te oblasti (mi čekamo odgovor na pitanje koje smo postavili prije desetak dana, stoga se ne može govoriti o ažurnosti).

Cilj portala je otvoreno pisati o kontracepciji i svim njezinim aspektima, te informirati i educirati javnost o značaju očuvanju reproduktivnog zdravlja i «opasnostima» nekorištenja kontracepcijskih sredstava.

A kakav je katolički stav o svemu ovome?

Temeljita obrazloženja se mogu naći u dokumentima «Casti conubii», «Humanae Vitae» i «Donum Vitae». Tako su smrtni grijesi ne samo ubijanje nerođenog djeteta nego i kontracepcija, sterilizacija i umjetna oplodnja kao npr. u epruveti i inseminacija.

Nemoguće je ne primijetiti kako su se organizatori perfidno odlučili iskoristiti Dan zaljubljenih kao početak ove propagandne kampanje ne misleći na korizmeno vrijeme koje je posebno za nas katolike jer se pokorno pripremamo za Uskrs. Tvrtka Bayer je u privatnom vlasništvu i očito je kako njih ne zanima zdravlje žena nego samo profit. Smiješno je pod krinkom edukacije mladih i brige za zdravlje žena tako povećavati svoju zaradu i dobivati besplatnu reklamu u sredstvima priopćavanja (nažalost i sam ovaj tekst je određena reklama ali ne možemo ne osvrnuti se na ovaj događaj i njegove glavne aktere).

A  tko je najmanji među nama?

Na izgledom privlačnoj internetskoj stranici koja je dizajnerski veoma profesionalno napravljena, osim reklamiranja raznih metoda kontracepcije, prezentiraju se i rječnik pojmova, podatci o spolno prenosivim bolestima, razna istraživanja te tekstovi za bolje upoznavanje svojeg tijela.

U e-mail korespondenciji s našim istaknutim ljekarom dr. med. Antunom Liscem, nekadašnjim suradnikom Katoličkog tjednika zaključili smo kako je kontracepcija samo eufemizam za pobačaj. Iako se reklamiraju određeni postupci za sprečavanje začeća, liječnik Lisec nam je poslao tekstove u kojima su lijepo objašnjene pojedine metode nazovi kontracepcije.

Na spomenutoj stranici često reklamirana spirala nije ništa drugo doli sprečavanje usađivanja začetog djeteta u matericu pa začeto dijete umire u prvim danima svoga života. Antibaby pilule nisu ništa drugo nego izgladnjivanje začetog djeteta do smrti jer često dođe do začeća a pilule isuše žlijezde te smanje količine hrane za zametak. Prema istraživanjima žene koje koriste ove pilile sklonije su srčanim i moždanim udarima, slabijem imunitetu te upalama vena. Prezentirane su i «dan poslije» pilule kao sekundarna «kontracepcija» ako zakaže ona primarna.

Sv. Otac papa Pio XI. u Enciklici «Casti Concubi» napisao je: «Svaka upotreba ženidbe gdje po čovječjem nastojanju biva bračni čin lišen svoje naravne sposobnosti proizvesti život, krši Božji i naravni zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha.»

U slučaju opravdanih razloga izbjegavanja začeća prihvaća se suzdržanost u plodne dane. Plodno i neplodno vrijeme se danas može jednostavno i pouzdano otkriti čak i u nepravilnim ciklusima uz pomoć prirodne Billingsove ili simpto-termičke metode. Liječnik Lisec tvrdi kako do začeća te automatskog ubojstvenog učinka na dijete dolazi i uz većinu drugih tzv. «kontracepcijskih» sredstava. Nažalost, nismo stigli pogledati dokumentarni film kada se prikazivao u Sarajevu te ne možemo govoriti o tom aspektu ove ekonomsko - promidžbene djelatnosti tvrtke Bayer međutim, znamo što piše u Bibliji a to bi za katolike trebalo biti mjerodavnije: «Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće» (Mt 25,40).

Naš najmanji brat ili sestra je to malo, tek začeto dijete iako nije okom vidljivo i u nama prepoznatljiv tjelesni oblik formirano, stoga ne smije biti ubijeno.

Ima li mjesta za Isusa Krista u današnjim božićnim filmovima?

Izgleda kako u Holivudu pušu neko novi vjetrovi. Sprema se film Noa sa veliki holivudskim zvijezdama u glavnim ulogama, a Son of God se već nekoliko tjedana nalazi u top 10 po zaradi u Americi. To me potaklo da iz ladice izvučem jedan tekst o božićnim filmovima... Nadam se kako će Holivud nastaviti snimati filmove s biblijskom tematikom te kako neneće biti amerikanizirani ili uništeni na neki drugi način...
 

Biblijska tematika je od samih početaka stvaralaštva sedme umjetnosti bila zanimljiva za filmske djelatnike, a naravno i za publiku. Isusovo rođenje, djetinjstvo, početak javnog djelovanja, Veliki tjedan i napokon uskrsnuće uvijek su plijenili pozornost redatelja, scenarista i glumaca. U ranim početcima snimanja filmova te za vrijeme zlatne ere Hollywooda čak je postojao i prestiž da se snimaju što grandiozniji i bolji naslovi koji imaju ikakva dodira s biblijskim motivima. Međutim, danas je pojavljivanje takvih filmova više iznimka nego načelo. Budući da je božićno vrijeme najpopularnije za prikazivanje naslova s religioznom tematikom, ovdje ćemo prezentirati neke od najpoznatijih.

Kako bismo objasnili današnju produkciju filmova s božićnom tematikom, moramo se vratiti malo u prošlost. Bl. papa Ivan Pavao II. se pred kraj svojega pontifikata, nakon nekoliko godina proučavanja medija, upitao ima li mjesta u tradicionalnim sredstvima priopćavanja za Krista? Naravno, on to nije učinio bez razloga jer današnja filmska industrija u odnosu na ono vrijeme otprije 30 - 40 i više godina nudit će za Božić sve osim Krista i kršćanskog nasljeđa. Tako vidimo da se ljudska stvarnost od 2 000 godina kršćanstva ignorira, a naglasak se stavlja na druge aspekte ljudskog života gdje nema mjesta za Boga i duhovnost općenito.

Tri skupine blagdanskih naslova

Religiozne teme su u svjetovnim medijima danas, općenito govoreći, rijetke. Čak i onda kada  se pojave, često su obrađene na pogrešan i tendenciozan način. Tada pitanje je li to namjerno ili nenamjerno, prestane biti važno jer je poruka već otišla u eter. Nažalost, takva je situacija i s filmom koji je dugovječniji medij od dnevnih novina ili televizijske emisije. Jednom izišli naslov će, ako ima imalo umjetničke kvalitete, desetcima, pa i stotinama godina tražiti gledateljstvo i slati svoju poruku neovisno kakva ona bila.

S obzirom na nabrojano, danas u TV ponudi u božićnom vremenu možemo vidjeti tri vrste naslova koje nazivamo zbirnim imenom: blagdanski filmovi.

Prva je skupina umjetničkih djela koja se bave biblijskom tematikom, evanđeljem ili nekim drugim motivom koji u svojoj srži ima kršćansku religioznu notu.

Druga skupina filmova su oni naslovi koji samo dijelom koriste biblijsku tematiku ili kršćansku predaju kako bi rekli svoju priču. To su uglavnom blagi obiteljski naslovi koji prezentiraju kršćansku tradiciju i poruku.

Treća i posljednja skupina filmova su oni naslovi koji za svoju radnju uzimaju bilo koju temu koja se može dogoditi ili se događa u božićnu vremenu (prvenstveno je to mjesec prosinac do Nove godine, ili vrijeme kada pada snijeg) i tu prestaje sva povezanost s istinskim značenjem Božića, Kristom i kršćanskom vjerom.

Problemi u snimanju religioznih filmova

Današnji problem redatelja i scenarista koji žele doslovce prenijeti ono što stoji u Bibliji prvenstveno se odnosi na predstavljanje Isusove ljudske i božanske osobe, te na vjerni glumački prikaz ostalih biblijskih tema. Čak i naslovi koji dosljedno prate Stari i Novi zavjet odlikuju se profanošću te zapostavljaju duhovnost. Tu su naravno prošlost glumačkih skandala, problemi u produkciji što dodatno opterećuje publiku koja se ne može povezati s određenim filmskim djelatnicima. Dakako, mnogo je lakše opisati ljudsku stranu Isusova života, nego istraživati bogatu duhovnu pouku i dimenziju koja se teško može prikazati na filmskom platnu.

Budući da u današnjem vremenu galopirajućeg razvoja audiovizualnih medija nema mjesta nijemim filmovima (oni su ostavljeni za umjetničke TV kanale i kinoteke), njih ćemo izostaviti.

Ne postoje isključivo filmovi samo o Božiću

Prije nego započnemo nabrajati naslove, treba napomenuti kako ne postoje izričito filmovi koji govore samo o Božiću i rođenju Isusa Krista. Uvijek su to naslovi i ideje koje za početak (ili za kraj) imaju Isusovo rođenje i onda na tomu izgrađuju svoju priču.

Ako se izostavi nekolicina nijemih naslova te filmovi koji više priliče uskrsnom vremenu iz 30-ih i 40-ih godina XX. stoljeća, prvi film koji se može predstaviti je Baraba – čovjek u tami. To je švedski film iz 1953. koji predstavlja duboko religiozno i umjetničko uspjelo ostvarenje. Razbojnik koji je oslobođen na zahtjev svjetine nakon smrti Krista na križu nalazi se u potrazi za Božjom objavom.

Tunika iz 1953. je američki naslov koji govori o legendarnom obraćenju rimskog vojnika i sudbini Isusove odjeće nakon razapinjanja. Iako je riječ o filmski uspješnom djelu, ipak je to naslov koji također nije dovoljno iskoristio duhovnu vrijednost sadržaja radnje. Međutim, u usporedbi s onim što se danas potura u božićno vrijeme, film je hvale vrijedan i preporuča se.

Ben Hur iz 1959.  je zasigurno jedan od najpoznatijih naslova o Kristu, iako se lik Isusa zapravo ne pojavljuje mnogo u filmu...Preporuča se i nekoliko animiranih verzija za djecu snimljenih prema istoj knjizi.

Kralj kraljeva iz 1960. je američki film u kojem je autor želio učiniti Isusov život temom jednog živopisnog filma, ali, nažalost, nema duhovnu dimenziju. Film spašava glumac koji je utjelovio Isusa svojom izvrsnom glumom, ali i specifičnom fizionomijom.

Dva talijanska filma – Poncije Pilat i Baraba iz 1961. ne dosežu umjetničke visine na zadovoljavajući način, ali ipak iz njih mnogo saznajemo o svijetu u kojem je živio Isus.

Najveća povijest svih vremena iz 1963. je američki film koji u drugi plan stavlja spektakl. Naslov dostojanstveno prikazuje Isusov život, a glavni glumac May von Sydow s mnogo senzibiliteta glumi Krista.

Mesija, francuski film iz 1975., vjerno reproducira Isusov odnos prema četvorici evanđelista, a Isus iz Nazareta, talijanski naslov iz 1976., u četiri i pol sata uprizoruje život Isusa Krista najvećim dijelom prema Ivanovu evanđelju. Ovaj Zeffirellijev film spada među najprikazivanije filmove na satima vjeronauka.

Isus, američki naslov iz 1979., vizualno perfektno prezentira Kristov život prema Lukinu evanđelju.

Jedan od kvalitetnijih naslova filmske glavnotokovske povijesti koja govori o Kristovu životu i uskrsnuću u posljednjih 20 godina predstavlja francuski Marija iz Nazareta (1994.) koji prikazuje život Isusove majke od navještenja do predvečerja Isusova uskrsnuća. Istodobno možemo vidjeti Kristov život iz perspektive njegove majke. 

Vrijedan je spomena i film Priča o Isusovom rođenju iz (2006.) koja prati Josipa i Mariju na putu do Betlehema i rođenja Krista. Solidan proračun i dobra produkcija je stvorila film koji vrijedi pogledati.

Uz nekoliko TV naslova te biblijskih filmova za djecu od kojih su neki animirani, sve nabrojano predstavlja bolji dio filmske produkcije koja se prikazuje u božićno vrijeme.

Tople obiteljske komedije

Jedan od vodećih filmova koji se skoro uvijek puštaju u božićnom vremenu je tipični predstavnik druge skupine blagdanskih naslova: Život je lijep (1946.). Teški trenutci nas ponekad natjeraju pomisliti kako bi bolje bilo da se nismo ni rodili. U ovom filmu anđeo čuvar pokazuje kako svaki pojedinac utječe na svoju okolinu.

Lik kojeg glumi James Stewart je proveo čitav život kako bi ugodio drugima brinući se za dobrobit gradića u kojem živi. Neostvareni snovi, konstantno žrtvovanje te svakodnevna odricanja godinama su se skupljali u frustriranoj osobi da bi kulminirali na sam Badnjak kada izgubi  8 000 dolara koje je posudio, nakon čega ozbiljno pomišlja na samoubojstvo. U tom mu se ukazuje Clarence, njegov anđeo čuvar, te mu pokazuje kako bi njegov gradić, obitelj i ljudi koji ga okružuju izgledali da se nikada nije rodio. Film koji je svojom pojavom sve do danas stekao kultni status, a milijuni gledatelja svake godine ga iznova i iznova gledaju i ponovno otkrivaju. Život je lijep predstavlja pravi božićni naslov s dobrom porukom.

Čudo u 34. ulici (1947.) je crno-bijeli klasik o čudima koje Božić donosi. Prerada legendarnog božićnog naslova Čudo u 34. ulici od izvornika je zadržala temu i toplinu realizacije, samo što je događaje smjestila u modernije doba. Postoji i novija verzija snimljena prije 15-ak godina. Filmski kritičari se slažu kako ne postoji ljepša, ugodnija i svevremenija tema o božićnom vremenu i svega što on znači. Priča je to o djevojčici koja je naizgled prije vremena odrasla, a  sputavajući svoju maštu, izvrsno pokazuje kako su upravo mašta i dječja naivnost ono što nas doista štiti od ciničnog i opasnog svijeta odraslih.

Božićni odmor (1989.) ili Najluđi Božić urnebesna je komedija koja prikazuje nevolje u prosječnoj američkoj obitelji kojoj se svaki blagdan, ljetovanje ili izlet pretvori u noćnu moru. Film je postigao velik uspjeh i jedna je od najpopularnijih američkih božićnih komedija svih vremena.

Sam u kući (1990.) i njegov drugi dio predstavljaju omiljene blagdanske filmove milijuna djece i mladih, ali i onih starijih. Riječ je o obitelji koja se sprema na putovanje u Francusku gdje će provesti božićne blagdane. Za vrijeme užurbanog spremanja jedan član obitelji, mali dječak, ostaje sam u kući na koju su lopovi bacili oko.

Djed Božićnjak (1994.) još je jedna topla obiteljska komedija o preuzimanju uloge Djeda Božićnjaka. Pravi Djed strada u neuobičajenoj nesreći i prije smrti predaje svoju ulogu marketinškom direktoru. Problem nastaje kada novi djedica postane debeo i shvati da promjena nije privremena.

Luda božićna zvona (1996.) Na badnju večer prezaposleni lik kojeg glumi Arnold Schwarzenegger nađe se u velikim problemima. Zbog čestog izbivanja od kuće odlučio je odužiti se svojem sinu nabavkom popularne igračke. Skrušeni tata kreće u božićnu nabavku ne sluteći da je potražnja za igračkom daleko nadmašila proizvodnju. Film je za sve uzraste, a šašava komedija osvrće se na grozničavu potrošačku kulturu.

Čestit Božić (2005.) Dok bjesni rat u Europi 1914. na Božić, vojnici na zaraćenim stranama odlučuju za jedan dan ostaviti oružje i susresti se sa svojim neprijateljima na crti razdvajanja...

U drugu skupinu se može ubrojiti još nekoliko naslova kao što su Bijeli Božić (1954.), Božićna priča (1983.), Mama za Božić (1990.), Mapetove božićne pjesme (1992.), Kako je Grinč ukrao Božić (2000.)...

Božićni filmovi bez duha Božića

Nažalost, treća skupina naslova je najbrojnija, najzastupljenija, ima najviše marketinga i poznate glumce te je samim tim i preuzela dominaciju. Međutim, sve su to bezlični, sezonski filmovi koji padnu u zaborav nakon nekoliko godina, ali imaju snažniji utjecaj od onih svevremenskih naslova.

U posljednje vrijeme samo se takvi filmovi i snimaju, dok se pravi naslovi o istinskom Božiću bez ignoriranja kršćanske tradicije skoro da i ne mogu naći.

Prvenstveno je tu riječ o filmovima koji se događaju u božićnom vremenu, ali su im teme svjetovne: razvedeni roditelji i njihova djeca, fantastična bića koja nemaju uporišta u kršćanskoj tradiciji, ljubavni problemi tinejdžera i odraslih parova, obiteljski problemi u božićnom vremenu, disfunkcionalne obitelji, problematični Djed Božićnjak, zaljubljenost u različitim životnim dobima, problematika kupnje božićnih darova...

Npr: Gremlini (1984), 8 žena (2002), Božić s Krankovima (2004.), Zapravo ljubav (2003), Loš Djed Mraz (2003.), Elf (2003), Polar ekspres (2004.), Dečko za Božić (2004.)...

Sve u skladu s vremenom u kojem danas živimo. Vrijeme diktature relativizma, nihilizma, hedonizma i izbjegavanja prave božićne poruke. Često se božićni filmovi jednostavno „nakače“ na proslavu dolaska Nove godine, pa tako budu zasjenjeni velikim slavljima u gradovima u kojima se radnja pojedinog naslova događa...

Nije jednostavno ni gledati

Na kraju se da zaključiti kako je istinskih filmova o Božiću i za Božić stvarno malo, pogotovu novijih. Čak i oni koji su postali klasicima, ne uspijevaju dočarati istinski duh Isusova rođenja. Možda je zapravo to i nemoguće na filmskom platnu.

Ipak ne treba odustajati. Filmove s radnjom iz Biblije te o Isusovu životu treba snimati i gledati. Čak i onima koji se aktivnije bave Biblijom može biti korisno da joj pristupe preko audiovizualnih medija čiji je film ponajbolji predstavnik. Na kraju, čini se kako nije lako biti kršćaninom ni kada je riječ o gledanju božićnih filmova jer postoji mnogo zamki i zabluda u njima, pogotovu za nepažljiva gledatelja.

Radoslav Dodig, djelatnik Caritasa hercegovačkih biskupija: Caritas je temeljna zadaća svakog pojedinog kršćanina, a time i Crkve u cijelosti

Ljubav prema bližnjemu koja se pokazuje konkretnim djelima jedan je od temeljnih postulata kršćanskoga života. Upravo zbog toga u svijetu postoje mnoge crkvene ustanove koje pomažu potrebitima, te tako kroz djelovanje institucija kršćansku ljubav konkretiziraju. U narodu se sve te institucije simplificirano zovu jednim imenom: Caritas. Institucije koje djeluju u sklopu partikularnog biskupijskog Caritasa ne bore se samo protiv siromaštva, nego nastoje brinuti za fizičko i psihičko zdravlje svojih štićenika, poboljšavaju predodžbu o društvenoj prihvaćenosti, dokazuju postojanje prava i digniteta svake osobe te, što je možda najbitnije, daju nadu...

 

U povodu Nedjelje Caritasa, koja se obilježava na Treću nedjelju došašća, razgovarali smo s Radoslavom Dodigom, djelatnikom Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan. Ovaj 37-godišnji rođeni Metkovčanin od 1999. radi u Caritasu, oženjen je i ima troje djece.

Od početka svojega rada sudjeluje u nekoliko projekata, počevši od Promicanja župnog Caritasa u hercegovačkim biskupijama, rada s volonterima, koordinacije projekta Jačanja lokalnih kapaciteta u borbi protiv trgovine ljudima – Antitrafficking, radnog instruktora u Caritasovoj radionici za osobe s posebnim potrebama Emanuel, pa do voditelja Duhovno-obrazovnog centra Emaus u Potocima, i odnedavno voditelja Gospodarskog društva za upošljavanje osoba s invaliditetom RAD-DAR d.o.o.

S njim smo razgovarali o općim pitanjima koja se dovode u svezu s pojmom caritasa, koliko naše društvo danas treba humanitarne pomoći te konkretnim projektima koji pomažu ljudima na terenu…

Poštovani, toliko smo puta čuli pojam „caritas“ i znamo da mu je značenje „ljubav“, ali većina ljudi pri spomenu te riječi odmah pomisli isključivo na humanitarnu pomoć? Recite nam, prema vašem mišljenju, što je zapravo caritas?

Doslovno značenje riječi caritas jest ljubav, međutim riječ je o djelotvornoj ljubavi kroz koju svaki čovjek ostvaruje djelotvornu ljubav prema bližnjem u potrebi, čime na konkretan način pokazuje i dokazuje ljubav prema Bogu. Jer, onaj tko ljubi bližnjega, u konačnici ljubi Boga ispunjavajući time Kristovu zapovijed ljubavi. Sv. Ivan evanđelist zapisao je: „Kako možeš reći da ljubiš Boga kojeg ne vidiš, kad ne ljubiš čovjeka kojeg vidiš?“ Ove nas riječi potiču da našu ljubav iskazujemo u svakodnevnom životu konkretnim čînima ljubavi prema svakom čovjeku – na poseban način prema ljudima u potrebi. Konkretna djelotvorna ljubav dokazuje da vjera nije nešto apstraktno, nego je povezana s našom svakodnevicom u kojoj smo pozvani konkretizirati i odjelotvoriti našu vjeru. Prava je vjera nerazdruživo vezana s ljubavlju, ona je, štoviše, „ljubavlju djelotvorna“ (Gal 5,6). O tomu govori i apostol Jakov:„Kao što je tijelo bez duha mrtvo, mrtva je i vjera bez djela“ (Jak 2,26). Čovjekova vjera i djelotvorna ljubav uvijek idu zajedno, trebaju se prožimati i nadopunjavati. Vlastitu vjeru na najbolji mogući način svjedočimo djelima ljubavi i sudjelovanjem u dobročinstvima organiziranim u svakodnevnom životu Crkve.

U ovih nekoliko odabranih navoda iz Sv. pisma vidimo da je Caritas temeljna zadaća svakog pojedinog kršćanina, time i Crkve u cijelosti.

Koliko danas društvo treba socijalnu i humanitarnu pomoć?

U evanđelju stoji zapisano: „Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda“ (Iv 12,8). Ni sam Isus za svojeg života nije izliječio sve bolesne, nije nahranio sve gladne, nije pomogao svima onima koji su bili potrebni Njegove pomoći. Naša je zadaća u ovozemaljskom životu slijediti Isusov primjer i pomagati ljudima u potrebi u skladu s vlastitim mogućnostima.

Ljudska pohlepa i nepravda tvorci su današnje ekonomske i gospodarske krize koja je rezultirala recesijom na različitim razinama i u mnogostrukim oblicima. Mnogo je, nažalost, ljudi koji danas žive među nama, potrebnih naše pomoći, a potrebe su različite.

Međutim, nije uvijek čovjek potreban samo materijalne pomoći. Višestruko je pogubnija i prisutnija moralna i duhovna kriza koja se širi strahovitom brzinom i pogađa sve veći krug ljudi, bez obzira na njihove materijalne uvjete. Ljudi su sve više potrebni razumijevanja, ohrabrenja, savjeta i razgovora. U Caritasovo Obiteljsko savjetovalište u Mostaru dolazi sve veći broj ljudi s različitim problemima: traume, ovisnosti, duševne bolesti, nerazumijevanje i razdor u obitelji... Svjedoci smo porasta nasilja u obitelji, razvodi brakova sve su učestaliji, maloljetnička delinkvencija je u porastu. Zbog toga Caritasovo prihvatilište za žene i djecu Mirjam pruža utočište svima onima koji pate zbog nasilja i zlostavljanja u svojim obiteljima. Ono što je nekoć bio „problem modernih zemalja“, sve je evidentnije i prisutnije i kod nas. Stoga smo svi pozvani istodobno pomagati onima koji su ugroženi zbog nedostatka materijalnih dobara, ali ne smijemo zaboraviti ni one koji pate zbog problema današnjice koji razaraju čovjeka i obitelj.

Caritas Mostar ne radi samo na rješavanju posljedica, nego je vrlo angažiran na raznim područjima kako bi prevenirao i u budućnosti otklonio ovakve posljedice i negativne oblike ponašanja. U Caritasovu dječjem vrtiću Sv. Josip našim najmlađima (više od 150 djece) nudimo miran i siguran kutak te kvalitetan odgoj u ozračju ljudske i kršćanske ljubavi. Želimo razvijati okružje koje uvažava i podupire obitelj kao temelj društvene zajednice. Zato smo osnovali Centar za djecu, mlade i obitelj SPES kojim želimo biti pomagači obiteljima u sustavnoj skrbi za djecu i mlade. Aktivno radimo i na odgoju i izobrazbi naših volontera, ponajviše mladih ljudi, kroz projekt razvoja župnog Caritasa kojima nudimo različite susrete formativnog i duhovnog karaktera.

Uvijek je bolje problem „spriječiti nego liječiti“. Stoga je važno naglasiti da Caritas Mostar ulaže mnogo truda u prevenciju i sprječavanje negativnih oblika ponašanja.

Mostarski Caritas djeluje u mnogo različitih projekata koje zasigurno nije lako voditi. Osim uposlenika Caritasa, tko je oslonac za realizaciju projekata?

Djelovanje Caritasa nezamislivo je bez svesrdne i nesebične pomoći naših prijatelja i dobročinitelja, kao i sve većeg broja volontera. U vremenu nakon posljednjeg rata, zahvaljujući poticaju i potpori naših inozemnih partnera, započeli smo širiti karitativnu djelatnost izgradnjom i opremanjem raznovrsnih objekata i pokretanjem različitih projekata. Vrijeme u kojem su nas izdašno pomagali naši inozemni donatori sada je već daleko iza nas i njihova je pomoć na izmaku. Najsvježiji i najkonkretniji primjer jest i svršetak financiranja projekta Caritasove skrbi za stare i nemoćne Veronika, koji egzistira od 1994. Od njegova osnutka ovaj projekt je nesebično pomagao Njemački Caritas, i to na području cijele BiH. Caritasov mobilni tim pruža različite usluge (medicinsku skrb, higijensku njegu i materijalnu pomoć) za nekoliko stotina starih i nemoćnih osoba u BiH koji nemaju obitelj ili su njihovi najmiliji daleko, a njihova starost, bolest, nepokretnost i neimaština upućuju ih na tuđu pomoć. Njemački donator od prvog je dana očekivao da će ovo društvo i naša država preuzeti na sebe obvezu financiranja ovog projekta. Međutim, to se do danas nije dogodilo. Bilo je i za očekivati da će, nakon gotovo dvadeset godina potpore, doći vrijeme u kojem će se donator „umoriti“ i iscrpiti vlastite izvore financiranja.

Slična je situacija i s ostalim projektima Caritasa koje financiraju inozemni donatori. Njihova potpora će kad-tad prestati. Zbog toga je potrebno da svaki pojedinac u svojem srcu rasplamsa oganj ljubavi prema bližnjemu, kako bi u skladu s vlastitim mogućnostima pomogao potrebnomu. U dosadašnjem radu susreli smo uistinu značajan broj ljudi koji su spremni pomoći, i njihova je pomoć dragocjena, kako u konkretnom smislu, tako i u smislu poticanja šire javnosti na solidarnost i zajedništvo. Naš su oslonac danas pojedinci, poduzetnici i ustanove – Prijatelji Caritasa – koji vlastitim prilozima i potezima olakšavaju naš rad. Velik je doprinos i zasluga volontera čiji je broj u porastu. Oni nam daruju vlastito vrijeme i sposobnosti olakšavajući tako Caritasu njegov rad istodobno uveseljavajući i pomažući našim korisnicima.   

Tko je „ciljna skupina“ Caritasa? Komu zapravo Caritas pomaže danas?

Mnogim je projektima biskupijski Caritas Mostar bio predvodnik i prvi pokretač organiziranih aktivnosti u Hercegovini: od prvog poslijeratnog dječjeg vrtića; prve kućne njege za stare i nemoćne osobe; prve radionice za radno osposobljavanje osoba s posebnim potrebama;  prve sigurne kuće za žene i djecu žrtve nasilja; prvog obiteljskog savjetovališta; pa sve do prvog rehabilitacijskog centra s edukacijsko-rehabilitacijskim i stacionarnim odjelom; centra za djecu, mlade i obitelj; prvog hospicija u BiH, itd. Među prvima smo na ovim prostorima, prema mogućnostima koje su nam na raspolaganju, započeli i s upošljavanjem osoba s invaliditetom. 

Zahvaljujući našim partnerima i donatorima, uspjeli smo tako izgraditi respektabilne i raznolike ustanove u kojima pružamo pomoć našim korisnicima u svim životnim razdobljima: od ranog djetinjstva do posljednjih ovozemaljskih trenutaka.

U ciljevima Caritasa stoji napisano: „Svaki je čovjek jedinstvena osoba kojoj je Bog podario dostojanstvo. Odatle obveza poštovati i štititi ljudski život od začeća do smrti i pomagati svakoga čovjeka u njegovim duševnim i tjelesnim nevoljama.“ U skladu s našim mogućnostima i prema aktivnostima koje nudimo unutar naših projekata, nastojimo ispuniti postavljene ciljeve.

Caritas nije samo dobivanje pomoći, nego i darivanje. Kakav je „naš čovjek“ kada treba darivati? Postoji li svijest i navika pomaganja drugoga u potrebi?

Za vrijeme posljednjeg rata uistinu je bio lijep osjećaj kada su na naše prostore pristizale brojne pošiljke humanitarne pomoći od nama nepoznatih ljudi iz inozemstva. Bio je to pokazatelj da je još uvijek među ljudima, iako se međusobno čak niti ne poznaju, prisutna solidarnost i suosjećanje. Međutim, činjenica je da su neki tu ljubav i pažnju naših inozemnih prijatelja zlorabili, pa se s vremenom na našim prostorima kod pojedinaca stvorila „ovisnost“ o karitativnoj pomoći, što je kod nekih proizvelo krivu predodžbu i krivo poimanje Caritasa.

Kroz našu djelatnost uvijek smo među ljudima radili na promjeni mentaliteta i ispravljanju krive slike o Caritasu kao mjestu nepresušnih dobara koje je dužan dijeliti onima koji mu se obrate. Čak smo i neke korisnike naših programa ugovorno obvezivali da dio svojih dobara podijele s onima koji su u potrebi.

Naši su ljudi poznati po tomu što su vrlo vrijedni, snalažljivi i marljivi. Ukoliko su vlastitim trudom i radom u stanju prehraniti i uzdržavati vlastitu obitelj, rado se odzivaju i na pozive za pomoć onima koji su u tom trenutku potrebni njihove pomoći. U to smo se uvjerili mnogo puta. Uostalom, najbolji dokaz su i rezultati raznih akcija koje organiziramo u suradnji s našim župama poput, recimo, adventske akcije Paket ljubavi, kada prikupljamo obiteljske pakete za najugroženije pojedince i obitelji, ili korizmene akcije Zrno ljubavi kada se prikupljaju sredstva za neku konkretnu obitelj ili aktualni projekt. Zato što su naše aktivnosti konkretne i transparentne, ljudi se rado odzivaju i žele pomoći.  

           

Ako netko želi pomoći Caritasu (donacije, volontiranje, davanje materijalnih dobara), kako bi Caritas mogao pomoći potrebitima, što treba učiniti?

„Nitko nije toliko siromašan da ne može nešto darovati, niti toliko bogat da ne može nešto primiti.“ U ovoj lijepo izrečenoj rečenici koju sam čuo od jednog svećenika nalazi se dobrim dijelom i odgovor na vaše pitanje. 

Svi smo pozvani na pomoć onima koji su u potrebi. I moramo biti svjesni činjenice - što su teža vremena za sve – to se u težoj situaciji nalaze oni koji su potrebni naše pomoći. Zato bih pozvao sve na solidarnost i pomoć našoj braći koja bez naše pomoći teško mogu (pre)živjeti.

Oni koji žele pomoći našem Caritasu, mogu posjetiti web-stranicu Caritasa Mostar, upoznati se detaljnije s našim aktivnostima i kontaktirati nas telefonski, e-mailom ili osobnim dolaskom. Svaki vaš prilog i pomoć koju nam pružite usmjerit ćemo u korist onih kojima je takva vrsta pomoći u tom trenutku najpotrebnija. Svi oni koji žele volonterskim radom pomoći u ispunjenju naših ciljeva, mogu se obratiti biskupijskom, ali i župnom Caritasu i ponuditi vlastito vrijeme i sposobnosti. 

Po uzoru na milosrdnog Samarijanca, pristupimo svakom čovjeku bezuvjetno i iz ljubavi, poštujući njegovo dostojanstvo, prepoznajući u njemu Krista. Iskoristimo sve naše sposobnosti i pomozimo onima koji su potrebni naše pomoći. Za svaki naš dar i pažnju koju smo posvetili potrebnome, slijedi nam očekivana nagrada. Bog će nam zasigurno višestruko uzvratiti.