srijeda, 19. ožujka 2014.

Ima li mjesta za Isusa Krista u današnjim božićnim filmovima?


Izgleda kako u Holivudu pušu neko novi vjetrovi. Sprema se film Noa sa veliki holivudskim zvijezdama u glavnim ulogama, a Son of God se već nekoliko tjedana nalazi u top 10 po zaradi u Americi. To me potaklo da iz ladice izvučem jedan tekst o božićnim filmovima... Nadam se kako će Holivud nastaviti snimati filmove s biblijskom tematikom te kako neneće biti amerikanizirani ili uništeni na neki drugi način...
 
Biblijska tematika je od samih početaka stvaralaštva sedme umjetnosti bila zanimljiva za filmske djelatnike, a naravno i za publiku. Isusovo rođenje, djetinjstvo, početak javnog djelovanja, Veliki tjedan i napokon uskrsnuće uvijek su plijenili pozornost redatelja, scenarista i glumaca. U ranim početcima snimanja filmova te za vrijeme zlatne ere Hollywooda čak je postojao i prestiž da se snimaju što grandiozniji i bolji naslovi koji imaju ikakva dodira s biblijskim motivima. Međutim, danas je pojavljivanje takvih filmova više iznimka nego načelo. Budući da je božićno vrijeme najpopularnije za prikazivanje naslova s religioznom tematikom, ovdje ćemo prezentirati neke od najpoznatijih.





Kako bismo objasnili današnju produkciju filmova s božićnom tematikom, moramo se vratiti malo u prošlost. Bl. papa Ivan Pavao II. se pred kraj svojega pontifikata, nakon nekoliko godina proučavanja medija, upitao ima li mjesta u tradicionalnim sredstvima priopćavanja za Krista? Naravno, on to nije učinio bez razloga jer današnja filmska industrija u odnosu na ono vrijeme otprije 30 - 40 i više godina nudit će za Božić sve osim Krista i kršćanskog nasljeđa. Tako vidimo da se ljudska stvarnost od 2 000 godina kršćanstva ignorira, a naglasak se stavlja na druge aspekte ljudskog života gdje nema mjesta za Boga i duhovnost općenito.

Tri skupine blagdanskih naslova

Religiozne teme su u svjetovnim medijima danas, općenito govoreći, rijetke. Čak i onda kada  se pojave, često su obrađene na pogrešan i tendenciozan način. Tada pitanje je li to namjerno ili nenamjerno, prestane biti važno jer je poruka već otišla u eter. Nažalost, takva je situacija i s filmom koji je dugovječniji medij od dnevnih novina ili televizijske emisije. Jednom izišli naslov će, ako ima imalo umjetničke kvalitete, desetcima, pa i stotinama godina tražiti gledateljstvo i slati svoju poruku neovisno kakva ona bila.
S obzirom na nabrojano, danas u TV ponudi u božićnom vremenu možemo vidjeti tri vrste naslova koje nazivamo zbirnim imenom: blagdanski filmovi.
Prva je skupina umjetničkih djela koja se bave biblijskom tematikom, evanđeljem ili nekim drugim motivom koji u svojoj srži ima kršćansku religioznu notu.
Druga skupina filmova su oni naslovi koji samo dijelom koriste biblijsku tematiku ili kršćansku predaju kako bi rekli svoju priču. To su uglavnom blagi obiteljski naslovi koji prezentiraju kršćansku tradiciju i poruku.
Treća i posljednja skupina filmova su oni naslovi koji za svoju radnju uzimaju bilo koju temu koja se može dogoditi ili se događa u božićnu vremenu (prvenstveno je to mjesec prosinac do Nove godine, ili vrijeme kada pada snijeg) i tu prestaje sva povezanost s istinskim značenjem Božića, Kristom i kršćanskom vjerom.

Problemi u snimanju religioznih filmova

Današnji problem redatelja i scenarista koji žele doslovce prenijeti ono što stoji u Bibliji prvenstveno se odnosi na predstavljanje Isusove ljudske i božanske osobe, te na vjerni glumački prikaz ostalih biblijskih tema. Čak i naslovi koji dosljedno prate Stari i Novi zavjet odlikuju se profanošću te zapostavljaju duhovnost. Tu su naravno prošlost glumačkih skandala, problemi u produkciji što dodatno opterećuje publiku koja se ne može povezati s određenim filmskim djelatnicima. Dakako, mnogo je lakše opisati ljudsku stranu Isusova života, nego istraživati bogatu duhovnu pouku i dimenziju koja se teško može prikazati na filmskom platnu.
Budući da u današnjem vremenu galopirajućeg razvoja audiovizualnih medija nema mjesta nijemim filmovima (oni su ostavljeni za umjetničke TV kanale i kinoteke), njih ćemo izostaviti.

Ne postoje isključivo filmovi samo o Božiću

Prije nego započnemo nabrajati naslove, treba napomenuti kako ne postoje izričito filmovi koji govore samo o Božiću i rođenju Isusa Krista. Uvijek su to naslovi i ideje koje za početak (ili za kraj) imaju Isusovo rođenje i onda na tomu izgrađuju svoju priču.
Ako se izostavi nekolicina nijemih naslova te filmovi koji više priliče uskrsnom vremenu iz 30-ih i 40-ih godina XX. stoljeća, prvi film koji se može predstaviti je Baraba – čovjek u tami. To je švedski film iz 1953. koji predstavlja duboko religiozno i umjetničko uspjelo ostvarenje. Razbojnik koji je oslobođen na zahtjev svjetine nakon smrti Krista na križu nalazi se u potrazi za Božjom objavom.
Tunika iz 1953. je američki naslov koji govori o legendarnom obraćenju rimskog vojnika i sudbini Isusove odjeće nakon razapinjanja. Iako je riječ o filmski uspješnom djelu, ipak je to naslov koji također nije dovoljno iskoristio duhovnu vrijednost sadržaja radnje. Međutim, u usporedbi s onim što se danas potura u božićno vrijeme, film je hvale vrijedan i preporuča se.
Ben Hur iz 1959.  je zasigurno jedan od najpoznatijih naslova o Kristu, iako se lik Isusa zapravo ne pojavljuje mnogo u filmu...Preporuča se i nekoliko animiranih verzija za djecu snimljenih prema istoj knjizi.
Kralj kraljeva iz 1960. je američki film u kojem je autor želio učiniti Isusov život temom jednog živopisnog filma, ali, nažalost, nema duhovnu dimenziju. Film spašava glumac koji je utjelovio Isusa svojom izvrsnom glumom, ali i specifičnom fizionomijom.
Dva talijanska filma – Poncije Pilat i Baraba iz 1961. ne dosežu umjetničke visine na zadovoljavajući način, ali ipak iz njih mnogo saznajemo o svijetu u kojem je živio Isus.
Najveća povijest svih vremena iz 1963. je američki film koji u drugi plan stavlja spektakl. Naslov dostojanstveno prikazuje Isusov život, a glavni glumac May von Sydow s mnogo senzibiliteta glumi Krista.
Mesija, francuski film iz 1975., vjerno reproducira Isusov odnos prema četvorici evanđelista, a Isus iz Nazareta, talijanski naslov iz 1976., u četiri i pol sata uprizoruje život Isusa Krista najvećim dijelom prema Ivanovu evanđelju. Ovaj Zeffirellijev film spada među najprikazivanije filmove na satima vjeronauka.
Isus, američki naslov iz 1979., vizualno perfektno prezentira Kristov život prema Lukinu evanđelju.
Jedan od kvalitetnijih naslova filmske glavnotokovske povijesti koja govori o Kristovu životu i uskrsnuću u posljednjih 20 godina predstavlja francuski Marija iz Nazareta (1994.) koji prikazuje život Isusove majke od navještenja do predvečerja Isusova uskrsnuća. Istodobno možemo vidjeti Kristov život iz perspektive njegove majke. 

Vrijedan je spomena i film Priča o Isusovom rođenju iz (2006.) koja prati Josipa i Mariju na putu do Betlehema i rođenja Krista. Solidan proračun i dobra produkcija je stvorila film koji vrijedi pogledati.
Uz nekoliko TV naslova te biblijskih filmova za djecu od kojih su neki animirani, sve nabrojano predstavlja bolji dio filmske produkcije koja se prikazuje u božićno vrijeme.

Tople obiteljske komedije

Jedan od vodećih filmova koji se skoro uvijek puštaju u božićnom vremenu je tipični predstavnik druge skupine blagdanskih naslova: Život je lijep (1946.). Teški trenutci nas ponekad natjeraju pomisliti kako bi bolje bilo da se nismo ni rodili. U ovom filmu anđeo čuvar pokazuje kako svaki pojedinac utječe na svoju okolinu.
Lik kojeg glumi James Stewart je proveo čitav život kako bi ugodio drugima brinući se za dobrobit gradića u kojem živi. Neostvareni snovi, konstantno žrtvovanje te svakodnevna odricanja godinama su se skupljali u frustriranoj osobi da bi kulminirali na sam Badnjak kada izgubi  8 000 dolara koje je posudio, nakon čega ozbiljno pomišlja na samoubojstvo. U tom mu se ukazuje Clarence, njegov anđeo čuvar, te mu pokazuje kako bi njegov gradić, obitelj i ljudi koji ga okružuju izgledali da se nikada nije rodio. Film koji je svojom pojavom sve do danas stekao kultni status, a milijuni gledatelja svake godine ga iznova i iznova gledaju i ponovno otkrivaju. Život je lijep predstavlja pravi božićni naslov s dobrom porukom.
Čudo u 34. ulici (1947.) je crno-bijeli klasik o čudima koje Božić donosi. Prerada legendarnog božićnog naslova Čudo u 34. ulici od izvornika je zadržala temu i toplinu realizacije, samo što je događaje smjestila u modernije doba. Postoji i novija verzija snimljena prije 15-ak godina. Filmski kritičari se slažu kako ne postoji ljepša, ugodnija i svevremenija tema o božićnom vremenu i svega što on znači. Priča je to o djevojčici koja je naizgled prije vremena odrasla, a  sputavajući svoju maštu, izvrsno pokazuje kako su upravo mašta i dječja naivnost ono što nas doista štiti od ciničnog i opasnog svijeta odraslih.
Božićni odmor (1989.) ili Najluđi Božić urnebesna je komedija koja prikazuje nevolje u prosječnoj američkoj obitelji kojoj se svaki blagdan, ljetovanje ili izlet pretvori u noćnu moru. Film je postigao velik uspjeh i jedna je od najpopularnijih američkih božićnih komedija svih vremena.
Sam u kući (1990.) i njegov drugi dio predstavljaju omiljene blagdanske filmove milijuna djece i mladih, ali i onih starijih. Riječ je o obitelji koja se sprema na putovanje u Francusku gdje će provesti božićne blagdane. Za vrijeme užurbanog spremanja jedan član obitelji, mali dječak, ostaje sam u kući na koju su lopovi bacili oko.
Djed Božićnjak (1994.) još je jedna topla obiteljska komedija o preuzimanju uloge Djeda Božićnjaka. Pravi Djed strada u neuobičajenoj nesreći i prije smrti predaje svoju ulogu marketinškom direktoru. Problem nastaje kada novi djedica postane debeo i shvati da promjena nije privremena.
Luda božićna zvona (1996.) Na badnju večer prezaposleni lik kojeg glumi Arnold Schwarzenegger nađe se u velikim problemima. Zbog čestog izbivanja od kuće odlučio je odužiti se svojem sinu nabavkom popularne igračke. Skrušeni tata kreće u božićnu nabavku ne sluteći da je potražnja za igračkom daleko nadmašila proizvodnju. Film je za sve uzraste, a šašava komedija osvrće se na grozničavu potrošačku kulturu.
Čestit Božić (2005.) Dok bjesni rat u Europi 1914. na Božić, vojnici na zaraćenim stranama odlučuju za jedan dan ostaviti oružje i susresti se sa svojim neprijateljima na crti razdvajanja...
U drugu skupinu se može ubrojiti još nekoliko naslova kao što su Bijeli Božić (1954.), Božićna priča (1983.), Mama za Božić (1990.), Mapetove božićne pjesme (1992.), Kako je Grinč ukrao Božić (2000.)...

Božićni filmovi bez duha Božića

Nažalost, treća skupina naslova je najbrojnija, najzastupljenija, ima najviše marketinga i poznate glumce te je samim tim i preuzela dominaciju. Međutim, sve su to bezlični, sezonski filmovi koji padnu u zaborav nakon nekoliko godina, ali imaju snažniji utjecaj od onih svevremenskih naslova.
U posljednje vrijeme samo se takvi filmovi i snimaju, dok se pravi naslovi o istinskom Božiću bez ignoriranja kršćanske tradicije skoro da i ne mogu naći.
Prvenstveno je tu riječ o filmovima koji se događaju u božićnom vremenu, ali su im teme svjetovne: razvedeni roditelji i njihova djeca, fantastična bića koja nemaju uporišta u kršćanskoj tradiciji, ljubavni problemi tinejdžera i odraslih parova, obiteljski problemi u božićnom vremenu, disfunkcionalne obitelji, problematični Djed Božićnjak, zaljubljenost u različitim životnim dobima, problematika kupnje božićnih darova...
Npr: Gremlini (1984), 8 žena (2002), Božić s Krankovima (2004.), Zapravo ljubav (2003), Loš Djed Mraz (2003.), Elf (2003), Polar ekspres (2004.), Dečko za Božić (2004.)...
Sve u skladu s vremenom u kojem danas živimo. Vrijeme diktature relativizma, nihilizma, hedonizma i izbjegavanja prave božićne poruke. Često se božićni filmovi jednostavno „nakače“ na proslavu dolaska Nove godine, pa tako budu zasjenjeni velikim slavljima u gradovima u kojima se radnja pojedinog naslova događa...

Nije jednostavno ni gledati

Na kraju se da zaključiti kako je istinskih filmova o Božiću i za Božić stvarno malo, pogotovu novijih. Čak i oni koji su postali klasicima, ne uspijevaju dočarati istinski duh Isusova rođenja. Možda je zapravo to i nemoguće na filmskom platnu.
Ipak ne treba odustajati. Filmove s radnjom iz Biblije te o Isusovu životu treba snimati i gledati. Čak i onima koji se aktivnije bave Biblijom može biti korisno da joj pristupe preko audiovizualnih medija čiji je film ponajbolji predstavnik. Na kraju, čini se kako nije lako biti kršćaninom ni kada je riječ o gledanju božićnih filmova jer postoji mnogo zamki i zabluda u njima, pogotovu za nepažljiva gledatelja.

Nema komentara:

Objavi komentar