Ima li nade da u Pakistanu dolazi do povijesne prekretnice? Vijeće ulema, najviši vjerski autoritet u toj muslimanskoj zemlji, 7. siječnja 2019. potpisalo je Islamabadsku deklaraciju kojom se potvrđuje "pravo svake osobe koja boravi u toj islamskoj republici da ispovijeda svoju vjeru i dužnost države da jamči temeljne slobode nemuslimana i manjina".
Dokument je potpisalo više od 500 imama koji su se okupili u pakistanskoj prijestolnici kako bi osudili terorizam, te sektaško i vjersko nasilje, i to ne samo protiv kršćana, koje su potpirivali radikalni islamski vođe.
Što sadrži deklaracija?
Deklaracija u sedam točaka sadrži i iznimnu stvar koja se odnosi na Asiju Bibi, udanu majku petero djece, koja je osuđena na smrt zbog "bogohuljenja" i nakon toga ju je oslobodio Vrhovni sud te je puštena 31. listopada 2018. nakon devet godina zatvora. Njezin slučaj, koji još uvijek nije završen, mora biti saslušan s potpunim "prioritetom", zatražilo je Vijeće ulema. Naime, predstavnici radikalnih muslimana postigli su sporazum s vlastima da ta žena bude zadržana u zemlji sve dok se ne napravi revizija tog procesa.
U prvom je planu deklaracija sloboda vjerovanja gdje imami osuđuju ubojstva počinjena u ime religije. Nijedan vjerski vođa – piše u deklaraciji – nema pravo kritizirati proroke, i nijedna sekta ne smije biti proglašena nevjerničkom, te nijedan musliman ili nemusliman ne može biti proglašen krivim kako bi bio ubijen zahvaljujući donesenim izvansudskim presudama.
Vjernici svih religija ili sekti imaju pravo živjeti u Pakistanu na temelju vlastitih odredbi kulture i nauka – istaknuli su imami. Iz toga proizlazi pravo da samostalno organiziraju vlastite udruge uz dopuštenje mjesnih vlasti, kao i potpuna zabrana objavljivanja materijala koji potiču vjersku mržnju.
Islamabadska deklaracija priznaje da je Pakistan multietnička i multireligijska zemlja i zato u skladu s učenjem šerijata naglašava da je odgovornost Vlade zaštititi život i vlasništvo nemuslimana koji žive u Pakistanu. Vladi preporuča da mora čvrsto postupati prema onima koji ugrožavaju sveta mjesta nemuslimana koji žive u Pakistanu.
Na kraju se deklaracije podsjeća na važnost primjene Nacionalnog akcijskog plana u borbi protiv fundamentalizma, odakle proizlazi odluka Vijeća ulema da se 2019. posveti iskorjenjivanju terorizma, ekstremizma i sektaškog nasilja u zemlji.
"Islamabadska deklaracija izgleda kao tekst dobrih namjera, ali u Pakistanu ima još mnogo prepreka do postizanja demokratskog zaokreta", objasnio je Paul Bhatti, liječnik kršćanin, aktivist za ljudska prava, brat ministra za vjerske manjine koji je ubijen 2011. jer se borio protiv zakona o bogohuljenju i za obranu Asije Bibi.
Desetci tisuća džamija i imama
Podsjetimo, Pakistan je na drugom mjestu među zemljama s najvećim brojem muslimana, a prema procjenama, ima ih 191 milijun. Ova azijska zemlja ima 11% udjela svih muslimana na svijetu i spada među pet država koje imaju najviše džamija. Prema procjenama, ta je brojka oko 100 000 jer Pakistanci vole graditi džamije te ih imaju po nekoliko i u najmanjim gradovima. Sunizam je dominantna grana islama u ovoj zemlji i ustavno je priznat kao državna religija. Osim sunitskog islama, muslimani šijiti čine oko 15% pučanstva.
Iako u Pakistanu postoji odredba o slobodi vjeroispovijesti, manjinske religije imaju ograničena politička prava. Samo muslimani mogu ući u ured predsjednika ili premijera što je očita diskriminacija koju tolerira svijet. Pakistan je prepun vjerskih škola (medresa) i gotovo svi sunitski muslimani u Pakistanu članovi su islamske škole Hanafi, dok je manjina stranka u islamskoj školi Hanbali.
Također, vjerske škole u Pakistanu optužene su za odgajanje muslimanskih ekstremista. Pakistan je dom jedne od najvećih džamija - Faisal u Islamabadu. Islam ima velik utjecaj u Pakistanu, osobito u političkoj sferi. Tijekom godina ova je zemlja zaradila titulu "globalnog središta političkog islama". Šerijatsko pravo se poštuje u svim sudskim postupcima u državi.
Kada se uzme u obzir broj džamija u Pakistanu te imama koji su potpisali deklaraciju, jasno je kako je taj čin samo mali korak naprijed na putu koji će trajati dugo vremena.
Nema komentara:
Objavi komentar