Procjenjuje se da Kopti čine oko 10% od ukupnog broja egipatskih državljana. Kao manjina u većinski sunitskoj muslimanskoj državi suočeni su sa smrtonosnim napadima islamističkih ekstremista, naročito od 2013. kada je vojska svrgnula predsjednika Mohammeda Morsija. Međutim, ono o čemu se ne priča je diskriminacija u sportu, to jest nogometu...
Iako Egipat ima najmanje 10 milijuna kršćana, izabrana nogometna vrsta i Premijer liga od 18 klubova nemaju kršćanske igrače. To je statistički gotovo nemoguće i predstavlja vrlo zanimljiv fenomen za zemlju u kojoj je nacionalni heroj Mohamed Salah (1992.), igrač engleskog Liverpoola i četvrti najskuplji nogometaš na svijetu. Brzorastuća nacija u kojoj se, prema procjenama, svakih 15 sekundi rodi jedno dijete 2019. godinu je dočekala sa 104 milijuna stanovnika. Egipćani vole i nogomet, zar i mladi kršćani ne žele postati kao Salah?
Istina je, tijekom povijesti egipatskog nogometa nekoliko koptskih kršćana stiglo je do Premijer lige, a samo vratar Hany Ramzy (1969.) igrao je u reprezentaciji. On je napravio "ime" u Al Ahly klubu prije nego što se pridružio Egiptu za Svjetsko prvenstvo 1990. u Italiji.
Samo jedno ime za čitavu nogometnu povijest je ipak premalo jer je sadašnjih 10-ak milijuna kršćana povelika brojka i "bazen" za lovce na nogometne talente...
Diskriminacija odmalena
Kako bismo raščinili ovu problematiku, potrebno je, da parafraziramo papu Franju, "spustiti se na periferije" i započeti istraživanje u najmlađim egipatskim nogometnim pogonima. To su i učinili novinari portala middleeasteye.net.
U gradu Aleksandriji djeluje nogometna akademija pod imenom Je Suis, što je francuska riječ za "Ja jesam". Je Suis je prva akademija za kršćane u Egiptu. Jedan od trenera u toj akademiji je i njezin osnivač Mina Bindari, 23-godišnji nogometaš i student koji trenira oko 150 nogometaša različitih dobi na stadionu Alex Sports, nogometnom igralištu u aleksandrijskom području Victoria.
On kaže da je njegova strast ukorijenjena u želji nogometašima pružiti priliku da se istaknu u sportu, to jest "industriji" u kojoj on i drugi kažu da diskriminira koptske kršćane. Naglasio je kako je uobičajeno da kršćanske obitelji u Egiptu obično ne odvode svoju djecu na ispite talenta za upis zbog "poznate diskriminacije Kopta u nogometnim klubovima".
Mijenjaj ime (i puštaj bradu)!
Bindari, student završne godine preddiplomskog studija na institutu za informatiku u Aleksandriji, rekao je novinarima da je sam doživio diskriminaciju u dobi od 14 godina kada ga je testirao lokalni trener koji mu je predložio da pokuša u klubu Al Ittihad Alexandria.
Bindari se uzbuđen i sa snovima jednog dječaka pojavio na probama, ali mu je osoba zadužena za prijave rekla da bi ambiciozni nogometaš "trebao promijeniti svoje ime". Bindari je tu sugestiju protumačio kao diskriminirajuće ponašanje jer je njegovo ime lokalno prepoznatljivo kao kršćansko. Dvije godine kasnije pokušao je u Abu Qairu, još jednom lokalnom klubu, i rekao da je slično odbijen, bez razloga.
Osnivanje akademije
Bindari je onda uzeo stvari u svoje ruke i odlučio osnovati nogometnu akademiju 2015. U roku od četiri godine prikupio je dovoljno ušteđevine, oko 15 000 egipatskih funti (835 dolara), kako bi službeno započeo s idejom Je Suisa.
Trening škola je stalno rasla uz pomoć preporuka "usta do usta" jer su kršćanski nogometaši koji su odbijeni ili napustili druge klubove, napokon pronašli mjesto za okupljanje.
Sada se njegovi nogometaši u dobi od 18 do 33 godine natječu u četvrtoj diviziji pod imenom Egypt Victoria Club.
Igrači Je Suisa su otprilike 90% kršćani, dok su preostali nogometaši muslimani. Iako je Akademija osnovana uglavnom kako bi kršćanima pružila prostor za bavljenje sportom, Bindari i suradnici "nisu htjeli zamijeniti jedan oblik diskriminacije drugim" te je ona otvorena za sve.
Različita negativna iskustva
Novinari su razgovarali i s različitim igračima te akademije i došli su do sličnih iskustava koje je imao Bindari.
Bishoy Malak (14), rekao je da je također iskusio diskriminaciju. Tijekom 2016. pokušao je u raznim egipatskim klubovima i kaže da su ga pitali za njegovo ime i obećali javljanje. Nitko to nije učinio, iako se igračima nakon testiranja obično javi jesu li odbijeni ili prihvaćeni.
Bolas Fayez (18) je naglasio kako je imao slično iskustvo 2014. kada je pokušao nogometnu karijeru započeti u Petrojetu. Iako je zatražen njegov telefonski broj, tim se nikada nije javio. Sumnjao je da su ga, poput Bindarija i Malaka, odbili zbog njegova imena koje ukazuje na vjeru, te se pridružio Je Suisu.
"Vidim diskriminaciju kršćanskih igrača kao čist rasizam", kazao je Fayez za MEE i dodao kako je nerazumno što u povijesti egipatske nacionalne momčadi nikada nije postojao dovoljno dobar kršćanski igrač osim Ramzyja. Podsjetio je da je bilo mnogo talenata, kršćana, ali nijedan nije dobio priliku. Ostali koptski igrači koji su uspjeli "probiti" ligašku razinu uključuju samo Ashrafa Youssefa, bivšeg braniča, Nassera Farouka, vratara, te Mohsen Abdel-Massiha, lijevog beka. Abdel-Massih je u intervjuu za koptske novine Watani izjavio u rujnu 2016. da ga je nacionalni tim odbio "jer nije znao učiti Kur'an".
Mina Essam (13), koji se nadao da će postati profesionalni vratar, kaže da se suočio s diskriminacijom 2016. Essam je pokušao dobiti mjesto vratara za Al Ahlya, ali ističe kako je na kraju odbijen. Sumnja da je bio odbačen nakon što je objavljeno njegovo ime koje je sugeriralo pripadnost religiji.
U razgovoru o uspješnim kršćanskim nogometašima Bindari je rekao da su oni više iznimka nego pravilo i da diskriminacija često počinje rano u karijeri koptskog nogometaša.
Što kažu uspješni sportaši?
Situacija za koptske kršćane koji se bore postati profesionalnim nogometašima postala je tako strašna da su neki istaknuti sportaši, koji su ipak relativno uspjeli, počeli javno govoriti o tome.
Patrick George, bivši nogometaš i istraživač u Egipatskoj inicijativi za osobna prava (EIPR), tvrdi da za članove koptske zajednice vjera može biti prepreka te dodaje "to nas sprječava da ispunimo naše karijere u sustavnom progonu".
George kaže da je osobno iskusio uznemiravanje, ponekad u obliku sarkazma koji se odnosio na njegovo ime kada je trenirao u klubu El Mansoura kao desetogodišnji dječak. "Problem je duboko ukorijenjen u nogometnom sustavu u Egiptu kao i mnogim drugim važnim područjima", objašnjava on i naglašava kako je "za ova pitanja sustavnog rasizma prema manjinama potrebno posredovanje".
Ahmed Hossam Hussein Abdelhamid, bivši nogometaš poznat kao Mido, izjavio je u travnju 2018. u intervjuu za televizijski kanal DMC da su Kopti u Egiptu izloženi rasizmu i diskriminaciji u režiji klupske uprave i trenera zbog svoje religije. Mido, koji je također igrao za brojne ekipe izvan Egipta, uključujući Tottenham Hotspur, Marseilles i Romu, zamolio je sportske dužnosnike u svojoj zemlji da proaktivno reagiraju na diskriminaciju dodajući članke nacionalnim zakonima o sportu koji će zahtijevati najmanje 10% kršćana u egipatskim klubovima.
Što kažu menadžeri?
Kako bi bila ispunjena profesionalna norma "čuti i drugu stranu", novinari MEE-a su kontaktirali menadžera Al Ittihad Alexandrije Walida Salaha El-dina koji se nije složio s idejom o postojanju diskriminacije.
"Potpuno sam uvjeren da u nogometu ne postoji diskriminacija na temelju religije. Igrao sam s Hanijem Ramzyjem u egipatskoj nacionalnoj momčadi i nikad nisam vidio ništa slično. Nije bilo razlike između nas unutar nacionalnog tima. Bio sam također prisutan u klubu Alahly kao trener za mlade i nisam vidio diskriminaciju na testovima. Ulazni testovi u klubovima su teški i izbor se temelji na talentu, a ne na religiji. To bi mogli biti pojedinačni slučajevi ili nesporazumi", rekao je novinarima Walid Salah.
Na kraju je važno istaknuti da diskriminacija kršćanskih igrača u Egiptu ne dolazi od vlade ili nogometnog saveza, nego od klubova i trenera, dakle u zametku karijere.
Nerazumno je što u povijesti egipatske nacionalne momčadi
nikada nije postojao još jedan dovoljno dobar kršćanski igrač kao Hany Ramzy.
Sumnje na sustavnu diskriminaciju postoje. Zasigurno je ovo problem s kojim se
trebaju suočiti svjetske krovne nogometne asocijacije koje znaju davati visoke
kazne za "rasizam navijača", petarde i vatromete tijekom proslava te
skidanje dresa prilikom zgoditka.
Nema komentara:
Objavi komentar