Mir nema alternativu, a pogotovo ne kod nas koji smo toliko puta nastradali

Od 2003. u svim crkvama u Vrhbosanskoj nadbiskupiji na posljednju nedjelju u siječnju više se nego inače moli za mir u Bosni i Hercegovini. U povodu ovogodišnjeg molitvenog Dana za mir u BiH, koji se obilježava 27. siječnja, razgovarali smo s Majdom Behrem – Stojanov, djelatnicom američke humanitarne i razvojne agencije Catholic Relief Services (CRS)...Zahvaljujući Američkoj agenciji za međunarodni razvoj (USAID), već nekolikog godina u BiH se provodi projekt PRO-Budućnost koji je lokalnim zajednicama diljem zemlje ponudio platformu za međusobnu komunikaciju i razgovor te bavljenje temama koje upravo otvaraju vrata boljoj budućnosti.

Direktorica tog projekta Majda Behrem – Stojanov smatra  kako je izgradnja povjerenja i pomirenje među narodima možda i najbitnija tema u BiH.

Poštovana, odredbom vrhbosanskog nadbiskupa metropolita Vinka kard. Puljića, posljednja nedjelja u mjesecu siječnju rezervirana je za Nadbiskupijski molitveni dan za mir u BiH. Recite nam, prema vašem mišljenju, što je to mir?

Mir je, ukratko, stanje u kojem čovjek i ljudska zajednica mogu uživati u blagostanju, u smislu ispunjavanja svih ljudskih potencijala i integralnog razvoja zajednice, a na korist svakog njezina člana. Dakle, mir nije puko odsustvo sukoba, nego upravo kontekst u kojem ćemo se moći, zajednički, boriti za pravedno, otvoreno i napredno društvo, na temelju istinskog uvažavanja ljudskih prava, sloboda i demokratskih tekovina.

Što su, prema Vašem mišljenju, najveće prepreke miru općenito?

Neriješeni sukobi, prije svega. Svaka vrsta sukoba koju ne riješimo iskrenim i otvorenim razgovorom dočekat će nas još kompleksnija i teža za riješiti. Mislim, također, da je nerazumijevanje za onog "drugog" i njegove stavove i mišljenja nešto što je, nažalost, postalo trend u svijetu, pa tako i kod nas.

Jednostavno moramo početi shvaćati da ne misle svi ljudi isto i da je to, na koncu, bogatstvo ovoga svijeta. A na nama je različite stavove i mišljenja približiti i sukobe riješiti – prije svega zbog naše djece, da bi mogla živjeti u društvu kakvo sam opisala iznad.

PRO-Budućnost (Povjerenje, razumijevanje, odgovornost za budućnost) je USAID-ov projekt izgradnje mira i povjerenja među građanima i građankama svih etničkih i vjerskih skupina u BiH. Neki su to nazvali „najvećim mirovnim projektom u Bosni i Hercegovini“… recite nam koji su ciljevi toga projekta i možemo li već govoriti o njegovim plodovima?

PRO-Budućnost je kompleksan projekt i naše djelovanje zaista nije jednostavno, a pogotovo u zemlji u kojoj postoje osobni i kolektivni različiti pogledi na jučer, danas i sutra. Naš cilj jest upravo da se različiti narativi, koliko god je to moguće, približe i da se nađe ta zajednička točka spajanja i interesa svih ključnih aktera u Bosni i Hercegovini.

Plodovi su brojni, ponosni smo da se određeni događaji i procesi, koji su začeti u okviru projekta, nastavljaju bez naše pomoći i upravljanja. Dakle ljudi se susreću, razgovaraju, rade i žive zajedno, iako to prije nekoliko godina možda nije izgledalo kao moguće u nekim područjima. No, možda i najbitniji plod u ovom trenutku jest široko i istinsko prihvaćanje Platforme za mir, krunskog dokumenta projekta PRO-Budućnost, koji vidimo kao poziv na akciju. To nije samo još jedna deklaracija jer ju prate specifični akcijski planovi koji omogućuju provedbu odredbi iz platforme.

Među potpisnicima te platforme je i kard. Puljić... istaknite nam tko je sve potpisao tu platformu, što ona obvezuje te imate li negativnih primjera, npr. odbijanja potpisivanja ili prihvaćanja platforme, ali drukčijeg djelovanja u javnosti?

Usvojili su je i potpisali najvažniji društveni akteri iz svih segmenata: Vijeće ministara BiH, oba doma Parlamentarne skupštine BiH, vjerski velikodostojnici među kojima su kardinal Vinko Puljić i vladika Grigorije, ali i parlamentarne političke stranke, udruženja žrtava rata iz svih naroda – s kojima Caritas BiH usko surađuje, bez čije pomoći ne bismo mogli biti uspješni u suradnji s tom važnom grupom - mediji, NVO i drugi.

Nismo imali negativnih iskustava, iako nas je obradovala činjenica da se tijekom ljeta prošle godine vodila otvorena i vrlo burna rasprava o Platformi za mir u Parlamentarnoj skupštini BiH, tijekom njezina usvajanja. To je pokazalo da smo sposobni razgovarati o miru, iako taj razgovor možda nije bio nimalo lak – pogotovo zbog toga što su narativi suprotstavljeni i što su mišljenja o "velikim" stvarima iz prošlosti drugačija među pripadnicima različitih naroda, ali i građana u BiH.

Svjedoci smo kako podneblje na kojemu živimo često nije odisalo mirom te je nerijetko bilo poprište raznih ratova… Je li o miru teško govoriti iz današnje perspektive Bosne i Hercegovine?

Mislim da upravo mi, koji smo prošli stoljeća sukoba, trebamo i možemo govoriti o miru i razumijevanju. Jer imamo gorka iskustva stradanja koja nas uče da je rat besmislen, da ne rješava problem, da ubija najbolje naše ljude i da tjera mladež iz zemlje. To su sve posljedice rata i onoga što rat sa sobom nosi. Mir nema alternativu, a pogotovo ju nema kod nas koji smo toliko puta nastradali.

Spinoza je rekao da „Mir nije samo odsustvo rata...“ Je li, prema Vašem mišljenju, Daytonski sporazum iz 1995. donio mir Bosni i Hercegovini ili je samo zaustavio rat?

Dejtonski sporazum je svakako zaustavio rat, a na svima nama je napraviti veliki put ka mirnom i prosperitetnom društvu. Taj put od milijun koraka počinje prvim korakom – kao i svaki drugi – a mislim da smo mi već napravili nekoliko važnih koraka i da smo naučili hodati. Sad je sve na nama.

Kakvu ulogu u promoviranju mira imaju mediji u BiH?

Ukratko, ogromnu. Mediji kreiraju javno mnijenje, a danas je svijet postao mali pa vrlo lako možemo znati, ne samo ono što se događa u našoj zemlji, nego i na bilo kojem drugom kraju planete. Utoliko je i veća odgovornost novinara, urednika i vlasnika medija da razumiju i da budu svjesni njihove uloge i činjenice da će i oni živjeti u društvu koje, djelomično, kreiraju svojim pisanjem i izvješćivanjem.

Papa Franjo govori o „trećem svjetskom ratu“ koji se vodi „u dijelovima“. To je ponovio na misi za vrijeme pastirskog pohoda Sarajevu. Kako Vi gledate na tu misao, je li prošlo vrijeme velikih ratova i svjetskih sukoba nauštrb manjih zemalja i naroda?

Papa Franjo kao nesumnjivi autoritet, ne samo kod katolika, nego i u svijetu, vrlo dobro zna zašto je rekao to što je rekao. Dovoljno je pročitati nekoliko medijskih izvješća ili pogledati priloge neke od velikih svjetskih TV-kuća i shvatiti da svijet nije mjesto u kojem vladaju mir i razumijevanje, nažalost.

No, ponovno, zato je naša uloga, kao ljudi koji su prošli rat i stradanja, utoliko veća da upozorimo na posljedice rata, da pozivamo na razum, na razgovor i razumijevanje kao na dva jedina dugoročno moguća alata za miran i prosperitetan svijet.

Uvelike se govori kako bi BiH u predstojećim godinama mogla postati punopravnom članicom NATO-a. Što bi to, prema Vašem mišljenju, konkretno značilo za ovu zemlju i njezine stanovnike?

O članstvu u bilo kojem vojnom, političkom ili bilo kojem drugom savezu odlučuju naši predstavnici u institucijama vlasti i oni za to dobivaju mandat od naroda na izborima. Oni su vrlo dobro plaćeni da donose bitne odluke koje će biti u interesu svih naroda i građana ove zemlje, bez iznimke.

Isusova je poruka „Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!“ (Mt 5,9). Što biste, na osnovu svojega iskustva, rekli tko su mirotvorci u BiH?

Svatko mora poći od sebe. To "ja" mora shvatiti i razumjeti onog drugoga. Naravno, ne moramo se nužno slagati sa svima u svim pitanjima, ali minimum razumijevanja mora postojati, da taj drugi ima svoje razloge, strahove i interese i da je društvo – pogotovo naše – kompleksno tijelo u kojem je proces donošenja odluka složen.

Dakle, ljudi moraju raditi na sebi, učiti, surađivati, širiti duh mira i suradnje, da ne rade drugima ono što ne bi željeli i sami da dožive. Ovo je pravi način da se bude mirotvorac i trebalo bi što više ljudi, u svojim područjima djelovanja i svojim profesijama, ovako činiti.

Što glede izgradnje mira mogu učiniti različite domaće i međunarodne organizacije, i konkretno svaki vjernik ili čovjek dobre volje?

Svi mi, odakle god da dolazimo, moramo, konačno, početi shvaćati da svijet nije počeo s nama i da neće s nama ni završiti. Jako puno se spominje budućnost – pa tako i u nazivu našeg projekta PRO-Budućnost – ali sigurne budućnosti za nas, našu djecu i unuke nema ako ne budemo radili dobro, naporno i iskreno u sadašnjosti koja, opet, ovisi o pravilnom razumijevanju događaja iz prošlosti koji nas uče da nam rat i sukobi nisu ništa dobro donijeli. Povijesni trenutak u kojem se nalazimo je takav da su važnost mira i nužnost razumijevanja nikad preči.

Koje biste pozitivne primjere koji oslikavaju mir u našoj državi izdvojili?

Sve naše načelnike iz 72 zajednice u kojima djelujemo, u svim dijelovima zemlje, zatim vjerske poglavare koji su nebrojeno puta, ne samo razumjeli ono što želimo postići, nego se i aktivno uključili u sve procese izgradnje povjerenja mira, ali i političke partije koje su potpisivanjem Platforme za mir na sebe preuzele značajan "teret" da se posvete izgradnji pravednog i mirnog društva, nasuprot konstantnim sukobima od kojih su ljudi toliko umorni. Sumirano, naši ljudi, naš narod, je vrijedan svakog dobra i njih želim istaknuti u prvi plan jer su, bez obzira na osobnu bol i traumu koju su pretrpjeli, još uvijek spremni sastati se i razgovarati s drugim i drugačijim. A to je jedini put.